Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 13 Gž Ovr-1187/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sabini Dugonjić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja H.-T. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku P. P., odvjetniku u Z., protiv ovršenika T. N. iz Z., OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrj-4082/2010-101 od 29. listopada 2021., dana 23. lipnja 2023.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrj-4082/2010-101 od 29. listopada 2021.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem obustavljena je ovrha na pokretninama ovršenika određena rješenjem o ovrsi ovog suda pod poslovnim brojem Ovrj-4082/10 od 18. listopada 2010.
2. Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/18, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) koje odredbe se primjenjuju na temelju odredbe čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03 - u daljnjem tekstu: OZ), s prijedlogom da sud drugog stupnja ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje suda prvog stupnja, kao i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, u vezi s čl. 19. st. 1. OZ, a niti su počinjene one povrede koje žalitelj ističe. Naime, suprotno navodu žalitelja, u obrazloženju prvostupanjskog rješenja navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama, ne postoje proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih pravilnost rješenja ne bi bilo moguće ispitati.
5. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrj-4082/2010 od dana 18. listopada 2010., određena ovrha na pokretninama ovršenika radi prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja.
6. Nadalje, proizlazi da je zaključkom od 11. siječnja 2020. zakazano vanjsko uredovanje na adresi prebivališta ovršenika radi zapljene, procjene, oduzimanja, otpremanja i povjeravanja pokretnina na čuvanje za dan 11. ožujka 2020. te je pozvan ovrhovoditelj na uplatu predujma za izlazak sudskog ovršitelja, nakon čega je ovrhovoditelj podneskom od 27. siječnja 2020. predložio odgoditi izvršenje ovršnih radnji otpreme i smještaja pokretnina za trideset dana kao i da će nakon proteka tog vremena osigurati sve što je potrebno za urednu otpremu i smještaj pokretnina, a što je prvostupanjski sud prešutno odobrio te nije poduzimao daljnje radnje. Osim toga, ovrhovoditelj nije predložio odgodu samog vanjskog uredovanja, koje se imalo održati 11. ožujka 2020. pa s obzirom da ovrhovoditelj nije u uplatio traženi predujam do dana zakazanog vanjskog uredovanja, isto nije održano (bilješka sudskog ovršitelja od 11. ožujka 2020. na poleđini lista 116 spisa).
7. Zatim, proizlazi da je ovrhovoditelj podneskom od 3. ožujka 2020. ponovo predložio sudu produljenje roka za uplatu predujma za izlazak sudskog ovršitelja za daljnjih osam dana, kao i podneskom od 11. ožujka 2020. s obrazloženjem da nastupa kao ovrhovoditelj u više tisuća predmeta i da se u tom roku obvezuje postupiti po zaključku suda i dostaviti dokaz o izvršenoj uplati te je sud Zaključkom od 17. ožujka 2020. prihvatio prijedlog ovrhovoditelja za produljenjem roka i naložio mu da u roku od 15 dana uplati predujam za izlazak sudskog ovršitelja jer će u protivnom postupak biti obustavljen temeljem odredbe čl. 67. st. 2. OZ. Nakon toga, podnescima od 19. ožujka 2020., 28. svibnja 2020., 12. lipnja 2020. i 29. lipnja 2020. ovrhovoditelj je predložio sudu dodatno produljenje roka za uplatu predujma, a u vezi zaključka ovog suda od 17. siječnja 2020., ali sve do donošenja pobijanog rješenja nakon godine dana 29. listopada 2021. nije uplatio zatraženi predujam. Dakle, u razdoblju od 11. siječnja 2020. do dana donošenja ovog rješenja ovrhovoditelj nije izvršio obvezu uplate predujma za izlazak sudskog ovršitelja, pri čemu iz stanja spisa proizlazi da ni vanjska uredovanja zakazana za 3. listopad 2019. i 28. studeni 2019. nisu održana iz razloga što ovrhovoditelj nije uplatio predujam za izlazak sudskog ovršitelja. Slijedom toga, kako ovrhovoditelj nije udovoljio nalogu suda i uplatio predujam za izlazak sudskog ovršitelja u roku koji mu je u tu svrhu ostavljen, odnosno do dana održavanja zakazanog vanjskog uredovanja, a s obzirom da se ovrha na pokretninama ovršenika ne može provesti bez izlaska sudskog ovršitelja u svrhu provedbe ovršnih radnji, to je prvostupanjski sud odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.
