Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Posl. broj P- 4827/19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Maji Vukmir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz S., OIB: …

zastupanog po pun. V. i L., OD u S., protiv tuženika Z. M. iz

S., OIB: …, zastupanog po pun. L. & V.,

OD u S., radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 18. svibnja 2023.godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 21. lipnja 2023. god. na ročištu za objavu odluke,

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Dužan je tuženik Z. M., OIB: … u roku Od 8 dana i

pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju N. M., OIB: … iznos Od

134.858,52 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku Od 18.04.2019. pa nadalje do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje Od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 3.110,70 € /23.437,50 kuna[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljenim prije prvog dana tekućeg polugodišta , uvećanjem te stope za 3 % poena.

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su stranke braća, tuženik da je sa sada pok. roditeljima V. i N. M. sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju 21.04.2010.

god., te da su roditelji za života pokrenuli postupak radi raskida ugovora pod R1- 342713, no da je tuženik po smrti roditelja u zemljišnoj knjizi za k.o. V., na nekretninama upisanim u Z.U. 5646 proveo Ugovor o doživotnom uzdržavanju i upisao ih na svoje ime za cijelo, te tako sklopio nagodbu kojom je pristao da se čest. zem. 5920/7 k.o. V. izvlasti u korist Županijske uprave za ceste S., a njemu kao jedinom vlasniku isplati iznos od 269.717,04 kuna. U postupku koji se vodi za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju da je isti raskinut pravomoćnom presudom, naloženo brisanje upisa prava vlasništva sa imena tuženika i vraćanje na ranije zemljišnoknjižno stanje. Stranke da su jedini nasljednici roditelja, pa daje tužitelj već time presuimirani nasljednik za ½ dijela i navedene nekretnine, pa mu pripada i razmjerni dio iznosa isplaćenog tuženiku.

2. Tuženik se protivi tužbi navodeći da je predmetna nekretnina bila isključivo vlasništvo majke stranaka N. M. sa kojom da ugovor o doživotnom

uzdržavanju nije raskinut, već je raskinut jedino u odnosu na oca V. M..

3. U dokaznom postupku pregledana je cjelokupna pisana dokumentacija u spisu, saslušane stranke, te pregledani spisi O-5338/20 i P-1754/16.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Nije sporno da su stranke braća, ni da je tuženik sa roditeljima V. i

N. M. zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju 19.03.2010. god.,

ovjeren pored sudom dana 21. 04.2010. god. i Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju dana zaključen u lipnju 2013. i ovjeren od suda dana 04. srpnja 2013. god.

6. Upravo Aneksom ugovora o doživotnom uzdržavanju roditelji – primatelji uzdržavanja sinu Z., tuženiku, nakon svoje smrti u vlasništvo daju među ostalim i nekretninu označenu kao čest. zem. 5920/7 k.o. V., kako stoji u čl. 3. ovog Aneksa. 1 konverzijski tečaj 1 euro= 7.5345 kn

7. Nije sporno da se u pogledu predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju i njegova Aneksa vodio pred ovim sudom parnični postupak pod posl. brojem P- 1754/16 koji je pravomoćno okončan.

8. Nije sporno ni da je tuženik primio novac za izvlaštenu čest. zem. 5920/7 k.o. Vis, što i sam u svom iskazu potvrđuje i to kako kaže oko 260.000,00 kuna.

9. Sporno je međutim, da li je presudom donesenom u predmetu P-1754/16 Ugovor o doživotnom uzdržavanju 19.03.2010. god., ovjeren pored sudom dana 21. 04.2010. god. i Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju dana zaključen u lipnju 2013. i ovjeren od suda dana 04. srpnja 2013. god. raskinut u odnosu na oba roditelja,

oca i majku, kao primatelje uzdržavanja, kako tvrdi tužitelj ili samo u odnosu na oca, kako tvrdi tuženik, te tko je bio vlasnik čest. zem. 5920/7 k.o. V., prije nego je ista upisana na tuženika kao vlasnika.

