REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 44 Pž-4448/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., OIB 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, kojeg zastupa punomoćnica Dea Maračić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Širolina ulica 4, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., OIB 00432869176, Zagreb, Capraška 6, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1002/2021 od 14. lipnja 2022., 27. lipnja 2023.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1002/2021 od 14. lipnja 2022. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 15.085,11 kn sa sporednim traženjima, a tužitelju je naloženo naknaditi umješaču na strani tuženika trošak postupka u iznosu od 2.500,00 kn. Sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev koji je subrogacijski zahtjev tužitelja kao osiguratelja društva Autocesta Rijeka-Zagreb d.d., s obrazloženjem da je to društvo, tužiteljev osiguranik, pripojeno društvu tuženika 15. siječnja 2021. pa je došlo do sjedinjenja osobe vjerovnika i dužnika glede eventualne tražbine naknade ugovorne štete nastale propustom tuženika u ispunjavanju ugovorne obveze redovnog održavanja autoceste Rijeka-Zagreb, na kojoj je došlo do štetnog događaja dana 31. prosinca 2019., a iz kojeg događaja je tužitelj kao osiguratelj društva Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. isplatilo štetu u utuženom iznosu oštećenoj osobi. Pritom se sud pozvao na odredbe članka 207. i 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Odluka o troškovima postupka donijeta je uz primjenu odredbe članka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).
2. Tužitelj je protiv presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a sud je pogrešno primijenio materijalno pravo tj. odredbu članka 207. ZOO-a, koja se u konkretnom slučaju ne može primijeniti jer osiguranik tužitelja i tužitelj nemaju istu tražbinu prema tuženiku jer se pravna osnova potraživanja tužitelja prema tuženiku temelji na zakonskom subrogaciji, dok je pravna osnova potraživanja tužiteljeva osiguranika prema tuženiku bila naknade štete zbog povrede ugovorne obveze. Ne radi se o situaciji da je ista osoba postala vjerovnik i dužnik, jer tuženik nikada nije bio vjerovnik ovdje utužene tražbine, već uvijek dužnik, a tužitelj nikada nije bio tuženikov dužnik. Naime, do trenutku zakonske subrogacije osiguranik tužitelja bio je vjerovnik tražbine prema tuženiku koji je bio dužnik, ali isplatom osigurnine tužitelj prema tuženiku stupa na mjesto vjerovnika te su sva ranija prava tužiteljevog osiguranika kao vjerovnika prestala. Samim time pripajanjem tužiteljevog osiguranika tuženiku nikako nije prestala i obveza tuženika prema tužitelju jer je već prije pripajanja tužiteljev osiguranik izgubio položaj vjerovnika pa se ne može govoriti o sjedinjenju vjerovnika i dužnika u istoj osobi. Ukazuje i na odredbe o učinku pripajanja jednog društva drugom, te na odredbu članka 963. stavka 1. ZOO-a kojom je propisano da isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja po samom zakonu prelaze sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Dakle, dan isplate naknade je određen danom prijelaza osiguranikovih prava prema osobi odgovornoj za štetu pa kasnija statusna promjena nije mogla utjecati na tužiteljevu tražbinu prema tuženiku koji je isplatio oštećeniku osigurninu prije upisa pripajanja. Ukazuje na to da učinak pripajanja djeluje inter partes, a nikao ne i erga omnes, pa kako je sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio navesti razloge o odlučnim činjenicama presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati čime je ostvarena povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Predlaže preinačiti presudu, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavka 1. i 2. članka 467. stavka 1. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga. Presudu je zbog ostvarene bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava valjalo ukinuti.
6. Žalitelj pravilno ukazuje kako na žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, o nedostatku razloga o odlučnim činjenicama tako i na pogrešnu primjenu materijalnog prava, uslijed koje je sud i propustio dati razloge o odlučnim činjenicama.
7. Na uglavnom nesporne činjenične tvrdnje iz tužbe, da je tužitelj isplatio oštećenoj osobi iz štetnog događaja koji se dogodio 31. prosinca 2019. naletom automobila na domaću životinju na autocesti A6, upravo utužen iznos, sud odbija kao neosnovan tužiteljev zahtjev, kojeg tužitelj temelji na zakonskom ovlaštenju iz članka 963. stavka 1. ZOO-a, pozivom na odredbe o sjedinjenju kao jednom od načina prestanka obveza.
8. Odredom članka 963. stavka 1. ZOO-a je propisano da isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja, u ovom slučaju tužitelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, prelaze sva osiguranikova, prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Tužitelj smatra za štetu odgovornom osobom upravo tuženika koji je s njegovim osiguranikom, društvom Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. imao sklopljen Ugovor o pružanju usluga redovnog održavanja autoceste. Štetnom radnjom tužitelj smatra postupanje tuženika kao ugovornog partnera tužiteljevog osiguranika, propust u održavanju žičane ograde uz autocestu uslijed čega se na kolniku autoceste našla domaća životinja – pas.
9. Obrazloženje prvostupanjskog suda prema kojem bi za slučaj neispunjenja preuzete ugovorne obveze, odnosno propusta u izvršenju ugovorne obveze tuženika u održavanju predmetne autoceste upravo društvo Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. imalo tražbinu prema tuženiku, a samim time i tužitelj kao osiguratelj od odgovornosti tog društva, no da je ta tražbina prestala uslijed statusne promjene pripajanjem društva Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. tuženiku, pa da je došlo do sjedinjena osobe vjerovnika i dužnika, utemeljeno je na pogrešnoj primjeni odredbi članka 963. stavka 1. i članka 207. stavka 1. ZOO-a.
10. Naime, sukladno odredbi članka 963. stavka 1. ZOO-a isplatom naknade iz osiguranja, što je odlučna činjenica i odlučni trenutak, na osiguratelja po samom zakonu prelaze osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. To je jedan oblik promjene sudionika obveznih odnosa, subrogacija, i to zakonska subrogacija, što znači da trenutkom isplate naknade iz osiguranja vjerovnik postaje osiguratelj, a prestaje prema svom dužniku biti vjerovnikom osiguranik, ovdje društvo Autoceste Rijeka-Zagreb d.d. Dakle, od trenutka isplate koji je prema podacima u spisu bio raniji od trenutka statusne promjene pripajanja društva Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. tuženiku, predmetna tražbina više nije tražbina društva Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. već tužiteljeva, pa statusna promjena o kojoj je riječ nema učinak na prestanak obveze tuženika uslijed sjedinjenja u smislu odredbe članka 207. stavka 1. ZOO-a, jer nije došlo do sjedinjenja u osobi vjerovnika i dužnika, na što s pravom ukazuj tužitelj. Vjerovnik te tražbine od trenutka isplate upravo je tužitelj, dakle došlo je do promjene vjerovnika, pa je na tužiteljevu tražbinu bez utjecaja kasnije statusna promjena po kojoj se tužiteljev osiguranik pripojio društvu tuženika.
11. Zbog pogrešno pravnog pristupa sud je propustio dati razloge o odlučnim činjenicama na kojima se temelji tužbeni zahtjev, a nije niti ocijenio tuženikove prigovore istaknutom zahtjevu, niti je radi tih odlučnih činjenica izvodio dokaze.
12. Zbog navedenog su ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj pa je presudu valjalo ukinuti na temelju odredbe članka 373. točke 3. i članka 369. stavka 1. ZPP-a i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
13. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud zakazati novo pripremno ročište, na kojem će odlučiti koje će od predloženih dokaza, a radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvesti na glavnoj raspravi, te će potom provesti glavnu raspravu i donijeti novu na zakonu osnovanu odluku u kojoj će odlučiti i o ukupnom trošku postupka.
Zagreb, 27. lipnja 2023.
Sutkinja
Jagoda Crnokrak
