REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2565/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja I. I. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica D. H., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. p. u Z., radi isplate, te u pravnoj stvari po protutužbi tuženika C. o. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica D. H., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. p. u Z., protiv tužitelja I. I. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 4336/18-2 od 12. veljače 2019., kojima je potvrđena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7511/15-55 od 16. svibnja 2018., u sjednici održanoj 27. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4336/18-2 od 12. veljače 2019. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7511/15-55 od 16. svibnja 2018., pod točkom I. i III. Izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Revizija tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 4336/18-2 od 12. veljače 2019. pod točkom I. izreke, se odbija.

III. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 72.044,97 kuna sa zateznim kamatama od 7. lipnja 2017. do isplate (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika kojim je potraživao zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 72.044,97 kuna za razdoblje od 24. srpnja 2014. do 6. lipnja 2017. (točka II. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 22.070,00 kuna sa zateznim kamatama od 16. svibnja 2018. do isplate (točka III. izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem tužba tužitelja od 2. prosinca 2015. je odbačena.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. Izreke.

2.1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje (točka I. izreke), te je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu (točka II. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika (točka I. izreke), te u dijelu kojom je odlučeno o troškovima postupka (točka III. izreke), tužitelj je podnio reviziju iz odredbe članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka.

3.1. Protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje i tužba tužitelja odbačena, tužitelj je podnio reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. ZPP zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ukinuti rješenje i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Tuženik u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode tužitelja i predlaže reviziju odbiti, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

5. Revizija tužitelja protiv presude je dopuštena i osnovana. Revizija tužitelja protiv rješenja nije osnovana.

6. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 462.347,21 kuna, koji se sastoji od 19.200,10 kuna nepodmirene glavnice sa zateznim kamatama tekućim od 29. srpnja 2014. do isplate te iznosa od 443.147,11 kuna na ime dospjelih nepodmirenih kamata.

6.1. Predmet protutužbenog zahtjeva je zahtjev tuženika za isplatu iznosa od 72.044,97 kuna sa zateznim kamatama od 7. lipnja 2017. do isplate.

7. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-5708/2009-124 od 9. srpnja 2010. naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 19.200,10 kuna sa zateznim kamatama od 1. veljače 1985. do 31. prosinca 2007. godine po stopi iz članka 1. stavak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, kao i parnični trošak u iznosu od 51.842,50 kuna sa zateznim kamatama od 9. srpnja 2010. do isplate,

- da je tuženik dobrovoljno isplatio tužitelju 28. srpnja 2014. iznos od 394.318,34 kuna,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka od 27. srpnja 2016. proizlazi da isplatom tuženika u iznosu od ukupno 394.318,34 kuna, tuženik nije podmirio ukupno dospjelo ukamaćeno potraživanje tužitelja prema pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-5708/2009-124 od 9. srpnja 2010. te da preostalo dospjelo nepodmireno potraživanje tužitelja s danom obavljene isplate (28. srpnja 2014.) iznosi ukupno 462.347,21 kuna, a sastoji se od 19.200,10 kuna dospjelih nepodmirenih glavnica te daljnjih 443.147,11 kuna dospjelih nepodmirenih zateznih kamata, a da se na nepodmireni iznos glavnog potraživanja u iznosu od 19.200,10 kuna obračunavaju daljnje zatezne kamate za razdoblje od 29. srpnja 2014. do isplate,

- da iz dopune nalaza i mišljenja vještaka od 21. veljače 2017. (u kojem je vještak obračun kamata izvršio na način da od 1. travnja 1994. je glavnica za obračun kamata glavnica osnovnog duga, a ne ona uvećana pripisivanjem dospjelih kamata glavnici), proizlazi da je isplatom u iznosu od ukupno 394.318,34 kuna tuženik u cijelosti podmirio ukupno dospjelo ukamaćeno potraživanje tužitelja prema pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-5708/09-124 od 9. srpnja 2010. te da je došlo do preplate tuženika u iznosu od 72.044,97 kuna.

