REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 52 Pž-3819/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mlinarić, predsjednika vijeća, Raoula Dubravca, suca izvjestitelja i Ane Cvitković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DINOVA-DIONA d.o.o. iz Zagreba, Donje Svetice 127, OIB 41112127430, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Budimir & Meter d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika DRŽAVNE NEKRETNINE d.o.o. iz Zagreba, Planinska ulica 1, OIB 79058504140, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi sklapanja ugovora, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-925/2020 od 30. lipnja 2022. i dopunske presude poslovni broj P-925/2020 od 21. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. lipnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-925/2020 od 30. lipnja 2022. u točki I. i II. izreke i dopunska presuda poslovni broj P-925/2020 od 21. srpnja 2022.
II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 504,34 EUR / 3.800,00 kn.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-925/2020 od 30. lipnja 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom i dopunskom presudom prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev kojim se tuženiku nalaže ponuditi tužitelju sklapanje ugovora o zakupu poslovnog prostora čiji je sadržaj naveden u izreci (točka I. izreke) i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 36.822,80 kn (točka II. izreke). Rješenjem je sud ispravio očitu pogrešku u pisanju pobijane prvostupanjske presude. Dopunskom presudom je nakon ispravka prvostupanjske presude u izreci odlučio o kondemnatornom dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku sklapanje ugovora čiji je sadržaj već sadržan u izreci prvostupanjske presude, a na prijedlog tužitelja za donošenje dopunske presude.
2. Protiv prvostupanjske presude, rješenja o ispravku i dopunske presude tuženik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom da drugostupanjski su pobijane odluke ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. U bitnom navodi sadržaj pojedinih zakonskih odredbi Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“ broj 52/18; dalje: ZOUDI) te ističe da tuženik na temelju Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji sklopljenog s Republikom Hrvatskom 21. svibnja 2018. upravlja predanim mu nekretninama u ime Republike Hrvatske a za svoj račun i stoga učinci očitovanja volje koje tuženik daje kao zastupnik Republike Hrvatske obvezuju neposredno zastupanog. Međutim, čl. 44. ZOUDI-a zabranjen je podzakup nekretnina. Kako se spornom poslovnom prostoru nalazi porezni obveznik Orbico d.o.o za prodajno mjesto u Zagrebu, Ulica Frane Petrića 7 kao nositelj fiskalizacije što proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud propustio cijeniti tu odlučnu činjenicu koja utječe na pravilnost pobijane odluke. U odnosu na dopunsku presudu koju pobija zbog istih žalbenih razloga smatra da sud nije mogao dopunskom presudom odlučiti o dijelu zahtjeva o kojem je propustio odlučiti u pobijanoj prvostupanjskoj presudi jer je to protivno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pretpostavkama za ispravljanje presude. Smatra da je sud odlučio u cijelosti o tužbenom zahtjevu pa nije bilo mjesta odlučiti dopunskom presudom jer za to nisu ispunjene pretpostavke. Ponavlja iznesene tvrdnje u žalbi protiv prvostupanjske presude o promašenoj pasivnoj legitimaciji i činjenici da se prostor nalazi u podnajmu što je zabranjeno. Predlaže preinačiti pobijanu dopunsku presudu odnosno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na podnesene žalbe tužitelj osporava žalbene navode i predlaže žalbe kao neosnovane odbiti i potvrditi prvostupanjske odluke.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Pobijana presuda i rješenje o njenom ispravku te dopunska presuda ispitani su u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Pobijane odluke sadrže u dovoljnoj mjeri jasne i valjane razloge zbog kojih je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim zahtjev kojim se tuženiku nalaže da tužitelju ponudi i sklopi s njim ugovor o zakupu poslovnog prostora u Zagrebu, Ulica Frane Petrića 7 čiji su podaci sadrži u izreci pobijane presude kao sastavni dio ugovora kojeg bi tuženik trebao ponuditi na sklapanje tužitelju.
7. S obzirom na nedostatke prvostupanjske presude u izreci pravilno je prvostupanjski sud na prijedlog tužitelja prvo ispravio očite pogreške u pisanju izreke, a potom i dopunio prvostupanjsku presudu jer, protivno žalbenim navodima, nije odlučio o svim zahtjevima o kojima je trebao odlučiti u presudi, a sukladno odredbi čl. 339. ZPP-a. U prvoj podnesenoj žalbi žalitelj, iako je navedeno da osporava pravilnost prvostupanjske presude i rješenja koja su donijeta 30. lipnja 2022. u dvije odvojene odluke, ne navodi zbog kojeg razloga osporava pravilnost rješenja o ispravku. Rješenje o ispravku prema sadržaju žalbe osporava tek u žalbi protiv dopunske presude. Kako je takvo osporavanje žalbe protiv rješenja nepravovremeno ovaj drugostupanjski sud nalazi da je rješenje doneseno pravilnom primjenom odredbi čl. 342. ZPP-a.
8. U odnosu na donošenje dopunske presude žalitelj također neosnovano navodi da je prvostupanjski sud u prvostupanjskoj presudi odlučio o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom jer nije odlučio upravo o onom kondemnatornom dijelu zahtjeva koji je nužan da bi presuda, u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva, mogla steći svojstvo ovršne isprave. Ovršna isprava je ovršna sudska odluka, a ona je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze. Kako je predmet postupka obveza tuženika na radnju koju može samo on obaviti ovrha takve odluke ostvaruje se u skladu s pravilima propisanim odredbama Glave dvadeset druge Ovršnog zakona, a to znači da ovršna isprava mora sadržavati ranije navedeno. Zbog toga žalitelj neosnovano pravilnost donesene dopunske presude.
9. Prigovor promašene pasivne legitimacije kojeg žalitelj ističe u obje podnesene žalbe protiv presude i dopunske presude nije osnovan. Neosnovano žalitelj navodi da tuženik upravlja nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske koje su mu prenesene u ime Republike Hrvatske a za svoj račun, jer je tuženik prema odredbi čl. 5. Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji sklopljenog s Republikom Hrvatskom ovlašten i dužan u poslovima upravljanja i raspolaganja nekretninama u njenom vlasništvu samo vršiti naplatu najamnine, zakupnine odnosno naknade za korištenje stanova kojima upravlja u ime Republike Hrvatske a za svoj račun. Sve ostalo što se tiče prihvata, sklapanja ugovora i slično tuženik obavlja kao vlasnik odnosno u vršenju vlasničkih ovlasti. To proizlazi i iz odredaba Zakona o upravljanju državnom imovinom kojim je propisano da Vlada Republike Hrvatske vršenje svojih vlasničkih ovlasti u odnosu na državnu imovinu povjerava Ministarstvu državne imovine odnosno Centru za restrukturiranje u određenim slučajevima, a ono može odlukom povjeriti na upravljanje nekretnine tuženiku. Člankom 9. ZOUDI-a propisano je da upravljanje državnom imovinom podrazumijeva i izvršavanje vlasničkih ovlasti, sklapanje pravnih poslova, poduzimanje svih radnji u vezi s državnom imovinom. To znači da tuženik u svoje ime kao vršitelj vlasničkih ovlasti sklapa pravne poslove, a ne kao zakupodavac, osim što se tiče naplate zakupnine i slično. Kako činjenica prijenosa vlasničkih ovlasti na tuženika temeljem navedenog ugovora nije sporna, tuženik je pasivno legitimiran sklapati pravne poslove u konkretnoj situaciji u vezi s postupanjem prema odredbi čl. 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj 112/18; dalje: ZID ZZKPP). Žalitelj u bitnom navodi o povjeravanju vlasničkih ovlasti na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske tuženiku, ali neosnovano osporava pasivnu legitimaciju.
10. Neosnovano žalitelj osporava pravilnost prvostupanjske presude zbog nedostataka razloga njezinog donošenja navodeći da je prvostupanjski sud propustio cijeniti činjenicu da se sporni poslovni prostor nalazi u podzakupu jer u njemu djelatnost obavlja treća osoba koja je neposredni posjednik. Iznesene tvrdnje o podzakupu s obzirom na činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu od značaja za ishod postupka. Od značaja za ishod postupka je prvenstveno odredba čl. 15. ZID ZZKPP-a („Narodne novine“ broj 112/18). Navedena zakonska odredba glasi:
„Članak 15.
(1) Sve osobe koje se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona nalaze u neposrednom posjedu poslovnog prostora (neposredni posjednici), a nemaju s Republikom Hrvatskom ili jedinicom lokalne i područne (regionalne) samouprave sklopljen ugovor o zakupu, mogu se najkasnije do 30. lipnja 2019. obratiti Ministarstvu državne imovine ili jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave i zatražiti sklapanje ugovora o zakupu.
(2) Ministarstvo državne imovine i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave neposrednom će posjedniku iz stavka 1. ovoga članka, koji ima podmirene sve dospjele obveze prema Republici Hrvatskoj, odnosno prema jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave, koji je ispunio sve dospjele obveze s osnove korištenja poslovnog prostora (primjerice, troškove režija, naknade za korištenje, komunalne naknade, pričuve i slično), na njegov zahtjev, ponuditi sklapanje ugovora o zakupu za navedeni poslovni prostor na rok od pet godina. (3) Ako se protiv neposrednog posjednika vodi postupak radi naplate dugovanja s osnova neplaćene naknade za korištenje poslovnog prostora i radi iseljenja iz poslovnog prostora, ugovor o zakupu ponudit će mu se ako jednokratno plati naknadu za korištenje poslovnog prostora utvrđenu u tom postupku te će se po sklapanju ugovora o zakupu navedeni postupci obustaviti, a neposredni posjednik snosi sve troškove postupka do obustave.
(4) Ako korisnik iz stavka 1. ne podnese pisani zahtjev za sklapanje ugovora o zakupu ili ako se korisniku ne može ponuditi ugovor o zakupu jer ne ispunjava uvjete iz stavka 2. ili 3. ovoga članka ili ako korisnik ne sklopi s Republikom Hrvatskom ili jedinicom lokalne i područne (regionalne) samouprave ugovor o zakupu u roku od 30 dana otkad ga je zaprimio, Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave pokrenut će postupak prisilnog iseljenja korisnika, a za navedeni prostor objavit će se natječaj za davanje u zakup. (5) Iznimno od odredbi stavka 1. – 4. ovoga članka, ako s danom stupanja na snagu ovoga Zakona nisu istekli rokovi iz članka 41. stavka 2. i 3. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, za poslovne prostore u vlasništvu Republike Hrvatske rok za davanje pisane ponude počinje teći prvog sljedećeg dana nakon isteka tih rokova.
(6) Kada je Republika Hrvatska pravomoćno postala vlasnikom poslovnog prostora na temelju odredbe članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, Ministarstvo državne imovine će zakupniku kojemu je po sili zakona prestao ugovor o zakupu poslovnoga prostora ponuditi sklapanje ugovora o zakupu poslovnog prostora u roku od 30 dana od zaprimanja pravomoćnog rješenja.
(7) U ugovorima o zakupu koji će se sklopiti na temelju odredbe stavka 5. ovoga članka visina zakupnine odredit će se sukladno odredbi članka 42., a u vezi s odredbom članka 41. stavka 2. i 3. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.
(8) Ako zakupnik iz stavka 5. ovoga članka u roku od 30 dana od primitka ponude iz stavka 5. ovoga članka ne dostavi zakupodavcu pisani prihvat ponude, zakupni odnos prestaje.
(9) U slučaju iz stavka 7. ovoga članka objavit će se natječaj za zakup poslovnog prostora.
(10) Ministar državne imovine, odnosno župan, gradonačelnik Grada Zagreba, gradonačelnik ili općinski načelnik donijet će u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona odluku o iznosu zakupnine po kojoj će se sadašnjim korisnicima nuditi sklapanje ugovora o zakupu iz stavka 2. ovoga članka.“
Prvostupanjski sud navodi upravo navedenu odredbu materijalnog prava koja je od značaja za odlučivanje o tužbenom zahtjevu. Bitne činjenice o vlasništvu Republike Hrvatske spornog poslovnog prostora proizlaze iz djelomičnog rješenja nadležnog upravnog tijela (list 11. do 15. spisa) prema kojem se Republika Hrvatska utvrđuje vlasnikom poslovnog prostora, a Ugovor o zakupu od 6. listopada 2014. sklopljenog između Grada Zagreba i tužitelja se raskida po sili zakona danom pravomoćnosti rješenja. Nakon te činjenice nastala je obveza Republike Hrvatske zakupniku ponuditi sklapanje ugovora o zakupu u roku od 30 dana od zaprimanja pravomoćnog rješenja, a što je ona propustila. Zakonskim odredbama čl. 15. st. 1. do 4. ZID ZZKPP-a („Narodne novine“ broj 112/18) propisano je da će Ministarstvo državne imovine neposrednom posjedniku na njegov zahtjev ponuditi sklapanje ugovora o zakupu na rok od pet godina i propisuju situacije u kojima nije podmirena zakupnika ili se vode postupci u vezi s tim. Ne proizlazi da je protiv tužitelja vođen postupak radi naplate zakupnine ili raskida ugovora slijedom čega je pravomoćnošću rješenja kojim je Republika Hrvatska utvrđena vlasnikom poslovnog prostora nastala njena obveza ponuditi sklapanje ugovora o zakupu. Prema tome tvrdnje o podzakupu nisu pretpostavka za davanje ponude tužitelju kao zakupniku čiji zakup prestao po sili zakona, već činjenica utvrđenog vlasništva, a posljedica čega je nastanak tuženikove obveze. Osim toga ne proizlazi da je pokrenut postupak radi raskida ranijeg navedenog ugovora o zakupu.
11. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio o troškovima postupka prema odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužiteljevi troškovi odgovora na tuženikove žalbe nisu bili potrebni za vođenje parnice pa je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a taj zahtjev kao neosnovan valjalo odbiti.
12. Slijedom navedenog, valjalo je potvrditi prvostupanjsku i dopunsku presudu prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a i rješenje prema odredbi čl. 380. t. 2. ZPP-a.
Zagreb, 27. lipnja 2023.
Predsjednik vijeća
Ivana Mlinarić
Broj zapisa: 9-3085a-16506
Kontrolni broj: 0bb8f-4c82a-535e6
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ivana Mlinarić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
