Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

OIB: 77561654785

Poslovni broj: 17 P-32/2019-95

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Jeleni Bušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. b. Z. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku iz V., protiv tuženika Z. Č. iz V., OIB: …, T. Č. iz T., OIB: …, A. Č. iz V., OIB: …, i P. K. Č. iz V., OIB: …, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 5. lipnja 2023., u nazočnosti K. A., odvjetnice iz V., kao zamjenice punomoćnika tužitelja M. M., odvjetnika iz V., te tužene A. Č. osobno, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika Z. Č., T. Č. i P. K. Č., a koja presuda je donesena i objavljena 23. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima Z. Č. iz V., OIB: …, T. Č. iz T., OIB: …, i P. K. Č. iz V., OIB: …, da tužitelju P. b. d.d. Z., Z., OIB: …, isplate iznos i to svaki od njih iznos od 1.869,14¹ eura (slovima: tisuću osam stotina šezdeset devet eura i četrnaest centi)/14.083,04 kn (slovima: četrnaest tisuća osamdeset tri kune i četiri lipe) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na isti iznos koje teku počev od 17. lipnja 2016., a koje se do 31. prosinca 2022. određuju po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da svaki od tuženika naknadi tužitelju na ime troška iznos od 325,20 eura¹ (slovima: tri stotine dvadeset pet eura i dvadeset centi)/2.450,22 kn (slovima: dvije tisuće četiri stotine pedeset kuna i dvadeset dvije lipe), a sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj A. Č. iz V., OIB: …, tužitelju P. b. d.d. Z., Z., OIB: …, isplati iznos od 1.439,44 eura¹ (slovima: tisuću četiri stotine trideset devet eura i četrdeset četiri centa)/10.845,46 kn (slovima: deset tisuća osam stotina četrdeset pet kuna i četrdeset šest lipa) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na isti iznos koje teku počev od 17. lipnja 2016., a koje se do 31. prosinca 2022. određuju po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da naknadi tužitelju na ime troška ovog parničnog postupka iznos od 250,50 eura¹ (slovima: dvije stotine pedeset eura i pedeset centi)/1.887,39 kn (slovima: tisuću osam stotina osamdeset sedam kuna i trideset devet lipa), a sve to u roku od 15 dana.

III. S preostalim dijelom zahtjeva za isplatom iznosa od 17.981,91 eura¹ (slovima: sedamnaest tisuća devet stotina osamdeset jedan euro i devedeset jedan cent) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na isti iznos počev od 14. travnja 2016. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata na dosuđene iznose iz točke I. i II. izreke ove presude za razdoblje od 14. travnja 2016. pa do 16. lipnja 2016. tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika S. S., Z. Č., T. Č., A. Č. i P. K. Č. podnio tužbu radi isplate. U tužbi navodi da je prema Izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja od 13. travnja 2016. prednica tužitelja G. Č. dužna tužitelju platiti iznos od 25.028,77 eura, a s obzirom da je ista umrla i da su pravomoćnim Rješenjem Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj O-877/15, od 16. studenog 2015., ovdje tuženici proglašeni njezinim zakonskim nasljednicima, to je tužitelj predlagao da se po provedenom postupku isti obvežu da tužitelju isplate iznos od 25.028,77 eura plativo u kunama zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na isti iznos teku počev od 14. travnja 2016. do isplate.

2. Tijekom trajanja ovog parničnog postupka u odnosu na tuženika S. S. tužba je pravomoćno odbačena i to ovosudnim Rješenjem poslovni broj P-32/2019, od 7. lipnja 2022.

3. Ostali tuženici su se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivili tužbi i tužbenom zahtjevu kako po osnovu tako i po visini, ističući prije svega prigovor kako je tužitelj potraživanje prema tuženicima mogao ostvarivati po pravilima ovršnog postupka, zbog čega je predlagao da se prije svega ista tužba odbaci.

