REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1029/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Alena Ivkovića iz Rijeke, A. Medulića kbr. 3 (OIB: 63957064080), kojeg zastupa punomoćnica Biserka Radolović, odvjetnica iz Pule, Dinka Vitezića kbr. 12, protiv tuženika Mirna d.d. iz Rovinja, G. Paliaga kbr. 8 (OIB: 15761637292), kojeg zastupaju Velimir Vrhovski, zakonski zastupnik iz Koprivnice, Trg Eugena Kumičića kbr. 3 (OIB: 14179008996) i punomoćnik Ivan Dvojković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Batarelo Dvojković Vuchetich d.o.o. iz Zagreba, Milana Amruša kbr. 19 (OIB: 23412997721), radi isplate, odlučujući o dopuštenoj reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7385/2019-2 od 27. veljače 2020. kojom je potvrđena i u odluci o parničnom trošku djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. P-335/2019-173 od 11. listopada 2019., u sjednici održanoj 27. lipnja 2023.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tuženika i ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7385/2019-2 od 27. veljače 2020. - i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom:

- u stavku I. izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i djelomično žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. njene izreke, u odluci kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 4.323.684,34 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zakonskim zateznim kamatama,

- u stavku II. izreke, preinačena je prvostupanjska presuda u točki III. izreke tako da je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 784.339,35 kn („a u preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka za iznos od 774.776,40 kn“ odbijen kao neosnovan).

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd 885/2020-2 od 14. srpnja 2020., donesenim u postupku odlučivanja o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, prihvaćen je prijedlog tuženika i tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:

„Može li žalbeni sud odlučiti o žalbenom navodu prema kojem je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio sadržaj isprava koje se nalaze u drugim sudskim spisima, ako (I) žalbeni sud nije izvršio uvid u te druge sudske spise, (II) niti su ti drugi spisi priklopljeni konkretnom spisu, (III) niti su preslike spornih isprava priložene konkretnom spisu,(IV) niti je na bilo koji drugi način žalbeni sud izvršio uvid u sporne isprave?“.

2.1. To sve po ocijeni da je to pravno pitanje važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje postoji (primjerice: prema odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Gž 12/07-2 od 23. travnja 2008., Gžzp 309/08-2 od 28. listopada 2009.) i može se očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

3. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio (dopuštenu) reviziju sa navedenim pitanjem. Predlaže osporenu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je odgovorio na reviziju i predložio da se ova odbije kao neosnovana.

5. Revizija je osnovana.

6. Revizijski sud ocjenjuje u reviziji naznačeno pitanje važnim za odluku o predmetu spora ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: o njemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio svoje shvaćanje - ali je odluka drugostupanjskog suda donesena na temelju shvaćanja koje je ovome protivno (to bar proizlazi iz pisanog sadržaja te odluke, u njezinom određenom ili jasnom dijelu).

7. U postupku u kojemu je predmetom spora zahtjev tužitelja na obvezivanje tuženika isplatiti mu 5.194.157,89 kn na ime pruženih odvjetničkih usluga za razdoblje od svibnja 2000. do otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom (12. lipnja 2003.) - te potom i za radnje obavljene do kolovoza 2003., sve prema „pravu tužitelja na naknadu paušala u iznosu od 15.000,00 kn mjesečno, te pravu na nagradu za izvršene usluge u punom iznosu, pri čemu se u isplatu uračunavaju i plaćeni iznosi paušala“, drugostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim i potvrđivanjem prvostupanjske presude prihvatio uz osnovno i odlučno shvaćanje (prihvaćanjem razloga iz sadržaja obrazloženja prvostupanjske presude i nalazeći da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku), prema onome što je sada relevantno:

„...Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, tužitelj je od tuženika, prvotno potraživao iznos od 4.498.779,69 kn, da bi podneskom od 20. prosinca 2003. uskladio tužbeni zahtjev, pa prema tako konačno postavljenom tužbenom zahtjevu potražuje iznos od 5.194.157,89 kn po računu broj R-2 122-3012-00 od 30. prosinca 2000. u iznosu od 707.749,45 kn, računu broj R-2 139-1511-01 od 15. studenog 2001. u iznosu od 222.256,55 kn, računu broj R-2 140-1611-01 od 16. studenog 2001. u iznosu od 477.202,06 kn, računu broj R-2 106-160502 od 21. svibnja 2002. u iznosu od 647.324,80 kn, računu broj R-2 107-1605-02 od 16. svibnja 2002. u iznosu od 739.344,40 kn, računu broj R-2 191-3012-02 od 5. siječnja 2003. u iznosu od 634.927,65 kn, računu broj R-2 192-3012-02 od 30. prosinca 2002. u iznosu od 301.382,70 kn, sve na ime pruženih odvjetničkih usluga s PDV-om, računu broj 051- 160403 od 16. travnja 2003. u iznosu od 1.420.928,30 kn na ime troška ostalih obveza stečajne mase, računu broj 115-0109-03 od 1. rujna 2003. u iznosu od 6.142,00 kn, računu broj 0800205-03 od 2. svibnja 2003. u iznosu od 18.300,00 kn, te računu broj 089-3105-03 od 31. svibnja 2003. u iznosu od 18.300,00 kn, koji računi su tuženiku ispostavljeni za izvršene odvjetničke usluge u periodu od svibnja 2000. do otvaranja stečajnog postupka, te radnje obavljene do kolovoza 2003. nakon otvaranja stečajnog postupka.

Tužitelj je, kao dokaz osnovanosti visine postavljenog tužbenog zahtjeva, u spis dostavio popis spisa s dokazima o vrijednosti predmeta spora i primjercima isprava o poduzetim radnjama iz spisa u kojima je poduzimao radnje, a za koje je ispostavio račun. Navedene isprave priložene su spisu u registratoru te dostavljene tuženiku, o čemu je tužitelj dostavio dokaz u sudski spis. Stoga se neosnovanim ukazuju žalbeni navodi da sud nije naveo isprave iz kojih bi proizlazilo da je koja od utuženih pravnih usluga pružena.

Pored navedenoga, sud je zatražio izvornike spisa od drugih tijela pred kojima su se vodili postupci u kojima je tužitelj zastupao tuženika i poduzimao radnje za tuženika, te je određeni broj spisa pribavljen, ali određeni broj nije pribavljen, jer su isti izlučeni i uništeni. Također su o pribavi spisa stranke uredno obavještavane, te su u svakom trenutku mogle izvršiti uvid u iste.

U obrazloženju svoje odluke, prvostupanjski sud poimence navodi utužene račune, uspoređujući specifikacije po obavljenim odvjetničkim radnjama prema Tarifi, pregledom kojih ih prihvaća i ovaj žalbeni sud bez potrebe ponavljanja u svojoj odluci. Prema specifikaciji odvjetničkih troškova, vidljivo je koju je vrstu radnje tužitelj učinio za tuženika u svakom pojedinom predmetu.

Pravilno je stoga prvostupanjski sud utvrdio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, na temelju isprava koje se nalaze u spisu i spisa pribavljenih od drugih sudova kod kojih je tužitelj zastupao tuženika, na način da je utvrdio kako je tužitelj dokazao svoje potraživanje u iznosu od 4.323.684,34 kn, dok je u preostalom dijelu i to u iznosu od 870.473,55 kn, njegov zahtjev odbijen kao neosnovan. (...) Pravilno sud nije prihvatio tuženikov prigovor kako tužitelj mora dokazati ne samo radnje koje je poduzeo za tuženika, već i koje je radnje poduzeo po nalogu tuženika, jer da je tužitelj samovoljno ispunjavao bjanko punomoći ne obavještavajući tuženika koji su postupci, kada i protiv koga pokrenuti, te koje će to troškove prouzročiti, te da postupanje tužitelja ima obilježja poslovodstva bez naloga. Ovo stoga što je tuženik s tužiteljem sklopio Ugovor o pružanju pravne pomoći od 27. prosinca 2000., prema kojem se tužitelj obvezao tuženiku pružati usluge kompletne pravne pomoći, i biti na raspolaganju u slučaju poziva od strane tuženika, što podrazumijeva da je tužitelj bio dužan tuženiku biti na raspolaganju i poduzimati radnje u slučaju potreba.

Ukoliko je tuženik smatrao da je tužitelj poduzeo neku radnju samovoljno, bez naloga tuženika i ukoliko to nije bilo u interesu tuženika, tada je na tu i takvu radnju morao ukazati i dokazati da takva radnja nije bila u skladu s potpisanim Ugovorom, a što nije učinio.