10. Naime, u slučaju da je ugovor raskinut u odnosu na oba roditelja od kojih je jedno ili oba ranije bio uknjižen kao vlasnik čest. zem. 5920/7 k.o. V., te da bi sinovi bili njihovi nasljednici ( a nasljednikom se postaje u času smrti ostavitelja) tada je naknada za oduzetu imovinu trebala biti isplaćena obojici u jednakim dijelovima ( jer bi bili suvlasnici/sunasljednici po pola, po zakonu), te bi se u odnosu na polovinu primljenog iznosa radilo o stjecanju bez osnove na strni tuženika, u smislu odredbe čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje ZOO).

11. Tužitelj smatra, kako ističe u podnesku od 26.05.2020. da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut u cijelosti jer je predmet istog bila obaveza uzdržavanja i pok. V. M. i pok. N. M., a koja je nedjeljiva. Stoga

je pok. V. M. bio ovlašten pokrenuti (a tužitelj kao njegov pravni slijednik nastaviti) postupak radi raskida cjelokupnog predmetnog ugovora – bez obzira čija je imovina koje je predmet tog ugovora. Navodi da je i Ž. sud u Z. u odluci

Gž-811/18 kojom je odlučeno o žalbi na prvostupanjsku presudu u predmetu P- 1754/16 na str. 8. u obrazloženju naveo: „ Suviše toga, valja navesti da je ugovor o doživotnom uzdržavanju jedinstven ugovor kojim davatelj uzdržavanja preuzima nedjeljivu obvezu doživotno uzdržavati roditelje, pa neispunjenje obveze u odnosu na jednog primatelja dovodi do raskida ugovora u odnosu na oba bračna druga.„

12. Presudom P-1754/16 od 14. svibnja 2018. g., odbijen je tužbeni zahtjev na raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između pravnog prednika tužitelja V. M., kao primatelja uzdržavanja, i tuženika, kao davatelja uzdržavanja, dana 19. ožujka 2010. g. i ovjeren pred ovim sudom dana 21. travnja 2010. g. pod brojem R1 166/10 te Aneksa Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključen između pravnog prednika tužitelja pok. V. M., kao primatelja

uzdržavanja, i tuženika, kao davatelja uzdržavanja, u lipnju 2013. g. i ovjeren pred ovim sudom pod brojem R 1 342/13 dana 4. srpnja 2013. g., a time i na uspostavu ranijeg zk stanja u zemljišnoj knjizi kakvo je bilo prije provedbe tih ugovora, a tako i u odnosu na i čest. zem. 5920/7 k.o. V..

13. Ova odluka je preinačena Presudom Ž. suda u Z. G.-811/18

od 12 . ožujka 2019. god, te je usvojen tužbeni zahtjev kojim je (u točki I) raskinut "Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između pravnog prednika tužitelja V. M., kao primatelja uzdržavanja i tuženika Z. M., kao davatelja uzdržavanja, 19. ožujka 2010., ovjerenog 21. travnja 2010. pod brojem R1 166/10 te Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključen između pravnog prednika tužitelja pok. V. M., kao primatelja uzdržavanja i tuženika, kao davatelja uzdržavanja,

u lipnju 2013., ovjerenog pod brojem R1-342/13 dana 4. srpnja 2013, dakle, kako proizlazi samo u odnosu na oca stranaka pok. V. M..

14. Zatim je u točki II. iste odluke naloženo brisanje zabilježbe postojanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog dana 19. ožujka 2010. između V. M., kao primatelja uzdržavanja te tuženika Z. M., kao davatelja

uzdržavanja, a glede stana u S., a u točki III. je naloženo "Zemljišnoknjižnom odjelu uspostaviti zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog dana 19. ožujka 2010., ovjerenog pod brojem R1-166/10 i Aneksa Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 4. srpnja 2013., ovjerenog pod brojem R1-342/13, sklopljenih između pok. V. M. i N. M., kao

primatelja uzdržavanja te tuženika Z. M., kao davatelja uzdržavanja,

izbriše pravo vlasništva upisano temeljem rješenja broj Z-957/15 od 3. ožujka 2017. u korist tuženika Z. M. na nekretninama označenim kao čest. zem. 5920/3,

pašnjak površine 522 m[2] i čest. zem. 5920/7, pašnjak površine 382 m , zk. ul. 5646 k.o. V. te uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe označenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Aneksa tog Ugovora", dakle, i u odnosu na majku stranaka N. M., za koju točkom 1. nije raskinut Ugovor ni Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

15. U obrazloženju (dok je izreka onaj dio odluke koji postaje pravomoćan) zaista na stranici 8. Ž. sud u Z. se poziva na odluku V. suda RH

Rev-689/11 od 15. rujna 2011. god. te navodi: " Suviše toga, valja navesti da je ugovor o doživotnom uzdržavanju jedinstveni ugovor kojim davatelj uzdržavanja preuzima nedjeljivu obvezu doživotno uzdržavati roditelje, pa neispunjenje obveze u odnosu na jednog od primatelja dovodi do raskida ugovora u odnosu na oba bračna druga (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-689/11 od 15. rujna 2011.)."

16. Svakako, prema odredbi članka 579. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećeg (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

17. Svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako drug strana ne ispunjava svoje obveze (članak 583. stavak 3. ZOO-a).

18. Brojna sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaista zauzima stajalište da se radi o jedinstvenoj i nedjeljivoj obvezi koja se ugovara u odnosu na oba bračna druga /roditelja odnosno primatelja uzdržavanja, koja mora biti izvršena prema oba primatelja uzdržavanja do smrti svakog od njih, pa da bi tek nakon smrti oboje davatelju uzdržavanja bilo moguće ishoditi upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

19. Isto tako i citirana rečenica iz odluke Vrhovnog suda RH Rev-689/11 od 15. rujna 2011. god. kako ju citira Županijski sud u Zadru, po mišljenju ovog suda izvađena je iz konteksta cijele odluke VSRH.

20. Naime, pregledom odluke Vrhovnog suda RH Rev-689/11 od 15. rujna 2011. god. koja se nalazi na web stranici VSRH proizlazi da je primateljica uzdržavanja preminula, dok je njen suprug, drugi primatelj uzdržavanja nakon njene smrti zatražio raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju sa tuženikom – davateljem uzdržavanja tvrdeći da nakon njene smrti isti prema njemu ne izvršava preuzetu obvezu.

21. Tom odlukom VSRH je u obrazloženju naveo: "Ugovor o doživotnom uzdržavanju je jedinstveni ugovor kojim davatelj uzdržavanja preuzima nedjeljivu obvezu doživotno uzdržavati obje ugovorne stranke pa je pravilno stajalište drugostupanjskog suda da neispunjenje obveze u odnosu na jednog od primatelja uzdržavanja dovodi do raskida ugovora u odnosu na oba bračna druga. Zato je u slučaju kada su bračni drugovi sklopili ugovor o doživotmom uzdržavanju pa tijekom davanja uzdržavanja umre jedan od bračnih drugova, preživjeli bračni drug ovlašten tražiti raskid tog ugovora u cijelosti ako su za to ispunjeni uvjeti."

22. Gotovo identično VSRH navodi i u odluci Rev 666/11 od 27. lipnja 2012. god., gdje navodi: " U slučaju kada su bračni drugovi kao primatelji uzdržavanja sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju, pa tijekom trajanja ugovora jedan od bračnih drugova umre, nadživjeli bračni drug je ovlašten zahtijevati raskid ugovora u cijelosti, upravo zbog toga jer se radi o jedinstvenom pravnom poslu u kojem je obveza uzdržavanja ugovorena kao jedinstvena i nedjeljiva u odnosu na oboje primatelja uzdržavanja."

23, Radi se dakle o tome da nadživjeli bračni drug traži raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji se tada raskida i u odnosu na ranije umrlog, obzirom se radi o jedinstvenoj i nedjeljivoj obvezi, s time da se tada i u izreci presude ugovor raskine u cijelosti u odnosu na oba bračna druga, barem kako se može primijetiti u odlukama koje se nalaze na stranicama "Supra – VSRH"

24. Međutim. ovdje je slučaj potpuno drugačiji.

25. Kako je utvrđeno roditelji stranaka su zajedno podnijeli tužbu za raskid ugovora i to 09 veljače 2015. god., otac stranaka V. M. preminuo je 30. svibnja 2015. god., a majka N. M. nakon njega, 31.07.2015. god.