U odnosu na tužbeni zahtjev:

8. Polazeći od toga da postoji subjektivni i objektivni identitet ovog spora sa sporom koji je između tužitelja i tuženika vođen u parnici pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj Pn-5708/2009, nižestupanjski su sudovi, primjenom odredbe članka 288. stavak 2. u vezi s odredbom članka 333. stavak 2. ZPP, tužbu tužitelja u odnosu na tuženika odbacili jer da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari.

9. U ovom stupnju postupka i dalje je sporno postoji li objektivni identitet ovog spora sa sporom koji je između istih stranaka vođen u parnici Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-5708/2009.

10. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

11. Prema odredbi članka 400. stavak 3. ZPP u postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovoga zakona o reviziji protiv presude.

12. Prema odredbi članka 333. stavak 2. ZPP prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi na to je li stvar pravomoćno presuđena, i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

13. Tužitelj smatra da ne postoji istovjetnost zahtjeva iz ove parnice u odnosu na pravomoćno okončanu parnicu broj Pn-5708/2009, s obzirom na to da tužitelj u cijelosti nije namiren na temelju ovršne isprave – pravomoćne presude broj Pn- 5708/2009, s time da je tužitelj prethodno poduzeo sve da bi naplatio svoje potraživanje ali bez rezultata.

14. Kod ocjene objektivnog identiteta spora treba imati na umu da je pravomoćnost ograničena istovjetnošću presuđenog pravnog odnosa, a pravni je odnos istovjetan kada se iz iste osnove među istim strankama postavlja isti zahtjev. Pritom se pod osnovom podrazumijeva onaj skup činjenica ili onaj pravni posao iz kojeg proizlazi tužbeni zahtjev.

15. U ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 462.347,21 kuna, (koji se sastoji od 19.200,10 kuna nepodmirene glavnice sa zateznim kamatama tekućim od 29. srpnja 2014. do isplate te iznosa od 443.147,11 kuna na ime dospjelih nepodmirenih kamata) temeljem pravomoćne i ovršne sudske presude broj Pn-5708/2009-124 od 9. srpnja 2010., a kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 19.200,10 kuna sa zateznim kamatama od 1. veljače 1985. do isplate. U konkretnom slučaju je ispunjena pretpostavka objektivnog identiteta spora. Naime, pravomoćnom sudskom odlukom je već naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 19.200,10 kuna na ime glavnice sa pripadajućim zateznim kamatama, što je zapreka da se s istim zahtjevima pokrene nova parnica, jer je riječ o pravomoćno presuđenoj stvari u smislu odredbe članka 333. stavak 2. ZPP.

16. Neodlučno je za ocjenu istovjetnosti tužbenih zahtjeva pozivanje tužitelja na činjenicu da je podnio prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude broj Pn-5708/2009-124 od 9. srpnja 2010., koji je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-8186/15-3 od 7. rujna 2015. odbijen kao neosnovan, a na koju odluku se tužitelj nije žalio. Dakle, tužitelj u odnosu na tražbinu koju potražuje u ovom postupku raspolaže već ovršnom ispravom u smislu odredbe članka 23. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 – dalje: OZ), a temeljem koje može pokrenuti ovršni postupak pa okolnost da je tužitelj pravomoćno odbijen rješenjem broj Ovr-8186/15 od 7. rujna 2015., ne znači da ne može podnijeti novi prijedlog za ovrhu ukoliko smatra da i dalje egzistira potraživanje prema tuženiku.

17. Neodlučno je pozivanje tužitelja i na odredbu članka 206. stavak 6. OZ jer se navedena odredba odnosi na situacije provedbe ovrhe na novčanim sredstvima od strane Financijske agencije (banke) i sporu između Financijske agencije (banke) i ovrhovoditelja o tome je li u cijelosti postupila po rješenju o ovrsi, što ovdje nije konkretna situacija.

18. Kako, dakle, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe članka 400. stavak 3. ZPP u vezi s odredbom članka 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U odnosu na protutužbeni zahtjev:

19. Nižestupanjski sudovi, odlučujući o protutužbenom zahtjevu, su prihvatili dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 21. veljače 2017. i naložili tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 72.044,97 kuna sa zateznim kamatama, navodeći u bitnom da je do 31. ožujka 1994. bio propisan jedan način obračuna kamata (konformnom metodom bez obzira na razdoblje za koje se kamata obračunala), a od 1. travnja 1994. drugi način – za razdoblje kraće od godinu dana konformnom metodom, a za duže razdoblje jednostavnim kamatnim računom. Stoga, nižestupanjski sudovi zaključuju da neovisno o tome kako su se obračunavale kamate do 31. žujka 1994., od 1. travnja 1994. glavnica za obračun kamata nakon toga drugačijom propisanom metodom ostaje glavnica osnovnog duga, a ne ona uvećana obračunom kamata na dotadašnji način – pripisivanjem dospjelih kamata glavnici, koje stajalište je izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 543/2009 od 3. prosinca 2009., Rev-1891/2013 od 12. veljače 2014. i dr.

20. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz članka 382. stavak 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točki 1. do 3. članka 382. stavak 2. ZPP.

20.1. Prema odredbi članka 382. stavak 3. ZPP u reviziji iz članka 382. stavak 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te u smislu stavka 2. članka 382. ZPP odluka u sporu mora ovisiti o rješenju postavljenog pravnog pitanja.

21. Iz sadržaja revizije proizlazi da tužitelj problematizira osnovicu za obračun zateznih kamata od 1. travnja 1994.

21.1. Tužitelj u suštini postavlja pravno pitanje:

„Uzima li se kao osnovica za daljnji obračun zatezne kamate samo iznos glavnice ili iznos glavnice uvećan za iznos do tada dospjele zatezne kamate?“

21.2. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tužitelj se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 35/2011-2 od 18. svibnja 2011.

22. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće ovoga suda je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije u odnosu na postavljeno pitanje, a sve imajući u vidu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 5239/2013 od 3. lipnja 2016. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da u situaciji kada se podnositelj revizije pozove na neku rješidbu iz koje bi se moglo nedvojbeno zaključiti o kojem pravnom pitanju je riječ, da su tada ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije.

23. Stoga je pobijana odluka ispitana samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog postavljenog pravnog pitanja sukladno odredbi članka 392.a stavak 2. ZPP.

24. Prije svega, valja ukazati da je u presudi broj Rev-x 543/2009 od 3. prosinca 2009., izneseno pravno shvaćanje prema kojem „neovisno o tome kako su se obračunavale kamate do 31. ožujka 1994., glavnica za obračun kamata nakon toga drugačijom propisanom metodom ostaje glavnica osnovnog duga, a ne ona uvećana obračunom kamata na dotadašnji način - pripisivanje dospjelih kamata glavnici“.

25. S druge strane, u kasnijim odlukama (broj Rev-1530/2018-2 od 26. studenoga 2019., broj Rev-35/2011 od 18. svibnja 2011. i dr.) revizijski sud odstupa od ranijeg pravnog shvaćanja i zauzima pravno shvaćanje:

„Visina zateznih kamata i način obračuna kamata, u razdoblju od 25. rujna 1992. do 20. travnja 1996. bili su regulirani Zakonom o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ broj 53/91), tako da su se zatezne kamate obračunavale mjesečno primjenom konformne metode u visini eskontne stope koju utvrđuje HNB uvećane za 20%, te Uredbama o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94 i 19/95), s tim da se od početka primjene Uredbe o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ broj 22/94), odnosno od 1. travnja 1994., konformni način obračuna kamata primjenjivao za razdoblje kraće od godinu dana.

Zakonom o zateznim kamatama („Narodne novine“ broj 28/96 – dalje: ZZK) propisano je da se obračun zatezne kamate konformnim načinom vrši za razdoblja kraća od godine dana.

Sabor Republike Hrvatske je „vjerodostojnim tumačenjem“ („Narodne novine“ broj 58/04) člankom 3. stavak 1. naprijed navedenog Zakona pojasnio smisao i cilj navedene odredbe time da je rekao da se za razdoblje dulje od godinu dana primjenjuje proporcionalni (prosti) način obračuna zateznih kamata. Navedenim tumačenjem nije dat odgovor na sporno pitanje što je s kamatama dospjelim na dan prelaska s obračuna konformnom metodom na metodu jednostavnog - proporcionalnog (prostog) načina obračuna kamata, već se ograničio samo na primjenu Zakona o zateznim kamatama i na razdoblje nakon 1. travnja 1994., ali ne i na sudbinu do tada dospjelih i obračunatih kamata.

Uredbom o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ broj 22/94), kao i kasnijim Zakonom o zateznim kamatama („Narodne novine“ broj 28/96), obračun zatezne kamate propisan je na isti način pa zbog toga navedenu Uredbu treba tumačiti na jednak način kao i članak 3. stavak 1. Zakona o zateznim kamatama („Narodne novine“ broj 28/96).

Prema navedenom, do 31. ožujka 1994. bio je propisan jedan način obračuna kamata (konformnom metodom bez obzira na razdoblje za koje se kamata obračunavala), a od 1. travnja 1994. drugi način za razdoblje kraće od godinu dana konformnom metodom, a za duže razdoblje jednostavnim kamatnim računom. Primjena složenog kamatnog računa do 1. travnja 1994., propisana naprijed navedenim odredbama, koji podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici, bilo je i razumljiva i prihvatljiva s obzirom na tadašnju monetarnu i financijsku nestabilnost, visoku inflaciju i da je to bilo vrijeme visokih zateznih kamata, a sve iz razloga što se jedino na taj način mogao otkloniti negativni efekt, u to vrijeme, galopirajuće inflacije. Iz navedenog razloga se i obračunavanje zateznih kamata na navedeni način do 31. ožujka 1994. nije protivilo načelu monetarnog nominalizma pa je i „revalorizacija“ glavnice primjenom konformne metode načina obračuna kamata imala svoju svrhu u korekciji načela monetarnog nominalizma, zbog čega takvim načinom obračuna kamata nije povrijeđeno niti načelo zabrane anatocizma, odnosno zabrane ograničenja, kapitalizacije dospjelih kamata. Nakon 1. travnja 1994., upravo zbog stabilizacije monetarnog sustava i uvjeta relativno niske inflacije i nižih kamatnih stopa zakonodavac se razumljivo odlučio na promjenu metode izračuna zatezne kamate te je potpuno prihvatljivo i jedino smisleno, a radi očuvanja glavnice, u prijelaznom razdoblju (do 31. ožujka 1994.) obračunatu kamatu pripisati glavnici i odrediti da na tako novu formiranu glavnicu teče zatezna kamata, jer svako drugačije tumačenje citiranih odredbi bilo bi protivno smislu, kako promjene metode obračuna kamata, tako i svrsi zakonske kamate te očuvanju vrijednosti glavnice.

Takvo pravno shvaćanje prihvaćeno je i na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republika Hrvatska broj: Su-IV-56/19-15, održanoj od 21. studenoga 2019., a ono glasi:

„Primjenom dopuštenog složenog (konformnog) kamatnog računa (koji podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici) tako obračunate zatezne kamate u trenutku prijelaza na drugačiji način obračuna kamata (od 1. travnja 1994.) postale su sastavni dio glavnice, stoga je tako uvećana glavnica osnovica za obračun daljnjih zateznih kamata primjenom proporcionalne metode“.

26. S obzirom da su nižestupanjski sudovi, prihvatili dopunu nalaza i mišljenja vještaka koji nije kod daljnjeg obračuna zateznih kamata (od 1. travnja 1994.) uzeo osnovicu prema pravnom shvaćanju ovoga suda zauzetog u odluci broj Rev- 1530/2018-2 od 26. studenoga 2019., a ne postoje uvjeti za preinaku presuda sudova nižeg stupnja, valjalo je temeljem odredbe članka 395. stavak 2. ZPP ukinuti presude sudova nižeg stupnja i odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.

27. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP).

28. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP (točka III. izreke rješenja).

Zagreb, 27. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.