REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 31/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. P., OIB …, iz P. P., kojeg zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik u Ž., protiv prvotuženice O. D. OIB …, sa sjedištem u D., koju zastupa punomoćnik S. A., diplomirani pravnik prvotuženika, te drugotuženika H. c. k., OIB …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik R. Z., odvjetnik u O., radi diskriminacije, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2452/2018-4 od 10. ožujka 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji, poslovni broj P-590/2016 od 7. veljače 2018., u sjednici održanoj 27. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrditi da su tuženici neisplatom novčane pomoći od 4.000,00 kuna (530,89 €, po fiksnom tečaju 1 € = 7,53450 kuna) zajednički i solidarno diskriminirali - povrijedili pravo tužitelja na jednako postupanje, kao i u dijelu kojim je traženo naložiti tuženicima solidarno otkloniti posljedice izvršene diskriminacije i to solidarnom naknadom imovinske štete u iznosu od 4.000,00 kuna (530,89 €) sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2015. do isplate. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki II. izreke naloženo tužitelju naknaditi prvotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 100,00 kuna (13,27 €), a drugotuženiku u iznosu od 625,00 kuna (82,95 €), dok je drugotuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa.

2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382.a stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnosi tužitelj pobijajući je u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude preinače prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

4. Prvotuženica je odgovorila na reviziju, ocijenila ju je neosnovanom te ju je predložila odbiti. Drugotuženik nije odgovorio na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Odredba članka 391. stavka 2. ZPP obvezuje revizijski sud pri odlučivanju o reviziji ispitati pobijanu presudu u dijelu kojim se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pa je u tim granicama pobijana presuda i ispitana.

7. Imajući na umu sadržaj pravne zaštite koju tužitelj traži, a koja uključuje deklaratornu zaštitu za utvrđenje postojanja diskriminacije kroz povredu prava na jednako postupanje, zatim kondemnatorni zahtjev za naknadu štete kao načina otklanjanja posljedica izvršene diskriminacije, tužitelj u osnovi traži zaštitu iz članka 17. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08 i 112/12 - dalje: ZSD). Naime, tužbeni je zahtjev činjenično utemeljen na tvrdnji da su tuženici povrijedili tužiteljevo pravo na jednako postupanje u pogledu dodjele novčane pomoći na poplavljenom području nakon poplave od 16. svibnja 2014. zato što su tužitelja stavili u nepovoljniji položaj u odnosu na stanovnike drugih poplavljenih mjesta koji su, iako nisu bili poplavljeni kao ni on, dobili humanitarnu novčanu pomoć u iznosu od 4.000,00 kuna koji iznos po osnovi štete tužitelj upravo potražuje ovom tužbom.

8. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće pravno odlučne činjenice:

- da je područje Općine D. u V.-s. županiji 16. svibnja 2014. bilo pogođeno poplavom uslijed izlijevanja rijeke Save,

- da Općina D. obuhvaća ukupno pet naselja, i to naselje D., koje nije bilo poplavljeno, zatim naselje P. P. koje je bilo poplavljeno djelomično te naselja Đ., R. S. i R. koji su bili u takozvanom poplavnom koridoru zbog čega je za ova tri naselja važio poseban režim jer su bili u karanteni budući da su pretrpjeli najveću imovinsku štetu kako na objektima, tako i na poljoprivrednim proizvodima, živoj stoci i slično, kao i zbog toga što su bili bez električne energije i vode i zato što je u ta naselja bio ograničen pristup,

- da je povodom navedenog događaja drugotuženik organizirao humanitarnu akciju prikupljanja novčane pomoći mještanima te je Odlukom drugotuženika Urboj: 10- 9/2014 od 27. lipnja 2014. odobrena dodjela novčane pomoći stradalima u poplavljenim područjima, i to od financijskih sredstava prikupljenih na temelju Apela za poplavljena područja u Republici Hrvatskoj putem donatorskog telefona i uplatama na žiro račun, odnosno osobama koje su na dan 16. svibnja 2014. imale prijavljeno prebivalište u poplavljenim područjima, a u iznosima od po 4.000,00 kuna (530,89 €) po osobi, i to prema popisu kojim drugotuženik raspolaže,