3.1. Prigovarali su nadalje da tužitelj uz tužbu ne prilaže pravni osnov svog novčanog potraživanja prema tužitelju, te da oni kao zakonski nasljednici eventualno mogu odgovarati za dugove ostavitelja samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a smatraju da su u ostavinskom postupku naslijedili imovinu koja vrijedi znano manje od novčanog iznosa koji predstavlja dugovanje njihove prednice prema tužitelju, odnosno da iz tog razloga nisu odgovorni za dug ostavitelja do visine kako to tužitelj potražuje tužbom. Opreza radi tuženici su isticali i prigovor zastare potraživanja tužitelja u smislu odredbe čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi i to uvidom u: Rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-877/15, od 16. studenog 2015., u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja, ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i prednika tuženika, nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka od 9. studenog 2016., saslušan je vještak Đ. D. na ročištu za glavnu raspravu održanu od 20. travnja 2017., nalaz i mišljenje građevinskog vještaka K. K. iz V., od 4. siječnja 2018., te u dopunu nalaza i mišljenja građevinskog vještaka od 9. ožujka 2023.

5. Temeljem provedenih dokaza među strankama je nesporno da su sada tuženici temeljem Rješenja Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj O-877/15, od 16. studenog 2015., proglašeni zakonskim nasljednicima iza svoje pokojne majke G. Č., a koja je umrla 8. listopada 2013., te da su iza iste naslijedili i to svatko od njih 1/10 dijela od ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. …. u k.o. A., te na određenim pokretninama, kao i svatko od njih 18/80 dijela na nekretninama upisanim u zk. ul. br. ..., u k.o. T., dok je u preostalom dijelu zakonski nasljednik iza iste S. S., koji je bio suprug pokojne G. Č.

5.1. Nesporno je nadalje utvrđeno i to uvidom u ugovor o kreditu, koji je zaključen između ovdje tužitelja i sada pok. G. Č., da je ista za života i to 10. srpnja 2012. sa tužiteljem zaključila isti Ugovor temeljem kojega joj je stavljen na raspolaganje iznos od 22.500,00 eura u protuvrijednosti u kunama i to na rok otplate od 10 godina.

5.2. Nesporno je nadalje da je ista predmetni kredit kratko vrijeme otplaćivala s obzirom da je ista preminula 8. listopada 2013., tako da prema izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 13. travnja 2016. dug po istom ugovoru o kreditu iznosi sveukupno 25.028,77 eura odnosno 187.340,34 kn.

6. Sporno je među parničnim strankama prije svega da li tužitelj uopće ima pravnog interese za podnošenjem tužbe u ovoj pravnoj stvari ili je isti učinak mogao postići pokretanjem ovršnog postupka protiv ovdje tuženika s obzirom na prigovor tuženika da tužitelj raspolaže valjanom vjerodostojnom ispravom.

6.1. Sporna je nadalje visina potraživanja tužitelja, kao i do kojega iznosa tuženici kao zakonski nasljednici uopće odgovaraju za dugove svoje prednice s obzirom na njihov prigovor da su naslijedili imovinu koja je znatno manje vrijednosti od potraživanja tužitelja.

7. Neosnovan je prigovor tuženika da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenjem tužbe u ovoj pravnoj stvari, odnosno da je pravnu zaštitu mogao ostvariti pokretanjem ovršnog postupka protiv tuženika s obzirom da raspolaže vjerodostojnom ispravom koja je po tuženicima podobna za podnošenja prijedloga za ovrhu prema čl. 39. tada važećeg Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16.; dalje u tekstu: Ovršni zakon).

7.1. Prema čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona određeno je da vjerodostojnu ispravu između ostalog čine i izvadak iz poslovnih knjiga, s tim da je st. 2. istog članka određeno da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjena novčane obveze, te da se potom temeljem takve isprave može podnijeti prijedlog za ovrhu temeljem čl. 39. Ovršnog zakona.

