REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 12 Pž-2692/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Nevenka Baran, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IVANA SEVERINA, OIB 49018849586, Jakovlje, Svete Doroteje 85a, kojeg zastupa punomoćnik Damir Mokrović, odvjetnik u Zagrebu, Trakošćanska 29, protiv tuženika CENTAR BANKA d.d. u stečaju, OIB 89296739230, Zagreb, Heinzelova 47A, kojeg zastupa stečajni upravitelj Damir Mikić iz Zagreba, Palinovečka 19F, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1720/21 od 20. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. lipnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tuženikova žalba, preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1720/21 od 20. travnja 2022. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Proglašava se u cijelosti nedopuštenim ovrha, pljenidba i prijenos novčanih sredstava na temelju zahtjeva tuženika Centar banka d.d. u stečaju, oib 89296739230, Zagreb, Heinzelova 47 za izravnu naplatu, podnesenog protiv tužitelja Ivan Severin, oib 49018849586, Jakovlje, Svete Doroteje 85 a, Financijskoj agenciji dana 26. srpnja 2021. g. na temelju bjanko zadužnice javnog bilježnika Ilinka Lisonek, broj OV-1366/2008 od 22. siječnja 2008. g., radi naplate na novčanim sredstvima tužitelja, te se ukidaju sve provedene ovršne radnje, obustavlja ovrha i opoziva zahtjev za izravnu naplatu.

II. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi prouzročene parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.“

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovački sud u Zagrebu u točki I. izreke proglasio je nedopuštenom ovrhu, pljenidbu i prijenos novčanih sredstava na temelju zahtjeva tuženika Centar banka d.d. u stečaju, Zagreb, za izravnu naplatu, podnesenog protiv tužitelja Ivan Severin, Financijskoj agenciji 26. srpnja 2021. na temelju bjanko zadužnice javnog bilježnika Ilinke Lisonek, broj OV-1366/2008 od 22. siječnja 2008., radi naplate na novčanim sredstvima tužitelja, te su ukinute sve provedene ovršne radnje, obustavljen je ovrha i opozvan je zahtjev za izravnu naplatu. U točki II. izreke odlučeno je o troškovima postupka na način da je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 675,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Iz obrazloženja proizlazi da je zaključkom Općinskog suda Novi Zagreb poslovni broj Ovr-771/2021-4 od 4. listopada 2021. ovršenik ovdje tužitelj upućen u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava na temelju zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu, podnesenog protiv ovršenika Financijskoj agenciji 26. srpnja 2021. na temelju bjanko zadužnice javne bilježnice Ilinke Lisonek, broj OV-1366/2008 od 22. siječnja 2008., nedopuštenim zbog postojanja razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. Ovršnog zakona, da je sud ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP ) ocijenio osnovanim prigovor zastare jer se u konkretnom slučaju radi o bjanko zadužnici koja je izdana 22. siječnja 2008. te je do dana podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu 26. srpnja 2021. protekao petogodišnji rok za zastaru te ovršne isprave. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev te je ovrha proglašena nedopuštenom, a o troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

3. Tuženik je podnio žalbu na ovu presudu zbog svih zakonskih razloga s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijenu presudu. U žalbi navodi da sud nije uzeo u obzir dokaze koje je tuženik dostavio već uz odgovor na tužbu, da je pogrešno ocijenjen prigovor zastare jer je blokadom računa tužitelja na temelju zadužnice u razdoblju od 4. listopada 2012. do 4. kolovoza 2018. u tom razdoblju zastara prestala teći, da je nad tuženikom, 30. rujna 2013. otvoren stečajni postupak i u tom trenutku se predmetna bjanko zadužnica nalazila u očevidniku redoslijeda za naplatu te da otvaranjem stečajnog postupka nije došlo do promjene ovrhovoditelja.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbama čl. 365. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio prigovor zastare što je rezultiralo pogrešnom odlukom o tužbenom zahtjevu.

7. Nije počinjena niti jedna bitna povreda parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ocjena je ovog žalbenog suda da je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite odluke u ovom predmetu. Žalitelj u žalbi niti ne navodi koja bi to bitna povreda odredaba parničnog postupka bila počinjena.

8. Tužitelj u ovom postupku tvrdi da su pljenidba i prijenos novčanih sredstava na temelju zahtjeva ovrhovoditelja (ovdje tuženika) za izravnu naplatu, podnesenog protiv ovršenika (ovdje tužitelja) Financijskoj agenciji 26. srpnja 2021. na temelju bjanko zadužnice ovjerene kod javne bilježnice Ilinke Lisonek, pod poslovnim brojem OV-1366/2008 od 22. siječnja 2008. nedopušteni zbog postojanja razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. Ovršnog zakona.

9. Odredbom čl. 50. st. 1. Ovršnog zakona propisano je da ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu:

- ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika – točka 7.,

- ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom – točka 11.

Tužitelj tvrdi da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja jer predmetna bjanko zadužnica glasi na vjerovnika Centar banka d.d., a zahtjev za izravnu naplatu podnijela je Centar banka d.d. u stečaju te da je nastupila zastara tražbine.

10. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj kao dužnik 22. siječnja 2008. izdao Centar banci d.d. bjanko zadužnicu na iznos od 1.000.000,00 kn na kojoj je tužiteljev potpis ovjerio javni bilježnik Ilinka Lisonek iz Zagreba poslovni broj OV-1366/08 od 22. siječnja 2008.,

- da je Centar banka d.d. u stečaju 16. srpnja 2021. Financijskoj agenciji dostavio izvornik predmetne zadužnice uz zahtjev za ponovnom aktivacijom zadužnice za djelomičnu naplatu dospjele glavnice u iznosu od 950,00 kn,

- da je Centar banka d.d. u stečaju navedenu bjanko zadužnicu 26. srpnja 2021. podnio Financijskoj agenciji na izravnu naplatu,

- da je tužitelj podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, koja se provodi na temelju navedene bjanko zadužnice, kojem navodi da ovrhovoditelj Centar banka d.d. u stečaju nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika te da je nastupila zastara tražbine,

- da je tužitelj zaključkom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-771/2021-4 od 4. listopada 2021. upućen na pokretanje parnice u roku od 15 dana,

- da je tužitelj pokrenuo predmetnu parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate na temelju predmetne zadužnice,

- da je tuženik ranije, 4. listopada 2012. Financijskoj agenciji podnio predmetnu bjanko zadužnicu na naplatu, da zadužnica nije naplaćena te da je zadužnica na Financijskoj agenciji isknjižena 4. kolovoza 2018.

12. Slijedom takvih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio:

1. da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja jer predmetna bjanko zadužnica glasi na vjerovnika Centar banka d.d., a ovrhovoditelj je Centar banka d.d. u stečaju pa kako tuženik nije dokazao pravni slijed, utvrđuje prigovor promašene pasivne legitimacije osnovanim,

2. da je prigovor zastare osnovan budući je predmetna bjanko zadužnica izdana 22. siječnja 2008., a zahtjev za izravnu naplatu podnesen je 26. srpnja 2021.

3. da iako je bjanko zadužnica ovršna 22. siječnja 2008. i bila je podnesena Financijskoj agenciji i ranije, 4. listopada 2012. te se nije mogla naplatiti, tuženik nije poduzimao nikakve radnje radi naplate pa je zadužnica na Financijskoj agenciji isknjižena 4. kolovoza 2018. a tuženik je novi zahtjev za izravnu naplatu podnio 26. srpnja 2021.

13. Pogrešno je utvrđenje prvostupanjskog suda o prigovoru promašene pasivne legitimacije odnosno utvrđenje da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja jer predmetna bjanko zadužnica glasi na vjerovnika Centar banka d.d., a ovrhovoditelj je Centar banka d.d. u stečaju pa je tuženik trebao dokazao pravni slijed, a nije ga dokazao, a pogrešno je ocijenjen i prigovor zastare.

14. Naime, nije sporno da predmetna bjanko zadužnica glasi na vjerovnika Centar banka d.d., da je ovrhovoditelj Centar banka d.d. u stečaju te da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1743/2013. otvoren stečajni postupak nad dužnikom Centar banka d.d. Zagreb. Pravne posljedice otvaranja stečajnoga postupka nastupaju u trenutku kad je rješenje o otvaranju stečajnoga postupka objavljeno na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova (čl. 158. st. 1. Stečajnog zakona), otvaranjem stečajnoga postupka prava tijela dužnika pravne osobe prestaju i prelaze na stečajnoga upravitelja (čl. 159. st. 1. Stečajnog zakona), a pravna osoba prestaje postojati brisanjem iz sudskog registra. U konkretnom slučaju Centar banka d.d. nije brisana iz sudskog registra pa nije bilo osnove da tuženik dokazuje pravni slijed između Centar banke d.d. i Centar banke d.d. u stečaju, a stečajni postupak nije zaključen.

15. U odnosu na prigovor zastare, pogrešna su utvrđenja prvostupanjskog suda, a slijedom toga, pogrešna je i odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Naime, tuženik je na temelju navedene bjanko zadužnice 26. srpnja 2021. podnio zahtjev za izravnu naplatu, a izravna naplata je određena na temelju zadužnice kao privatne isprave, potvrđene kod javnog bilježnika. Iz ovjere javnog bilježnika na zadužnici jasno je vidljivo da se ne radi o tome da je kod javnog bilježnika solemnizirana tražbina iz zadužnice već je samo ovjeren potpis dužnika, ovdje tužitelja. Ovdje se još napominje da konkretna bjanko zadužnica i ne upućuje na postojanje nekog konkretnog osnovnog posla, a s obzirom na to da je izdana prije sklopljenog Ugovora o međusobnom poslovnom odnosu broj 231/2009 od 25. veljače 2009. neosnovani su tuženikovi navodi da je bjanko zadužnica izdana kao instrument osiguranja po tom ugovoru. Točno je da se prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sedme sjednice Građanskog odjela (7/18) broj Su-IV-4/18-17 od 19. studenog 2018., na tražbine iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika, sastavljene prije 1. siječnja 2011., primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima.

16. Međutim, predmetna bjanko zadužnica je i ranije podnesena na naplatu Financijskoj agenciji, 4. listopada 2012. te se nije mogla naplatiti i taj ovršni postupak nije završen jer nije doneseno rješenje o obustavi postupka niti je prijedlog za ovrhu odnosno zahtjev za izravnu naplatu povučen. Odredbom čl. 215. st. 1. Ovršnog zakona propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, pri čemu se zastara prekida svakom radnjom dužnika poduzetom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi ostvarenja tražbine (čl. 241. ZOO-a). Imajući u vidu ove zakonske odredbe, a s obzirom na to da sudski postupak pokušaja naplate tražbine na novčanim sredstvima nije obustavljen niti je prijedlog povučen, a nije ostvaren niti koji drugi uvjet iz čl. 242. ZOO-a, zastara je i dalje prekinuta, pri čemu bi ista počela teći ponovo tek nakon okončanja ovršnog postupka (čl. 245. st. 4. i 5. ZOO-a).

17. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio prigovor zastare pa je pogrešno odlučio i o tužbenom zahtjevu.

18. Slijedom navedenog valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 373. ZPP-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 27. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović

Broj zapisa: 9-3085a-14e2d

Kontrolni broj: 0813e-c4414-f46d3

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Dubravka Zubović, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.