REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 351/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. A. iz S., OIB: ..., 2. N. B. iz K. G., OIB: ..., 3. F. L. iz S., OIB: ..., 4. S. L. iz S., OIB: ..., 5. Z. M. iz Z., OIB: ..., 6. J. M. iz T., OIB: ..., 7. R. R. iz S., OIB: ..., 7. M. Š. iz S., OIB: ... i 9. V. Z. iz S., OIB: ..., svi zastupani po punomoćniku T. L., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M.-L.-B.T. iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana, zastupani po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-280/2019-3 od 26. veljače 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-108/2018- 19 od 22. ožujka 2019., u sjednici održanoj 27. lipnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se revizija tuženice.
Obrazloženje:
1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je tuženik obvezan isplatiti tužiteljima razliku bruto plaće po osnovi dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, u drugoj smjeni, subotom i nedjeljom, i to 1. tužitelju M. A. u iznosu od 143.462,96 kn, 2. tužitelju N. B. u iznosu od 39.209,04 kn, 3. tužitelju F. L. u iznosu od 177.905,09 kn, 4. tužitelju S. L. u iznosu od 149.455,65 kn, 5. tužitelju Z. M. u iznosu od 170.324,89 kn, 6. tužitelju J. M. u iznosu od 123.036,08 kn, 7. tužitelju R. R. u iznosu od 63.924,78 kn, 8. tužitelju M. Š. u iznosu od 85.790,53 kn i 9. tužitelju V. Z. u iznosu od 131.287,02 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, pobliže navedeno citiranom točkom izreke.
Točkom II. izreke tuženik je obvezan nadoknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 236.362,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2019. do isplate.
2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu ovosudnim rješenjem Revd-1638/2020 od 5.travnja 2022 zbog materijalnopravnog pitanja koje glasi: „Od kakvog je utjecaja na isplatu dodatka na plaću ( za prekovremeni rad) djelatnim vojnim osobama Ministarstva obrane, Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane naknada koja i je, na temelju Odluke ministra obrane, isplaćena za protupožarnu zaštitu i naknada za borbeno dežurstvo, u istom razdoblju.“
3. Na reviziju je odgovoreno.
4. Revizija nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće s osnova prekovremenog rada subotom, nedjeljom, noću i u drugoj smjeni, u vremenskom razdoblju od 1.kolovoza 2003. do 31.srpnja 2006.
6. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Iz pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena jasan je prijepor u primjeni čl. 97. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 33/02., 58/02., 175/03., 136/04. dalje ZSOSRH) koji je bio na snazi u vrijeme iz kojeg potječe potraživanje tužitelja.
Odredbom čl. 97. ZSOSRH bilo je propisano :
Rad dulji od punoga radnog vremena (u daljnjem tekstu: prekovremeni rad) djelatna vojna osoba, službenik i namještenik obvezan je obavljati:
– kad su zapovjeđene mjere pripravnosti,
– u slučaju uzbune u vojnoj postrojbi,
– tijekom vojne vježbe,
– tijekom elementarnih nepogoda i drugih opasnosti,
- – tijekom dežurstva ili slične dužnosti u zapovjedništvu, postrojbi ili ustanovi Na rad iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuju se vremenska ograničenja propisana općim propisima.
Prekovremeni rad djelatna vojna osoba, službenik i namještenik obvezni su obavljati i zbog drugih neodgodivih poslova čije bi prekidanje dovelo do štetnih posljedica. Rad iz stavka 3. ovoga članka može trajati najdulje 30 radnih dana tijekom kalendarske godine.
Djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima. Pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje se ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena, te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano za kontinuirano obavljanje poslova i zadaća.
8. Ovaj sud je u odlici o pitanju zbog kojeg je dopuštene revizija zauzeo pravno shvaćanje u odluci Revr-1667/1016 od 11.prosinca 2018. gdje je rečeno: „Međutim, stajalište je i ovoga suda da ministar obrane svojom odlukom ne može umanjiti, niti isključiti prava predviđena odredbama zakona (niti ga na to ovlašćuje odredba čl. 10. st. 3. Zakona o obrani na temelju koje su donesene predmetne Odluke o naknadi za protupožarnu zaštitu, a kojom je propisano da za obavljanje poslova iz djelokruga Ministarstva obrane, ministar obrane donosi odluke, naredbe, naloge, smjernice i upute i propise za koje je ovlašten istim ili drugim zakonima), pa tako nije ovlašten niti isključiti pravo tužitelja na isplatu povećane plaće za prekovremeni rad predviđene odredbom čl. 97. ZSOSRH-a - što pak ne znači, u slučaju kada je primjenom donesenih Odluka tužitelju isplaćena naknada za protupožarnu zaštitu, mogućnost kumulacije tih prava na strani zaposlenika za sate rada provedene u protupožarnoj službi.
Prema tome, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno kad je prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanom u utuženom razdoblju, pa utoliko suprotna obrazlaganja revidentice nemaju osnove i ne mogu se prihvatiti.“
9. Dakle, u toj odluci , ovaj sud je prihvatio pravna shvaćanja nižih sudova, koja su identična pravnim shvaćanjima nižih sudova u ovom predmetu gdje sudovi , prihvaćajući zahtjev tužitelja, polaze od toga da je odredbom čl. 97. st. 5. ZSOSRH-a određeno da djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad, ocjenjujući da ministar obrane, određujući visinu naknade za protupožarnu zaštitu, svojom odlukom nije mogao staviti izvan snage zakonsku odredbu kojom je predviđeno pravo tužitelja na isplatu povećane plaće za prekovremeni rad. Nadalje, obzirom da je utvrđeno da predmetne Odluke o naknadi za protupožarnu zaštitu nisu bile objavljene u Narodnim novinama, taj sud je zaključio da se iste ne mogu smatrati propisom a niti mogu biti predmet ustavnosudskog postupka ocjene njihove suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske i zakonom (u smislu odredbe čl. 35. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 99/1999, 29/2002), te da je odlukama o naknadi za protupožarnu zaštitu ministar obrane priznao pravo na naknadu za protupožarnu zaštitu koja po svojoj namjeni ne može predstavljati naknadu za prekovremeni rad, međutim zaključio je da isto ne znači mogućnost kumulacije tih prava.
10. Za odgovor na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena ključno je pozvati se i na čl. 10. Zakona o obrani ( "Narodne novine" 33/2002, 58/2002, 174/04) iz koje odredbe jasno slijedi da Ministar obrane nema ovlast svojim odlukama ili aktima isključivati određene prava djelatnih voljnih osoba koja im pripadaju temeljem drugih zakona.
11. Dakle prema pravnom shvaćanju ovog suda odgovor na postavljeno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena glasi:
„Nije od ni od kakvog utjecaja na isplatu dodatka na plaću ( za prekovremeni rad) djelatnim vojnim osobama Ministarstva obrane, Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane naknada koja je, na temelju Odluke ministra obrane, isplažena za protupožarnu zaštitu i naknada za borbeno dežurstvo, u istom razdoblju jer se odlukom Ministra obrane u spornom razdoblju od rujna 2003. do kolovoza 2006. nisu mogla umanjivati ili isključivati prava djelatnih voljnih osoba koja im pripadaju prema općim propisima o radu i čl. 97. ZSOSRH.
12. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 391.st.5. ZPP-a.
Zagreb, 27. lipnja 2023.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina, v.r.
