REPUBLIKA HRVATSKA
P-2719/21
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1 J. A., O.: …, i pod 2
N. A., O.: …, oboje iz S., o boje
zastupani po pun. D. P. odvj. u S., protiv tuženika pod 1 S.
A. iz S., O.: …, i pod 2
S. R. iz T., O.: …, oboje
zastupani po pun. M. S. odvj. u S., radi raskida ugovora, nakon glavne i javne rasprave održane dana 20. travnja 2023. god., u prisustvu zamj. pun. tužitelja pod 1 i pod 2 M. K. odvj. u S., i tuženika pod 1 i pod 2 osobno sa pun. M. S. odvj. u S., dana 23. lipnja 2023. godine,
p r e s u d i o j e :
I Raskida se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, sklopljen dana 29. prosinca 2020.g. između J. A. iz S., O.: …, i
N. A. iz S., O.: …, kao primatelja
uzdržavanja i S. A. iz S., O.:
…, i S. R. iz T., O.: …,
kao davatelja uzdržavanja, a koji je 04. siječnja 2021.g., podnesen na potvrdu javnom bilježniku G. Č. iz S., pod brojem ovjere O.-
1/2021.
II Nalaže se O. sudu u S., S. služba u S., brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovu postojanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 29. prosinca 2020.g., i uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama kat. čest. zem. 4145 (sud. čest. zem. 1088/1), 4146/1 (sud. čest. zem.1088/1) i 8301/1 (sud. čest. zem. 6897/1), sve k.o. S., kakvo je bilo prije zemljišnoknjižne provedbe navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 29. prosinca 2020. godine.
III Nalaže se tuženicima pod 1 i pod 2, naknaditi tužiteljima pod 1 i pod 2, parnični trošak u iznosu od 1.413,50 Eur / 10.650,00 Kn, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
Tužitelji pod 1 i pod 2 su dana 09. srpnja 2021. god., podnijeli ovom sudu tužbu protiv tuženika pod 1 i pod 2, u kojoj navode da su kao primatelji uzdržavanja, sklopili su s tuženicima kao davateljima uzdržavanja, Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, i to dana 29. prosinca 2020.g., a koji je Ugovor 04. siječnja 2021.g., podnesen na potvrdu J. B. G. Č. iz S., pod
brojem ovjere O.-1/2021 (dalje: Ugovor). Tužitelji su roditelji oba tuženika. Ugovorom su se primatelji uzdržavanja obvezali dati davateljima uzdržavanja u vlasništvo zgradu i dvorište na kat. čest. zem. 4145 (sud.čest.zem. 1088/1), 4146/1 (sud.čest.zem.1088/1) i 8301/1 (sud.čest.zem. 6897/1), sve k.o. S.. Zauzvrat, davatelji uzdržavanja obvezali su se osigurati i opskrbljivati primatelje uzdržavanja prehranom, odjećom, redovno ih posjećivati, osigurati im liječničku skrb i slično, a sve kao što je detaljno opisano u članku 3. Ugovora. Za nekretnine koje su predmet ugovora ishođeno je rješenje o izvedenom stanju K.: U./I. 361-02/13-02/4575, U.: 2181/1-11-06/06-15-0008 od strane U. odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, I. S. od 14. listopada 2015.g.
Vrlo brzo nakon što je Ugovor potpisan i podnesen javnom bilježniku na potvrdu, davatelji uzdržavanja prestali su izvršavati svoje ugovorne obveze. Naime, već više od šest mjeseci davatelji uzdržavanja uopće ne skrbe o tužiteljima, a od trenutka kada su postigli uknjižbu prava vlasništva u zemljišne knjige, više im se niti ne javljaju na telefon. Oboje tuženika su prije sklapanja predmetnog Ugovora gotovo svakodnevno obilazili roditelje, te dolazili u posjet, odlazili u dućan i slično, a isto se vrlo brzo promijenilo. Nadalje, tuženici ne samo da ne posjećuju roditelje, a što su obvezni prema ugovoru, već ih niti opskrbljuju prehranom, odjećom, lijekovima, ne daju roditeljima pažnju, ne prevoze ih na liječničke preglede i slično. Ukratko, davatelji uzdržavanja ne izvršavaju niti jednu od ugovorom preuzetih obveza.
Tužitelji se sami opskrbljuju prehranom i lijekovima, odlaze u kupovinu, plaćaju režijske troškove, organiziraju liječničke preglede i slično. Također, kada je potrebno u pomoć im uskoči sin S. A., koji nije ugovorna strana predmetnog
Ugovora, već isto radi iz ljubavi prema roditeljima, te supruga njihovog unuka N. A., a koja prebiva u istoj obiteljskoj kući kao i tužitelji, te im je ''pri ruci'' kada je god to potrebno. Ista im vrlo rado ode u dućan, donese potrepštine i pomogne u svakom pogledu. Također, u privitku se dostavljaju i računi iz kojih je razvidno da si tužitelji sami plaćaju režije i hranu.
Tužitelji su ljudi starije životne dobi od 79 i 80 godina, te im je u svakodnevnom životu prijeko potrebna pomoć i društvo ostalih bliskih osoba. Upravo je to bio i ratio sklapanja predmetnog Ugovora, te su tužitelji na taj način željeli sebi osigurati bezbrižnu starost.
Međutim, dogodilo se upravo suprotno. Tuženici ne donose tužiteljima prehrambene potrepštine, ne posjećuju ih, a konačno niti se ne javljaju na mobitel. Tužitelji su uporno pokušavali stupiti u kontakt s tuženicima kako bi ih zamolili da dođu i donesu potrebne im stvari i lijekove, međutim, niti jednog od tuženika nisu uspijevali dobiti na mobitel. Ovo pogotovo što je opće poznato da je veći dio 2021. godine harala pandemija koronavirusa, a tužitelji su kao osobe starije životne dobi jako ugrožena skupina, te su izbjegavali samostalne odlaske u prodavaonice i na slična rizična mjesta. Uopće ne treba spominjati da ih tuženici redovito ne posjećuju, niti im daju potrebnu pažnju, što je njihova osnovna ugovorna obveza, nego im niti ne dižu slušalicu mobitela tako da tužitelji nemaju mogućnosti niti priopćiti tuženicima svoje potrebe. Nadalje tuženici ne da ne vode računa o zdravstvenom stanju tužitelja, nego ih niti ne zovu da se o istom informiraju. Iz navedenog jasno proizlazi da se ne radi o slučajnom zanemarivanju obveza, već postoji izričita namjera i ustrajnost tuženika da ne izvršavaju svoje obveze.
Prije podnošenja ove tužbe, tužitelji su pokušali stupiti u kontakt s tuženicima, te ih zamoliti da se počnu pridržavati Ugovora, ako se već nemaju potrebe sami od sebe brinuti za stare i nemoćne roditelje, međutim, ni to nisu uspjeli. Obzirom da se u ovom slučaju radi o teškom i ustrajnom kršenju ugovornih obveza, tužitelji nisu imali izbora nego ustati ovom tužbom da se isti Ugovor raskine. Ovo pogotovo iz razloga što su tužitelji na ovaj način, vjerujući vlastitoj djeci, ostali bez ijedne nekretnine koju imaju, a u vrlo su osjetljivim godinama kada postoji ozbiljna opasnost od bilo kakvih bolesti, nemoći, potrebe za smještajem u dom za starije i nemoćne osobe, skupog liječenja i slično, a obzirom da tuženici do sada nisu uopće izvršavali ugovorom preuzete obveze, to se tužitelji jednostavno na njih ne mogu osloniti. Upravo radi vlastite zaštite, isti su u svojim kasnim godinama odlučili ustati tužbom protiv vlastite djece jer im očito ništa drugo ne preostaje. Namjera tuženika je očito bila domoći se imovine na jednostavan način jer osim što uopće ne poštuju ugovor, o svojim namjerama uopće nisu upoznali trećeg brata, koji pomaže roditelje bez obzira na nekretnine, a također je obitavao u predmetnoj kući, a što ukazuje na njihovo podmuklo postupanje.
Člankom 589. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisano je da se ''na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o ugovoru o doživotnom uzdržavanju.'.
Člankom 583. stavak 3. ZOO-a propisano je da ''svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze''.
Obzirom da tuženici teško i ustrajno krše obveze preuzete sklopljenim Ugovorom, tužitelji su predložili sudu da donese odluku pobliže opisanu u izreci presude.
Tužitelji u podnesku od 26. kolovoza 2021 god., navode da je u međuvremenu došlo do napada na tužiteljicu N. A. od strane njene unuke i nevjeste, a
koje su supruga i kćer tuženika S. A.. Tom je prigodom tužiteljica zadobila udarce u predjelu lijeve ruke, desnog kuka i stražnjice, a samo pukom srećom ista nije prošla s težim ozljedama. O događaju je obaviještena P. uprava S.-
dalmatinska koja je izvršila očevid te obavlja daljnje radnje. Čim tužitelji zaprime daljnju dokumentaciju, istu će dostaviti u sudski spis. Iz navedenog proizlazi da tuženici ne da ne skrbe o tužiteljima sukladno preuzetim obvezama iz pobijanog ugovora, već naprotiv fizički maltretiraju i uznemiruju roditelje.
U odgovoru na tužbu od 22. ožujka 2022. god., tuženici navode da u cijelosti osporavaju tužbeni zahtjev kao neosnovan.
Tužitelji ni na koji način nisu dokazali da postoje razlozi radi kojih bi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, zaključen između sada tužitelja J. A. i
N. A., kao primatelja uzdržavanja te tuženika S. A. i
S. R., kao davatelja uzdržavanja 29. prosinca 2020., potvrđen od strane javnog bilježnika G. Č. iz S., od brojem: O. -1/2021 od 04. siječnja 2021. (dalje u tekstu: Ugovor), trebalo raskinuti.
Tuženici, prije svega, ističu da je do sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju došlo isključivo na inzistiranje tužitelja, a sve iz razloga što su tužitelji dugi niz godina bili u vrlo lošim odnosima sa svojim najstarijim sinom S.
(S.) A. i njegovim sinom P. A. (unukom tužitelja),
a što je rezultiralo i nizom kaznenih i prekršajnih prijava od strane tužitelja prema S. (S.) A. i P. A..
Najstariji sin tužitelja – S. A. se nikad nije brinuo o svojim
roditeljima, a iste je napadao, kako verbalno tako i fizički. S obzirom na navedeno, tužitelji su zahtijevali od tuženika da s njima zaključe Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a na što su tuženici i pristali.
Međutim, nakon sklapanja predmetnog Ugovora, tužitelji su se pomirili sa svojim najstarijim sinom – S. (S.) A., koji je, nakon
saznanja da su tužitelji s tuženicima sklopili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, počeo raditi pritisak na roditelje, a posebno na majku, da raskine taj Ugovor. Stoga je jasno kako se ovdje radi o situaciji da tužitelji, na nagovor i po pritiskom svog najstarijeg sina – S. (S.) A., sada žele raspolagati nekretninom koja je
predmet Ugovora na drugi način i to vjerojatno u korist S. A..
Tuženici osporavaju navode da bi isti prestali izvršavati svoje ugovorne obveze nedugo nakon što je Ugovor potpisan i potvrđen od strane javnog bilježnika, kao i da su se isti prestali javljati na telefon tužiteljima nakon što su postigli uknjižbu prava vlasništva u zemljišne knjige. Radi se o neistinama koje su iskonstruirane samo za potrebe ove tužbe, a s ciljem da se raskine Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.
Naime, tuženici su sve svoje obveze preuzete Ugovorom izvršavali uredno, brinuli se o tužiteljima, kupovali im hranu i sve ostale potrepštine, te su u stalnom kontaktu kako s tužiteljima tako i s njihovom liječnicom. Međutim, sve naprijed navedeno tuženici su radili i dugi niz godina i prije nego su zaključili predmetni Ugovor s tužiteljima. Tuženik ad/1 živi u istoj obiteljskoj kući kao i tužitelji, s tim da tuženik ad/1 živi u svom stanu, a tužitelji u svom stanu, tako da je isti u svako doba na raspolaganju tužiteljima.
Međutim, u dogovoru sa sinom S. (S.) A., tužiteljica
ad/2 je namjerno počela opstruirati Ugovor, i to na način da je počela onemogućavati tuženike u ispunjavanju obveza iz Ugovora, baca hranu koju joj tuženici kupuju, verbalno i fizički napada tuženike i sl., a sve samo s jednim ciljem – kako bi raskinula Ugovor.
Unatoč takvom ponašanju tužiteljice ad/2, tuženici su i dalje voljni pružati svu potrebnu skrb i njegu svojim roditeljima. S obzirom da se ovdje radi o situaciji da tužiteljica ad/2 kao primateljica uzdržavanja onemogućuje tuženike kao davatelje uzdržavanja u ispunjavanju svojih obveza iz Ugovora, ista se ne može pozivati na neispunjenje obveze davatelja uzdržavanja kao razlog za raskid ugovora jer je sama onemogućila davateljima uzdržavanja da izvršavaju svoje obveze.
Takvo postupanje tužiteljice ad/2, koja namjerno onemogućuje tuženike u izvršavanju ugovornih obveza, dovodi do zlouporabe prava. Naime, u konkretnom slučaju, zlouporaba prava se sastoji u tome da tužiteljica ad/2 namjerno izaziva poremećenost odnosa između ugovornih strana u namjeri da onemogući tuženike u vršenju svojih obveza, a sve s jednim ciljem - da se ugovor raskine. Priznati pravo na raskid ugovora nesavjesnoj strani i to onoj čije je skrivljeno ponašanje usmjereno na stvaranje nepodnošljivih odnosa, a s ciljem raskida ugovora, značilo bi pružiti sudsku zaštitu zlouporabi prava, a što pravni poredak ne dopušta.
Nadalje, činjenica što tužitelji sami plaćaju svoje režijske troškove ne znači kršenje ugovornih obveza. Naime, nesporno je kako tužitelji raspolažu vlastitim novčanim sredstvima, pa je i dogovor između stranaka bio da će isti plaćati svoje režijske troškove dok god budu imali dovoljno novčanih sredstava, a u slučaju potrebe tu obvezu preuzimaju tuženici („…u slučaju potrebe plaćati režijske troškove Primatelja uzdržavanja…“).
Tuženici nisu niti dužni plaćati režije i hranu tužiteljima svojim vlastitim sredstvima. Zakon o obveznim odnosima propisuje obvezu uzdržavanja primatelja uzdržavanja, ali ne navodi iz čijih sredstava se primatelj uzdržavanja mora uzdržavati. Zakon nije propisao obvezu davatelja uzdržavanja da isti primatelja uzdržavanja mora uzdržavati svojim vlastitim sredstvima, već samo da je davatelj uzdržavanja obvezan uzdržavati primatelja uzdržavanja do njegove smrti.
Slijedom svega naprijed navedenog, jasno je kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za raskid spornog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a sve iz razloga što su tuženici uredno izvršavali sve svoje preuzete obveze uzdržavanja do trenutka kad ih u tome nije onemogućila sama tužiteljica ad/2.
Tuženici stoga predlažu sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženicima.
Tužitelji u podnesku od 06. travnja 2022. god., navode da se u potpunosti protive navodima iz odgovora na tužbu kao neosnovanim i neistinitim, a sve iz slijedećih razloga.
U prvom redu se ističe kako odnos sa najstarijim sinom S. (S.)
A. nema nikakav utjecaj na podizanje ove tužbe. Tužitelji ne spore da je u određenim životnim razdobljima bilo problema u odnosu s najstarijim sinom i unukom P. A., međutim, isti su se problemi razriješili. Kazneni postupak na koji ukazuju tuženici, pokušavajući na taj način diskreditirati g. S. A., okončani su i to na način da je kaznena prijava odbačena. Obzirom da se rješenje o odbačaju kaznene prijave ne dostavlja osumnjičeniku, to se ovim putem predlaže da se po potrebi zatraži priklop predmetnog spisa.
Iako to nema izravne veze s ovim postupkom, tužitelji imaju potrebu istaknuti kako su neistiniti navodi iz odgovora na tužbu da se g. S. A. nije nikada brinuo o svojim roditeljima. Naime, usprkos ranije spomenutim problemima, S. A. je nekoliko godina živio s roditeljima, te im kupovao hranu i pomagao ih.
Također, obzirom da se u tom periodu radilo na ''raščišćavanju'' zemljišnoknjižnog stanja zemljišta na kojem se nalazi sporna nekretnina, S. A. preuzeo je odvjetničke i druge troškove za svoje roditelje kako bi im na taj način financijski pomogao.
U odnosu na daljnje navode iz odgovora na tužbu i sve svjedoke koje su tuženici naveli, navodi se kako su svjedoci M. Ć., J. I., M.
