REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1243/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. N. iz N., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 349/2021-3 od 11. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-116/2020-12 od 13. siječnja 2021., u sjednici održanoj 27. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 349/2021-3 od 11. siječnja 2022. i presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-116/2020-12 od 13. siječnja 2021., na način da se odbija kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da u roku od 15 dana isplati tužitelju N. N., OIB: ..., iznos od 124.590,00 kn (danas 16.535,93 eur), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos:

- 2.250,00 Kn od 1. siječnja 2014. do isplate

- 1.650,00 Kn od 1. veljače 2014. do isplate

- 2.250,00 Kn od 1. ožujka 2014. do isplate

- 2.400,00 Kn od 1. travnja 2014. do isplate

- 1.950,00 Kn od 1. svibnja 2014. do isplate

- 2.100,00 Kn od 1. lipnja 2014. do isplate

- 1.350,00 Kn od 1. srpnja 2014. do isplate

- 1.050,00 Kn od 1. kolovoza 2014. do isplate

- 1.050,00 Kn od 1. rujna 2014. do isplate

- 2.100,00 Kn od 1. listopada 2014. do isplate

- 1.950,00 Kn od 1. studenog 2014. do isplate

- 2.100,00 Kn od 1. prosinca 2014. do isplate

- 2.100,00 Kn od 1. siječnja 2015. do isplate

- 2.100,00 Kn od 1. veljače 2015. do isplate

- 2.400,00 Kn od 1. ožujka 2015. do isplate

- 2.100,00 Kn od 1. travnja 2015. do isplate

- 2.400,00 Kn od 1. svibnja 2015. do isplate

- 1.950,00 Kn od 1. lipnja 2015. do isplate

- 1.350,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate

- 900,00 Kn od 1. rujna 2015. do isplate

- 2.100,00 Kn od 1. listopada 2015. do isplate

- 1.800,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate

- 1.950,00 Kn od 1. prosinca 2015. do isplate

- 2.400,00 Kn od 1. siječnja 2016. do isplate

- 2.100,00 Kn od 1. veljače 2016. do isplate

- 2.400,00 Kn od 1. ožujka 2016. do isplate

- 1.950,00 Kn od 1. travnja 2016. do isplate

- 2.250,00 Kn od 1. svibnja 2016. do isplate

- 2.250,00 Kn od 1. lipnja 2016. do isplate

- 1.650,00 Kn od 1. srpnja 2016. do isplate

- 1.800,00 Kn od 1. kolovoza 2016. do isplate

- 300,00 Kn od 1. rujna 2016. do isplate

- 1.200,00 Kn od 1. listopada 2016. do isplate

- 1.800,00 Kn od 1. studenog 2016. do isplate

- 2.100,00 Kn od 1. prosinca 2016. do isplate

- 2.400,00 Kn od 1. siječnja 2017. do isplate

- 2.250,00 Kn od 1. veljače 2017. do isplate

- 2.250,00 Kn od 1. ožujka 2017. do isplate

- 1.800,00 Kn od 1. travnja 2017. do isplate

- 2.400,00 Kn od 1. svibnja 2017. do isplate

- 2.400,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate

- 2.400,00 Kn od 1. srpnja 2017. do isplate

- 1.200,00 Kn od 1. kolovoza 2017. do isplate

- 750,00 Kn od 1. rujna 2017. do isplate

- 1.800,00 Kn od 1. listopada 2017. do isplate

- 2.380,00 Kn od 1. studenog 2017. do isplate

- 2.890,00 Kn od 1. prosinca 2017. do isplate

- 2.890,00 Kn od 1. siječnja 2018. do isplate

- 2.380,00 Kn od 1. veljače 2018. do isplate

- 2.890,00 Kn od 1. ožujka 2018. do isplate

- 3.060,00 Kn od 1. travnja 2018. do isplate

- 2.720,00 Kn od 1. svibnja 2018. do isplate

- 2.890,00 Kn od 1. lipnja 2018. do isplate

- 1.870,00 Kn od 1. srpnja 2018. do isplate

- 2.550,00 Kn od 1. kolovoza 2018. do isplate

- 2.210,00 Kn od 1. rujna 2018. do isplate

- 3.060,00 Kn od 1. listopada 2018. do isplate

- 2.890,00 Kn od 1. studenog 2018. do isplate

- 3.060,00 Kn od 1. prosinca 2018. do isplate

2. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju troškove ovoga postupka u iznosu od ukupno 19.687,50 kn (danas 2.612,98 eur) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja ove presude tj. od 13. siječnja 2021.god. do isplate.".

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 2.737,37 eur/20.625,00 kn, u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju u iznosu od 265,45 eur /2.000,00 kn kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 124.590,00 kuna (danas 16.535,93 eur) sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže navedenim u točki I. izreke prvostupanjske presude te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 19.687,50 kuna (danas 2.612,98 eur) sa pripadajućim zateznim kamatama od 13. siječnja 2021. do isplate (točka I izreke).

2. Drugostupanjskom je presudom odbijena je žalba tuženice te je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-1864/2022-5 od 13. srpnja 2022. dopustio tuženici reviziju protiv drugostupanjske presude zbog četiri pravna pitanja:

„1. Smatra li se svakodnevno i redovno obavljanje poslova granične kontrole na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbama o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a koje poslove obavljaju policijski službenici Republike Hrvatske vrše u „područjima rada“ koja su, iako geografski smještena na području strane države, područja na kojima policijski službenici Republike Hrvatske imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa, a što im je i u opisu posla, radom izvan stalnog mjesta rada za koji rad se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu članka 56.

KU/13 odnosno članka 50. KU/17?

2. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013., a kojim je dato tumačenje vezano za granični prijelaz D. u Republici Sloveniji (željeznički granični prijelaz koji nije ustrojen prema Uredbi o graničnim prijelazima), primjenjivati i prilikom donošenja odluke o ostvarivanju prava na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na cestovnim graničnim prijelazima ustrojenim prema Uredbi o graničnim prijelazima?

3. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 104/13. 104/13, 150/13 71/16 i 123/16) primjenjivati prilikom donošenja odluke za tražbine dospjele nakon stupanja na snagu Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2017. ("Narodne novine" br. 112/17, 12/2018, 02/19 i 119/19)?

4. Primjenjuje li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 1/50 od 4. veljače 2019. na razdoblje koje prethodi njegovom donošenju, obzirom da je dato za Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 112/17, 12/2018, 02/19 i 119/19) koji se primjenjuje i na dio utuženog razdoblja u ovom predmetu?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) pobijajući je zbog pravnih pitanja zbog kojeg je dopuštena, s prijedlogom da se preinakom odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženice i predložio istu odbiti kao neosnovanu i obvezati tuženicu da mu nadoknadi trošak sastava odgovora na reviziju u iznosu od 2.000,00 kn (danas 265.45 eur).

6. Revizija je osnovana.

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 391. stavka 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. Predmet postupka u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu dodatka za rad na terenu, kao materijalnog prava iz radnog odnosa, kojeg je tuženik kao policijskog službenika u utuženom razdoblju uputio na rad na granične prijelaze S. ob D. (Republika Slovenija) - T. (Republika Hrvatska), G. (Republika Slovenija) – B. (Republika Hrvatska), S. ob D. (Republika Slovenija) – P. (Republika Hrvatska) i R. (Republika Slovenija) – B. (Republika Hrvatska) na području državnog teritorija Republike Slovenije radi obavljanja hrvatske granične kontrole na državnom području Republike Slovenije, na temelju dogovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013., sukladno Sporazumu između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine" broj 2/04., Međunarodni ugovori), pozivom na članak 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13., dalje: KU/13) te Dodatke I. i II. KU/13, odnosno pozivom na članak 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17., 12/18., dalje: KU/17).

9. Nižestupanjski sudovi, pošavši od utvrđenja da je tužitelj, kao policijski službenik, u utuženom razdoblju bio raspoređen u Policijsku upravu ..., Policijsku postaju Š., da je u tom razdoblju obavljao poslove hrvatske granične kontrole, izvan stalnog mjesta rada, a prema posebnom rasporedu danom mu od strane nadređene osobe na području državnog teritorija Republike Slovenije, koji predstavljaju zajednička kontrolna mjesta za Republiku Hrvatsku i Republiku Sloveniju, da mu je pri tome stalno mjesto boravka bilo u Republici Hrvatskoj, zaključuju da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove izvan mjesta svog stalnog boravka i izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen te da su u odnosu na tužitelja ispunjeni uvjeti iz članka 50. KU/17 i članka 56. ranijeg KU/13 za priznanje prava na dodatak za rad na terenu te je posljedično navedenom tužbeni zahtjev u nespornoj visini predmetnog dodatka ocjenjuju osnovanim. Sudovi se obrazlažući svoju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva pozivaju na mišljenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 20. svibnja 2014., kao i tumačenje Zajedničke komisije broj 22/56 od 11. studenog 2016. prema kojima pravo na terenski dodatak nije uvjetovano udaljenošću mjesta u koje se službenik upućuje od stalnog mjesta rada.

