Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-512/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Michala Danečeka, predsjednika vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L.H. iz H., OIB …, zastupan po punomoćniku M.M., odvjetniku u Z., protiv tuženice T.H. iz S., OIB …, zastupane po punomoćniku D.M., odvjetniku u S., radi opoziva darovanja i predaje u posjed, povodom žalbe tužene i žalbe tužiteljice podnesenih protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-411/2023-5 od 13. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. lipnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužene i tužitelja kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-411/2023-5 od 13. travnja 2023. u pobijanim dijelovima pod točkom II. izreke (kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnog stanja), pod točkom III. izreke (kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na predaju u posjed), i u odluci o trošku pod točkom IV. izreke.

II. Prihvaćanjem žalbe tužene preinačuje se prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke, i u tom dijelu se sudi:

- odbija se tužbeni zahtjev, koji glasi:

"Opoziva se Ugovor o darovanju sklopljen između sklopljen između tužitelja L.H. iz H., i tuženice T.H. iz S., dana 24. lipnja 2010. godine kojim je tužitelj tuženici darovao 1/2 suvlasničkih dijelova nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, k.o. S. u zk. ul. 18878, sagrađene na čest. zem. 8113/3, opisanih kao kuća, 2 garaže, dvor, površine 1093 m2, kuća površine 266 m2, 2 garaže površine 108 m2, dvor površine 719 m2 i to:

-115/1017 suvlasničkih dijelova nekretnine koji je suvlasnički dio povezan s trosobnim stanom br. 1 smješten u prizemlju objekta, orijentacije sjever-jug-zapad, koji se sastoji od kuhinje, blagovaonice i dnevnog boravka, tri sobe, kupaonice, wc-a, hodnika, ukupne površine 105,70 m2, pripatka loggie površine 8,82 m2, sveukupne površine 114,52 m2, te dijela vrta oznake Z1, površine 53,31 m2, upisan u poduložak 7;

-6/1017 suvlasničkih dijelova nekretnine koji je suvlasnički dio povezan sa spremom br. 3, smještena u podrumu, ukupne površine 6,16 m2, upisan u poduložak 13;

-18/1017 suvlasničkih dijelova nekretnine koji je suvlasnički dio povezan s parking mjestom br. 2, smješteno uz U…, ukupne površine 17,60 m2, upisan u poduložak 20.

III. Odbijaju se stranke sa zahtjevima za naknadu troškova u povodu žalbi na prvostupanjsku presudu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke, opozvan je Ugovor o darovanju sklopljen između tužitelja i tuženice dana 24. lipnja 2010. godine kojim je tužitelj tuženici darovao 1/2 suvlasničkih dijelova nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, k.o. S. u zk. ul. 18878, sagrađene na čest. zem. 8113/3, opisanih kao kuća, 2 garaže, dvor, površine 1093 m2, kuća površine 266 m2, 2 garaže površine 108 m2, dvor površine 719 m2 i to:

-115/1017 suvlasničkih dijelova nekretnine koji je suvlasnički dio povezan s trosobnim stanom br. 1 smješten u prizemlju objekta, orijentacije sjever-jug-zapad, koji se sastoji od kuhinje, blagovaonice i dnevnog boravka, tri sobe, kupaonice, wc-a, hodnika, ukupne površine 105,70 m2, pripatka loggie površine 8,82 m2, sveukupne površine 114,52 m2, te dijela vrta oznake Z1, površine 53,31 m2, upisan u poduložak 7;

-6/1017 suvlasničkih dijelova nekretnine koji je suvlasnički dio povezan sa spremom br. 3, smještena u podrumu, ukupne površine 6,16 m2, upisan u poduložak 13;

-18/1017 suvlasničkih dijelova nekretnine koji je suvlasnički dio povezan s parking mjestom br. 2, smješteno uz U..., ukupne površine 17,60 m2, upisan u poduložak 20. Pod točkom II. izreke naložena je zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu uspostava ranijeg zemljišnog stanja na nekretninama upisanim u zk. ul. 18878, k.o. S., sagrađenim na čest. zem. 8113/3, opisanim kao kuća, 2 garaže, dvor, površine 1093 m2, kuća površine 266 m2, 2 garaže površine 108 m2, dvor površine 719 m2 i to:

-115/1017 suvlasničkih dijelova nekretnine koji je suvlasnički dio povezan s trosobnim stanom br. 1 smješten u prizemlju objekta, orijentacije sjever-jug-zapad, koji se sastoji od kuhinje, blagovaonice i dnevnog boravka, tri sobe kupaonice, wc-a hodnika, ukupne površine 105,70 m2, pripatka loggie površine 8,82 m2, sveukupne površine 114,52 m2, te dijela vrta oznake Z1, površine 53,31 m2, upisan u poduložak 7;