I., S. J. i P. J. susjedi tužitelja, koji žive u blizini, međutim koji nemaju niti mogu imati neposredna saznanja o činjenicama da li su tuženici uistinu vodili brigu o tužiteljima. Svoja saznanja isti mogu crpiti jedino iz onoga što su im eventualno prenijeli sami tuženici tako da se tužitelji već sada protive saslušanju istih. Predložene svjedokinje R. A. (supruga tuženika A./1) i K. K. (kćer tuženika A./1) fizički su napale tuženu A./2 N. A., a radi čega se protiv njih vodi prekršajni postupak pred O. prekršajnim sudom u
S., S. službom u S. pod poslovnim brojem P. - 6984/2021. Samom
činu napada svjedočila je M. R., a koja se slučajno tu zatekla budući je tada taman došla u posjet tužiteljima.
Dalje navedeni svjedoci M. K. (suprug K. K.), B. M.
(brat od R. A.), I. M. (brat od R. A.),
L. R. (suprug tužene A./), A. R. (sin tužene A./) i A.
R. (nevjesta tužene A./) usko su obiteljski povezani sa tuženicima.
Nakon naprijed opisanog fizičkog napada na N. A. od strane
R. A. i K. K., ista je kao žrtva obiteljskog nasilja pozvana u
C. za socijalnu skrb gdje je s njom razgovor obavila gđa. M. T., pa
je tako i upoznata s obiteljskom situacijom tužitelja i tuženika i kao stručna osoba može dati viđenje istog.
Tužitelji se izričito i oštro protive navodima iz odgovora na tužbu da tužiteljica Ad2/ ne dozvoljava i namjerno opstruira izvršavanje ugovora, budući da predmetni navodi ne odgovaraju istini iako su tužitelji očekivali da će tuženici pokušati prikazati stvari na taj način. Tužitelji ne spore da su ih prije sklapanja pobijanog ugovora tuženici posjećivali i obilazili, međutim, stvari su se drastično promijenile nakon što su tuženici postignuli uknjižbu prava vlasništva u svoje ime. Nakon toga, tuženici su svojevoljno ne samo prestali brinuti o roditeljima, već su ih počeli učestalo maltretirati i provocirati. Tako je osim ranije opisanog fizičkog napada R. A. i
K. K., bila i situacija u kojoj je tužiteljica A./ udarila štapom S.
A., a na koju se pozivaju tuženici u odgovoru na tužbu, međutim, istu potpuno pogrešno pokušavaju prikazati. Naime, kritične prigode N. A. uistinu je udarila tuženika A./, te taj dio ne spori, međutim, predmetni udarac se nije dogodio kako bi ista spriječila uzdržavanje već nakon što je tuženik Ad1/ došao u dvorište obiteljske kuće u kojoj žive tužitelji, te počeo tužiteljicu Ad2/ provocirati na način da joj je govorio ''ovo ti je sad sve moje'', a što je kod tužiteljice Ad2/ izazvalo osjećan bijesa nakon čega je udarila štapom tuženika Ad1/.
Konačno, same fotografije koje su tuženici dostavili su u najmanju ruku smiješne. Pored toga, upitan je i način nastanka dijela fotografija s kazneno pravnog aspekta, i to u smislu kaznenog djela neovlašteno slikovno snimanje iz članka 144. Kaznenog zakona. Naime, za predmetne fotografije se vidi da su ''namještane'' za potrebe prikazivanja da se izvršavaju ugovorne obveze jer tko inače vrši slikovno bilježenje stavljanja kapi u oči, vezivanja cipela, masiranja, tapšanja po ramenu i slično?! Iz predmetnih fotografija je razvidno da iste nisu nastale s ciljem bilježenja obiteljskih uspomena jer na istima akteri niti ne gledaju u fotoaparat, niti se radi o aktivnostima koje se obično bilježe. Također, veliki broj fotografija nastao je nakon pokretanja sudskog postupka, a što može i ukazivati da su tuženici iste prikupljali očekujući potencijalni postupak.
Na samom kraju tuženici i sami navode kako nisu niti dužni plaćati niti režije niti hranu tužiteljima, niti da takva obveza proizlazi iz Zakona o obveznim odnosima. Postavlja se pitanje, ako s jedne strane tuženici fizički i psihički maltretiraju tužitelje, a s druge strane nisu dužni niti plaćati režije, niti kupovati hranu, koje su to onda obveze preuzeli da bi zauzvrat u vlasništvo primili nekretninu?! Iako je činjenica da se kod ovakvih ugovora, koji su aleatorni pravni poslovi, odstupa od osnovnih načela građanskog prava o jednakoj vrijednosti činidaba, ipak svrha ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kao takvog nije da davatelji uzdržavanju nemaju baš nikakvu obvezu niti ulogu.
Slijedom navedenog, tužitelji predlažu sudu usvojiti tužbeni zahtjev. Tužitelj pod 1 u iskazu od 09. ožujka 2023. god., navodi da njega sin S. i kćerka S. ne pomažu, te da se ne može sjetiti da je sa njima potpisao bilo kakav ugovor. Nakon što mu je predočen potpis na priloženom ugovoru na str. 15 spisa predmeta, navodi da se ispričava sudu jer se na ugovoru nalazi njegov potpis. Nadalje može kazati da niti njega, a niti suprugu N. prisutni tuženici nikada nisu pomagali. Sin S. stanuje odavno u istoj kući na adresi M. 6, a u njihovoj kući je živjela i kćerka S. do udaje. Ne može se u ovaj čas sjetiti kada je ista sklopila brak i otišla živjeti u T..
Na posebno pitanje ponavlja da se ne sjeća kada je potpisao ovaj ugovor, a niti da li su supruga i on o ovom ugovoru obavijestili starijeg sina S. A..
