Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 11 Kž-387/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća te Siniše Pleše i Gordane Mihele Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vere Šinogl, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. M., zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda - iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama koje su, protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj 11 K-867/2022-9 od 13. ožujka 2023., podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci i optuženi I. M., u sjednici vijeća održanoj 27. lipnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog I. M. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci proglasio je krivim optuženog I. M. zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda – iz članka 118. stavak 1. KZ/11, činjenično pobliže opisanog u izreci presude te ga je, na temelju istog zakonskog propisa, osudio na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci i primjenom članka 56. KZ/11 izrekao mu je uvjetnu osudu na način da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu ZKP/08) optuženi I. M. oslobođen je naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 u cijelosti, dok je na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08 dužan nadoknaditi troškove oštećenika i njegova opunomoćenika, visina kojih će biti utvrđena posebnim rješenjem.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi I. M., osobno i po branitelju D. T., odvjetniku iz R., a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi od optužbe, podredno predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Žalbu je podnio i državni odvjetnik, a žali se zbog odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.
2.2. Odgovor na žalbu podnio je optuženi I. M. po branitelju D. T., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
2.3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
3. Žalbe optuženog I. M. i državnog odvjetnika nisu osnovane.
4. Prije svega treba istaknuti da iz sadržaja žalbe koju je optuženik podnio osobno i žalbe koju je podnio branitelj optuženika proizlazi da se sadržajno, u bitnome, obje žalbe međusobno podudaraju i nadopunjuju pa će biti razmatrane kao jedna žalba.
4. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, ali te žalbene osnove u žalbi ne obrazlaže već iz sadržaja žalbe proizlazi da optuženik polemizira s utvrđenjima prvostupanjskog suda, odnosno analizom i ocjenom provedenih dokaza kako ih je to iznio prvostupanjski sud u razlozima svoje odluke. Iz navedenog proizlazi da optuženik u stvari pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda, odnosno da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te također da se žali i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kada ističe da je sud odbio njegov prijedlog da se od K. R., S. pribave podaci o stupnju alkoholiziranosti oštećenika i da se na tu okolnost u svojstvu svjedoka ispitaju službenici policije koji su inkriminiranog dana bili na intervenciji, B. B. i I. B.. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, analizom i ocjenom provedenih dokaza kako ih je to iznio u žalbi, optuženik nije osporio potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda.
4.1. Naime, u bitnome, optuženik ističe da iz njegovog iskaza te iskaza svjedoka M. Š., M. M. i T. K. proizlazi da je oštećenik inkriminirane ozljede zadobio padom, ali ne u dinamici događaja za koju je proglašen krivim već na način da je oštećenik njega napao i da je tom prilikom zbog stanja alkoholiziranosti izgubio ravnotežu i pao sa zida na koji je prethodno skočio, a koji se nalazi između njihovih dvorišta.
