Poslovni broj: 15 UsI-932/23-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. B., OIB: …, iz K.S., , zastupanog po opunomoćeniku M. V., odvjetnikuu S., , protiv tuženika Ministarstva prostornog

uređenja, graditeljstva i

državne imovine Republike Hrvatske, (ranije Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske), OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, bez rasprave, 21. lipnja 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/17-26/448, URBROJ: 531-05-2-2-17-2/K.M. od 28. kolovoza 2017. te da mu se izda rješenje o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu manje zahtjevnu zgradu, stambene namjene, GBP-a 139,96 m2, koja je izgrađena na k.č. 6581/3 k.o. K. S. (S.I.),

odnosno 3733 k.o. K. S. (N.I.).

II. Uslijed presuđenog kao pod točkom I., ročište zakazano za dan 6. srpnja 2023. u 13,15 sati neće se održati.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 11. travnja 2023. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/17-26/448, URBROJ: 531-05-2-2-17-2/K.M. od 28. kolovoza 2017., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, a potom i prvostupanjskog rješenja, nakon čega navodi kako tužbu podnosi iz razloga što je osporeno rješenje nezakonito i nepravilno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kao i povreda postupka, što se u postupku koji je aktu prethodio nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, kao i što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. Tuženik samo taksativno navodi zakonske članke na koje se poziva, međutim odluku ne potkrjepljuje nikakvim obrazloženjem. Nejasno je kako tuženik zaključuje da izjave svjedoka nisu dokazno sredstvo kojim se može dokazivati činjenica da je zgrada izgrađena do 21. lipnja 2011.. kada su iskazi svjedoka zakonski utemeljeni dokaz koje je tuženik trebao uvažiti, ocijeniti i staviti u svezu s ostalim dokazima. Objekt je vidljiv na snimci i kao takav je trebao biti ozakonjen, jer je izgrađen prije 21. lipnja 2011., što se može utvrditi i drugim dokazima koje će tužitelj predložiti u ovom postupku. Iz okolnosti slučaja očito proizlazi da je tuženik pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada paušalno navodi da provođenje očevida na licu mjesta ne bi moglo utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari, budući da je prema navodima tuženika prvostupanjskim postupkom pravilno utvrđena činjenica da zgrada nedvojbeno nije vidljiva na DOF5/2011. Ovakvo postupanje je protuzakonito iz razloga što tuženik samovlasno utvrđuje određenu okolnost kao neoborivu činjenicu, bez da je dao mogućnost tužitelju da u postupku vezano za tu okolnost dokaže suprotno provođenjem očevida na licu mjesta. Tužitelj je u žalbi detaljno iznio razloge neosnovanosti postupanja upravnih tijela, pa se neće u tužbi ponavljati nego ukazuje na navode iz žalbe. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjsko rješenje nezakonito. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže sudu da donese presudu kojom će poništiti osporeno rješenja tuženika te da mu se izda rješenje o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu manje zahtjevnu zgradu, stambene namjene, GBP-a 139,96 m2, koja je izgrađena na k.č. 6581/3 k.o. K.S. (S.I.), odnosno 3733 k.o. K. S. (N.I.), a pored toga predložio je i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave (članak 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 64/16, 29/17 i 121/22, dalje ZUS), pa kako su odlučne činjenice za rješavanje ovog spora dostatno utvrđene, sud iako je zakazao glavnu raspravu, odlučio je istu ne održati pa je bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu od strane tuženika, odlučio donijeti presudu.

4.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da ga se sasluša u svojstvu stranke u ovom sporu, to na okolnosti precizirane u tužbi, kao nepotreban i suvišan smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza, s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika, te spisu upravnog spora, a imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Naime, prvostupanjskim rješenjem Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada, Klasa: UP/I-361-03/15-01/1418, Urbroj: 403-02-4-2/0222-16-16 od 28. studenog 2016. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje nezakonito izgrađene manje zahtjevne zgrade, stambene namjene, GBP-a 139,96 m2, koja je izgrađena na k.č. 6581/3 k.o. K. S. (S.I.),

odnosno 3733 k.o. K. S.(N.I.), to u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko

tijelo utvrdilo kako se u konkretnom slučaju ne radi o zgradi kakvu u vidu ima odredba čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12 i 143/13).

9.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/17-26/448, URBROJ: 531-05-2-2- 17-2/K.M. od 28. kolovoza 2017. postupajući po žalbi tužitelja, njegova žalba je odbijena čime je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje.