7.2. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja u ovom postupku, od 13. travnja 2016. (list 7 spisa), a na kojem izvatku je tužitelj u tužbi temeljio visinu svog potraživanja prema tuženicima, vidljivo je da iz iste vjerodostojne isprave proizlazi da se kao dužnik u istoj navodi G. Č., za koju je nesporno utvrđeno da je preminula, dakle da ista isprava ne udovoljava uvjetima da bi se prema čl. 31. Ovršnog zakona mogla smatrati vjerodostojnom ispravom i da bi se temeljem nje mogao podnijeti prijedlog za ovrhu protiv ovdje tuženika kao ovršenika prema odredbi čl. 39. Ovršnog zakona.

7.3. U konkretnom slučaju se ne može primijeniti odredbe čl. 32. Ovršnog zakona, a koja regulira pitanje prijenosa tražbine ili obveze, s obzirom da se ista zakonska odredba odnosi na situacije kada se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik odnosno dužnik.

7.4. Cijeneći sve navedeno nesporno je da tužitelj pravnu zaštitu u ovoj pravnoj stvari može postići jedino podnošenjem kondemnatorne tužbe, a što je isti i učinio, zbog čega je neosnovan prigovor tuženika da u konkretnom slučaju postoje razlozi za odbacivanjem predmetne tužbe.

8. Kako su tuženici osporavali i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i iznos do kojega isti uopće mogu odgovarati za dugove svoje prednice, to je radi utvrđivanja ovih spornih činjenica provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Đ. D., te građevinsko vještačenje po vještaku K. K.

9. Nalazom i mišljenjem financijsko-knjigovodstvenog vještaka Đ. D., od 9. studenog 2016., utvrđeno je da je prednici tuženika kredit isplaćen 11. srpnja 2012. i to u iznosu od 22.500,00 eura odnosno u protuvrijednosti iznosa od 149.765,02 kn, a što odgovara iznosu od 19.995,33 eura kada se oduzmu odgovarajuće naknade za obradu kredita i plaćena premija po polici životnog osiguranja, a da je prednica tuženika tijekom 2012. i 2013. vršila određene uplate po kreditu odnosno da je 7. svibnja 2014. naplaćena polica osiguranja života koja je bila jedno od sredstava osiguranja, tako da je vještak utvrdio da je istim uplatama na ime glavnice kredita podmireno 1.769,93 eura, po redovnoj kamati 3.539,36 eura, a ne ime zatezne kamate 146,15 eura, odnosno tijekom 2012. i 2013. ukupno 5.455,44 eura.

9.1. Istim nalazom je nadalje utvrđeno da je kredit otkazan 16. travnja 2014. kada je u cijelosti dospio na naplatu, tako da je na taj dan dug po glavnici kredita iznosio 20.730,07 eura, a na isti iznos su nakon otkaza obračunavane zakonske zatezne kamate, tako da je vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdi da dugovanje prednice tuženika na dan 30. rujna 2016. iznosi sveukupno 25.792,46 eura, od čega se na glavnicu odnosi 20.730,07 eura, a na zatezne kamate 5.062,39 eura.

9.2. Naknadno je isti vještak prilikom usmenog saslušanja dijelom korigirala svoj nalaz i mišljenje, i to na način da je utvrdila dug prednice tužitelja na dan 13. travnja 2016. i to u iznosu od 25.026,20 eura.

9.3. S obzirom da na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka stranke nisu imale primjedbi, sud je isti nalaz i mišljenje prihvatio kao stručan i objektivan i sačinjen prema pravilima struke.

10. Kako prema odredbi čl. 139.st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) nasljednik odgovora za dugove ostavitelja samo do visine vrijednosti naslijeđenog dijela imovine, te da na isti prigovor sud pazi samo ukoliko nasljednici istome prigovore, a s obzirom da je u ovom postupku istaknut isti prigovor, to je provedeno građevinsko vještačenje kako bi se utvrdila vrijednost nekretnina koje su ovdje tuženici naslijedili, dok se nije provodilo posebno vještačenje u odnosu na pokretnine za koje je nesporno utvrđeno da predstavljaju kućanske aparate i ½ vrijednosti osobnog automobila (godina proizvodnje 1995.), a uzimajući u obzir da vrijednost istih pokretnina ne može značajno utjecati na visinu vrijednosti naslijeđenog dijela imovine tuženika.

10.1. Nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka K. K., od 22. prosinca 2017., utvrđena je ponajprije cjelokupna vrijednost nekretnine upisane u zk. ul. br. …, k.o. T., i to k.č. br. …, sa iznosom od 171.850,19 kn, te vrijednost nekretnine upisane u zk. ul. br. ..., k.o. A., i to k.č. br. …, sa iznosom od 127.301,21 kn, a potom je vještak iskazao i vrijednost suvlasničkih udjela tuženika u ovom postupku 10.2. Ovakvom nalazu i mišljenju građevinskog vještaka prigovarala je tužena Anamarija Čolić ističući prije svega da je vještak vještačio vrijednost cjelokupnih nekretnina upisanih u zk. ul. br. ..., k.o. T., i u zk. ul. br. ..., k.o. A., ne vodeći računa da je u vrijeme smrti njena prednica bila na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. ..., k.o. A., suvlasnik u ½ dijela, a na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. ..., k.o. T., suvlasnik u 1/5 dijela, odnosno da su samo ti suvlasnički dijelovi njene prednice mogli biti predmet vještačenja, a potom da se nakon utvrđene vrijednosti njenih suvlasničkih dijelova treba potom iskazati vrijednost suvlasničkih dijelova tuženika koje su naslijedili sukladno rješenju o nasljeđivanju.

10.3. Ista je također isticala i prigovor da je ona podmirila dio dugovanja iza pokojne G. Č., i to na način da je platila njen porezni dug u iznosu većem od 3.500,00 kn, zbog čega smatra da se i taj iznos treba uračunati, te je u prilog svojih tvrdnji dostavila specifikaciju FINA-e, od 28. rujna 2022., o izvršenju osnove za plaćanje poslovni broj: UP/I-…, a temeljem koje osnove je sa njenog računa na ime poreza na promet nekretnina koje je teretio njenu prednicu naplaćen sveukupni iznos od 3.237,54 kn.

10.4. S obzirom da je ocijenjen osnovanim prigovor na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka u pogledu načina utvrđivanja vrijednosti nekretnina koje su bile predmet ostavinskog postupka iza pokojne G. Č., a s obzirom da vještak nije uzeo u obzir da prednica tuženika nije bila samovlasnik procjenjivanih nekretnina već suvlasnik u određenom dijelu, to je na iste okolnosti provedeno dopunsko građevinsko vještačenje po istom vještaku.

10.5. Dopunskim nalazom i mišljenjem građevinski vještak je otklonio primjedbe tužene i sada je iskazao vrijednost ½ dijela nekretnine ostavitelja upisane u zk. ul. br. ..., k.o. A., s iznosom od 8.438,74 eura (63.650,61 kn), te vrijednost od 1/5 dijela ostaviteljice na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. ..., k.o. T., sa iznosom od 4.556,75 eura (34.370,04 kn), s tim što je vještak u dopunskom nalazu i mišljenju iskazujući vrijednost naslijeđenog dijela imovine tuženika u odnosu na obje nekretnini uzeo u obzir da su isti na tim nekretninama naslijedili svaki ¼ dijela, pa tako po njemu vrijednost suvlasničkog udjela svakog tuženika na nekretninu upisanoj u zk. ul. br. ..., k.o. T., iznosi 1.139,18 eura odnosno 8.592,51 kn, a na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. ..., k.o. A., 2.109,69 eura odnosno 15.921,65 kn.