-6/1017 suvlasničkih dijelova nekretnine koji je suvlasnički dio povezan sa spremom br. 3, smještena u podrumu, ukupne površine 6,16 m2, upisan u poduložak 13;

-18/1017 suvlasničkih dijelova nekretnine koji je suvlasnički dio povezan s parking mjestom br. 2, smješteno uz U..., ukupne površine 17,60 m2, upisan u poduložak 20.,

kakvo je ono bilo prije uknjižbe navedenih nekretnina u vlasništvo tuženice na temelju Ugovora o darovanju od 24. lipnja 2010. godine tako da se briše uknjižba prava vlasništva na tim nekretninama s imena tuženice T.H. iz S., uz istovremeni upis tih nekretnina s imena tuženice u vlasništvo tužitelja L.H. iz H., u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Pod točkom III. izreke naloženo je tuženici da preda tužitelju u posjed, slobodne od svih osoba i stvari, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe 1/2 suvlasničkih dijelova nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, k.o. S. u zk. ul. 18878, sagrađene na čest. zem. 8113/3, opisanih kao kuća, 2 garaže, dvor, površine 1093 m2, kuća površine 266 m2, 2 garaže površine 108 m2, dvor površine 719 m2 i to:

-115/1017 suvlasničkih dijelova nekretnine koji je suvlasnički dio povezan s trosobnim stanom br. 1 smješten u prizemlju objekta, orijentacije sjever-jug-zapad, koji se sastoji od kuhinje, blagovaonice i dnevnog boravka, tri sobe, kupaonice, wc-a, hodnika, ukupne površine 105,70 m2, pripatka loggie površine 8,82 m2, sveukupne površine 114,52 m2, te dijela vrta oznake Z1, površine 53,31 m2, upisan u poduložak 7;

-6/1017 suvlasničkih dijelova nekretnine koji je suvlasnički dio povezan sa spremom br. 3 smještena u podrumu, ukupne površine 6,16 m2, upisan u poduložak 13;

-18/1017 suvlasničkih dijelova nekretnine koji je suvlasnički dio povezan s parking mjestom br. 2, smješteno uz U..., ukupne površine 17,60 m2, upisan u poduložak 20. Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju u roku od 15 dana parnični trošak u iznosu od 1.621,87 EUR (12.220,00 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 13.travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

2. Prvostupanjsku presudu pobija tuženik pravovremeno podnesenom žalbom zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.Pozivom na odredbu članka 496. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, tvrdi da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 2. ZPP, jer se darovanje opoziva jedino isključivo pisanom izjavom, pa je presudom odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost.Nadalje, navodi da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP, jer je prvostupanjski sud postupio protivno članku 299. ZPP, kada je presudu utemeljio na novoj činjenici i novom dokazu, izjavi o opozivu darovanja.Ističe da je tužena 21. listopada 2014. dala iskaz u kaznenom postupku, da je prethodni postupak zaključen 17. veljače 2015., da je ovjerena izjava o opozivu od 19. svibnja 2015. dostavljena na spis 17. lipnja 2015., da tužitelj nije dokazao da je bio spriječen dati izjavu o opozivu prije podnošenja tužbe ili do zaključenja prethodnog postupka, pa zaključuje da je isključivo na tužitelju krivnja za davanje izjave o opozivu od 19. svibnja 2015.Prigovara da presuda i raspravno rješenje od 2. ožujka 2023. nema razloga zašto prvostupanjski sud smatra da nove činjenice i dokazi nisu mogli biti izneseni ranije.Tvrdi da je tužitelj kao okrivljenik bio odmah upoznat sa sadržajem iskaza tužene od 21. listopada 2014., pa je prije zaključenja prethodnog postupka mogao dati i ovjeriti izjavu o opozivu.Smatra da su pogrešno primijenjene odredbe članka 496. i 498. ZOO, jer je izjavu o opozivu tužitelj trebao dati i ovjeriti u vrijeme podnošenja tužbe.Tvrdi da u spisu nema valjane isprave o opozivu darovanja, pa nisu ispunjeni uvjeti za valjani opoziv darovanja iz članka 492. stavak 1. i 2. ZOO, zbog čega su nezakonite odluke iz točke II. i III. izreke.U tom smislu tvrdi da je tužena i nadalje suvlasnik nekretnine koja je predmet darovanja, pa joj kao suvlasnici pripada pravo na posjed.Predlaže drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu i odbije tužbene zahtjeva uz dosudu troškova tuženoj, ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.Traži trošak žalbe.

3. Tužitelj pobija odluku o trošku sadržanu pod točkom IV. izreke prvostupanjske presude pravovremeno podnesenom žalbom zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.U žalbi navodi da je u cijelosti uspio u parnici, pa da je stoga sud troškove pogrešno dijelio na one koji su nastali do 17. lipnja 2015., i troškove nakon tog datuma.Smatra da navedeni datum nije relevantan, jer nije mijenjan tužbeni zahtjev, već je proširena činjenična osnova.Nadalje, navodi da se uspjeh u sporu gleda prema konačnom zahtjevu s kojim je tužitelj uspio u cijelosti, dok je o trošku pogrešno odlučeno kao da je djelomično uspio u parnici, pri čemu troškovi nisu obračunati niti u skladu sa odredbom članka 154. stavak 2. ZPP. Predlaže drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu odluku o trošku i tužitelju dosudi trošak prema postavljenom zahtjevu.Traži trošak sastava žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana, dok je neosnovana žalba tužitelja protiv odluke o trošku.

6. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), na koju se poziva tužena, a obrazlaže tvrdnjama da je tužbu radi opoziva ugovora o darovanju trebalo odbaciti zbog sudske nenadležnosti, jer tužitelj uz tužbu nije priložio izjavu o opozivu darovanja iz članka 496 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15. i 29/18. – dalje : ZOO). Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-16/2021-19 od 15. studenog 2021., kada je predmet spora opoziv ugovora o darovanju koji se prema odredbama o obliku iz članka 496. ZOO opoziva pisanom izjavom upućenom obdareniku na kojoj je potpis ovjeren po javnom bilježniku, u slučaju nedostatka takvog opoziva, odlučivanje o tužbi i tužbenom zahtjevu spada u sudsku nadležnost.

7. Presuda nije zahvaćena ostalim bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2 ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. tog Zakona.

8. Predmet spora su zahtjev za opoziv Ugovora o darovanju od 24. lipnja 2010. kojim je tužitelj tuženici darovao 1/2 suvlasničkih dijelova nekretnina upisanih u zk. ul. 18878 k.o. S., zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe u vlasništvo tuženice na temelju Ugovora o darovanju od 24. lipnja 2010., te zahtjev za predaju u posjed nekretnina koje su predmet darovanja.

9. Iz nespornih činjenica i isprava koje se nalazi u spisu proizlazi:

- da je ugovor o darovanju sklopljen za trajanja braka stranaka,

- da je faktična bračna zajednica trajala do travnja 2013. godine,

- da su protiv tužitelja vođeni prekršajni postupci zbog nasilja u obitelji u predmetu broj J-4631/10 zbog prekršaja počinjenih 16. i 18. travnja 2010., u predmetu broj J-824/11 zbog prekršaja počinjenog 7. veljače 2009., u predmetu broj Pp 4 J-8/11 zbog prekršaja počinjenog 4. ožujka 2009., te da su u tim postupcima donesene pravomoćne oslobađajuće presude (priloženi prekršajni predmeti),

- da je nepravomoćnom presudom prekršajnog suda J-3388/13 od 27. prosinca 2013. tužitelj oglašen krivim zbog prekršaja nasilja u obitelji počinjenog 12. studenog 2013. (listovi 28 do 33 spisa),

- da su dana 16. ožujka 2010. stranke sklopile sudsku nagodbu u predmetu Pob-231/09 u sporu radi plaćanja uzdržavanja kojom se tužitelj obvezao isplatiti naknadu za izgubljeno uzdržavanje mlt. kćeri stranaka i u buduće plaćati uzdržavanje u mjesečni iznos od 550,00 eura (list 26 i 27 spisa),

- da je tužena protiv tužitelja 18. srpnja 2014. podnijela kaznenu prijavu zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172 stavak 2 KZ (listovi 42 i 43 spisa),

- da je u kaznenom postupku po ovoj prijavi, tužena ispitana kao svjedok kod Općinskog državnog odvjetništva u Splitu dana 21. listopada 2014.,

- da je u iskazu od 21. listopada 2014., tužena navela da tužitelj u razdoblju od ožujka 2010. do dana ispitivanja nije ništa platio za uzdržavanje mlt. djeteta stranaka, izuzev što je uplaćivao za vrtić 450,00 kn mjesečno u razdoblju od rujna 2013. do lipnja 2014., te u jesen 2013. kupio odjevnih predmeta u iznosu od oko 200,00 eura (list 191 spisa),

- da je tužitelj dana 19. svibnja 2015., protiv tužene podnio kaznenu prijavu zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza (listovi 226 do 229 spisa),

- da je 19. svibnja 2015., tužitelj sastavio pisanu izjavu, ovjerenu po javnom bilježniku, kojom je opozvao Ugovor o darovanju od 24. lipnja 2010., te ovu izjavu 8. lipnja 2015. preporučenom pošiljkom uputio i dostavio tuženoj (listovi 231 do 233).

- da je povodom iskaza od 21. listopada 2014., tužena proglašena krivom za kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavak 1. KZ, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-1054/2015 od 12.srpnja 2021., potvrđene presudom Županijskog suda Splitu broj Kž-650/2021 od 4. listopada 2022. (listovi 272 do 287 i 283-289 spisa).

10. Prema odredbi članka 494. stavak 1. ZOO, darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika, a prema odredbi stavka 2. tog članka, gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik prema darovatelju ili nekom članu njegove uže obitelji počinio djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili nekom članu njegove uže obitelji.Gruba nezahvalost je faktično pitanje koje podrazumijeva postojanje okolnosti i ponašanja obdarenika koja se, obzirom na težinu i posljedice mogu smatrati razlogom za opoziv.

11. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj u činjeničnoj osnovi zahtjeva za opoziv prvobitno podnesene tužbe, kao razlog nezahvalnosti naveo podnošenje prijava od strane tužene za prekršaje nasilja u obitelji za koje je tužitelj pravomoćno oslobođen.U podnesku od 17. ožujka 2015. (listovi 218 do 233 spisa), tužitelj je izmijenio činjeničnu osnovu tužbe i kao razlog nezahvalnosti naveo lažan iskaz tužene dan 21. listopada 2014. u postupku kod Općinskog državnog odvjetništva u Splitu povodom kaznene prijave koju je protiv njega podnijela tužena zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja, te dostavio zapisnik o iskazu tužene, kaznenu prijavu koju je podnio protiv tužene 19. svibnja 2015., i izjavu o opozivu darovanja od 19. svibnja 2015..

12. Neosnovano tužena, pozivom na odredbe članka 299. ZPP, tvrdi da prvostupanjski sud nije mogao uzeti u obzir izmijenjenu činjeničnu osnovu u kojoj se tužitelj pozvao na lažan iskaz tužene kao razlog opoziva.Budući je tužena, za trajanja ovog postupka, dala iskaz u kaznenom postupku u kojem je tužitelj okrivljenik, prvostupanjski sud je u skladu sa odredbom članka 299. stavak 2. ZPP, uzeo u obzir ovu činjenicu na koju se tužitelj pozvao nakon zaključenja prethodnog postupka.Ne stoje tvrdnje tužene da je tužitelj za iskaz saznao u trenutku davanja iskaza od 21. listopada 2014.Iz zapisnika o tom iskazu proizlazi da je tužena ispitana u prethodnom kaznenom postupku kod nadležnog državnog odvjetništva, bez prisutnosti okrivljenika (ovdje tužitelja) i njegovog branitelja

13. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i zaključio da podnošenje prekršajnih prijava prije sklapanja ugovora o darovanju nije i ne može biti razlog opoziva zbog grube nezahvalnosti.Prema odredbi članka 494. stavak 4. ZOO, darovanje se ne može opozvati zbog grube nezahvalnosti koju je darovatelj oprostio obdareniku.Činjenica da je darovni ugovor sklopljen 24. lipnja 2010., nakon što je tužena podnijela prekršajne prijave protiv tužitelja zbog nasilja u obitelji (za prekršaje počinjene 7. veljače 2009., 4.ožujka 2009., 16. i 18. travnja 2010. za koje je tužitelj oslobođen), znači da je tužitelj oprostio tuženoj neosnovano podnošenje prekršajnih prijava.Darovanje učinjeno nakon nastanka razloga za opoziv za koje je darovatelj znao u vrijeme darovanja, ne može se opozvati i kada faktični razlog opoziva predstavljala grubu nezahvalnost.

14. Kod činjenice da je tužena pravomoćno osuđena za kazneno djela davanja lažnog iskaza u kaznenom postupku koji se protiv tužitelja vodi zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. KZ, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i zaključio da postoje pretpostavke za opoziv darovanja iz članka 494. stavak 1. i 2. ZOO.Iskazom u prethodnom kaznenom postupku tužena je iznosila činjenice koje su bile važne za odluku o postojanju bitnih obilježja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. KZ za koje se tereti tužitelj, pa su iz takvog iskaza mogle nastupiti štetne posljedice za tužitelja koji je u tom kaznenom postupku bio okrivljenik.Naime, neistiniti navodi iskaza tužene o neplaćanju za uzdržavanje djeteta u razdoblju od ožujka 2010. do 21. listopada 2014., mogli su utjecati na odluku o kaznenoj odgovornosti tužitelja, kao i odluku o vrsti i visini kazne.I prema shvaćanju ovog suda, počinjeno kazneno djelo tužene po svojoj prirodi, težini i posljedicama značajno narušava inače poremećene odnose stranaka.Dakle, pravilno je utvrđeno da su ostvarene pretpostavke za opoziv darovanja zbog nezahvalnosti.

15. Neosnovano tužena u žalbi tvrdi da je tužitelj još uz tužbu bio dužan dostaviti izjavu o opozivu.Sud odluku donosi na temelju provedenih dokaza i utvrđenja do kojih je došao do zaključenja glavne rasprava, bez obzira jesu li ona nastala prije podnošenja tužbe ili tijekom prvostupanjskog postupka.Okolnost da je tužitelj izjavu o opozivu dao zbog razloga koji je nastao nakon podnošenja tužbe, ne rezultira procesnom odlukom o odbacivanju tužbe, kako to tvrdi tužena u žalbi, ali je u materijalno pravnom smislu od utjecaja za odlučivanje o konstitutivnom tužbenom zahtjevu kojim tužitelj traži da sud opozove darovanje.

16. Prema odredbama članka 496. ZOO, darovanje se opoziva pisanom izjavom upućenom obdareniku na kojoj je potpis ovjeren od strane javnog bilježnika. Dakle, prema odredbama članka 496. ZOO, do opoziva darovanja dolazi izjavom o opozivu, a u slučaju spora je li tako dana izjava o opozivu proizvela pravni učinak odlučuje se deklaratornom presudom.U situaciji kada je tužitelj dao ovjerovljenu pisanu izjavu o opozivu koju je uputio i dostavio tuženoj, sud ne može konstitutivnom presudom opozvati darovanje.Tužitelj nije postavio deklaratorni zahtjev na utvrđenje da je darovanje opozvano, već je tražio da sud svojom odlukom opozove darovanje koje je već opozvano.U tom smislu, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva kojim se opoziva darovanje, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo.

17. Međutim, u konkretnom slučaju ostvarene su pretpostavke za opoziv zbog grube nezahvalnosti tužene počinjenjem kaznenog djela na štetu tužitelja kojim su teško narušeni odnosi stranaka, a kako je tužitelj izjavu o opozivu dao u propisanom obliku, opoziv je valjan i stoga je proizveo pravni učinak.Prema odredbi članka 498. stavak 1. ZOO, u slučaju opoziva obdarenik je dužan vratiti dar, odnosno njegovu vrijednost.Budući je opoziv darovanja valjan, osnovan je tužbeni zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe vlasništva na temelju opozvanog ugovora o darovanju.

18. Jednako tako, osnovano tužitelj traži predaju u isključivi posjed nekretnina koje su bile predmet darovanja.Prema odredbi članka 162. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09. 143/12, 152/14 i 81/15, 94/17-pročišćeni tekst – dalje: ZV) da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo na posjed, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.Tužitelj je, kao uknjiženi vlasnik u ½ dijela spornih nekretnina i predmnjevani vlasnik preostale ½ dijela upisanog na tuženu temeljem opozvanog darovnog ugovora, dokazao da su nekretnine koje su bile predmet darovanja njegovo vlasništvo i da je opozivom darovanja otpala pravna osnova posjeda tužene.

19. Neosnovano tužitelj pobija odluku o trošku.Budući je odbijen tužbeni zahtjev za opoziv darovanja o kojem se raspravljalo u pretežnom dijelu postupka, u smislu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP, pravilna je odluka o trošku.

20. Iz ovih razloga je odbijanjem žalbi stranaka, temeljem članka 368. ZPP, potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe vlasništva na temelju opozvanog ugovora o darovanju, pod točkom III. izreke, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na predaju u posjed nekretnina koje su predmet darovanja, te u odluci o trošku pod točkom IV. izreke.Prihvaćanjem žalbe tužene, temeljem članka 373. ZPP, preinačena je prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev na opoziv darovanja.

21. Temeljem članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. i 5. ZPP, stranke su odbijene sa zahtjevima za naknadu troškova u povodu žalbi na prvostupanjsku presudu.Naime, tužitelj nije uspio sa žalbom u odnosu na odluku o trošku, a tužena nije uspjela sa žalbom u odnosu na dva tužbena zahtjeva time da je uspjela sa žalbom u odnosu na zahtjev koji bitno ne mijenja ishod parnice tako da se može uzeti da tužitelj u parnici nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu.

U Karlovcu, 21. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Michal Daneček,v.r.