10.Među strankama ovog spora isključivo prijepornom se ukazuje radi li se u konkretnom slučaju o zgradi kakvu u vidu ima odredba čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12 i 143/13), odnosno o zgradi koja bi bila podobna za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, kao i je li u tom pogledu činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i na isto potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, slijedom čega je prijeporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

11. Odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12 i 143/13) propisano je da nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra se zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje,

odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (u daljnjem tekstu: DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

Stavkom 2. da nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra se i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.

Stavkom 3. da uvjerenje iz stavka 2. ovoga članka obvezno sadrži broj katastarske čestice i ime katastarske općine na kojoj je zgrada izgrađena, ime naselja i ulice/trga u kojemu se zgrada nalazi i kućni broj ako je određen.

Stavkom 4. da DOF5/2011 mora biti dostupna na uvid građanima u sjedištu središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove državne izmjere i katastar nekretnina, područnim uredima za katastar, Gradskom uredu za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba (u daljnjem tekstu: katastarski uredi) i upravnim tijelima koja donose rješenja o izvedenom stanju.

12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja istu odbio, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako u predmetnoj upravnoj stvari nisu bile ispunjene pretpostavke da bi se zahtjevu tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju moglo udovoljiti s obzirom da i sud zaključuje kako se u konkretnom slučaju ne radi o zgradi kakvu u vidu ima odredba čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je svojim rješenjem odbilo zahtjev tužitelja, kao i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, pa stoga sud osporeni akt tuženika cijeni u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

13.Nadalje, sud nalazi potrebnim navesti kako je iz podataka spisa razvidno da je prvostupanjsko rješenje donijeto u ponovnom postupku, povodom ranijeg rješenja tuženika, Klasa: UP/II-361-05/16-26/224, Urbroj: 531-05-2-2-16-3 od 18. ožujka 2016. kojim je poništeno prethodno prvostupanjsko rješenje u istoj stvari i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak s obrazloženjem da tijelo prvog stupnja nije utvrđivalo vidljivost predmetne zgrade u smislu čl. 2. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, odnosno da nije pozvalo zaključkom podnositelja zahtjeva da sudjeluje u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađene zgrade na način da se izjasni o okolnosti da predmetna zgrada nije vidljiva na DOF5/2011, kao i o svim činjenicama i okolnostima relevantnim za donošenje rješenja po njegovu zahtjevu, te da dostavi dokaz da je predmetna zgrada vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. koju izdaje Središnji ured Državne geodetske uprave ili da je ista do 21. lipnja 2011. evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.

14.Iz spisa je nadalje vidljivo kako je tijelo prvog stupnja u ponovnom postupku pozvalo tužitelja zaključkom od 10. svibnja 2016. da se u roku od 30 dana od dana primitka zaključka izjasni o okolnosti da predmetna zgrada nije vidljiva na DOF5/2011, te da dostavi dokaz da je predmetna zgrada vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. koju izdaje Središnji ured Državne geodetske uprave ili da je ista do 21. lipnja 2011. evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje, kao i da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima relevantnim za donošenje rješenja po njegovu zahtjevu, to pak iz razloga, jer je u provedenom postupku izvršen uvid u DOF5/2011 te je utvrđeno da predmetna zgrada izgrađena na k.č. 6581/3 (S.I.), odnosno 3733 (N.I.) k.o. K. S., na istome nije vidljiva, o čemu je sastavljena službena bilješka, koja prileže spisu.

15.Potom, postupajući po citiranom zaključku prvostupanjskog tijela, prema podacima spisa proizlazi da se tužitelj očitovao podneskom od 29. lipnja 2016., u kojem je ponovio navode iz dopune žalbe od 25. veljače 2016., tj. da je snimak područja na kojem se nalazi objekt iznimno loš, da je konfiguracija takva da postoji denivelacija, zbog koje je sjeverni i zapadni dio objekta gotovo u potpunosti ukopan u zemlju, a zbog čega se stvara dojam da objekta nema, te da se boljim razmatranjem snimka može uočiti razlika između dijela na kojem se nalazi objekt i okućnice, jer je objekt bijele boje, a okućnica zelene. Osim toga, tužitelj je podsjetio ovo tijelo da su prethodno dostavljene izjave svjedoka koji bi mogli potvrditi da je zgrada postojala prije započetog snimanja, te dostavlja dodatni dokaz - fotografije predmetnog objekta, iz kojih je razvidno postojanje starijeg objekta (zapadno od objekta koji je predmet legalizacije), koji također nije vidljiv na ortofoto snimci iz istih razloga kao i predmetni objekt, međutim tužitelj uz ovaj podnesak nije dostavio dokaz da je predmetna zgrada vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011 koju izdaje Središnji ured Državne geodetske uprave ili da je ista do 21. lipnja 2011 evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaju uvjerenje, sukladno čl. 2. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.