Sud pravilno nije prihvatio tuženikov prigovor kako se tužitelj ima naplatiti iznad dogovorenog paušala samo i jedino temeljem uspjeha u sporu i isključivo od suprotne strane u parnici, budući da iz sadržaja Ugovora o pružanju pravne pomoći od 27. prosinca 2000., to ne proizlazi.

(...) Slijedom navedenog, pravilno je sud utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim...“

8. Međutim, kako je ovaj sud primijetio već i kod odlučivanja o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije (zbog čega je reviziju dopustio) - iz stanja odnosno sadržaja spisa nejasnim ostaje po čemu je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode tuženika, odlučne za odluku o predmetu spora - obzirom da je tuženik njima osporavao ocjenu provedenih dokaza po prvostupanjskom sudu i utvrđenja toga suda o pojedinačnim traženjima tužitelja, neosnovanim - bez da je te navode provjerio (razmotrio) odnosno uopće i mogao provjeriti uvidom u spise koje je sud prvog stupnja imao kod odlučivanja o zahtjevu tužitelja (budući da je „tuženik osporavao isprave dostavljene od strane tužitelja, sud je zatražio izvornike spisa od drugih tijela pred kojima su se vodili postupci u kojima je tužitelj zastupao tuženika i poduzimao radnje za tuženika, te je određeni broj spisa pribavljen“), ali nisu povodom žalbe tuženika dostavljene na uvid i drugostupanjskom sudu radi odlučivanja o toj žalbi: konkretno, nejasnim ostaje - na temelju čega je sud ocjenjivao žalbene navode tuženika („da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio sadržaj isprava koje se nalaze u drugim sudskim spisima“) vezane sa onim što se može utvrditi samo uvidom u te spise (budući da je prvostupanjski „sud utvrdio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva“ na „temelju isprava koje se nalaze u spisu i spisa pribavljenih od drugih sudova kod kojih je tužitelj zastupao tuženika), a koje mu nisu učinjene dostupnim.

9. Sud ima ovlast ocjenjivati provedene dokaze - i prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza odlučivati koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a), ali ne može otkloniti svoju obvezu da logičnim razlogom obrazloži određeno svoje (a za odluku o predmetu spora bitno) činjenično shvaćanje

- kao i shvaćanje o materijalnom pravu koje je primjenio: u slobodi ocjene dokaza i ocjene materijalnog prava primjenjivog na konkretan slučaj i sud je ograničen obvezom da tu svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim (razumnim) razlozima iz kojih bi se mogla preispitati.

9.1. Valja kod toga uvažiti da sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i ako presuda ne sadrži takve (jasne, uvjerljive, logične ili razumne) razloge i (time) ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati - tako da se ne vidi koje činjenice je sud uopće utvrđivao i cijenio, odnosno koje je činjenice našao utvrđenim i kojim dokazima je stvorio određeni zaključak - i takvog uzeo relevantnim za odluku o predmetu spora.

10. Budući da se zbog istaknutog propusta drugostupanjskog suda da strankama pruži jasnu, pravilno obrazloženu, sa dostatnim razlozima i provjerljivu odluku (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a) - iz koje bi se moglo nedvosmisleno utvrditi da je donesena nakon što se drugostupanjski sud imao prilike uvjeriti da je prvostupanjska presuda sačinjena nakon savjesne i brižljive ocjene svih dokaza relevantnih i za odluku i nakon što je (time) drugostupanjski sud ostvario uvjete isključiti razloge sumnji u arbitrarnost postupanja prvostupanjskog suda - a kroz to otkloniti sve moguće razloge sumnji i u svoju arbitrarnost pri odlučivanju o istaknutoj žalbi i žalbenim navodima tuženika, valja zaključiti da je u postupanju drugostupanjskog suda počinjena bitna postupovna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

11. Slijedom toga, dakle - budući da se osporena presuda ne može ispitati, gledano prema izloženom pravnom shvaćanju revizijskog suda, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju tuženik pravilno ukazuje, valjalo je, odlukom iz izreke, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP- a ukinuti osporenu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. i čl. 166. st. 3. ZPP-a).

13. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem ovoga suda te razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano i ponovno odlučiti o žalbi tuženika - i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 27. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković

Broj zapisa: 9-3085a-306f7

Kontrolni broj: 0411e-ff374-32e41

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=SLAVKO PAVKOVIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.