10. Prema pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova, pod pojmom stalnog mjesta rada podrazumijeva se mjesto, odnosno područje u kojem službenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđen u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela (članak 56. ranijeg KU). Stoga su sudovi ocijenili da se rad tužitelja na području druge države, odnosno na državnom teritoriju Republike Slovenije ima smatrati radom na terenu (terenskim radom).

11. Nadalje ocjenjuju da kolektivnim ugovorom stranke uređuju prava i obveze iz radnih odnosa ili u vezi s radnim odnosima te da se njegova pravna pravila primjenjuju neposredno i obvezno na sve osobe na koje se taj kolektivni ugovor primjenjuje, i to onako kako ona glase, a da Zakon o potvrđivanju ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o zajedničkim lokacijama na graničnim prijelazima sadrži samo odredbe o zajedničkom reguliranju međunarodnopravnog statusa pojedinih područja i reguliranju pitanja ovlasti službenih osoba ugovornih strana koji obavljaju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu na službenim mjestima na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države, pa on nije relevantan jer ne regulira pravo na terenski dodatak policijskih službenika, već navedene odnose dviju država, pa se davanje statusa nekom području u tom smislu odnosi na navedeno pitanje pravnog statusa tog područja u međunarodnopravnim odnosima država, a ne na dužnosti koje te države imaju prema svojim službenicima vezano uz obavljanje njihova rada.

12. Pri tome sudovi smatraju da u ovom slučaju ne dolazi do primjene ni odredbe članka 37. stavka 1. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine" broj 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22 - dalje: ZNDG), jer je tužitelj kao policijski službenik upućen na rad na teritorij druge države izvan stalnog mjesta rada u kojemu je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka.

13. Osnovano revidentica kroz dopuštena pitanja osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva.

14. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su pošli od pojma stalnog mjesta rada, što jest pravilno jer se terenski dodatak i priznaje u ovisnosti o tome je li konkretni rad službenika izvršen u stalnom mjestu rada ili izvan tog mjesta. Međutim, sudovi su pogriješili u primjeni materijalnog prava kod tumačenja pojma stalnog mjesta rada tužitelja zato što su taj pojam u slučaju tužitelja tumačili proizvoljno, bez obzira na propise kojima je uređeno mjesto rada tužitelja kao policijskog službenika za zaštitu granice konkretne policijske postaje (Š.).

15. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice valja najprije imati na umu da je odredbom članka 25. stavka 3. ZNDG propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom članka 37. stavka 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

16. Kada je riječ o međunarodnoj suradnji između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole, taj međunarodni ugovor predstavlja Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u Kopru 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 2/2004 - dalje: Sporazum).

17. Tim je Sporazumom u članku 2. stavku 1. ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U stavku 3. članka 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

18. Pritom Sporazum daje i značenje nekim od naprijed spomenutih izraza, pa tako prema članku 1. točki 2. izraz "domaća država" označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, izraz "susjedna država" označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države (točka 3. članka 1. Sporazuma), dok izraz "zona" označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (točka 6. članka 1. Sporazuma). Izraz "službena osoba" označava službenika tijela državne uprave nadležnih za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor (točka 7. članka 1. Sporazuma).

19. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom članka 4. stavka 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne državne vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema stavku 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

20. Na temelju članka 2. stavka 4. naprijed spomenutog Sporazuma te članka 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole te su, među ostalim mjestima, utvrdile da je takvo mjesto i granični prijelazi u zoni graničnih prijelaza za cestovni promet B.-G., B.-R., P.-S. ob D., T.-S. ob D., za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području (stavak 1. točka 1. Dogovora).

21. Prema odredbi članka 206. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine" broj 117/11, 50/14, 32/15) koja je bila na snazi u utuženom razdoblju, policijska postaja Š. je mješovita policijska postaja sa sjedištem u Š., a obuhvaća devet naseljenih mjesta i dijeli se na tri ophodna rajona i jedan kontaktni. Nadležna je i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Slovenijom u dužini od 38 km.

22. Iz navedenoga proizlazi da policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom je slučaju to geografsko područje određeno spomenutim međudržavnim dogovorom kao mjesto rada policijskog službenika za zaštitu granice u predmetnoj policijskoj postaji koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza B.-G., B.-R., P.-S. ob D., T.-S. ob D.

23. Tužitelj je tužbu utemeljio na tvrdnji da joj predmetni terenski dodatak pripada zbog činjenice što njegovo mjesto rada obuhvaća i područje Republike Slovenije koje se nalazi izvan mjesta sjedišta policijske postaje Š. smatrajući da ta činjenica znači da je on upućen na rad izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen. Pritom se pozvao na odredbe članka 56. KU/13 odnosno članka 50. KU/17 kojima je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.

24. Imajući na umu naprijed navedeni pravni okvir, revizijski sud ocjenjuje pogrešnim zaključak nižestupanjskih sudova da je tužitelj u obavljanju službe na radnom mjestu policijskog službenika za zaštitu granice u policijskoj postaji Š. koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza B.-G., B.-R., P.-S. ob D., T.-S. ob D. radio izvan stalnog radnog mjesta u kojem je zaposlen. To stoga što njegovo stalno radno mjesto uključuje i područje Republike Slovenije u kojem je on ovlašten obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu i što se njegove službene radnje obavljene u zoni Republike Slovenije kao susjedne države smatraju kao da su obavljene u Š., a u skladu s naprijed navedenim sadržajem međudržavnog Sporazuma. U tom je smislu ta zona kao područje Republike Slovenije u kojem tužitelj ima pravo obavljati graničnu kontrolu odnosno redovne poslove svog radnog mjesta, u skladu s međudržavnim Sporazumom, sastavni dio njegovog radnog mjesta zbog čega njegov rad u toj zoni nema obilježje rada izvan njegovog stalnog mjesta rada.

25. U tom smislu pogrešno sudovi zaključuju da je tužitelj u konkretnom slučaju bio upućen na rad u Republiku Sloveniju budući da radno mjesto tužitelja kao policijskog službenika za zaštitu granice obuhvaća i područje Republike Hrvatske i područje Republike Slovenije. Upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo je sasvim drugi pravni institut. Naime, prema odredbi članka 7. točke 9. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19 - dalje: ZP), Ministarstvo unutarnjih poslova, radi stvaranja uvjeta rada policije organizira, među ostalim, i upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo. Tako se, u skladu s odredbom članka 77. stavka 2. ZP, policijski službenik upućuje na rad u inozemstvo na temelju utvrđenih pravila o međunarodnoj policijskoj suradnji te posebnih pravila.

26. Kada pravila o međunarodnoj suradnji u vezi s obavljanjem granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, kao što su ZNDG i spomenuti međudržavni Sporazum, propisuju da je mjesto rada policijskog službenika za nadzor granice i područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, a da se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, tada se ne radi o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, već se radi o tome da redovno i stalno mjesto rada tih policijskih službenika obuhvaća i geografski prostor domaće države i geografski prostor susjedne strane države. Tako tužitelj zbog činjenice da stalno mjesto njegova rada obuhvaća i područje druge države nije upućen na rad u inozemstvo u skladu s propisima koji reguliraju upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo, već je raspoređen na radno mjesto koje, u skladu s posebnim propisima, uključuje i rad na području druge, susjedne države.

27. Ovakvo je pravno shvaćanje sasvim blisko pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u presudi broj Revr 391/2009-2 od 3. lipnja 2009., iako ne u istim već srodnim činjeničnim okolnostima, ali primjenjivim i u konkretnom slučaju. Prema tom pravnom shvaćanju, terenski dodatak služi za povećane troškove službenika koji se sastoje u izdacima za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu, pri čemu se rad policajca koji je premješten na rad u drugo mjesto rada unutar iste policijske uprave ne može smatrati radom na terenu. Primjenjivo na konkretni slučaj, rad policijskog službenika unutar jedne policijske postaje u kojoj su pojedine točke u kojima se taj rad obavlja međusobno udaljene, ali čine cjelinu sastava te policijske postaje, ne može se smatrati radom na terenu niti je obuhvaćeno odredbom članka 56. KU/13, kao ni članka 50. KU/17 zato što policijski službenik u takvim okolnostima radi unutar svog stalnog mjesta rada.

28. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev i na temelju ocjene da se konkretnom slučaju ima primijeniti Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 u vezi s primjenom članka 55. i 56. KU/16 prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u tom slučaju u D. na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju.

29. Utemeljeno tuženica ukazuje na nepravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja spomenutog Tumačenja kao osnove za ocjenu osnovanosti konkretnog tužbenog zahtjeva. Naime, ovo je Tumačenje dano u drugačijim činjeničnim okolnostima, i to u okolnostima upućivanja djelatnika PU ... i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje Graničnog prijelaza D. uz službeno ovlaštenje za rad na GP D. izdano na temelju članka 9. Sporazuma pri čemu u Postaji granične policije Z. nema ustrojenog graničnog prijelaza D. na području Republike Slovenije i granični prijelaz D. ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP.

30. U okolnostima konkretnog slučaja, tužitelj je redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređen na rad na radno mjesto policijskog službenika za zaštitu granice u Policijskoj upravi međimurskoj, Postaja Š., a ta policijska postaja, u skladu s posebnim propisima, obuhvaća područje graničnih prijelaza B.-G., B.-R., P.-S. ob D., T.-S. ob D. u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza P. u Republici Sloveniji za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području. Taj se rad obavlja u skladu s odredbom članka 4. Sporazuma, a ne na temelju odredbe članka 9. Sporazuma kao u slučaju na koji se odnosi spomenuto Tumačenje. Osim toga, sadržaj pitanja koje je postavljeno Zajedničkoj komisiji upućuje da u Postaji granične policije Z. nema ustrojenog graničnog prijelaza D. na teritoriju Republike Slovenije, što je u skladu s odredbama članaka 25. i 27. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine" broj 117/11, 50/14, 32/15). U takvim se okolnostima Tumačenje broj 7/55 ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

31. Stoga odgovor na prvo i četvrto pravno pitanje glasi:

- svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka. To stoga što nadležnost Policijske uprave ..., obuhvaća područje granične prijelaze T., B., P. i B. te predstavlja zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni tih graničnih prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.

32. Odgovor na drugo i treće postavljeno pitanje glasi:

- tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu članka 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP D., uz službeno ovlaštenje za rad na GP D., a izdano na temelju članka 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su na raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države.

33. Prema svemu iznesenom, reviziju tuženice valjalo je prihvatiti i preinačiti pobijanju presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva i na osnovi odredbe članka 395. stavka 1. ZPP presuditi kao u izreci.

34. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. i člankom 163. ZPP. Tuženici su parnični troškovi odmjereni prema vrijednosti predmeta spora od 16535.93 eur/124.590,00 kn, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa), i to: za sastav odgovora na tužbu 250 bodova odnosno zatraženih 331.81 eur/2.500,00 kn (Tbr. 8./1. Tarife), za sastav podneska od 25. svibnja 2020. 250 bodova odnosno zatraženih 331.81 eur/2.500,00 kn (Tbr. 8./1. Tarife), za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu od 7. listopada 2019., 30. siječnja 2020. i 3. prosinca 2020. svako po 250 bodova odnosno zatraženih 331.81 eur/2.500,00 kn (Tbr. 9./1. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude (Tbr. 9./3. Tarife) 125 bodova odnosno zatraženih 165.90 eur/1.250,00 kn, za sastav žalbe 312,5 bodova odnosno zatraženih 414.76 eur/3.125,00 kn (Tbr. 10./1. Tarife) i za sastav revizije 375 bodova odnosno 497.71 eur/3.750,00 kn (Tbr. 10./6. Tarife), odnosno ukupno 2.737,37 eur /20.625,00 kn, koliko je tuženici dosuđeno, jer je ona u cijelosti uspjela u parnici.

35. Tuženici nisu priznati troškovi sastava podneska od 29. siječnja 2020. i 13. ožujka 2020. kojeg je tuženica sama prouzročila time što je dopunjavala odgovor na tužbu, a okolnost da tuženica nije cjelovito odgovorila na tužbu tužiteljice, usprkos tome što joj je za to bio ostavljen primjeren rok, ne može ići na teret tužitelja kao protivne stranke. Nisu joj priznati ni troškovi podnesaka 18. rujna 2020., 28. rujna 2020. i 4. studenog 2020. jer je navedenim podnescima dostavljala sudsku praksu koja joj ide u prilog i očitovala se na istu, a to je mogla u spis dostaviti i na održanim ročištima. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke.

36. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer je navedena radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu članka 155. stavka 1. ZPP (točka III. izreke).

37. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

Zagreb, 27. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.