16.Uslijed izloženog, s obzirom da tužitelj nije dostavio potrebnu dokumentaciju traženu naprijed citiranim zaključkom, zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju predmetne zgrade odbijen je prvostupanjskim rješenjem pozivom na odredbu članka 47. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku, a u vezi s člankom 2. stavak

1. i 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgradenim zgradama, protiv kojeg rješenja je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, protiv kojeg rješenja je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

17.Glede tužbenih prigovora koji se odnose na temeljno prijeporno pitanje u ovom sporu i to radi li se u konkretnom slučaju o zgradi koja bi bila podobna za izdavanje rješenja o izvedenom stanju u smislu naprijed citirane odredbe čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, u svezi s čim tužitelj ističe kako je ovdje riječ upravo o takvoj zgradi, za kazati je kako sud takve navode ne nalazi osnovanim.

18.Naime, s prethodnim u vezi prvenstveno je za kazati kako da bi se moglo izdati rješenje o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu, prije svega je potrebno da je riječ o zgradi kakvu u vidu ima odredba čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, što pak znači da se primarno mora raditi o zgradi koja je vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (u daljnjem tekstu: DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, što pak znači da bi se neka zgrada ozakonila da se mora raditi upravo o zgradi kakvu definira citirana odredba.

19.Međutim, prama podacima spisa i dokumentaciji koja prileže spisu, i ovaj sud zaključuje kako se u konkretnom slučaju ne radi o zgradi kakvu u vidu ima odredba čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Naime, od strane upravnih tijela između ostalog izvršen je uvid u dostavljenu dokumentaciju, te je utvrđeno da je u snimci izvedenog stanja prikazana zgrada s dvije etaže - prizemlje i kat, pravilnog tlocrta, s ravnim krovom koji je ravna betonska ploča, sive boje, dok je na DOF5/2011 vidljiva površina nepravilnog oblika, bijele boje, koja ne baca sjenu koju bi trebala bacati u smjeru kako je vidljivo kod okolnih zgrada i vegetacije, a da zgrada za koju je tužitelj zatražio izdavanje rješenja o izvedenom stanju nije objekt koji je vidljiv na DOF5/2011 proizlazi i iz geodetske snimke izvedenog stanja, točnije iz geodetskog snimka preklopljenog na DOF5/2011, a koji je njezin sastavni dio.

20.Osim toga, ukoliko bi bili točni podaci iz dostavljene snimke izvedenog stanja, odnosno da se doista radi o objektu koji je vidljiv na DOF5/2011, u tom slučaju bi predmetna zgrada na DOF5/2011 bacala izrazitu sjenu, kao što je to slučaj sa zgradama s ravnim krovom koje se nalaze jugoistočnije od nje. Isto tako, kada bi tvrdnja tužitelja, da zbog konfiguracije terena dolazi do denivelacije (neravnog terena) zbog koje je sjeverni, istočni i zapadni dio objekta gotovo u potpunosti ukopan u zemlju, bila točna, tada bi zgrada definitivno imala etažu suterena, što pak ne odgovara podacima iz dostavljene snimke izvedenog stanja, prema kojima zgrada nema etažu suterena, već prizemlja. Također, i ovaj sud je stajališta da se takvi navodi tužitelja zapravo niti ne odnose na zgradu koja je predmet ozakonjenja, već na zgradu koja se nalazi južnije od nje ili, eventualno, na zgradu koja se nalazi zapadnije od nje, što proizlazi iz DOF5/2011, te iz dostavljeog geodetskog snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade.

21.Ujedno, i ovaj sud primjećuje kako i sam tužiitelj u svom podnesku od 29. lipnja 2016. između ostalog navodi da je iz priloženih fotografija razvidno postojanje starijeg objekta (zapadno od objekta koji je predmet legalizacije), koji takoder nije vidljiv na ortofoto snimci iz istih razloga kao i objekt koji je predmet ozakonjenja. Dakle, sam tužitelj potvrđuje činjenicu koja je utvrđena i uvidom u DOF5/2011 te u dostavljenu geodetsku snimku izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade i to da zgrada za koju se traži izdavanje rješenja o izvedenom stanju nije vidljiva na DOF5/2011, odnosno da je na istom vidljiva isključivo površina nepravilnog oblika, bijele boje, koja svojim dimenzijama i položajem ne odgovara stanju kako je to prikazano u dostavljenoj geodetskoj snimci izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade, koja nedvojbeno ne baca sjenu koji bi trebala bacati u smjeru kako je to vidljivo kod okolnih zgrada i vegetacije, što neprijeporno znači da se ovdje ne radi o zgradi na kojoj bi bili izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi u smislu čl. 2. st. 1. i 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, budući je nesporno da nisu izvedeni zidovi ili stupovi s gredama i strop ili krovna konstrukcija.

