REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3140/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Mirjana Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ESSEKER-ZAJAM d.o.o., OIB 95436567778, Osijek, Hrvatske Republike 5, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Španović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi isplate iznosa od 632.499,06 kn, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3825/2018-3 od 9. listopada 2020. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 144/2017-26 od 9. travnja 2018., u sjednici održanoj 27. lipnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3825/2018-3 od 9. listopada 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 144/2017-26 od 9. travnja 2018.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te da je odluka o postavljenim pitanjima „(…) i u općem interesu“.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo kako postavljena pitanja nisu pravna pitanja koja bi, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, mogla biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. U ovoj parnici radi naknade štete protiv tuženice zbog nezakonitog rada tijela državne uprave (Državnog inspektorata RH) pobijanom je presudom suda drugog stupnja odbijen tužbeni zahtjev na temelju zaključka kako u konkretnom slučaju ne postoji nezakonit rad uprave koji bi doveo do odgovornosti tuženice koju je tužitelj (eventualno) trpio zbog nemogućnosti obavljanja djelatnosti (kao posljedice zabrane po kasnije ukinutom rješenju tijela državne uprave).
4. S obzirom na to da navedenim nije dovedeno u pitanje pravno shvaćanje o objektivnoj odgovornosti (prema načelu uzročnosti) države zbog nezakonitog rada tijela državne uprave, to odgovor na prvo postavljeno pitanje (odgovara li država za štetu zbog nezakonitog rada tijela državne uprave prema načelu uzročnosti ili prema načelu krivnje) nije od važnosti u predmetnoj parničnoj stvari.
5. Drugo postavljeno pitanje odnosi se na (eventualnu) povredu ustavnih prava tužitelja (miješanje države u imovinska prava pravnog subjekta) do koje je došlo donošenjem nezakonitog pojedinačnog upravnog akta. Stoga, takvo pitanje može biti postavljeno u postupku radi zaštite ustavnih prava pred Ustavnim sudom RH, a ne može biti predmet odlučivanja u postupku u povodu revizije radi osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i/ili za razvoj prava kroz sudsku praksu pred Vrhovnim sudom RH.
6. Slijedom navedenoga, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 27. lipnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
