REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2187/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B., OIB …, iz T. kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik iz V., protiv tuženika A. B. d.d., OIB …, iz Z., kojeg zastupa Odvjetničko društvo K. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1056/2022-2 od 14. veljače 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici, broj P-477/2019-55 od 21. studenog 2022., u sjednici održanoj 27. lipnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se djelomično odbija, a djelomično odbacuje, kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1056/2022-2 od 14. veljače 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici, broj P- 477/2019-55 od 21. studenog 2022.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavila je više pravnih pitanja za koja navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a ona glase:.
"Predstavlja li izostanak ocjene dokaza (dokumenta procjene vrijednosti nekretnine iz kojeg proizlazi da je riječ o stambeno-poslovnoj građevini) koji je tuženik dostavio u prilog tvrdnjama nepotrošačkog svojstva ugovora o kreditu, bitnu povredu odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019), odnosno povredu odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019)?,
odnosno
Je li izostanak ocjene dokaza (dokumenta procjene vrijednosti nekretnine iz kojeg proizlazi da je riječ o stambeno-poslovnoj građevini) koji je tuženik dostavio u prilog tvrdnjama nepotrošačkog svojstva ugovora o kreditu, imao za posljedicu povredu čl. 355. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019)?,
Protivi li se odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019), povećanje tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je provedenim vještačenjem utvrđena visina novčanog zahtjeva na temelju koje je tužbeni zahtjev povećan?,
odnosno
Predstavlja li izostanak obrazloženja, u odluci drugostupanjskog suda povodom žalbe protiv odluke prvostupanjskog suda radi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019), a kojom nisu dani razlozi dopuštenja preinake tužbe, bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019)?,
Je li prihvaćanjem Nalaza i mišljenja vještaka, a na temelju kojeg su prvostupanjski i drugostupanjski sud usvojili kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu, počinjena povreda čl. 355. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019) kada je Nalaz i mišljenje vještaka izrađen suprotno zadatku postavljenom od strane suda?
odnosno,
Protivi li se Zakonu o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019) odluka suda kojom temelji presudu na Nalazu i mišljenju vještaka koji je izrađen suprotno zadatku postavljenom od strane suda?,
Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?,
Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope/ i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF".
3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.
4. Prijedlog dijelom nedopušten, a dijelom neosnovan.
5. Postupajući sukladno odredbama 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Ovo stoga što u odnosu na pitanje koje se odnosi na to što pripada potrošaču na temelju utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli, na pitanje koje se odnosi na prekid zastare podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i pitanje koje se odnosi na kamatnu stopu i isplatu razlike kamata pobijana presuda ne odstupa od ustaljene prakse revijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
7. 1. Prvo pitanje, koje se odnosi na svojstvo "potrošača", odnosno na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, odnosno na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a nisu izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti, u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer se odluke Županijskog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Velikoj Gorici, na koje se predlagateljica u prijedlogu poziva, odnose na drugačiju činjeničnu situaciju (radi se o kreditu za kupnju poslovnog prostora, o čemu se ovdje ne radi).
7. 2. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III-1687/2016 od 22. veljače 2017. prema kojoj:
„Redovni sud je slobodan u izboru dokaznih sredstava i u ocjenjivanju njihove dokazne vrijednosti. Nije riječ o apsolutnoj slobodi, jer je sud u obrazloženju presude dužan, između ostalog, iznijeti razloge zbog kojih nije prihvatio pojedine dokazne prijedloge stranaka.“,
kao i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revr 817/2006 od 7. veljače 2007. prema kojoj:
„Zaključci suda moraju biti objektivno prihvatljivi (moraju odgovarati zaključivanju razumnog čovjeka), jer slobodna ocjena dokaza podrazumijeva slobodu od formalnih (zakonskih) dokaznih pravila, ali ne i slobodu od općih zakona logike i iskustva uopće.“
nemaju značenje odgovarajući razloga jer navedena shvaćanja iznesena u tim odlukama n daju odgovor na naprijed navedeno pitanje.
8. Pitanje koje se odnosi i na povredu odredbe čl. 355. ZPP-a, nije važno jer se ta odredba odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, koje se ne može isticati u revizijskoj fazi postupka, a samim time ni u prijedlogu za dopuštene revizije.
9. U odnosu na pitanje koje se odnosi na primjenu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a, kao razlog važnosti navedena je odluka Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-281/2020 od 21. svibnja 2020., a u toj odluci je izneseno pravno shvaćanje koje se odnosi na iznošenje novih činjenica i novih dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka, odnosno na primjenu odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a, te za to pitanje nisu izneseni odgovarajući razlozi važnosti toga pitanja i zbog toga ni ono nije važno pitanje.
10. U odnosu na dva pitanja, koja se nadovezuju na prethodno, a odnose se na povredu odredbe čl. 355. ZPP-a i tvrdnju tuženice da se pobijana odluka suda temelji na Nalazu i mišljenju vještaka koji je izrađen suprotno zadatku postavljenom od strane suda, ističe se da ni ona nisu važna jer se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te stoga ona nisu važna, a osim toga, za njih nisu ni izneseni razlozi njihove važnosti, (čl. 387. st. 3. ZPP-a) sve i kada bi se radilo o važnim pitanjima.
11. Pitanjem koje se odnosi na opseg vraćanja iznosa primljenih na temelju ništetne odredbe, tuženica zapravo problematizira početak tijeka zakonskih zateznih kamata. Ni to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana odluka ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja (tako i u odluci revizijskog suda broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).
12. Slijedom izloženog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP-a i 389.a st. 3. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 27. lipnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić, v.r.