26. Majka stranaka N., u predmetu P-1754/16 (tada pod brojem Po-

47/15) povlači tužbu pisanom izjavom koju je ovjerila kod javnog bilježnika iz S.,

B. J. dana 29. svibnja 2015. god. pod OV-3335/15. U toj izjavi navodi da sin

Z. u cijelosti izvršava svoje obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju, brine se o njenim potrebama, ali i o potrebama njenog muža, svog oca, V., pa daje neprihvatljivo i neosnovano tražiti raskid ugovora, te da povlači tužbu koju je u njeno ime podnijela odvj. A. L. . Navela je i da je takvu izjavu i ranije potpisala, ali daje sada ovjerava. I zaista sličnu izjavu je potpisala ranije, na izjavi nema datuma, ali ju je u predmet Po-47/15 predao tuženik uz podnesak od 25.03.2015. (list 26 spisa P- 1754/16).

27. Rješenjem od 12. lipnja 2015. god, sud utvrđuje povlačenje tužbe u odnosu na tužiteljicu ad.2 N. M., te utvrđuje da je u odnosu na tužitelja ad. 1. V. Mratinića uslijed njegove smrti nastupio prekid postupka.

28. Dakle, nadživjeli primatelj uzdržavanja ne samo da nije tražila raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju već je za života povukla takvu tužbu.

29. Stoga sud smatra da nije primjenjiv pravni stav VSRH iz citiranih odluka na ovaj konkretni slučaj ( odnosno onaj iz predmeta P-1754/16, a što je ovdje prethodno pitanje), a bio bi da je nadživjeli primatelj uzdržavanja ustrajao u traženju raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

30. Dakle, zaključak suda je da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju i Aneks tog ugovora kojeg su kao primatelji uzdržavanja zaključili roditelji stranaka sa tuženikom kao davateljem uzdržavanja raskinut samo i jedino u odnosu na Vida Mratinića kao primatelja uzdržavanja, kako uostalom navodi i izreka Presude Županijskog suda u Zadru Gž-811/18 od 12 . ožujka 2019 u točki I.

31. Također, pregledom povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za čest. zem. 5920/7 Z.U. 5646 k.o. V. utvrđeno je da je kao vlasnica iste bila uknjižena majka, N. M. rođ. P., od 1986. god. kada ju je stekla darovnim ugovorom, a

prije toga upravo njeni prednici iz obitelji P., J. P., te V. P.,

pa se ne može govoriti niti o tome da bi eventualno ova nekretnina bila bračna stečevina oca i majke stranaka.

32. I sam tužitelj je u svom iskazu naveo da je majka bila uknjižena kao vlasnica predmetne nekretnine i da bi ta nekretnina predstavljala ostavinsku imovinu iza pok. majke ( misleći da je ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut i u odnosu na majku). Inače, nije sporno da se iza pok. roditelja vodi jedinstveni ostavinski postupak i da je još uvijek u tijeku.

33. Obzirom na sve navedeno sud smatra da je majka N. M. bila

isključiva vlasnica čest. zem. 5920/7 Z.U. 5646 k.o. V., kojom je raspolagala Aneksom ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenim u lipnju 2013. i ovjerenim od suda dana 04. srpnja 2013. god. u korist tuženika, te da taj Aneks, kao i sam Ugovor o doživotnom uzdržavanju u odnosu na nju nije raskinut presudom P-1754/16, pa slijedom toga da je tuženiku kao isključivom vlasniku ove nekretnine nakon smrti majke kao primateljice uzdržavanja valjano isplaćena potpuna naknada za izvlaštenje te nekretnine.

34. Sukladno navedenom tužbeni zahtjev nije osnovan, pa je odlučeno kao u izreci presude.

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika. Sukladno odredbi Tbr. 48 st. 3. OT, (NN br. 142/12) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

35.1. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to: za sastav odgovora na tužbu, te zastupanje na ročištima od 17.11.2020.,

25.01.2021., 04.04.2023. i 18.05.2023. po 250 bodova, ukupno 1 250 bodova, što pomnoženo sa 15,00 kuna daje 18.750,00 kuna, uvećano za 25% na ime PDV-a

ukupno daje 23.437,50 kuna, odnosno prema konverzijskom tečaju 3.110,70 €, pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Splitu, 21. lipnja 2023. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci

koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika