REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 52 Pž-3906/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mlinarić, predsjednika vijeća, te Raoula Dubravca, suca izvjestitelja i Ane Cvitković, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MEDICAL INTERTRADE d.o.o. Sveta Nedjelja, Dr. Franje Tuđmana 3, OIB 04492664153, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kapor i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika OPĆA BOLNICA DUBROVNIK, Dubrovnik, Dr. Roka Mišetića 2, OIB 75970517069, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Dragičević i partneri d.o.o., radi isplate iznosa od 1.916.382,60 EUR / 14.438.985,29 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-435/2019 od 5. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 27. lipnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-435/2019 od 5. srpnja 2022

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni Povrv-435/2019 od 5. srpnja 2022 u točki II. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Anđelka Stanića u Dubrovniku poslovni broj Ovrv-81/2018 od 18. rujna 2018. u dijelu kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju zatezne kamate na pojedinačno navedene iznose računa od rednog broja 1. do 1216., iznos od 48.640,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, i naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.293,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U točki II. izreke rješenja naložio tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 645.500,00 kn.

2. Tako je prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i provedenih dokaza utvrdio da su se stranke nalazile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o kupoprodaji temeljem kojeg je tužitelj tuženiku isporučio određenu robu koju tuženik nije podmirio u rokovima ispunjenja, a tijekom postupka podmirio je glavnice utuženih računa. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da tužitelj osnovano potražuje utužene iznose. Prigovor zastare sud je utvrdio neosnovanim jer se najstariji utuženi račun odnosno obračun uglavničenih zateznih kamata odnose na potraživanja koje je najstarije nastalo 2016. godine, slijedom čega je tužitelj pokrenuo postupak manje od tri godine nakon dospijeća najstarije tražbine. Tužitelj je ispunio svoje ugovorne obveze propisane odredbom čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 141/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) i ovlašten je zahtijevati ispunjenje ugovorne obveze druge strane,a tuženik je dužan isplatiti ugovorenu cijenu i naknadu i platiti zatezne kamate zbog zakašnjenja s ispunjenjem obveze prema odredbi čl. 29. ZOO-a. Tužitelj je zbog tuženikovog plaćanja tijekom pokrenute parnice povukao cjelokupni iznos glavnice, a zatražio isplatu zateznih kamata zbog zakašnjelog plaćanja. Sud je ocijenio osnovanim i tužiteljev zahtjev na posebnu naknadu prema odredbi čl. 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13; dalje: ZFPPN) zbog zakašnjelog plaćanja s obzirom na količinu zakašnjelog podmirenja obveza.

3. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev odnosno ukine i predmet vrati na ponovan postupak. U bitnom navodi da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava i nije proveo dokaze predložene po tuženiku. Osporava pravilnost vještačkog nalaza i mišljenja jer nije vidljivo na temelju koje dokumentacije je nalaz načinjen. Osvrće se na navode svog podneska od 12. siječnja 2022. kojeg je u potpunosti prenio u žalbi. Smatra da se vještak nije očitovao na prigovore oko uračunavanja s obzirom na tuženikovo podmirenje potraživanja tužitelja tijekom parnice i zbog toga smatra da se radi o prekoračenju zahtjeva. Smatra da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i zbog toga se ne može ispitati. Osporava i pravilnost odluke o troškovima postupka s obzirom na ukidanje platnog naloga za iznos utužene glavnice i visinu pojedinih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba protiv presude nije osnovana, a osnovana je u odnosu na odluku o parničnim troškovima.

6. Pobijanu presudu ovaj je sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Protivno shvaćanju žalitelja pobijana odluka nije zahvaćena žalbenim razlogom bitne povrede odredaba parničnog postupka razlogom iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer u dovoljnoj mjeri valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama koji ne proturječe sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim tijekom postupka. Pravilno je sud primijenio odredbe materijalnog prava kad je utvrdio da su se stranke nalazile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o kupoprodaji te je tužitelj dokazao da je ispunio svoje ugovorne obveze, a tuženik nije dokazao suprotno.