10.6. S obzirom da niti u dopunskom nalazu i mišljenju građevinski vještak nije na točan način iskazao vrijednost naslijeđenog dijela imovine tuženika s obzirom da nije uzeo u obzir u kojim suvlasničkim omjerima su isti naslijedili iste nekretnine, to je vodeći računa o načelu ekonomičnosti postupka i da za isto nije potrebno posebno stručno znanje, sud uz suglasnost tužitelja, ali i nazočne tužene A. Č., utvrdio da vrijednost suvlasničkog udjela tuženika na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. ..., k.o. T., iznosi 1.025,27 eura za svakog tuženika, a na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. ..., k.o. A., 843,87 eura za svakog od tuženika, odnosno da vrijednost naslijeđenog dijela svakog od tuženika iznosi 1.869,14 eura, odnosno da to predstavlja iznos do kojeg svaki od tuženika može odgovarati za dugove svoga prednika.

10.7. Međutim, kod utvrđivanja vrijednosti do kojega tuženici odgovaraju za dugove ostavitelja sud je uzeo u obzir i prigovor tužene A. Č. da je ista podmirila dug ostaviteljice G. Č. na ime poreza na promet nekretnina i to u iznosu od 3.237,54 kn a što odgovara protuvrijednosti iznosa od 429,70 eura, te je stoga za taj iznos umanjio dio koji je ista obvezna naknaditi tužitelju.

11. Iako je nesporno da prema odredbi čl. 139. st. 4. Zakona o nasljeđivanju, kada ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, bez obzira da li je izvršena dioba nasljedstva, sud kod odlučivanja o iznosu koji će isti biti u obvezi isplati tužitelju iste nije mogao obvezati na solidarnu odgovornost budući tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom, koji uopće nije mijenjao tijekom postupka niti usklađivao sa nalazom i mišljenjem kako financijskog vještaka tako niti građevinskog vještaka, obvezu tuženika nije postavio kao solidarnu nego kao djeljivu obvezu.

11.1. Prema odredbi čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje u tekstu: Zakona o obveznim odnosima) svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kada jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Ova zakonska odredba regulira slučaj pasivne solidarnosti tj. solidarnosti na strani dužnika, s tim što se solidarnost nikada ne pretpostavlja i za njezin nastanak uvijek je potrebna pravna osnova tj. zakon ili pravni posao kojim je solidarnost propisana ili ugovorena, te je upravo odredba čl. 139. st. 4. Zakona o nasljeđivanju jedna od situacija kada je zakonom propisana solidarna odgovornost nasljednika za dugove ostavitelja.

11.2. Unatoč postojanju pravne osnove za solidarnost nesporno je da je tužitelj u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev postavio kao kod djeljivih obveza sukladno odredbi čl. 41. Zakona o obveznim odnosima, pa je stav suda, a tako proizlazi i iz sudske prakse, da ako tužitelj na zahtijeva da mu tuženici solidarno isplate utuženi iznos, sud ih nije ovlašten na isto obvezivati bez obzira na to što postoje razlozi koji opravdavaju solidarnost, a sve to uzimajući u obzir odredbu čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku da sud smije odlučivati samo u granicama tužbenog zahtjeva (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske, poslovni broj: Gž-771/75, od 25. veljače 1976.).

12. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, sud je tuženike kao nasljednike pokojne G. Č. obvezao da tužitelju naknade iznos koji odgovara utvrđenom iznosu naslijeđenog dijela imovine i to na način da je tuženu A. Č. obvezao na isplatu iznosa od 1.439,44 eura i to ocjenjujući osnovanim njen prigovor da se dio njene obveze mora umanjiti za iznos dugova koje je ona podmirila iza pokojne, a s obzirom da je ista dokazala da je iza pokojne G. Č. podmirila porezni dug u iznosu od sada 429,70 eura, to je iz tog razloga njena obveza od 1.869,14 eura umanjena za isti iznos.

12.1. Ostali tuženici, a za koje je također provedenim vještačenjem utvrđeno da su naslijedili vrijednost imovine od 1.869,14 eura, obvezani su tužitelju na isplatu istog iznosa.

12.2. Pored naprijed navedenog iznosa tuženici su obvezani tužitelju naknaditi i iznos pripadajućih zakonskih zateznih kamata koje na isti iznos teku počev od 17. lipnja 2016., budući je stav sudske prakse da u slučajevima kada je riječ o novčanom potraživanju nakon smrti ostavitelja najviše do visine vrijednosti naslijeđenog dijela imovine, nastaje samostalna obveza nasljednika za podmirenje dugova ostavitelja, a nakon što nasljednik eventualno dođe u zakašnjenje s ispunjenjem te obveze nastaje i obveza plaćanja zatezne kamate. Kako su datumom smrti prednice tuženika na njih prešla i njena prava i obveze u smislu čl. 5. Zakona o nasljeđivanju, te kako se ima smatrati da su tek saznanjem za njene dugove tuženici mogli doći u zakašnjenje, odnosno da se u konkretnom slučaju ima smatrati da su za to saznali u trenutku zaprimanja tužbe u ovom predmetu, a to je bilo 16. lipnja 2016., to su stoga tuženici obvezani na plaćanje zakonskih zateznih kamata počev od prvog idućeg dana tj. od 17. lipnja 2016., te je stoga i odlučeno kao u izreci presude.

13. Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: Zakona o parničnom postupku), imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje u tekstu: OT), i to na način da je najprije utvrđivan postotak u kojem je svaka od stranaka uspjela u sporu, te je zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzet postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, vodeći računa pri tome o uspjehu dokazivanja i u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, pa je nakon toga utvrđen iznos pojedinih i ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici.

13.1. S obzirom da je tužitelju od ukupno zatraženog iznosa od 25.028,77 eura dosuđen iznos od 7.046,86 eura, to proizlazi da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjeh tužitelja 28,16%, a u pogledu osnove da je uspio u cijelosti tj. sa 100%, tako da sveukupni uspjeh tužitelja u ovom sporu kako u pogledu osnove tako i visine iznosi 64,08%, a iz čega onda proizlazi da je uspjeh tuženika 35,92%.

13.2. Prebijajući međusobni uspjeh tužitelja i tuženika dolazi se do razlike iznosa od 28,16%, a što predstavlja konačni uspjeh tužitelja u ovome sporu.

13.3. Tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznati su kao potrebni i nužni sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj OT i naknadi troškova za rad odvjetnika trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT sa 250 bodova, trošak zastupanja na četiri ročišta za glavnu raspravu prema Tbr. 9. toč. 1. i to za svako ročište po 250 bodova odnosno ukupno 1000 bodova, trošak zastupanja na jednom ročištu prema Tbr. 9. toč. 5. OT sa 50 bodova odnosno za sve poduzete radnje 1.300,00 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 3.233,75 eura. Pored ovoga iznosa tužitelju je još priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 296,63 eura, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 116,92 eura, tako da ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 3.647,30 eura, odnosno s obzirom na konačni uspjeh u sporu od 28,16% iznos od 1.027,08 eura. Tužitelju je još u cijelosti priznat trošak predujmljenog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, tako da ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 1.226,16 eura.

13.4. Kako u ovom sporu tužitelj tuženike utužio kao da se radi o djeljivoj obvezi, to su isti na taj način u obvezi i snositi naprijed utvrđene troškove parničnog postupka, te s obzirom na iznos koji je svaki od tuženika obvezna naknaditi tužitelju u odnosu na ukupno dosuđeni iznos, to proizlazi da tuženici T. Č., Z. Č. i P. K. Č. u istom sudjeluju sa 26,53%, a tužena A. Č. sa 20,43%, te su iz tog razloga tuženici iz točke I. izreke presude od ukupno utvrđenog troška obvezani tužitelju naknaditi i to svaki od njih iznos od 325,20 eura, a tužena A. Č. iznos od 250,50 eura.

U Županji 23. lipnja 2023.

Sudac

Jelena Bušić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po punomoćniku M. M., odvjetniku iz V.,

2. Tuženik Z. Č., V.,

3. Tuženik T. Č., T.,

4. Tužena A. Č., V.,

5. Tuženik P. K. Č., V.