4.2. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika. Optuženik ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi zaključak da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Što se tiče tvrdnje optuženika da je sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije utvrđeno je li oštećenik bio alkoholiziran, treba istaknuti da iz dopisa KBC R. (list 121) proizlazi da oštećeniku po prijemu u bolnicu nije provedeno vađenje i analiza alkohola u krvi i mokraći. S obzirom da bi jedino takva analiza bila meritorna za utvrđivanje je li oštećenik bio alkoholiziran i u kojem stupnju, ispitivanje službenika policije na tu okolnost nije od nikakvog značaja jer bi se radilo samo o njihovom osobnom dojmu. Međutim, treba imati na umu da je obavljeno ispitivanje prisutnosti alkohola u organizmu od strane službenika policije uređajem D. i utvrđeno je da oštećenik nije bio pod utjecajem alkohola (list 15 spisa), dok je optuženik bio pod utjecajem alkohola (list 8 spisa). Nadalje, imajući na umu da iz dinamike događaja kako ju je to opisao optuženik i svjedoci M. Š., M. M. i T. K. i dinamike događaja kako su to opisali oštećenik i njegova supruga, svjedokinja M. O. iz koje, u bitnome, proizlazi da je optuženik preskočio zid između njihovih dvorišta te je napao oštećenika i na inkriminirani način ga je oborio na tlo, proizlazi da je oštećenik, imajući na umu nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka, ozljede mogao zadobiti na oba navedena načina, sud je radi činjeničnih razjašnjenja proveo rekonstrukciju na mjestu događaja. Na temelju provedene rekonstrukcije, odnosno pokazivanja od strane optuženika mjesta gdje je oštećenik navodno skočio na zid sa kojeg ga je pljunuo i udario i potom je sa istog, zbog alkoholiziranosti i gubitka ravnoteže, pao, sud je pravilno zaključio da, zbog činjenice da je u tom dijelu visina zida u dvorištu oštećenika 90 cm i pri tome postoji nagib oko 45 stupnjeva uz činjenicu da je oštećenik osoba starije životne dobi, odnosno u vrijeme događaja je bio star 70 godina, sve navedeno u svojoj ukupnosti upućuje na zaključak da oštećenik inkriminirane ozljede nije mogao zadobiti u dinamici događaja kako su to opisali optuženik i svjedoci M. Š., M. M. i T. K. jer takvu radnju „naskakivanja“ na zid oštećenik zbog konfiguracije tla, visine zida i svoje životne dobi nije mogao poduzeti. Uz navedeno treba istaknuti da se iskazi optuženika i njegove majke, svjedokinje M. M. s jedne strane i svjedoka T. K. i M. Š. u dijelu dinamike događaja kako ih to oni opisuju ne podudaraju. Naime, optuženik i njegova majka navode da je oštećenik skočio na zid i da je optuženika pljunuo i udario nogom, dok svjedok T. K. navodi da je oštećenik prešao preko zida i da je pao, dok svjedokinja M. Š. navodi da je oštećenik skočio na zid, ali ne tvrdi da je pljunuo optuženika i također ne potvrđuje da ga je udario već da je pokušao navedeno učiniti. Imajući na umu sve navedeno u svojoj ukupnosti, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je oštećenik inkriminirane ozljede zadobio u dinamici događaja kako se to optuženiku i stavlja na teret odnosno kako je proglašen krivim, čime je optuženik ostvario sva bitna obilježja bića kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. KZ/11 za koje je i proglašen krivim. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka, oštećenika i vještaka te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi sa drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je u potpunosti i pravilno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženika u tom dijelu nije osnovana.
4.3. Optuženik i državni odvjetnik se žale i zbog odluke o kazni s time što optuženik sadržajno u žalbi ne obrazlaže zašto kazna po svojoj vrsti i mjeri nije adekvatna njegovoj kaznenoj odgovornosti za inkriminirano mu kazneno djelo za koje je proglašen krivim, dok državni odvjetnik smatra da je optuženika zbog velike količine nasilja trebalo osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora.
4.4. Prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne sud je optuženiku cijenio kao olakotno da je neosuđivan i narušeno zdravstveno stanje, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene. Što se tiče tvrdnje državnog odvjetnika da je optuženik „ispoljio veliku količinu nasilja“ treba navesti da navedena tvrdnja ne proizlazi iz činjeničnog opisa za koji je optuženik proglašen krivim i to kako iz objektivnih obilježja kaznenog djela tako i subjektivnog obilježja jer državni odvjetnik treba imati na umu da je optuženik proglašen krivim da je postupao s neizravnom namjerom iz čega ne proizlazi da se radi, kako to tvrdi državni odvjetnik, o velikoj količini nasilja.
4.5. Imajući na umu sve ovako utvrđene okolnosti, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da će se izrečenom uvjetnom osudom i to kaznom zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci s rokom provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine, a kako je to optuženik osuđen po prvostupanjskom sudu, u cijelosti postići svrha kažnjavanja i tom kaznom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Slijedom navedenog žalba državnog odvjetnika i optuženika niti u tom dijelu nisu osnovane.
5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 467. ZKP/08).
6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 27. lipnja 2023.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Dušanka Zastavniković Duplančić, v. r.
