Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, S. Radića 27

Poslovni broj REF. 20: P-579/2022-76

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

D O P U N S K A  P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima Jugoslavu Puran i Saši Kutnjak iz Odvjetničkog ureda Jugoslava Puran, Josipa Jelačića 12, Bjelovar protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupanog po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja djelomične ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 08. ožujka 2023. godine, u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužitelja, dana 27. lipnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u dijelu koji glasi:

"Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u točkama 5. i 6. Aneksa ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102916852 sklopljenog dana 24.03.2006. između tužitelja CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, koji Aneks je sklopljen 24.02.2016., kojima su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula."

Obrazloženje

1. U pravnoj stvari pobliže naznačenoj u uvodnom dijelu ove odluke ovaj sud je dana 18. travnja 2023. donio presudu P-579/2022-67. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno uložio tuženik dana 02.05.2023. u kojoj je ujedno predložio donošenje dopunske presude o dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti točke 5. i 6. Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu od 24. veljače 2016., Poslovni broj REF. 20: P-579/2022-76

odnosno o dijelu tužbenog zahtjeva kako je to pobliže označeno u izreci ove odluke. Tuženik prijedlog za donošenje dopunske presude obrazlaže time, da je prvostupanjski sud donoseći presudu P-579/2022-67 od 18. travnja 2023. propustio odlučiti i o već navedenom dijelu tužbenog zahtjeva, a o čemu je trebalo odlučiti, budući da se tuženik pravovremeno usprotivio povlačenju tog dijela tužbenog zahtjeva, koje povlačenje je učinio tužitelj podneskom od 18. siječnja 2023.

2. Zahtjev tuženika za donošenje dopunske presude u smislu članka 339. st. 1. Zakona o parničnom postupku osnovan je i pravovremen te je i Županijski sud u Puli pod poslovnim brojem Gž-752/2023 dopisom od 31. svibnja 2023. vratio predmet ovome sudu na donošenje dopunske presude, kako bi nakon toga isti mogao odlučiti o žalbi tuženika.

3. U tužbi od 14.06.2019. tužitelj je predložio utvrditi ništetnim i točke 5. i 6. Aneksa od 24.02.2016. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102916852 sklopljenog dana 24.02.2006. između stranaka, a kojim točkama Aneksa su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. U navodima tužbe koji se odnose na Aneks ugovora o kreditu tužitelj ističe, da je Aneks kao i osnovni ugovor tuženik jednostavno pripremio kao tipski i adhezijski ugovor bez prethodnog pregovaranja o njegovom sadržaju i mogućim posljedicama ugovaranja odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te tužitelju ponudio sklapanje takvog dodatka, a koji dodatak ugovora je tužitelj bio primoran prihvatiti, isključivo kako bi otklonio rizik daljnjeg rasta mjesečnih anuiteta. U predmetnoj tužbi tužitelj ne ističe posebno dodatne razloge iz kojih bi smatrao točku 5. i 6. Aneksa ugovora o kreditu od 24. veljače 2016. ništetnim, već se poziva na presude iz postupaka vođenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudu P-1401/2012 od 04.07.2013. Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine u dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. u dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u CHF.

4. U odgovoru na tužbu tuženik se u dijelu koji se odnosi na zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim točke 5. i 6. Aneksa ugovora o kreditu od 24.02.2016. pozvao na činjenicu da je Aneksom ugovora o kreditu od 24.02.2016. izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) te je Aneksom tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a položaj tužitelja izjednačen je s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Potpisivanju Aneksa je sukladno zakonskoj obvezi prethodio prihvat izračuna konverzije sa stanjem na dan 30.09.2015. i to nakon primitka svih zakonom propisanih informacija, omogućavanja provjere tih informacija te potvrde kalkulatora od strane ovlaštenog revizora. Tuženik se dakle protivio i ovom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja.

5. U postupku izvođenja dokaza radi odlučivanja o svim tužbenim zahtjevima tužitelja, sud je proveo sve dokaze koji su već ranije navedeni u obrazloženju presude P-579/2022-67 pod točkom 4. njena obrazloženja te je na osnovu tako

Poslovni broj REF. 20: P-579/2022-76

provedenih dokaza i nakon njihove ocjene, sud zahtjev tužitelja pobliže naveden u izreci ove odluke ocijenio neosnovanim.

6. Naime, pozivanje tužitelja u tužbi na presudu iz postupka koji je vođen za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P- 1401/2012 , ne primjenjuje se neposredno u odnosu na zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti točke 5. i 6. Aneksa ugovora o kreditu od 24.02.2016. Naime, sam Aneks ugovora o kreditu zaključen je 24.02.2016., dakle u vremenskom razdoblju na koji se ne odnosi presuda iz kolektivnog spora u predmetu P-1401/2012, te je Aneksom ugovora o kreditu od 24.02.2016. ugovoren odnosno konvertiran raniji ugovor iz valute CHF u valutu EUR. Nadalje, Aneks ugovora o kreditu od dana 24.02.2016. zaključen je sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Nije utvrđeno, da bi odredbe točke 5. i 6. Aneksa ugovora bile protivne Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa bi kao takve bile ništetne u smislu članka 322. Zakona o obveznim odnosima, niti se uostalom tužitelj poziva na ove razloge kao razloge ništetnosti. Štoviše, tužitelj sam navodi da je prihvatio Aneks ugovora kako bi otklonio rizik daljnjeg rasta mjesečnih anuiteta, koji je postojao uslijed činjenice da je tužitelj zaključio s tuženikom osnovni ugovor o kreditu od 24.03.2006. uz valutnu klauzulu CHF i ugovorenu promjenjivu redovnu kamatnu stopu jednostranom odlukom tuženika, a za koje odredbe je utvrđeno u kolektivnom sporu na koji se pozvao tužitelj u tužbi da su iste ništetne, jer su na strani tužitelja uzrokovale znatnu neravnotežu. Činjenicom da su stranke zaključile Aneks ugovora o kreditu, stranke su nadalje od 24.02.2016. regulirale međusobni odnos, a sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) tako da na strani tužitelja kao ugovorne strane nadalje više ne postoji znatna neravnoteža u odnosu na položaj tuženika, a sve vezano za njihov pravni odnos koji je postojao po ugovoru o kreditu iz 2006. Sama činjenica da je u Aneksu ugovora ugovorena valutna klauzula u EUR i promjenjiva kamatna stopa, ne čini točku 5. i 6. Aneksa ugovora o kreditu ništetnim, jer su sukladno Zakonu o obveznim odnosima dopušteni i valutna klauzula i ugovaranje promjenjive kamatne stope, međutim njihovo ugovaranje mora biti takvo da ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača, a ovo sve u smislu Zakona o zaštiti potrošača. Stoga, kako tužitelj nije dokazao da bi točka 5. i 6. Aneksa ugovora o kreditu od 24.02.2016. bila na štetu tužitelja kao potrošača, jer bi uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima ugovornih strana, na štetu tužitelja, a nije utvrđeno postojanje razloga za ništetnost ovih odredbi, na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, to je dakle tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim točke 5. i 6. Aneksa ugovora od 24.02.2016. sve kako je pobliže označeno u izreci ove odluke, neosnovan, pa ga je sud i odbio kao takovog.

7. Sud cijeni da dio tužbenog zahtjeva s kojim tužitelj nije uspio u predmetnoj parnici, a o kojemu je odlučeno ovom dopunskom presudom, nije tuženiku uzrokovao posebne troškove, a u odnosu na zahtjev s kojim je tužitelj uspio i o kojemu je odlučeno presudom P-579/2022-67 od 18.04.2023. predstavlja razmjerno neznatan dio zahtjeva, pa se stoga vezano za troškove postupka stranke upućuju na odluku o troškovima postupka iz rješenja sadržanog u presudi P-579/2022-67 od 18.04.2023.

Poslovni broj REF. 20: P-579/2022-76

U Daruvaru 27. lipnja 2023.

Sutkinja

Dajana Gabud Jandoš

P O U K A : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetnički ured Jugoslava Puran, Josipa Jelačića 12, Bjelovar

2. Odvjetničko društvo Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb