Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 24 Pr-843/2020-45

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužitelja Z.M. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M.R., odvjetnik u O.d. R. i p. j.t.d. u Z., protiv tuženika H.p. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N.S.- R., odvjetnik u O.d. S.-R. i p. d.o.o. u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29. ožujka 2023., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja I.F., odvjetnika i punomoćnika tuženika N.S.-R., odvjetnika, dana 21. lipnja 2023.,

p r e s u d i o j e

I./ Nalaže se tuženiku H.p. d.d., Z., OIB: …, da tužitelju Z.M. iz S., OIB: …, isplati iznos od 66.524,84 eur* / 501.231,39 kn sa zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

- 1.948,57 kn I 258,62 EUR od 15.11.2011. do isplate;

- 13.640,00 kn I 1.810,34 EUR od 15.12.2011. do isplate;

- 13.640,00 kn I 1.810,34 EUR od 15.01.2012. do isplate;

- 13.640,00 kn I 1.810,34 EUR od 15.02.2012. do isplate;

- 13.640,00 kn I 1.810,34 EUR od 15.03.2012. do isplate;

- 10.826,00 kn I L436,86 EUR od 15.04.2012. do isplate;

- 10.826,00 kn I 1.436,86 EUR od 15.05.2012. do isplate;

- 10.826,00 kn I t.436,86 EUR od 15.06.2012. do isplate;

- 10.885,50 kn I 1.444,75 EUR od 15.07.2012. do isplate;

- 10.885,50 kn I 1.444,75 EUR od 15.08.2012. do isplate;

- 10.885,50 kn I 1.444,75 EUR od 15.09.2012.do isplate;

- 10.885,50 kn I 1.444,75 EUR od 15.10.2012. do isplate;

- 10.885,50 kn I 1.444,75 EUR od 15.11.2012. do isplate;

- 10.885,50 kn I 1.444,75 EUR od 15.12.2012.do isplate;

- 10.885,50 kn I 1.444,75 EUR od 15.01.2013. do isplate;

- 10.885,50 kn I 1.444,75 EUR od 15.02.2013. do isplate;

- 10.885,50 kn I 1.444,75 EUR od 15.03.2013. do isplate; -

10.885,50 kn I 1.444,75 EUR od 15.04.2013. do isplate; -

10.885,50 kn I 1.444,75 EUR od 15.05.2013. do isplate; -

10.885,50 kn I 1.444.75 EUR od 15.06.2013. do isplate; -

10.945,00 kn I 1.452,65 EUR od 15.07.2013. do isplate; -

10.774,22kn I t.429,98 EUR od 15.08,2013. do isplate;

- 13.759,00 kn I 1.826,13 EUR od 15.09.2013. do isplate;

- 13.759,00 kn I 1.826,1.3 EUR od 15.10.2013. do isplate; -

13.759,00 kn I 1.826,13 EUR od 15.11.2013. do isplate; -

13.759,00 kn I 1.826,13 EUR od 15.12.2013. do isplate; -

13.759,00 kn I 1.826,13 EUR od 15.01.2014. do isplate;

- 12.882,00 kn I 1309,74 EUR od 15.02.2014. do isplate;

- 12.882,00 kn I 1.709,74 EUR od 15.03.2014. do isplate; -

12.882,00 kn I 1.709,74 EUR od 15.04.2014. do isplate; -

12.882,00 kn I 1.709,74 EUR od 15.05.2014. do isplate; -

12.882,00 kn I 1.709,74 EUR od 15.06.2014. do isplate; -

12.926,80 kn I 1.715,68 EUR od 15.07.2014. do isplate; -

12.926,80 kn I 1.715,68 EUR od 15.08.2014. do isplate; -

12.926,80 kn I 1.715,68 EUR od 15.09.2014. do isplate; -

12.926,80 kn / L715,68 EUR od 15.10.2014. do isplate;

- 12.926,80 kn I 1.715,68 EUR od 15.11.2014. do isplate; -

12.926,80 kn I 1.715,68 EUR od 15.12.2014. do isplate; - 9.826,80

kn I 1.304,24 EUR od 15.01.2015. do isplate; - 9.826,80 kn I 1.304,24 EUR od 15.02.2015. do isplate; - 9.826,80 kn I 1.304,24

EUR od 15.03.2015. do isplate; - 9.826,80 kn I 1.304,24 EUR od

15.04.2015. do isplate; - 9.826,80 kn I 1.304,24 EUR od

15.05.2015. do isplate,

sve kamate izuzev zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, te sve kamate po stopi koja se od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015.

određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište,

uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do

31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku H.p. d.d., Z., OIB: …, da tužitelju Z.M. iz S., OIB: …, isplati iznos od 2.713,91 eur* / 20.900,00 kn sa zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

- 1.000,00 kn / 132,72 EUR od 30.12.2011. do isplate; -

2.000,00 kn / 265,45 EUR od 15.07.2012. do isplate; - 1.000,00

kn / 132,72 EUR od 17.12.2012. do isplate; - 400,00 kn / 53,09

EUR od 1,5.05.2012. do isplate;

- 2.000,00 kn / 265,45 EUR od 15.07.2013. do isplate; -

1.000,00 kn / 132,72 EUR od 18.12.2015. do isplate; - 500,00

kn / 66,36 EUR od 23.03.2016. do isplate;

- 2.000,00 kn / 265,45 EUR od 23.12.2016. do isplate; -

1.000,00 kn / 132,72 EUR od 24.05.2017. do isplate, - 1.000,00

kn / 132,72 EUR od 21.12.2017. do isplate; - 500,00 kn / 66,36

EUR od 21.03.2018.9. do isplate;

- 1.000,00 kn / 132,72 EUR od 21.05.2018. do isplate;

- 2.500,00 kn / 331,81 EUR od 20.1,2.2018. do isplate; - 500,00

kn / 66,36 EUR od 21.03.2019. do isplate;

- 1.000,00 kn / 132,72 EUR od 21.05.2019. do isplate; -

3.000,00 kn / 398,17 EUR od 16.12.2019. do isplate,

III./ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja Z.M. iz S., OIB: …, kojim potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 16.500,00 kn i isplatu zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom dosuđenom bruto iznosu.

IV./ Nalaže se tuženiku H.p. d.d., Z., OIB: …, da tužitelju Z.M. iz S., OIB: …, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.725,28 eur* / 65.740,63 kn sa zateznom kamatom koja teče od 21. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

V./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5592/11 od 30.01.2015.,

potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-58/19 od

1.10.2019. pod točkom II. prvostupanjske presude utvrđeno da je izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju od 05.10.2011. nedopušten, te je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto inspektora unutarnje kontrole u uredu za korporativnu sigurnost na području županije. Tuženik je tužitelja temeljem citirane presude pozvao na rad dopisom od 12.11.2019. koji dopis je tužitelj zaprimio dana 15.11.2019., a tužitelj je tuženika dopisom od 5.12.2019. obavijestio da se ne želi vratiti na rad. Tužitelj navodi da je tuženik temeljem presude dužan isplatiti tužitelju naknadu plaće i svih primanja na koje bi tužitelj imao pravo da nije bilo nezakonitog otkaza ugovora o radu za razdoblje od nezakonitog prestanka ugovora o radu tužitelja kod tuženika, tj. od 27.10.2011. do 5.12.2019. Ugovorom o radu sklopljenim s tuženikom 23.09.2011. za radno mjesto inspektor unutarnje kontrole, Ured za korporativnu sigurnost na području županije, tužitelj je imao ugovorenu osnovnu plaću u visini 1.400 bodova (čl. 10. ugovora). Temeljem odredbe čl. 10. ugovora o radu, vrijednost boda, visina plaće i ostala primanja, određuju se temeljem odredbi Kolektivnog ugovora i Pravilnika o plaćama tuženika. Odredbom čl. 11. Ugovora o radu tuženik se obvezao da će tužitelju isplaćivati pripadajuće naknade u visini određenoj Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o naknadama radnicima na teret troškova, koji je sastavni dio Pravilnika o radu. Tužitelj je u razdoblju od 1.03.2012. do 30.06.2013. te od 1.11.2014. do 19.14.2015. bio zaposlen u društvu B. d.o.o. S. Slijedom navedenog, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj traži da mu tuženik isplati iznose kao u izreci uz naknadu troška parničnog postupka, sve sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da nije sporno da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5592/11 od 30.01.2015., potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-58/19 od 01.10.2019. pod točkom II. prvostupanjske presude utvrđeno da je izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju od 05.10.2011. nedopušten, da je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto inspektora unutarnje kontrole u uredu za korporativnu sigurnost na području županije, da je tuženik tužitelja temeljem citirane presude pozvao na rad dopisom od 12.11.2019. koji dopis je tužitelj zaprimio dana 15.11.2019, kao i da je tužitelj tuženika dopisom od 05.12.2019. obavijestio da se ne želi vratiti na rad. Spori osnovu potraživanja u razdobljima u kojima je tužitelj tijekom utuženog razdoblja bio u radnom odnosu kod drugih poslodavaca. Predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5592/11 od 30.1.2015., presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž R-58/19 od 1.10.2019., Dopis tuženika od 12.11.2019., Odgovor tužitelja od 5.12.2019., Povratnicu, Ugovor o radu od 23.9.2011., Podatke o plaći, Kolektivne ugovore tuženika, Pravilnike o plaćama, Pravilnike o naknadama radnicima na teret troškova, Potvrde o visini dohotka i Podatke od HZMO-a, te proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji P.B. iz Centra d.o.o.

Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

Među strankama nije sporno da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5592/11 od 30.01.2015., potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-58/19 od 01.10.2019. pod točkom II. prvostupanjske presude utvrđeno da je izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju od 05.10.2011. nedopušten, da je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto inspektora unutarnje kontrole u uredu za korporativnu sigurnost na području županije, da je tuženik tužitelja temeljem citirane presude pozvao na rad dopisom od 12.11.2019. koji dopis je tužitelj zaprimio dana 15.11.2019, kao i da je tužitelj tuženika dopisom od 05.12.2019. obavijestio da se ne želi vratiti na rad.

6. Člankom 87. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/2009, 61/2011 i 73/2013) i 95. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/2014, 127/2017 i 98/2019, dalje: ZR) propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

7. Iz dokumentacije koja prileži spisu (Obrasci IP) proizlazi da je tužitelj u razdoblju od ožujka 2012. do kolovoza 2013. te u razdoblju od prosinca 2014. do svibnja 2015. bio zaposlen kod drugog poslodavca B. d.o.o., kod kojeg je ostavarivao nižu plaću, a u preostalom utuženom razdoblju je bio nezaposlen.

8. Prema tome, tužitelj ima pravo na naknadu za izgubljenu plaću i sva materijalna prava iz radnog odnosa za razdoblje u kojem plaću i ostala materijalna prava nije ostvarivao zbog nedopuštenog otkaza odnosno zbog nezakonite odluke o prestanku ugovora o radu.

9. Prigovor presuđene stvari koji je tijekom postupka istaknuo tuženik nije osnovan. Ovo stoga jer je sud izvršio uvid u spis poslovni broj: Pr-3333/2019 te utvrdio da je tužitelj u tom predmetu utužio razliku u plaći po osnovi otkaza ugovora o radu za radno mjesto izvršnog direktora Uprave za internu reviziju i kontrolu, a koji tužbeni zahtjev je odbijen jer je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž R-737/19 od 11.6.2019. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio utvrđenje nedopuštenosti otkaza na tom radnom mjestu. U ovoj pravnoj stvari tužitelj svoj tužbeni zahtjev za isplatu razlike u plaći i ostalih materijalnih prava temelji na činjenici da je otkaz ugovora o radu tužitelju od 5.10.2011. za radno mjesto Inspektora unutarnje kontrole u uredu za korporativnu sigurnost na području županije, utvrđen nedopuštenim. Prema tome, zahtjevi tužitelja za isplatom materijalnih prava iz Kolektivnih ugovora u spornom predmetu temeljeni su na činjenici radnog odnosa i (ne)dopuštenosti otkaza na radnom mjestu Izvršnog direktora, a ne radnom mjestu Inspektora unutarnje kontrole kao u ovome predmetu. Slijedom navedenog, ne radi se o činjenično i pravno istovjetnom predmetu.

10. Iz podataka koje je HZMO dostavio u spis proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u društvu B. d.o.o. od 1.3.2012. do 30.6.2013. te 6.11.2014. do 19.4.2015., a u od 20.4.2015. pa nadalje kod poslodavca Sveučilište u S.

11. Iz Potvrda o visini dohotka koje je Porezna uprava dostavila u spis proizlazi visina dohotka koju je tužitelj ostvario u utuženom razdoblju.

12. Radi utvrđenja visine naknade plaće sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji P.B. iz društva Centar d.o.o.

13. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je vještak temeljem dokumentacije u spisu izvršio izračun očekivane bruto plaće temeljem podataka o plaći koju je tužitelj ostvario kod tuženika u razdoblju koje je prethodilo otkazu ugovora o radu i dokumentacije koja prileži spisu.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da izgubljena zarada tužitelja po osnovi razlike očekivane plaće koju bi tužitelj mogao ostvariti kod tuženika u odnosu na plaće koje je ostvario u utuženom razdoblju iznosi bruto 501.231,59 kn,

a iznosi su iskazani u Tabeli 3, stupac 5 nalaza. Visina potraživanja po osnovi ostalih materijalnih prava koja bi tužitelj mogao ostvariti kod tuženika u utuženom razdoblju iznosi neto 8.200,00 kn (Tabela 4, stupac 3 nalaza).

15. Nalazu i mišljenju prigovorio je tužitelj u dijelu koji se odnosi na neobračunati dodatak na plaću na ime titule doktora znanosti, te u dijelu koji se odnosi na ostala materijalna prava navodeći da mu je vještak obračunao ista u iznosu od 8.200,00 kn, dok je sam tuženik u odgovoru na tužbu priznao i daljnja prava u vidu naknade novčanih iznosa na ime regresa za 2013. u iznosu od 2.000,00 kn, na jednokratnu isplatu u iznosu od 1.000,00 kn u 2015. s danom dospijeća 18.12.2015., te na isplatu svih ostalih jednokratnih prigodnih nagrada i dodataka na plaću kao u odgovoru na tužbu.

16. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je i tuženik navodeći da postotak uvećanja za 22 godine staža iznosi 8,8%, a ne 11,4%, a za 23 godine staža 9,2%,

kao i da tuženik u 2011. nije imao obvezu isplate božićnice, u 2014. nije imao obvezu isplate božićnice, regresa i dara u naravi za Uskrs, te u 2015. nije imao obvezu isplate dara u naravi za Uskrs, kao i da nema priznanja tuženika u odgovoru na tužbu i da ne postoji pravni izvor temeljem kojeg bi tužitelj ili drugi radnik tuženika ostvario dodatak na plaću na ime titule doktora znanosti.

17. U svom očitovanju vještak je istaknuo da prema dokumentaciji ne postoji pravna osnova prema kojoj bi radnicima tuženika pripadao dodatak za znanstveni stupanj. U odnosu na navod tužitelja vezan uz materijalna prava, vještakinja ističe da je njen zadatak bio izvršiti obračun za utuženo razdoblje od listopada 2011. do travnja 2015., a materijalna prava koja tužitelj navodi odnose se na datum isplate izvan utuženog razdoblja.

18. Vještak u odnosu na prigovore tuženika navodi da je čl. 43. Kolektivnog ugovora od 31.12.2013. propisano da se dodatkom osnovnoj plaći po osnovi radnog staža osnovna plaća radnika povećava za svaku navršenu godinu staža za 0,4%, i to od prvog dana nakon isteka mjeseca u kojem je radnik navršio punu godinu radnog staža. Kao broj navršenih godina radnog staža smatra se ukupan broj godina radnog staža koje radnik navršava do kraja tekuće kalendarske godine. Imajući u vidu navedenog, vještak je u izračunima primijenio uvećanje za minuli rad od 0,4% za svaku godinu nakon datuma početka primjene Kolektivnog ugovora počevši od prvog dana nakon isteka mjeseca u kojem je radnik navršio punu godinu radnog staža, ali na način da je stečeni iznos dodatka za minuli rad koje je radnik ostvario do dana 31.12.2013. uvećao za 0,4% odnosno vještak nije izvršio za prethodno stečene godine staža umanjenje od 0,1% po godini već je na postotak koji je bio u primijeni 31.12.2013. dodavao 0,4% godišnje. Smatra da je pravno pitanje da li se dodatak za staž nakon primjene 1.1.2014. po stopi od 0,4%

računa od prvog dana zaposlenja radnika ili počevši od 1.1.2014. Također navodi da ukoliko sud zauzme stav da se dodatak za staž po stopi od 0,4% računa za cjelokupni radni staž radnika, a ne samo nakon 1.1.2014., vještak daje izračun i za taj slučaj, odnosno u tom bi slučaju potraživanje tužitelja iznosilo bruto 497.289,19 kn.

19. U odnosu na navode tuženika o materijalnim pravima, vještak navodi da dokumentaciji ne prileže Odluke tuženika o neisplati materijalnih prava radnicima za 2011., 2012., 2014. i 2015., dok je razvidno da je po osnovu isplate upravo tih prava radnika za 2013. sklopljen Aneks Kolektivnog ugovora br. 2 kojim je određeno da se naknade iz čl. 52. i 60. neće primjenjivati za 2013. pa je vještak izvršio obračun sukladno primjenjivim odredbama KU uz primjenu Aneksa 2.

20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje te dopunu stalnog sudskog vještaka, s obzirom da je dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u dokumentaciju te je valjano obrazložen.

21. U odnosu na pravno pitanje da li se dodatak za staž nakon primjene

1.1.2014. po stopi od 0,4% računa od prvog dana zaposlenja radnika ili počevši od

1.1.2014., valja navesti da je sud stava da se dodatak na staž u iznosu od 0,4%

računa nakon primjene odnosno nakon 1.1.2014., a ne retroaktivno. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti izračun naknada plaće iz osnovnog nalaza i mišljenja u iznosu od bruto 501.231,59 kn, te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci.

22. Tužitelju je priznato i pravo na materijalna prava u iznosu od 8.200,00 kn, a odnose se na božićnicu za 2011., (1.000,00 kn), regres (2.000,00 kn), dar u naravi za Uskrs (400,00 kn) i božićnicu (1.000,00 kn) za 2012., regres (2.000,00 kn), dar u naravi za Uskrs (400,00 kn) i božićnicu (1.000,00 kn) za 2014. te dar u naravi za Uskrs (400,00 kn) za 2015., sve sukladno čl. 52. i 60. Kolektivnog ugovora (Glasnik br. 5/2011) i čl. 53. i 61. Kolektivnog ugovora (Glasnik br. 12/2013,3/2015) te čl. 16. st. 7. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14). Kako tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom za razdoblje do travnja 2015. potražuje isplatu iznosa od 4.400,00 kn, to je sud imajući u vidu čl. 2. ZPP-a odlučio kao u izreci, dok je valjalo odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim potražuje daljnje iznose materijalnih prava koja su dospjela nakon utuženog razdoblja od svibnja 2015. nadalje u iznosu od 16.500,00 kn. U tom dijelu sud dodaje da dostavljanje podataka u odgovoru na tužbu od strane tuženika o pregledu materijalnih prava prema nazivu, iznosu i datumu isplata, ne predstavlja tuženikovo priznanje tužbenog zahtjeva u tom dijelu tužbenog zahtjeva.