8. Utvrđenja suda prvog stupnja kao pravilna, prihvaća i ovaj sud. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, koji žalbeni razlog također ističe ovrhovoditelj ne obrazlažući u žalbi pobliže u čemu se ti žalbeni razlozi sastoje.
9. Valja reći da je odredbom čl. 14. st. 2. OZ-a propisano da je ovrhovoditelj dužan troškove postupka predujmiti u roku koji sud odredi te će sud obustaviti ovrhu, odnosno osiguranje ako troškovi ne budu predujmljeni u tomu roku, a bez toga se ovrha ili osiguranje ne mogu provesti. Ako u roku ne budu predujmljeni troškovi o kojima ovisi poduzimanje neke radnje o kojoj ne ovisi provedba ovrhe, ta se radnja neće provesti.
10. Stoga je prvostupanjski sud pravilno, sukladno odredbama članka 14. stavak 2. OZ, postupio kada je donio pobijano rješenje zbog nepostupanja ovrhovoditelja po navedenom zaključku. Ovo iz razloga što je navedenim člankom određeno da će se ovrha obustaviti ukoliko ovrhovoditelj u određenom roku ne predujmi troškove postupka, a ovrha se bez predujma za te troškove ne može provesti. Kako se radi o ovrsi na pokretninama te je predujam bio potreban radi izlaska sudskog ovršitelja radi provedbe ovršnih radnji, to je očito da se daljnja provedba ovrhe nije mogla provesti bez uplate predujma za te troškove te je zbog toga ovrhu valjalo obustaviti.
11. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud podnescima od 27. siječnja 2020. te 3. ožujka 2020. predložio produljenje roka za uplatu, a o kojim podnescima sud nije donio odluku, valja reći da je ovrhovoditelj podneskom od 27. siječnja 2020. predložio odgoditi izvršenje ovršnih radnji otpreme i smještaja pokretnina za trideset dana kao i da će nakon proteka tog vremena osigurati sve što je potrebno za urednu otpremu i smještaj pokretnina, a što je prvostupanjski sud prešutno odobrio te nije poduzimao daljnje radnje. Osim toga, ovrhovoditelj nije predložio odgodu samog vanjskog uredovanja, koje se nije moglo niti održati zbog neplaćenog predujma, a niti je tražio produljenje roka za uplatu predujma. Podneskom od 3. ožujka 2020. te 11. ožujka 2020. je tražio produljenje roka te je prvostupanjski sud Zaključkom od 17. ožujka 2020. prihvatio prijedlog ovrhovoditelja za produljenjem roka i naložio mu da u roku od 15 dana uplati predujam za izlazak sudskog ovršitelja jer će u protivnom postupak biti obustavljen temeljem odredbe čl. 67. st. 2. OZ.
12. Konačno, niti do donošenja pobijanog rješenja od 29. listopada 2021. ovrhovoditelj nije uplatio traženi predujam pri čemu valja reći pri čemu iz stanja spisa proizlazi da ni vanjska uredovanja zakazana za 3. listopad 2019. i 28. studeni 2019. nisu održana iz razloga što ovrhovoditelj nije uplatio predujam za izlazak sudskog ovršitelja, a spisu priležu ukupno 34 podneska ovrhovoditelja kojima predlaže ili odgodu ili produljenje roka za uplatu.
13. Slijedom navedenoga, nakon što mu je prešutno produljio rok za uplatu predujma u više navrata, prvostupanjski sud je pravilno obustavio ovrhu na pokretninama, pravilnom primjenom odredbe čl. 14 st. 2 OZ, obzirom da je ovrhovoditelj propustio, u roku koji mu je sud odredio, predujmiti troškove izlaska sudskog ovršitelja bez kojih se troškova ovrha u ovom predmetu nije mogla provesti, iako je bio upozoren na posljedice takvog nepostupanja.
14. Prema tome, kako žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 19. st.
1. OZ, žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.
U Zagrebu 23. lipnja 2023.
Sutkinja:
Sabina Dugonjić, v.r.
