REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 10 Gž-846/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Dubravke Šimić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Draženke Ilak članice vijeća, a na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Đurđice Trgovčić, u pravnoj stvari I-tužitelja I. R. iz Z., O. O., OIB: … i II- tužiteljice Đ. R. B. iz D., OIB: …, oboje zastupani po punomoćnici Z. Ž., odvjetnici iz Z., protiv I-tužene N. V., OIB: …, II-tužene L. P., OIB: … i III-tuženika D. R., OIB: …, svi iz Z., O. O., svi zastupani po punomoćniku M. V., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja, te u pravnoj stvari I-protutužiteljice L. P., OIB: … i II-protutužitelja D. R., OIB: …, oboje iz Z., O. O., zastupani po punomoćniku M. V., odvjetniku iz Z., protiv I- protutuženika I. R. iz Z., O. O., OIB: … i II-protutužene Đ. R. B. iz D., OIB: …, oboje zastupani po punomoćnici Z. Ž., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: 58 P- 534/2021-49 od 30. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja I. R. i Đ. R. B. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: 58 P-534/2021-49 od 30. kolovoza 2022., u pobijanom odbijajućem dijelu (točka I. izreke), kao i u odluci o troškovima postupka (točka IV. izreke).

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev za utvrđenje da su I-tužitelj I. R. i II-tužiteljica Đ. R. B. dosjelošću stekli pravo suvlasništva svaki u 1/2 dijela od 532/2526 dijela nekretnine upisane u z.k.ul. …, k.o. … O. O., z.k.č.br. 843/1 kuća i dvor u O. od 325 čhv te da je I-tužena N. V. dužna trpjeti upis ovog prava vlasništva I-tužitelja I. R. i II-tužiteljice Đ.

R. B. u zemljišnim knjigama.

II. Utvrđuje se da su I-tužitelj I. R. i II-tužiteljica Đ. R. B. dosjelošću stekli pravo suvlasništva svaki u 1/2 dijela od 1604/2526 dijela nekretnine upisane u z.k.ul. …, k.o. … O. O., z.k.č.br. 843/1 kuća i dvor u O. površine 325 čhv te su II-tužena L. P. i III-tuženik D. R. dužni trpjeti upis ovog prava vlasništva I-tužitelja I. R. i II-tužiteljice Đ.

R. B. u zemljišnim knjigama.

III. Utvrđuje se da su I-protutužiteljica L. P. i II-protutužitelj D. R. dosjelošću stekli pravo vlasništva nekretnine upisane u z.k.ul. …, k.o. O. O., z.k.č.br. 842, vrt površine 841 čhv i to I-protutužiteljica L. P. u 1/3 dijela, a II-protutužitelj D. R. u 2/3 dijela te su I-protutuženik I. R. i II-protutužena Đ. R. B. dužni trpjeti upis ovog prava vlasništva I- protutužiteljice L. P. i II-protutužitelja D. R. u zemljišnim knjigama.

IV. Nalaže se I-tužitelju I. R. i II-tužiteljici Đ. R. B. naknaditi I-tuženoj N. V. parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kn (šesttisućadvjestopedeset kuna), u roku od 15 (petnaest) dana.

V. I-tužitelj/I-protutuženik I. R., II-tužiteljica/II-protutužena, II-tužena/I-protutužiteljica L. P. i III-tuženik/II-protutužitelj D. R. svaki sami snose svoj parnični trošak."

2. Protiv odbijajućeg dijela ove presude (točka I. izreke), kao i odluke o troškovima postupka (točka IV. izreke), žalbu su pravovremeno podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te su predložili županijskom sudu da presudu u pobijanom dijelu preinači i da tuženike obveže na naknadu troškova postupka, kao i troškova žalbenog postupka u iznosu od 253,83 eura /1.912,50 kn.

2.1. U sadržaju žalbe tužitelji navode da stranke tijekom postupka nisu osporavale da je z.k. stanje u odnosu na čestice tužitelja i tuženika pogrešno jer je prilikom ispravnog postupka koji se provodio 1984. pod brojem: Z-5038/84 došlo do pogreške tako da su pravni prednici tužitelja u katastru pravilno upisani na parcele koje u naravi uživaju, a da su u zemljišnoj knjizi na predmetnim česticama pogrešno upisani vlasnici, odnosno da je prednik tužitelja V. R. upisan kao vlasnik kč.br. 841 k.o. O. O. iako je pravi vlasnik te čestice bio djed I. R., a nakon njegove smrti od 1989. I-tužena, te da su prednici II i III-tuženih upisani kao vlasnici kč.br. 843/1 k.o. O. O. iako je pravi vlasnik te čestice bio prednik tužitelja njegov otac V. R., a prije njega djed I. R., dok su tužitelji pogrešno upisani kao vlasnici kč.br. 842 k.o. O. O. iako su pravi vlasnici te čestice bili prednici II i III-tuženih. Tužitelji, također, smatraju da nije došlo do pogreške suda da bi oni bili pravilno upisani kao suvlasnici cijele kč.br. 843/1 k.o. O. O., a u čijem sastavu je oduvijek bio i sporni dio, tako da bi I-tužena bila u situaciji da mora dokazivati svoje vlasništvo na tom dijelu.

2.2. Nadalje se žalbenim navodima ukazuje da je I-tužena iskoristila pogrešan upis u zemljišnoj knjizi, te se upisala kao suvlasnica 532/256 dijela kč.br. 843/1 k.o. O. O., koji u naravi odgovora površini spornog dijela, i to na način da je sa III-tuženikom samo formalno sklopila kupoprodajni ugovor iako je znala da su joj tužitelji i njihov otac osporavali pravo vlasništva na tom spornom dijelu, a što su sve potvrdili i I- tužena i III-tuženik u svojim iskazima.

2.3. Osim toga tužitelji smatraju da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su obje obitelji bile u suposjedu spornog dijela nekretnine iz razloga što su tužitelji kao stvarni vlasnici dozvolili ocu I-tužene samo da se služi spornim dijelom, a da su oni kao vlasnici vršili sva vlasnička prava na spornom dijelu, odnosno da su bili samostalni posjednici i stvarni vlasnici istog, a da I-tužena ima samo pravo služnosti prolaza, kao i da iz iskaza I-tužene ne proizlazi da je ona zajedno sa tužiteljima suposjedovala cijeli sporni dio. U prilog svojih tvrdnji tužitelji ističu da su dostavili presudu poslovni broj: P-2805/98 iz koje je vidljivo da je otac tužitelja odmah priznao I-tuženoj pravo vlasništva na njezinoj parceli kč.br. 841 k.o. O. O. u površini od 540 m2 (u katastru kč.br. 2557), ali da joj je osporio pravo vlasništva na spornom dijelu odnosno dijelu kč.br. 2556 k.o. O. O., koju je u cijelosti naslijedio iza svoga oca pok. I. R. rješenjem poslovni broj: O-3069/86.

2.4. Isto tako tužitelji navode da su putem svojih prednika u samostalnom posjedu spornoga dijela oko 100 godina, a koji posjed je zakonit, pošten i istinit, dok su iskazi svih tuženih i njihovih svjedoka u cijelosti proturječni, nelogični i neistiniti u dijelu u kojem govore o korištenju spornog dijela, s tim da se na skici lica mjesta iz nalaza vještaka vidi da je dio zgrade tužitelja izgrađen na spornom dijelu.

2.5. Zaključno tužitelji ističu da su u prilog dokazivanja svog samostalnog posjedovanja spornog dijela nekretnine dostavili i materijalne dokaze, odnosno javne isprave koje imaju i moraju imati jaču dokaznu snagu od iskaza stranaka, i to posjedovni list br. … k.o. O. O. iz kojeg proizlazi da su tužitelji upisani kao suposjednici sporne čestice, uvjerenje o povijesnim promjenama od 29. svibnja 2018. izdano od Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove iz kojeg je vidljivo da je od 1967. kao posjednik sporne čestice bio upisan I. R., a da je od 1989. temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj: O-3069/86 upisan kao posjednik otac tužitelja V. R., a da su od 2018. kao sukorisnici upisani tužitelji svaki u po ½ dijela, zatim identifikaciju čestica od 05. lipnja 2018., kao i iskaz čestica i diobni nacrt iz prijavnog lista RN-… po kojem je rađeno usklađenje katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja 1984. godine, a iz kojeg je vidljivo da je sporna čestica svojim oblikom i površinom ista kao što je i danas, te da je trebala biti upisana u zemljišnoj knjizi na djeda tužitelja pok. I. R.. Obzirom da tužitelji smatraju da su pogrešno odbijeni sa dijelom tužbenog zahtjeva osporavaju i odluku o troškovima postupka.

3. U odgovoru na žalbu I-tužena osporava osnovanost žalbenih navoda tužitelja, te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana, a pobijana presuda potvrdi uz naknadu troškova parničnog postupka i troškova odgovora na žalbu u iznosu od 214,02 eura /1.612,50 kn.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Tužitelji su tužbenim zahtjevom tražili da se utvrde suvlasnicima na nekretnini kč.br. 843/1 upisanoj u zk.ul. …, k.o. O. O., u 2136/2526 dijela (obzirom da su u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici navedene čestice u 390/2526 dijela), a koje suvlasništvo da su stekli dosjelošću, dok su protutužitelji L. P. i D. R. protutužbenim zahtjevom tražili da se utvrde suvlasnicima na nekretnini kč. br. 842 upisanoj u zk.ul. …, k.o. O. O., i to L. P. u 1/3 dijela, a D. R. u 2/3 dijela, a koje suvlasništvo da su stekli dosjelošću.

7. Nepobijanim dijelom presude suda prvog stupnja usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na II-tuženu i III-tuženika (točka II. izreke), te je usvojen u cijelosti protutužbeni zahtjev protutužitelja L. P. i D. R. (točka III. izreke), dok tužitelji žalbenim navodima osporavaju točku I. izreke presude kojom su odbijeni s tužbenim zahtjevom u odnosu na I-tuženu, a za 532/2526 dijela nekretnine kč.br. 843/1 upisane u z.k.ul. …, k.o. O. O., kao i odluku o troškovima postupka (točka IV. izreke).

8. U postupku je na temelju očevida, te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ž. P., utvrđeno da sporni dio predmetne nekretnine koji graniči sa nekretninom kč.br. 841 (koja je u vlasništvu tužene N. V.), odvojen od ostatka predmetne nekretnine kč.br. 843/1 (u odnosu na koji vlasništvo tužitelja nije sporno) ogradom, te da je na skici lica mjesta (list 164) označena oznakama 1-2-3-4-5-6-7 i da se u naravi radi o travnatoj površini od 246 m2 koja čini dio dvorišta i nalazi se na sjevernom dijelu nekretnine, odnosno da se radi o travnatom dvorištu u koje se ulazi kroz vrata na željeznoj ogradi i koje je sa desne strane od ulaza omeđeno željeznom ogradom na betonskom zidu na kojoj se također nalaze vrata.

8.1. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza tužiteljice Đ. R. B., te svjedoka D. M., A. R. i B. B., koje je ocijenio da su u bitnom međusobno suglasni, životni i uvjerljivi, pravilno utvrdio da su sporni dio nekretnine kč.br. 843/1 dugi niz godina (od života djeda stranaka) koristile i obitelj tužiteljice Đ. R. B. i obitelj tužene N. V., te da im je služio za ulaz na predmetnu nekretninu i susjednu nekretninu kč.br. 841, za prolaz na obje nekretnine poljoprivrednim vozilima i za odlaganje poljoprivrednih strojeva, a da je obitelj tužiteljice unazad dvadeset godina prestala ovaj dio nekretnine koristiti za ulaz i prolaz, ali ne i za odlaganje strojeva.

8.1. Prvostupanjski sud je, nadalje, cijeneći iskaze tuženika, te svjedoka V. R. i L. Š., pravilno zaključio da ti iskazi nisu u bitnom suprotni iskazima tužiteljice i svjedoka koji su saslušani na prijedlog tužitelja, budući iz istih ne proizlazi da bi jedino tužitelji i njihove obitelji koristile sporni dio predmetne nekretnine nego da je taj sporni dio za ulaz i prolaz koristila i obitelj I-tužene i obitelj tužiteljice barem za odlaganje poljoprivrednih strojeva.

9. Imajući u vidu da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da obitelj tužitelja nije nikada potpuno samostalno u odnosu na obitelj I-tužene koristila, pa tako niti posjedovala, sporni dio predmetne nekretnine, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su obje navedene obitelji suposjedovale (barem unazad dvadeset godina) i suposjeduju taj dio nekretnine u smislu odredbe članka 10. stavka 1. i 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZV), te da slijedom toga tužitelji nisu dokazali da su ispunjene zakonske pretpostavke propisane odredbom člankom 159. stavkom 3. ZV-a za njihovo stjecanje prava vlasništva na tom dijelu predmetne nekretnine dosjelošću, odnosno da su pravo vlasništva predmetne nekretnine, i to u utuženom suvlasničkom dijelu u kojem je u zemljišnim knjigama upisana I-tužena, stekli dosjelošću, i to bez obzira na činjenicu da su u posjedovnom listu kao suposjednici upisani tužitelji.

10. U odnosu na činjenice koje su tužitelji naveli u tužbi, a koje su istakli i u ovom žalbenom postupku, da je upis prava vlasništva I-tužene u zemljišnim knjigama kao suvlasnice predmetne nekretnine pogrešan uslijed pogrešnog upisa prava vlasništva njenih prednika, da je I-tužena na toj pogrešci temeljila kupnju suvlasničkog dijela predmetne nekretnine i da je izgubila sudski spor u kojem je tražila utvrđenje da je vlasnica ovdje spornog dijela predmetne nekretnine, kao i da je I-tužiteljica iskazala da je ista nekretnina u cijelosti bila od njezinog djeda Ivana koji je rekao da će istu dobiti onaj tko o njemu bude brinuo, a da je sa njenom obitelji ostao do kraja života, prvostupanjski sud je pravilno zaključio nisu od važnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na I-tuženu obzirom su tužitelji kao temelj stjecanja svog prava vlasništva izričito naveli dosijedanje odnosno posjedovanje spornog dijela predmetne nekretnine, a iz čega proizlazi da predmetna tužba nije niti brisovna tužba niti tužba za ispravak u smislu odredaba Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19).

11. Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka temeljem članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, budući su tužitelji u cijelosti odbijeni sa svojim tužbenim zahtjevom u odnosu na I-tuženu, a koji troškovi su obračunati sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22).

12. Tužitelji su odbijeni sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe jer s istom nisu uspjeli, a sukladno članku 166. stavku 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.

13. Ovaj sud nije dosudio I-tuženoj troškove sastava odgovora na žalbu jer je ocijenio da isti nije bio potreban u ovom postupku povodom izjavljene žalbe, a temeljem članka 166. stavka 1. u svezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a.

14. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. kao u izreci.

Slavonski Brod, 27. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović Terzić, v.r.