23. Valja dodati da je nakon izrade nalaza i mišljenje te očitovanja vještaka na prigovore, tuženik istaknuo novi prigovor navodeći da vještak nije uzeo u obzir ugovorenu neisplaćenu neto plaću tužitelja kod drugog poslodavca.

24. U odnosu na navedeni prigovor valja istaknuti da je vještak, kako to navodi u nalazu i mišljenju, prilikom izrade obračuna koristio, između ostalog, Obrazac IP tvrtke B. d.o.o. za razdoblje od 2012. do 2015. i dopis HZMO-a o evidentiranim prijavama za mirovinsko osiguranje iz čega proizlazi da je vještak u obzir uzeo obračunatu plaću tužitelja bila ona isplaćena ili ne, pa je valjalo otkloniti taj prigovor.

25. Tužitelju na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata koja teče od 16. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate temeljem čl. 92. st. 3. ZR-a i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak koji čine sastavni dio bruto plaće uz neto plaću i doprinose jer taj iznos dospijeva tek s isplatom u smislu odredbe čl. 45. st. 1. i st. 2. Zakona o porezu na dohodak (“Narodne novine” br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15), pa je valjalo odbiti tuženi zahtjev tužitelja u tom dijelu.

26. Kamata na pojedinačne iznose materijalnih prava temelji se na čl. 29. st. 1. ZOO-a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, a teče kako je to navedeno u izreci, sukladno prethodno navedenim KU tuženika i datumima isplate kako je to dostavio tuženik u odgovoru na tužbu.

27. Tužitelju je temeljem čl. 154. st. 5. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

28. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe – 7.845,00 kn (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 1.9.2020. i 1.12.2022. – svaki po 7.845,00 kn (Tbr. 8/1), pristupa na ročišta 24.9.2020., 21.1.2021. i 29.3.2023. – svako po 7.845,00 kn (Tbr. 9/1) i sastava podnesaka od 29.9.2020. i 26.10.2020. – svaki po 1.961,25 kn (Tbr. 8/3),

što uz 25% PDV-a (12.748,13 kn) iznosi 63.740,63 kn, a uz trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn ukupno iznosi 65.740,63 kn.

29. Tužitelju je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

30. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska 11.2.2021 kojim izvješćuje sud o uplati predujma jer nije bio potreban s obzirom da je dovoljno da dostavi potvrdu o uplati, kao ni trošak sastava podnesaka od 17.1.2022., 9.5.2022.,

1.6.2022. i 15.12.2022. koji sadržajno predstavljaju požurnicu, pa kako je sud dužan po službenoj dužnosti postupati u svakom predmetu, to taj trošak nije bio potreban (čl. 155. ZPP-a). Tužitelju nije priznat niti trošak sastava podneska od

12.11.2021. jer u istom iznosi prigovore na nalaz i mišljenje, a s kojima u konačnici nije uspio. Zahtjev za trošak pristupa na ročište za objavu je također odbijen jer tužitelj može preuzeti presudu s e-oglasne ploče suda ili neposredno u sudu pa navedeni troškovi nisu bili potrebni radi vođenja parnice u smislu čl. 155. ZPP-a.

31. Zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka odbijen je jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (3%) koji djelomično predstavlja i sporedno potraživanje (zatezna kamata), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 21. lipnja 2023.

Sutkinja:

Lucija Miše,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte