REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1186/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja ŠŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tamara Crnkić Gotovac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Crnkić, Gotovac & Erceg d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika HŽ putnički prijevoz d.o.o. Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB 80572192786, kojeg zastupa punomoćnik Žarko Smolčić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolčić i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-167/2020-2 od 11. svibnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 970/2017-29 od 21. studenog 2019., u sjednici održanoj 27. lipnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se točka I. i II. presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-167/2020-2 od 11. svibnja 2021. osim u dijelu točke II. u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova u povodu žalbe i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-970/2017-29 od 21. studenog 2019. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da nije dopuštena odluka tuženika broj 758/17 od 7. travnja 2017. o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju i da radni odnos tužitelja nije prestao, da se naloži tuženiku vratiti na rad tužitelja na radno mjesto direktora poslovnog područja prodaje i marketinga, uz naknadu parničnoga troška, a pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna.
2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijeni su kao neosnovani žalba i dopuna žalbe tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda, a pod točkom II. izreke odbijeni su kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382.a Zakona o parničnom postupku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev.
4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Na temelju odredbe čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, utvrđenje da radni odnos nije prestao i vraćanje tužitelja na posao.
8. Među strankama je sporno je li tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.
9. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:
- da su tuženik kao poslodavac i tužitelj kao radnik sklopili 16. rujna 2014. ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove direktora poslovnog područja Prodaja i marketing,
- da je čl. 13. ugovora o radu ugovoreno da se taj ugovor smatra raskinutim u slučaju da radnik prestane obavljati sadašnje poslove uslijed razrješenja do kojeg je došlo voljom poslodavca koji je u tom slučaju obvezan ponuditi radniku drugi ugovor o radu za odgovarajuće poslove u okviru njegove stručne spreme uz sadašnje mjesto rada te da se Ugovor o radu u tom slučaju smatra raskinutim danom radnikova razrješenja,
- da je odlukom uprave-direktora društva od 9. ožujka 2017. tužitelj razriješen dužnosti nadređenog radnika-direktora Prodaje i marketinga dana 9. ožujka 2017.,
- da je tuženik dostavio tužitelju ponudu broj 551/17-6 od 9. ožujka 2017 i ugovor za obavljanje poslova radnog mjesta Glavni referent za prodaju u Regionalnoj jedinici HŽ Putnički prijevoz Zagreb koje je tužitelj odbio,
- da je tuženik 7. travnja 2017. donio odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu,
- da iz opisa poslova radnog mjesta direktora Prodaje i marketinga proizlazi, uz ostalo, da planira, organizira i rukovodi radom Prodaje i marketinga, da je odgovoran za poslovanje i rezultate rada, sudjeluje i u izradi smjernica razvoja HŽ Putničkog prijevoza, da sudjeluje u izradi strategije razvoja Prodaje i marketinga kao i u izradi programa i plana poslovanja HŽ putničkog prijevoza, da odgovara za realizaciju plana poslovanja u okviru svoga djelokruga poslova te da obavlja i druge poslove po nalogu Uprave,
- da se odlukom o otkazu tužitelju stavljaju na teret skrivljeni propusti u obavljanju poslova direktora, koji se u bitnom odnose na sljedeće: da tužitelj nije na zahtjev KŠ koji je početkom prosinca 2016. postao predsjednik Uprave (i jedini član) prezentirao plan poslovanja donesen za 2016., da tužitelj nije postupio po rješenjima Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (dalje: HAKOM) od 9. studenoga 2015. i 12. srpnja 2016. kojima je naloženo tuženiku da u roku od 30 dana otkloni niz nedostataka te da je rješenjem o prisilnom izvršenju HAKOM-a od 17. siječnja 2017. utvrđeno je da tuženik nije postupio po prethodnim rješenjima te je direktoru kao odgovornoj osobi izrečena upravna mjera u iznosu od 25.000,00 kuna i naloženo tuženiku postupanje po rješenjima uz prijetnju izricanja daljnjih kazni te da je u prekršajnom postupku povodom optužnog prijedloga Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 13. prosinca 2016. protiv tuženika i tužitelja kao odgovorne osobe zbog prekršaja iz čl. 66. st. 1. i 5. Zakona o radu (jer nisu obavijestili o promjeni rasporeda rada za rujan 2016. najmanje tjedan dana unaprijed 3 radnice) tužitelj tvrdio da to nije njegova obveza.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev zaključivši da je u konkretnom slučaju riječ o ugovoru koji sadrži i elemente menadžerskog ugovora s obzirom na to da su stranke sklopile ugovor za obavljanje poslova radnog mjesta rukovodeće osobe pa polazeći od sporazuma stranaka iz čl. 13. ugovora o radu po kojem ugovor o radu za radno mjesto direktora prestaje uslijed razrješenja do kojeg je došlo odlukom poslodavca od 9. ožujka 2017., ne postoje pretpostavke za nastavak radnog odnosa tužitelja na radnom mjestu direktora zbog čega su ispunjeni uvjeti za poslovno uvjetovani otkaz u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1 Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR). Nadalje, s obzirom na utvrđene činjenice o opisu poslova i odgovornostima tužitelja kao direktora poslovnog područja čija je djelatnost ključna, odluka o otkazu zakonita je i u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR jer se radi o opravdanim razlozima za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja.
11. Nižestupanjski sudovi svoju odluku temelje na pogrešnom zaključku da je u konkretnom slučaju riječ o ugovoru o radu koji sadrži i elemente menadžerskog ugovora, dakle, da je riječ o složenom menadžerskom ugovoru jer iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova ne proizlazi da je tužitelj ujedno bio i član uprave društva.
12. Naime, složeni menadžerski ugovori o radu direktora trgovačkog društva podrazumijevaju da se radi o članu uprave trgovačkog društva koji je ujedno i zaposlenik, kod kojega su jednim ugovorom regulirana dva odnosa. Valja naglasiti da direktor društva ne mora ujedno biti zaposlenik društva da bi obavljao direktorsku funkciju, jer je njegova rukovodeća funkcija utemeljena prvenstveno na statusnopravnoj osnovi. Ako direktor (član uprave) nije ujedno i zaposlenik, on može sklopiti s društvom specifični tzv. menadžerski ugovor, pri čemu status direktora ne ovisi niti o sklapanju menadžerskog ugovora niti o sklapanju ugovora o radu.
13. S druge strane osobe čiji se položaj, prava i obveze temelje isključivo na ugovoru o radu (a takav je i ovaj slučaj), a koji bez toga ugovora nemaju rukovodeću poziciju u trgovačkom društvu koja je utemeljena na nekoj drugoj osnovi (npr. član uprave, prokurist), nisu direktori društva u užem smislu riječi i njihov ugovor je isključivo radnopravne naravi.
14. Stoga u ovom slučaju nije riječ o složenom ugovoru direktora društva jer tužitelj nema nikakav statusnopravni odnos prema društvu neovisan o radnom odnosu, nego je riječ o ugovoru o radu. Prava i obveze tužitelja, uključivši i ona koja se tiču otkaza ugovora o radu, temelje se na ugovoru o radu.
15. Slijedom navedenog, nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev polazeći od pogrešnog pravnog shvaćanja da je u konkretnom slučaju riječ o ugovoru o radu s elementima menadžerskog ugovora te da je radni odnos tužitelju prestao primjenom čl. 13. ugovora o radu koji propisuje raskid radnog odnosa u slučaju razrješenja s dužnosti direktora kao i od pogrešnog shvaćanja da su u ovom slučaju ispunjeni uvjeti za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR iako iz sadržaja otkaza ugovora o radu jasno proizlazi da je riječ o otkazu ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR (redovni otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika).
16. Zbog takve pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje koje se odnosi na razloge za otkaz ugovora o radu prema čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR nije potpuno utvrđeno niti je odgovoreno na tvrdnje tužitelja koje je isticao tijekom cijelog postupka (kao i u žalbi i sada u reviziji), a koje se odnose na navode da je tužitelj prezentirao plan prodaje tadašnjem članu uprave, dok tužitelju nije stavljeno na teret da novom predsjedniku uprave nije prezentirao postojeći i primjenjivi plan prodaje, da rješenjima HAKOM-a upravna mjera nije bila određena prema njemu (tužitelju) nego prema odgovornoj osobi KŠ (pri čemu je potrebno utvrditi i je li odgovorna osoba tuženika eventualno naložila tužitelju u radne zadatke otklanjanje nedostataka koje je utvrdio HAKOM) te da tužitelj u postupku pred Prekršajnim sudom ima pravo braniti se pred sudom tvrdnjom da on nije bio odgovorna osoba za prekršaj.
17. Slijedom navedenog, budući da nema uvjeta za preinaku presude, valjalo je primjenom čl. 395. st. 2. i 3. ZPP ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
18. O troškovima ovog revizijskog postupka sud će odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari.
Zagreb, 27. lipnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