- da je drugotuženik 2. srpnja 2014. donio Odluku Urbroj: 10-9/2014 o izmjenama i dopunama Odluke od 27. lipnja 2014. prema kojoj je dodatni uvjet za isplatu novčane pomoći, uz prijavljeno prebivalište, i okolnost da je osoba i boravila u poplavljenom području na dan poplave, odnosno 16. svibnja 2014., i to prema popisu koji će dostaviti načelnici općina, a prema kojoj pravo na novčanu pomoć imaju osobe kojima su poplavljeni stambeni objekti i koje se nalaze na popisu Županijske komisije za procjenu šteta i popisu MUP,

- da je pri izradi spomenutog popisa određeno da će prioritet u isplati novčane pomoći imati mještani koji su se nalazili na takozvanom poplavnom koridoru tj. mještani R. S., R. i Đ., kao i mještani P. P. kojima su doista poplavljeni stambeni objekti,

- da je tužitelj kao predsjednik mjesnog odbora P. P. bio upoznat s navedenim kriterijima dodjele novčanih sredstava,

- da imovina tužitelja u P. P. nije poplavljena niti je oštećena u poplavi te da tužitelj nije dobio pomoć, već su pomoć dobili drugi mještani, i to u skladu s naprijed navedenim prioritetima.

- da je drugotuženik Hrvatski crveni križ 11. prosinca 2014. donio Odluku Urboj: 10/45/2014 o isplati druge rate novčane pomoći osobama s poplavljenih područja u RH u svibnju 2014. u V.-s. županiji u iznosima od po 4.000,00 kuna (530,89 €) po osobi na koju imaju pravo osobe koje su na dan 16. svibnja 2014. imale prijavljeno prebivalište i boravile u poplavljenim područjima te im je isplaćena novčana pomoć u prvom krugu isplata i koja se novčana pomoć ne isplaćuje za poplavljene pomoćne i gospodarske zgrade u funkciji stambenih kuća,

- da je prvotuženica Općina D. pružila tehničku pomoć drugotuženiku na način da je pribavila popis građana koji su prebivali na poplavljenom području te je drugotuženik isplate vršio prema tom popisu.

9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da tužitelj nije učinio vjerojatnim da je u opisanim okolnostima došlo do diskriminacije budući da samo navođenje nejednakosti postupanja zbog neisplate novčane pomoći, bez navođenja zakonske osnove za diskriminaciju, nije dostatno za pružanje sudske zaštite zbog diskriminacije.

10. Neutemeljeno tužitelj ukazuje na nepravilnost primjene materijalnog prava kod odbijanja tužbenog zahtjeva.

11. Naime, ZSD u odredbi članka 1. stavka 1. propisuje da se tim Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednake mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rasne ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Pojam izravne diskriminacije ZSD, pak, određuje u stavku 2. članka 1. kao svako stavljanje u nepovoljni položaj neke osobe uvjetovano nekim od temelja iz stavka 1. članka 1. ZSD, kojim se osoba koja tvrdi da je diskriminirana stavlja ili je bila stavljena ili mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

11.1. I Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2801, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) u članku 3. utvrđuje jednakost kao jednu od najviših vrednota, a unutar zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda u članku 14. stavku 2. posebno ju naznačava kao jednakost sviju pred zakonom.

11.2. Pored toga, i Zakon o Hrvatskom Crvenom križu ("Narodne novine" broj 71/10 i 136/20 - dalje: ZHCK) u članku 2. propisuje da Hrvatski Crveni križ kao humanitarna organizacija u svome radu ostvaruje humanitarne ciljeve i zadaće na području zaštite i unapređenja zdravlja, socijalne skrbi, zdravstvenog i humanitarnog odgoja i zalaže se za poštovanje međunarodnoga humanitarnog prava i zaštitu ljudskih prava time da posebne obveze izvršava, među ostalim, i u situacijama velikih prirodnih, ekoloških, i drugih nesreća s posljedicama masovnih stradanja ljudi.