Na daljnje pitanje navodi da su do prije godinu dana supruga i on mogli samostalno živjeti bez ičije pomoći, a otprilike zadnjih godinu dana im pomaže žena njihovog unuka, odnosno nevjesta starijeg sina S., N. (N.). Kćerka
S. ih vrlo rijetko posjećuje i dolazi iz T.. Isto tako može kazati da do danas supruga i on sami kuhaju obroke, a samo ponekad kada negdje iziđu, obroke im skuha nevjesta N. o kojoj je maločas govorio. Ona ih isto tako vozi na liječničke preglede, a isto tako u spizu odu supruga i on, a ponekada nevjesta N..
Na posebno pitanje navodi da su supruga i on bili u boljim odnosima sa tuženicima do sklapanja predmetnog ugovora, a do pogoršanja u odnosima zbog vrijeđanja i postupaka tuženika, njihovi odnosi su se poremetili nakon sklapanja predmetnog ugovora. Može kazati da se je njega vrijeđalo više nego što je on vrijeđao druge. Nakon sklapanja ugovora njih nisu pomagali, niti sin S., a niti kćerka S..
Nadalje upitan navodi da je predmetnim ugovorom prenijeto vlasništvo samo stana u kojem žive on i supruga, drugi stan u kući vlasništvo je sina S., i taj stan ostaje u njegovom vlasništvu.
Na daljnje pitanje navodi da on svakako nije bio taj koji je predložio sklapanje predmetnog ugovora, a ne može se sjetiti tko je predložio i tražio da se taj ugovor potpiše. Drugi kat kuće su sagradili i financirali on i njegova supruga N.. Kako sam već kazao, prije sklapanja predmetnog ugovora on i supruga su bili u boljim odnosima s tuženicima, a ne može kazati da su im i u to vrijeme tuženici posebno pomagali. Sa starijim sinom S. su uvijek bili u dobrim odnosima. Kako je već kazao, tuženici se slabo javljaju i slabo dolaze i ne pomažu ih na bili koji način. Na posebno pitanje tuženika pod 1 zašto od njega okreće glavu i ne javlja mu se zadnjih otprilike pola godine, navodi da se je to dogodilo u malo slučajeva.
Nadalje upitan navodi da supruga i on traže poništenje ugovora zbog toga što tuženici ne rade ono što piše u ugovoru, nego to rade on i supruga, a koliko mu je poznato ovdje je danas na sudu zato što traži da ono što je njegovo ostane u njegovom vlasništvu.
Svjedok M. Ć. u iskazu od 09. ožujka 2023. god., navodi da od 1965.
godine živi u susjedstvu tužitelja. Kao dugogodišnji susjed može kazati sve najbolje o familiji A. i odnosu između tužitelja i tuženika u ovom sporu. Tuženik pod 1
i danas živi u svojem stanu u predmetnoj zgradi na adresi …, a na ovoj istoj adresi je živjela i tužena pod 2 do svoje udaje tijekom 1993. ili 1994. godine. Što se tiče odnosa među strankama može kazati da mu je žao što je tužitelj J. napustio sudnicu, jer može kazati da bi mu uvijek kada bi ga sreo ili pitao za sina S., kazao da on ništa ne zna odbiti, a iz čega se je svakako moglo zaključiti da ga pomaže u svakom načinu. Što se tiče tužene pod 2 može kazati da ona isto tako redovito posjećuje roditelje sa svojim sinom A. koji se sa njima igra i sl. Što se tiče nekakvog poremećaja u odnosima među strankama, može kazati samo to da mu je prije otprilike par godina policija navečer pokucala na vrata tražeći kuću N. A., a par mjeseci nakon toga u još jednom navratu kada je policija tražila kuću R. A., pa je iz toga zaključio da se tu nešto događa.
Na posebno pitanje navodi da se je nakon ovih događaja zadnjih par godina tužitelj J. nekako povukao i uglavnom izbjegavao razgovore sa susjedima, a isto tako i njegova supruga N., dok je iz razgovora sa tuženicima mogao zaključiti da je došlo do određenog poremećaja u njihovim odnosima, i to iz razloga što su tužitelji promijenili svoje ponašanje prema njima. Inače može kazati da je i ovih zadnjih par godina S. posjećivala roditelje, a S. ih pomagao. Tako se
može sjetiti jednog detalja prije otprilike godinu dana kada je sreo tužiteljicu N. koja se vraćala iz dućana, a kako ja on u tom trenutku iz svojega pomoćnog objekta nosio kiseli kupus za sarme, ponudio ju je da i ona uzme, a što je ona prihvatila rekavši da će od sina S. zatražiti da ode kod mesara, pa da će i ona tako spremiti sarme.
Na daljnje pitanje navodi da starijeg sina tužitelja S. nije vidio zadnjih 2 godine i 4 mjeseca do danas kada je dovezao J. na sud. Može tako kazati da ga on kao susjed ne viđa, te da u ovo zadnje vrijeme o kojem je govorio živi na istoj adresi kao i njegovi roditelji.
Nadalje upitan navodi da koliko mu je poznato sin S. nije živio u nekakvim skladnim odnosima s roditeljima, jer bi koliko mu ije poznato kao susjedu dolazio kući samo prespavati.
Svjedok M. I. u iskazu od 09. ožujka 2023. god., navodi da živi u susjedstvu stranaka od 1990. godine. Tako joj je kao dugogodišnjoj susjedi poznato da su odnosi među strankama bili idilični, odnosno tuženici su posjećivali i zajedno se družili sa roditeljima, pomagali ih, a tužitelji bi se svakom prigodom pohvalili i njima susjedima pričali kako ih tuženici pomažu i priskoče im kad god im nešto zatreba. Sin S. i danas živi u istoj kući kao i njegovi roditelji, a u toj kući je živjela i S.
do udaje tijekom 1992. ili 1993. godine. Koliko joj je poznato do poremećaja u odnosima je došlo prije otprilike 2 godine, možda malo manje, pa tako može kazati da je jednom prigodom vidjela na snimci da majka N. tuče prisutnog sina S. jer je u dvorištu njihove kuće ugrađena kamera. Njoji odista nije poznato što se je i zbog čega dogodilo u glavi te žene, a pritom misli na tužiteljicu N. A.. Može kazati i to da je u vrijeme Korone prisutni tuženik S. vodio oca
na cijepljenje.
Na posebno pitanje navodi da se ne može izjasniti o tome da li tuženici pomažu i druže se sa tužiteljima u ovih zadnjih nešto manje od 2 godine, jer radi do 17 sati, a sve što mogu saznati je kroz razgovore sa tuženicima. Tako joj je iz tih razgovora poznato da bi ih J. izbjegavao, a majka N. bacala stvari koje bi oni donijeli. Starijeg sina S. slabo poznaje i povremeno vidi samo u prolazu. Koliko joj je poznato on nije živio cijelo vrijeme na ovoj adresi svojih roditelja, a koliko joj je poznato ne živi ni danas.
Svjedok S. J. u iskazu od 09. ožujka 2023. god., navodi da je susjeda stranaka posljednjih 45 godina. Kao dugogodišnjoj susjedi joj je poznato da je obitelj A. bila jedna od "jačih" obitelji u sv. K. što se tiče sloge među članovima obitelji. Tako može kazati da su se tuženici često družili s roditeljima i pomagali ih kad im je god nešto trebalo, i to kako do ženidbe S. i udaje S., tako i nakon toga.
Na posebno pitanje navodi da joj je jednom prigodom prije nego što su se odnosi poremetili negdje u svibnju 2020. godine, tužiteljica N. rekla da je njoj S. sve i da se ona mora na neki način zaštititi. Nakon što je među strankama potpisan sporni ugovor, jedno vrijeme nakon toga je nastao neki skandal i došao je do poremećaja u odnosima. Ona nije prisustvovala svađi među strankama, pa joj tako razlozi ove svađe nisu poznati, a nisu joj ni stranke bilo što pričale o razlozima ove svađe među njima. Sa ovom svađom o kojoj je maločas govorila, prestala su druženja i pomaganja među strankama, jer to koliko joj je poznato sprječava tužiteljica N., koja joj je jednom prigodom i rekla da više ne ide kod sina S.,
i da se ne petlja u njihove stvari
Na posebno pitanje navodi da može samo ponoviti da je kćerka S. i nakon udaje redovito posjećivala i pomagala svoje roditelje. Nije joj poznato u kakvim su odnosima tužitelji bili sa starijim sinom S., koji koliko joj je poznato više ne živi sa roditeljima u istoj kući.
Svjedok D. M., liječnik spec. obiteljske medicine, u iskazu od 20.
travnja 2023. god., navodi da su joj poznati gospodin J. i gospođa N.
A., pošto su isti njeni pacijenti, a kada je se pita može kazati da zadnjih po prilici dvije i pol godine uglavnom dolaze sami, a koliko se u ovaj čas može sjetiti dolaze na preglede nekoliko puta godišnje, u zadnje vrijeme nešto češće gđa. N..
Na posebno pitanje navodi da gđa. N. i gosp. J. na preglede uvijek dolaze sami jer se radi o pokretnim osobama koje su u stanju doći bez pratnje obzirom na svoje zdravstveno stanje.
Na daljnje pitanje navodi da gosp. J. prilikom pregleda u ordinaciji nikada nije sa njom razgovarao o svojim o odnosima sa sinovima i o tome tko njima pomaže a tko ne, dok je gđa. N. pričala o svemu i svačemu, a ona se u ovom času ne može sjetiti o čemu je pričala jer to nisu dijelovi njenog posla, dakle ono što se kaže "na jedno uho ušlo, na drugo izišlo".
Na posebno pitanje navodi da što se tiče zdravstvenog stanja gđe. N. i gosp. J., o tome razgovara samo sa njima osobno, a istina je da su u nekoliko navrata u ordinaciju došli prisutni sin i kćerka, a isto tako i žena unuka N., raspitujući se za njihovo zdravstveno stanje, ili bi došli po recepte za lijekove. Što se tiče zdravstvenog stanja N., o tome kao liječnik obiteljske medicine nije u stanju govoriti, a isto tako može kazati da svaka starija osoba ima određenu dijagnozu.
Nadalje upitana navodi da se ne sjeća točno, ali je dugo godina liječnik obiteljske medicine tužitelja pod 1 i pod 2, dok tuženike pod 1 i pod 2 poznaje iz viđenja. Ne može se točno izjasniti o tome koliko prisutni tuženici dolaze često po recepte i sl., moguće zadnjih godinu, godinu i pol dana. Drugi sin tužitelja joj nije poznat.
Na posebno pitanje navodi da se sjeća kako joj je njena medicinska sestra rekla da su prisutni tuženici zvali u vezi recepata za lijekove. Njeno mišljenje je dakle, da tužitelji nisu zapuštene osobe i da se o njima vodi briga.
Tužitelji se tijekom postupka osnovano protive izvođenju dokaza saslušanjem predloženih svjedoka od strane tuženika koji su usko povezani sa obiteljima tuženika, ali se to isto tako odnosi i na s njihove strane predloženo saslušanje u svojstvu svjedoka njihovog starijeg sina S. A., a ovo sve iz razloga što svi predloženi svjedoci – bliski srodnici stranka nedvojbeno imaju interes za uspjeh pojedinih stranaka u postupku.
Stranke su zatražile parnični trošak.
U dokazne svrhe sud je pregledao dva računa R. d.o.o. od 07.07. 2021. god., i 08.07. 2021. god., 26 potvrda o plaćanjima od strane tužitelja pod 1 na ime režijskih troškova, U. o dosmrtnom uzdržavanju od 29. prosinca 2020. god., P. dokumentaciju obiteljske stambene zgrade na adresi U. don F., S., preslik Osobne iskaznice tužiteljice pod 2 br. … P.P. S.
od 26.09. 2013. god., D. list pregleda u ambulanti Z. za hitnu medicinu S. S. od 12.07 2021. god., O. žrtvi nasilja u obitelji P.U:
S., P.P. S. od 09.07.2021. god., Nalaz hitnog prijema K. S. od 09.07. 2021. god., P. V. suda R. R.-1616/15-3 od
06.09.2016. god., Poziv tužiteljici pod 2 na ročište pred Ž. sudom u S. u predmetu br. K.-423/2021 za dan 10. svibnja 2021. god., Poziv tužitelju pod 1 na ročište pred Ž. sudom u S. u predmetu br. K.-423/2021 za dan 10.
svibnja 2021. god., O. žrtvi kaznenog djela i O. oštećeniku kaznenog djela P.U. S.-dalmatinska, S. kriminalističke policije od 11.03.2021. god.,
O. oštećeniku kaznenog djela P.U. S.-dalmatinska, S.
kriminalističke policije od 09.03.2021., dvije fotografije, Nalaz hitnog prijema K. S. od 11.07.2021. god., 25 fotografija, te izveo dokaza saslušanjem tužitelja pod 1 i svjedoka M. Ć., M. I. i S. J. na raspravnom ročištu
dana 09. ožujka 2023. god., te saslušanjem svjedoka D. M. na raspravnom ročištu dana 20. travnja 2023. godine.
Tužbeni zahtjev je osnovan.
Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO), u odredbama čl. 586, propisuje da se Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine (st. 1). Davatelj uzdržavanja stječe stvari ili prava koji su predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kad mu, na temelju toga ugovora, te stvari ili ta prava budu preneseni na zakonom predviđeni način stjecanja (st. 2).
U odredbi čl. 589 ZOO-a, propisano je da se na Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o Ugovoru o doživotnom uzdržavanju (čl. 589 ZOO-a).
U odredbama čl. 580 ZOO-a, propisano je da Ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta (st. 1). Prilikom ovjere ili sastavljanja ovlaštena će osoba ugovarateljima pročitati ugovor i upozoriti ih na njegove posljedice (st. 2).
Nadalje je u odredbi čl. 583 st. 3 ZOO-a, propisano je da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.
Među parničnim strankama nije sporno sklapanje i sadržaj predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 29. prosinca 2020. god., a nije sporno niti to da su tuženici temeljem sklopljenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 29. prosinca 2020. god., uknjiženi kao suvlasnici za po ½ dijela nekretnina označenih kao kat. čest. zem. 4145 (sud. čest. zem. 1088/1), 4146/1 (sud. čest. zem.1088/1) i 8301/1 (sud. čest. zem. 6897/1), sve k.o. S..
Pregledom predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 29. prosinca 2020. god., utvrđeno je između ostalog, da su se tuženici kao davatelji uzdržavanja u izvršavanju svoje obveze uzdržavanja, obvezali;
-osigurati Primatelje uzdržavanja i opskrbljivati ih prehranom, odjećom i obućom,
-redovno posjećivati Primatelje uzdržavanja i davati im potrebnu pažnju i njegu,
-voditi računa o zdravstvenom stanju Primatelja uzdržavanja te im osigurati primjerenu liječničku skrb,
-po zahtjevu Primatelje uzdržavanja, osigurati im prijevoz na liječničke preglede, zakazivati im termine kod liječnika, te sudjelovati u razgovorima sa liječnicima glede trenutnog zdravstveno stanja te mjera koje je nužno poduzeti,
-u slučaju da Primatelji uzdržavanja budu zadržani na liječenju u zdravstvenoj ustanovi redovno ih posjećivati, donositi im po potrebi hranu, piće, lijekove i voditi računa o zadovoljenju njihovih osnovnih potreba,
-plaćati sve troškove liječenja koje Primatelji uzdržavanja budu imali, a u slučaju da Primatelji uzdržavanja ne bi imali sredstva,
-u slučaju smrti primatelja uzdržavanja dati osmrtnicu u dnevnom listu i sahraniti ih u skladu s mjesnim običajima,
-u slučaju potrebe novčano ih pomagati,
-u slučaju potrebe plaćati režijske troškove Primatelja uzdržavanja,
-u slučaju da Primatelji uzdržavanja ne budu mogli živjeti sami, naći im odgovarajući smještaj i primjerenu skrb. (čl. 3 Ugovora).
Tuženici su se dakle kao davatelji uzdržavanja, predmetnim ugovorom bezuvjetno obvezali tužitelje opskrbljivati prehranom, odjećom i obućom, redovito ih posjećivati, te voditi računa o njihovom zdravstvenom stanju i osigurati im primjerenu liječničku skrb, dok su sve ostale obveze tuženika kao davatelja uzdržavanja uvjetne tj. ugovorene samo za slučaj potrebe ili zahtjeva tužitelja pod 1 i pod 2, a koje/i u konkretnom slučaju nisu postojali.
Tuženici tako u ispunjavanju svojih obveza kao davatelje uzdržavanja, nemaju nikakvih novčanih izdataka, nemaju obvezu kuhanja tužiteljima, pranja i peglanja odjeće, posteljine i dr. tužitelja, kao niti čišćenja i održavanja stana u kojem žive tužitelji, dok opskrbljivanje prehranom po ocjeni ovog suda iziskuje svakodnevno, a ne redovito posjećivanje.
Tužitelji ne spore da su ih prije sklapanja pobijanog ugovora tuženici posjećivali i obilazili, dok tuženici navode da su se brinuli o tužiteljima, kupovali im hranu i sve ostale potrepštine, te bili u stalnom kontaktu s tužiteljima i s njihovom liječnicom, i dugi niz godina i prije nego su zaključili predmetni Ugovor s tužiteljima, pa je dakle, razvidno da se nakon sklapanja predmetnog ugovora, u međusobnim odnosima i svakodnevnim navikama parničnih stranaka, nije ništa izmijenilo u odnosu na njihove međusobne odnose, te svakodnevne navike u razdoblju prije sklapanja predmetnog ugovora, a ovo stoga što se je u konkretnom slučaju radilo isključivo o uobičajenoj pomoći koju bi svako odraslo dijete trebalo pružiti svojim starijim roditeljima.
Tako saslušani svjedok S. J. dugogodišnji susjed tužitelja, navodi
da su se tuženici često družili s roditeljima i pomagali ih, ali da su ih pomagali onda kada im je nešto trebalo, dakle ne i svakodnevno.
Saslušani svjedok D. M., dugogodišnji obiteljski liječnik tužitelja pod 1 i pod 2, posebno upitana izričito navodi da tijekom spornog razdoblja tj. zadnjih po prilici dvije i pol godine, tužitelji uglavnom dolaze sami, a koliko se može sjetiti dolaze na preglede nekoliko puta godišnje, u zadnje vrijeme nešto češće tužiteljica pod 2. Navodi da tužitelji pod 1 i pod 2 na preglede uvijek dolaze sami, jer se radi o pokretnim osobama koje su u stanju doći bez pratnje obzirom na svoje zdravstveno stanje.
Obzirom da tužitelji pod 1 i pod 2 sami odlaze na liječničke preglede, ovaj sud poklanja vjeru tužitelju pod 1 kada navodi da supruga i on sami kuhaju obroke, a samo ponekad kada negdje iziđu, obroke im skuha nevjesta N., te da isto tako u "spizu" odu supruga i on, a ponekada nevjesta N..
Naime, kada se imaju u vidu konkretne okolnosti, odnosno nekada poremećeni odnosi između tužitelja i njihovog starijeg sina S. A.,
razvidno je da stranke nisu sklopile predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zbog toga što je tužiteljima bilo potrebno uzdržavanje ili bilo kakva pomoć od strane tuženika, već je predmetni ugovor sklopljen kako bi se starijeg sina tužitelja S. A. zbog poremećenih odnosa sa roditeljima, onemogućilo da kao zakonski nasljednik tužitelja stekne u suvlasništvo imovinu tužitelja nakon njihove smrti.
Da je tako nedvojbeno ukazuje i dio iskaza svjedoka S. J.
dugogodišnje susjede tužitelja, koja navodi da joj je jednom prigodom prije nego što su se odnosi među strankama poremetili, negdje u svibnju 2020. godine, tužiteljica pod 2 rekla da je njoj tuženik pod 1 S. sve i da se ona mora na neki način zaštititi.
Međutim, nakon sklapanja predmetnog ugovora odnosi između tužitelja i starijeg sina S. A. su normalizirani, a što je rezultiralo poremećajem u odnosima stranaka, pa tako sada tužitelj pod 1 u iskazu navodi da supruga i on traže poništenje predmetnog ugovora zbog toga što tuženici ne rade ono što piše u ugovoru, nego to rade on i supruga, a ovdje je danas na sudu zato što traži da ono što je njegovo ostane u njegovom vlasništvu.
Prema tome, u konkretnom slučaju se sklopljeni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nije izvršavao od strane tuženika pod 1 i pod 2, kao davatelje uzdržavanja, zbog toga što na strani tužitelja pod 1 i pod 2 tijekom spornog razdoblja od sklapanja predmetnog ugovora dana 29.prosinca 2020. god., pa do podnošenja predmetne tužbe dana 09. srpnja 2021. god., naprosto nije bilo niti potrebe za uzdržavanjem od strane bilo koga, pa tako niti tuženika pod 1 i pod 2, a ne uslijed toga što bi tuženici pod 1 i pod 2 odbijali pružiti uobičajenu pomoć starijim roditeljima kada bi im nešto zatrebalo, ili pak zbog toga što bi ih u tome onemogućavala tužiteljica pod 2.
Slijedom navedenog, razvidno je da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke raskida predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, propisane odredbama čl. 583 st. 3 ZOO-a, i to iz razloga što se u konkretnom slučaju nije niti radilo o uzdržavanju tužitelja, kao primatelje uzdržavanja, od strane tuženika, kao davatelje uzdržavanja, već o uobičajenoj pomoći odrasle djece starijim roditeljima kada bi im eventualno nešto zatrebalo, a uslijed čega su ispunjene i zakonske pretpostavke uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na predmetnim nekretninama.
Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev je prihvaćen u cijelosti i to bez izvođenja daljnjih dokaza saslušanjem predloženih svjedoka – bliskih srodnika stranaka, koji su nedvojbeno zainteresirani za uspjeh pojedinih stranaka u sporu, kao suvišnih, te je donijeta odluka kao u izreci presude.
Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Tužiteljima pod 1 i pod 2 su priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku i to za sastav tužbe 100 bod, pristup na tri ročišta po 100 bod, sastav jednog podneska 100 bod, a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 1.875,00 kn. sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljima pod 1 i pod 2 su priznati i troškovi za sudske pristojbe, i to pristojbe tužbe u iznosu od 425,00 kn, i pristojbu presude u iznosu od 850,00 kn, sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 53/19).
U Splitu, 23. lipnja 2023. godine
S U D A C
Živomir Topić v. r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u S., putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.
DNA: - pun. tužitelja pod 1 i pod 2
- pun. tuženika pod 1 i pod 2
