REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1291/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. B. d.o.o., S. G., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik K. H., odvjetnik u V., protiv tuženika S. B. iz I., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u V., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1594/2021-2 od 30. rujna 2021., kojom je u pobijanom dijelu potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj P-1324/19-29 od 6. srpnja 2021., u sjednici od 27. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1594/2021-2 od 30. rujna 2021. i presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P-1324/19-29 od 6. srpnja 2021. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 1. prosinca 2018. naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 186.725,16 kn / 24.782,69 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i tužba se u tom dijelu odbacuje.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi daljnji trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 4.119,05 EUR / 31.035,00 kn te trošak žalbe u iznosu od 414,76 EUR / 3.125,00 kn u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije u ukupnom iznosu 1.244,27 EUR / 9.375,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo platiti tužitelju za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 1. prosinca 2018. iznos od 186.725,16 kn / 24.782,69 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (toč. I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 6.465,00 kn /858,05 EUR.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem tužba je odbačena za iznos od 264.500,31 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a za razdoblje od 2. kolovoza 2016. do 2. prosinca 2017.

2. Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tuženika i potvrđena je presuda u toč. I. izreke, osim u dijelu za isplatu zakonske zatezne kamate za razdoblje od 2. do 15. u svakom mjesecu za razdoblje od siječnja do prosinca 2018. u kojem dijelu je drugostupanjskim rješenjem presuda ukinuta.

3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-762/2022-2 od 26. travnja 2022. tuženiku dopustio je podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje

„Imaju li zadužnice izdane 4. listopada 2005., na temelju tada važećih odredaba Ovršnog zakona, na kojima je po javnom bilježniku (samo) ovjeren dužnikov potpis, svojstvo rješenja o ovrsi na temelju kojeg vjerovnik može tražiti isplatu dužnog iznosa u ovršnom postupku?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude te odbaci tužbu. Traži trošak prvostupanjskog postupka, trošak žalbe te sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

9. Pitanjem u odnosu na koje je revizija dopuštena tuženik problematizira pitanje postojanja pravnog interesa za podnošenje tužbe u situaciji kad tužitelj kao vjerovnik raspolaže zadužnicom od 4. listopada 2005., izdanom prema tada važećim propisima na kojoj je po javnom bilježniku samo ovjeren dužnikov potpis.

10. Osnovana je tvrdnja revidenta da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 183.a st. 1. i 3. u vezi čl. 183. st. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 173/03, 151/04 i 88/05 - dalje: OZ) kada su zaključili da izdane bjanko zadužnice, na kojima je samo javno ovjerovljen potpis ovršenika, nemaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se protiv dužnika ili jamaca plataca može tražiti ovrha na drugim predmetima ovrhe. Posljedično tome pogrešno su zaključili da ovrhovoditelj ima pravni interes za vođenje parnice u ovoj pravnoj stvari.

11. Prema odredbi čl. 183.a st. 1. OZ-a dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene određeni ili svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan (bjanko zadužnica). Takva isprava izdaje se u jednom primjerku.

11.1. Odredbom čl.183.a st. 3. OZ-a propisano je da se odredbe stavka 2. te 4. do 8. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način i na bjanko zadužnicu (čl. 183.a st. 3.), a odredbom čl. 180. st. 7. OZ-a propisano je da isprave iz st. 1. i 2. čl. 180.-og OZ-a (zadužnice) imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

12. Dakle, odgovor na naznačeno pitanje, a kako to proizlazi iz teksta odredbe čl. 180. st. 7. u vezi čl. 183.a st. 3. OZ-a glasi:

Zadužnice izdane 4. listopada 2005. na temelju tada važećih odredaba Ovršnog zakona, na kojima je po javnom bilježniku (samo) ovjeren dužnikov potpis, imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih vjerovnik može tražiti isplatu dužnog iznosa u ovršnom postupku (na drugim predmetima ovrhe).

13. Navedena pravna priroda zadužnice ima izravan učinak i na dopuštenost pokretanja parnice. Naime, jedno od temeljnih načela parničnog postupka je načelo pravnog interesa prema kojem se pravo na traženje sudske pravne zaštite može priznati samo ako se pravna korist, koju očekuje osoba koja traži pravnu zaštitu, ne može na neki drugi, svrsishodniji način ostvariti. Pravni interes je procesna pretpostavka o čijem postojanju ovisi dopuštenost pokretanja i vođenje parnice te donošenje meritorne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

14. O postojanju pravnog interesa sud vodi računa po službenoj dužnosti. Kad konstatira nedostatak pravnog interesa sud je dužan odbaciti tužbu, odnosno drugi zahtjev.

14.1. Kod kondemnatornih zahtjeva postojanje pravnog interesa kod tužitelja se presumira, dakle, tužitelj u pravilu ima pravni interes tražiti kondemnatornu zaštitu i nije ga dužan posebno dokazivati). U određenim slučajevima, interes mu ipak može nedostajati, naročito zbog postojanja neke od negativnih procesnih pretpostavki (onih koje čine nedopuštenim vođenje parnice i meritorno suđenje) za vođenje parnice. Tužitelju će nedostajati pravni interes, između ostalog, ako već raspolaže ovršnom ispravom. Drugim riječima, u području pravne zaštite ne postiže se veća učinkovitost pravomoćnom i ovršnom presudom u odnosu na dana sredstva osiguranja, pa je u pravu revident kada ističe da ne postoji pravni interes tužitelja za traženje kondemnatorne pravne zaštite od suda ako već raspolaže ovršnom ispravom koja mu omogućava ostvariti identičnu pravnu korist.

15. S obzirom na to da je tuženik tijekom postupka isticao prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za pokretanje parničnog postupka radi isplate, nižestupanjski su sudovi pogrešno primijenili odredbu članka 288. stavak 2. u vezi članka 187. stavak 2. ZPP, kada tužbu nisu odbacili, već su o predmetu spora donijeli meritornu odluku, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva. Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, jer je takva, nepravilna primjena odredbe članka 288. stavak 2. u vezi članka 187. stavak 2. ZPP, bila od utjecaja na zakonitost odluke.

16. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 394. stavak 1. alineja druga ZPP, ukinuti donesene odluke i odbaciti tužbu.

17. Tuženik je u konačnici u cijelosti uspio u sporu te mu je valjalo dosuditi pravilno zahtijevan trošak postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a umanjen za pravomoćno dosuđeni iznos troškova od 6.465,00 kn /858,05 EUR, odnosno iznos od 4.119,05 EUR / 31.035,00 kn te trošak žalbe u iznosu od 414,76 EUR / 3.125,00 kn.

18. Tuženik u cijelosti je uspio s revizijom te mu je dosuđen i trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije u pravilno zahtijevanim iznosima (Tbr. 10. toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 103/14,118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Tuženiku nisu priznati troškovi sudskih pristojbi za navedene pravne lijekove jer u spisu nema podataka da su plaćeni.

Zagreb, 27. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.