11.3. Osnovni ciljevi Hrvatskoga Crvenog križa propisani su odredbom članka 3. stavka 1. ZHCK, a to su:

- ublažavanje ljudskih patnji, a osobito onih izazvanih oružanim sukobima, velikim prirodnim, ekološkim, tehnološkim i drugim nesrećama, s posljedicama masovnih stradanja i epidemijama,

- doprinos unapređenju i zaštiti zdravlja, prevenciji bolesti i podizanju zdravstvene i ekološke kulture građana,

- poticanje i unapređenje solidarnosti, promicanje volonterstva i međusobnog pomaganja te socijalne sigurnosti građana.

11.4. U ostvarenju naprijed navedenih ciljeva, sukladno odredbi stavka 2. članka 3. ZHCK, Hrvatski Crveni križ ima obvezu pristupati poštujući prava i slobode svake osobe, neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili bilo kojem drugom razlikovnom kriteriju.

11.5. U skladu s odredbom članka 4. stavka 1. ZHCK, Hrvatski Crveni križ djeluje, među ostalim, u rješavanju humanitarnih pitanja, organiziranju zdravstvenih i socijalnih programa, pripremanju stanovništva za djelovanje u masovnim nesrećama i katastrofama kao i u djelovanju u smanjenju i uklanjanju posljedica masovnih nesreća i katastrofa, dok prema stavku 2. istog članka u izvršavanju naprijed navedenih zadataka iz stavka 1. ovoga članka, Hrvatski Crveni križ kao neovisno i dobrovoljno tijelo surađuje, među ostalim, i s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave.

11.6. Konačno, na osnovi odredbe članka 8. točke 5. ZHCK, Hrvatski Crveni križ, na temelju javnih ovlasti, pokreće, organizira, provodi i sudjeluje u redovnim i izvanrednim akcijama solidarnosti u Republici Hrvatskoj za pomoć osobama u potrebi i žrtvama oružanih sukoba, velikih prirodnih, ekoloških, tehnoloških i drugih nesreća, s posljedicama masovnih stradanja i epidemija u zemlji i svijetu, te osigurava čuvanje određenih količina materijalnih dobara za te potrebe.

12. Iz sadržaja u postupku utvrđenih činjenica proizlazi da su predmetna sredstva humanitarne pomoći prikupljena i raspoređena u skladu s kriterijima koje propisuju naprijed navedene odredbe ZHCK, a o načinu raspoređivanja sredstava u vidu pomoći građanima tužitelj je, jednako kao i ostali građani svih naselja na području Općine D., bio unaprijed upoznat. Drugouženik je rasporedio sredstva humanitarne pomoći po temeljenom kriteriju ugroženosti građana i njihove imovine u okolnostima prirodne nesreće (poplave) koji je kriterij određen u suradnji s prvotuženicom, a u skladu s odredbom članka 4. stavka 2. ZHCK i koji je kriterij legitiman jer je u skladu s ciljevima djelovanja Hrvatskoga Crvenog križa. Tužitelju sredstva humanitarne pomoći nisu dodijeljena isključivo zbog toga što nije ispunjavao legitimno određene kriterije dodjele sredstava, i to stoga što nije pretrpio štetu na svojim stambenim objektima u predmetnoj poplavi niti se nalazio na najugroženijem području takozvanog poplavnog koridora.

13. U opisanim okolnostima ne samo da tužitelj nije dokazao vjerojatnost da je u konkretnom slučaju u odnosu na njega došlo do diskriminacije po bilo kojoj osnovi, već nije dokazao ni da je u odnosu na njega radnjama obaju tuženika došlo do nejednakog postupanja uopće. Pritom valja uočiti da tužitelj u reviziji zaobilazi činjenicu da su legitimni prioritet u raspodjeli sredstva humanitarne pomoći imale i osobe iz naselja koja su predstavljala poplavljeni koridor, a koja su imala brojna (naprijed navedena) ograničenja koja tužitelj, kao mještanin naselja izvan tog koridora, nije imao.

14. Dakle, kada su predmetna sredstva humanitarne pomoći raspoređena prema unaprijed poznatim legitimnim kriterijima koje tužitelj nije ispunjavao i kada u postupku nije naveden niti jedan propisani temelj diskriminacije, tada su sudovi odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenili materijalno pravo.

15. Budući da ne postoje razlozi zbog koji je revizija podnesena, reviziju je tužitelja valjalo obiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 393. stavka 2. ZPP.

Zagreb, 27. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.