8. Protivno žalbenim navodima o navodnoj povredi pravila o uračunavanju navodi se da upravo iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je vještak nalaz i mišljenje načinio prema knjigovodstvenim podacima stranaka koje je vještaka od stranaka i zatražio te podaci o poslovnim promjenama zabilježene u njihovim poslovnim knjigama u istim iznosima i na temelju istih dokumenata (list 173. spisa), a žalitelj nije dostavio podatke koji pokazuju suprotno. Vještak je nalaz i mišljenje iznio u pisanom obliku i na ročištu gdje je sasvim određeno naveo što je našao u poslovnim knjigama navodeći da iznos od 48.400,00 EUR koji se odnosi na posebnu naknadu nije našao u poslovnim knjigama. Iz dokumentacije koju žalitelj nije osporio proizlazi da je tužitelj zatvarao račune prema specifikaciji tuženika, a to bi značilo primjenom odredbe čl. 171. st. 1. ZOO-a. Tužitelj je potom u skladu s izvršenim plaćanjem pojedinih iznosa glavnice izvršio obračun zateznih kamata od dospijeća do plaćanja, a iznose uglavničenih kamata je vještak utvrdio pravilnim i zakonitim i u skladu s propisima o visini stope zateznih kamata. Iz žalbenih navoda proizlazi da bi žalitelj vjerojatno htio platiti još i više, a do koje bi situacije došlo u slučaju uračunavanja primjenom odredbe čl. 172. ZOO-a. Naime, kad bi se primijenila odredba o uračunavanju žalitelj još uvijek ne bi platio glavnicu svojeg dugovanja, jer bi se iz plaćenih iznosa prvo namirivale kamate i troškovi, a to bi značilo postojanje jednog dijela neplaćene glavnice. Stoga su žalbeni navodi upravljeni na odugovlačenje postupkom s obzirom na procesnu neaktivnost žalitelja tijekom prethodnog postupka. Punomoćnik žalitelja podnio je punomoć za zastupanje u fazi glavne rasprave kad više nije mogao predlagati izvođenje dokaza. Osim toga, iz spisa ne proizlazi da je žalitelj osporio isprave na kojima tužitelj temelji svoje potraživanje pa je nejasno zbog čega u žalbi sam navodi da iz presude nije vidljivo u kakvom su poslovnom odnosu bile stranke kad je suprotno razvidno iz isprava i obrazloženja pobijane odluke. Protivno žalbenim navodima pravilno je sud utvrdio pravo tužitelja na posebnu naknadu prema odredbi čl. 13. ZFPPN-a zbog toga jer je tuženik kasnio s ispunjenjem novčane obveze prema ispostavljenim računima i određeno naveo na koji je način utvrdio visinu dužnog iznosa posebne naknade. Pravna osnova je upravo postojanje trgovačkog ugovora i žaliteljevo zakašnjenje s ispunjenjem novčane obveze. Navedena zakonska odredba propisuje pravne posljedice zakašnjenja u poslovnim transakcijama između poduzetnika u ovom slučaju u kojoj situaciji vjerovniku pripada pravno na posebnu naknadu u kunskoj protuvrijednosti 40,00 EUR. Zakon o obveznim odnosima propisuje da su trgovački ugovori ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednog od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti. Parnične stranke su trgovci u smislu odredbi čl. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 152/11 – pročišćeni tekst, 111/12, 69/13, 110/15 i 40/19; dalje: ZTD). Slijedom navedenog, žalitelj nije s uspjehom osporio valjanost pobijane presude.

9. Osnovano žalitelj osporava pravilnost odluke o troškovima postupka sadržane u točki II. izreke pobijanog rješenja. Pazeći na pravilnu primjenu odredbi materijalnog prava u dijelu koji se odnose na odluku o troškovima valja ukazati prvostupanjskom sudu da je propustio uzeti u obzir da je žalitelj nakon pokretanja postupka u cijelosti podmirio iznose utužene glavnice osim posebne naknade, a što je od utjecaja na troškove postupka. Naime, sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka propustio utvrditi vrijednost predmeta spora nakon povlačenja tužbe. Nadalje, s obzirom na to da je tuženik tijekom parnice djelomično udovoljio zahtjeva tužitelja o troškovima postupka nakon udovoljenja potrebno je uzeti u obzir i pravno shvaćanje drugostupanjskog suda usvojeno na 17. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 20. prosinca 2012. koje glasi:

„U slučaju povlačenja tužbe tužitelj će imati pravo na naknadu parničnih troškova od tuženika pod uvjetom da je tužba povučena zbog tuženikovog udovoljenja zahtjevu tužitelja, s time da u tom slučaju tužitelju pripada naknada svih troškova nastalih do udovoljenja zahtjevu tužitelja.

Međutim, ako tužitelj nije povukao tužbu odmah nakon udovoljenja njegovom zahtjevu, odnosno prvom tužiteljevom parničnom radnjom poduzetom nakon primitka tuženikovog ispunjenja obveze, troškove postupka nastale od udovoljenja zahtjevu tužitelja pa do povlačenja tužbe, snosit će tužitelj.“

Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prilikom odlučivanja o troškovima postupka uzevši u obzir navedeno nije moguće ispitati pravilnost odluke o troškovima postupka.

10. Prema odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 3. ZPP-a presuđeno je i riješeno kao u izreci. U nastavku postupka prvostupanjski će sud utvrditi vrijednost predmeta spora nakon povlačenja tužbe, trenutak kad je žalitelj udovoljio tužbenom zahtjevu i u skladu s navedenim pravnim shvaćanjem i odredbom čl. 155. ZPP-a odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka u skladu s odredbama prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 197/15, 37/22 i 126/22) odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka.

Zagreb, 27. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća

Ivana Mlinarić

Broj zapisa: 9-3085a-1e37a

Kontrolni broj: 01f4e-c5808-62fd6

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Ivana Mlinarić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.