Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 11 Gž R-265/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. K., Z., OIB:..., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika S. u Z., F, s. i b., Z., OIB:..., zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u Z., radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-10258/2020-19 od 20. listopada 2022., dana 26. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-10258/2020-19 od 20. listopada 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.662,74 kn/618,85 EUR[1] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, dok je u toč. II. izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 5.437,50 kn/721,68 EUR[1] uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu zbog zbog pogrešne primjene materijalnog prava i u odluci o troškovima. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu tako da odbije tužbeni zahtjev, a tuženiku dosudi zatraženi parnični trošak

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatu razlika plaća temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. (dalje: Izmjene i dopune Dodatka/11) i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Prvostupanjski sud konstatira da među strankama nije bilo sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju (od prosinca 2015. do siječnja 2017.) bio zaposlen kod tuženika i da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn, dok je bilo sporno je li tuženik tužitelju u utuženom razdoblju bio dužan obračunavati i isplaćivati plaće prema osnovici od 5.415,37 kn.

6. Nakon opširne analize i ocjene pravnog okvira odlučnog za donošenje odluke u ovom sporu (toč. 5. do 30. obrazloženja), prvostupanjski sud u toč. 31. obrazloženja zaključuje da je tuženik tužitelju, počevši od prosinca 2015. bio u obvezi obračunavati i isplaćivati plaće po osnovici od 5.415,37 kn, kod čega u obrazloženju očitom omaškom navodi da dosuđuje iznos od 14.631,63 kn, iako je izrekom tužitelju dosuđen pravilan iznos od 4.662,74 kn, kojeg je tužitelj i tražio postavljenim tužbenim zahtjevom.

7. Prije upuštanja u ispitivanje žalbenih navoda tuženika naglašava se da je ova parnica spor male vrijednosti u smislu odredbi čl. 458. st. 1. i čl. 433. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), a prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a).

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP-a.

8.1. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

8.2. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka/2011, jer iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. nije bilo negativnog rasta BDP-a, već naprotiv da je BDP neprekinuto rastao, odnosno da u razdobljima opisanim u člancima III. - V. nije zabilježen negativan rast BDP-a, pri čemu valja istaknuti da se ta odredba ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađivanje iz članka IV. i V. i što je namjera Vlade Republike Hrvatske bila vraćanje osnovice na razinu iz 2009., odnosno na iznos od 5.415,37 kn. Suprotno shvaćanju tuženika, odgoda usklađenja dvanaest kvartala konzumirana je člankom IV. stavkom 5. i na temelju Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., kojim je ugovoreno da je Vlada Republike Hrvatske u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu od 1. travnja 2013. nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III., što znači da je tuženik od prosinca 2015. zaključno sa 26. siječnjem 2017. bio dužan tužitelju obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn.

9. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju tuženik pobija u žalbi u odnosu na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku (odvjetniku) na održanim ročištima. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima donio temeljem odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a, dok je visinu odredio prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/2012; 103/2014; 118/2014; 107/2015 i 37/2022, dalje: Tarifa) dosudivši tužitelju trošak koji se odnosi na trošak zastupanja po punomoćniku (odvjetniku) i financijsko vještačenje.

9.1. Nisu osnovani navodi tuženika kojima osporava priznati trošak u visini od po 50 bodova za pristup na ročište 20. siječnja 2022. jer se na istom raspravljalo o glavnoj stvari i na pristup na ročište 5. lipnja 2022. jer su se na tom ročištu (uz raspravu o glavnoj stvari) izvodili i dokazi, a na tom ročištu je zaključena glavna rasprava i određeno ročište za objavu presude. Neosnovano tuženik osporava i trošak za pristup na ročište za objavu presude, jer je punomoćnik tužitelja pristupio na to ročište čime je prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife ostvario pravo na naknadu tog troška.

10. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika kao neosnovana, potvrđena prvostupanjska presuda i odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

11. Obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka te je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

12. Zbog obveze dvojnog iskazivanja novčanih iznosa vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja iz odredbe čl. 43. st.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN br. 57/22 i 88/22 - ispravak), novčani iznosi navedeni u ovoj odluci iskazani su i u valuti kn i to prema stopi konverzije između eura i kune propisane Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 od 7,53450 kn.

U Varaždinu 26. lipnja 2023.

Sudac

Milko Sambolek v.r.