22.Kod izloženog stanja stvari, po stajalištu ovog suda neprijeporno je da u predmetnoj upravnoj stvari uopće nije riječ o zgradi iz čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, koja bi u smislu citirane odredbe bila podobna za izdavanje rješenja o izvedenom stanju budući je ista neupitno izgrađena nakon 21. lipnja 2011., pa upravo iz tog razloga nije, niti može biti vidljiva na karti DOF5/2011. Osim toga, imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud primjećuje da prvostupanjsko tijelo nije ni trebalo zaključkom pozivati tužitelja da dostavi uvjerenje Državne geodetske uprave, kakvo u vidu ima odredba čl. 2. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, međutim kako je tijelo prvog stupnja svoje rješenje donijelo u ponovljenom postupku, nakon što je tuženik poništio prethodno rješenje prvostupanjskog tijela uz uputu da se tužitelja zaključkom pozove da dostavi takvo uvjerenje, tijelo prvog stupnja postupilo je na takav način, iako se takvo uvjerenje traži samo u situaciji kada je dvojbeno je li zgrada koja je predmet ozakonjenja vidljiva na DOF5/2011, ali u konkretnoj upravnoj stvari nedvojbeno je da zgrada koja je predmet ozakonjenja nije vidljiva na DOF5/2011, no potpuno je jasno da takvo postupanje tijela prvog stupnja nije od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

23.Naime, takvim postupanjem tijela prvog stupnja tužitelj je zapravo ostvario veća prava nego što su mu mjerodavnim Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama pripadaju, te je imao mogućnost dokazati da se u konkretnom slučaju radi o zgradi koja je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili da je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje, ali tužitelj iako je uredno zaprimio zaključak prvostupanjskog tijela od 10. svibnja 2016. kojim je pozvan da dostavi uvjerenje kakvo u vidu ima odredba čl. 2. st. 2. tog Zakona, po istom nije postupio, odnosno nije dostavio traženo uvjerenje, što samo dodatno potvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o zgradi kakvu u vidu ima odredba čl. 2. istog Zakona, odnosno o onoj koja bi bila podobna za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, što pak samo dodatno potvrđuje zakonitost odbijanja zahtjeva tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju.

24.Konačno, vezano za tužbene navode tužitelja u kojima ističe da se postojanje predmetne građevine može utvrditi i drugim dokaznim sredstvima, primjerice izjavama svjedoka, te očevidom, za istaknuti je kako je mjerodavni Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama jasno, precizno i nedojbeno definirao na koji način se dokazuje da je zgrada izgrađena do 21. lipnja 2011., to upravo kroz odredbe čl. 2. st. 1. i 2., što pak znači da se mora raditi o zgradi koja je vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (DOF5/2011), ili onoj koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje, međutim sud se već u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude detaljno očitovao zbog čega se u konkretnom slučaju ne radi o takvoj zgradi, budući da ista nije vidljiva na DOF5/2011, niti je postojanje iste tužitelj dokazao dostavom uvjerenja iz odredbe čl. 2. st. 2. citiranog Zakona, kod kojeg nedvojbenog stanja stvari, u opisanim okolnostima izgrađenost zgrade do 21. lipnja 2011. nije moguće dokazivati iskazima svjedoka.

25.Također, ujedno je za nadodati kako je odredbom čl. 16. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama propisano da se veličina, stupanj završenosti i namjena zgrade za koju se donosi rješenje o izvedenom stanju utvrđuju prema stanju prikazanom u arhitektonskoj snimci, odnosno snimci izvedenog stanja i stanju utvrđenom na očevidu, međutim to pak isključivo pod uvjetom da je zgrada za koju se traži ozakonjenje u svim svojim gabaritima vidljiva na DOF5/2011, odnosno da se radi o zgradi kakvu u vidu ima odredba čl. 2. istog Zakona, o čemu se ovdje ne radi iz razloga koje je sud prethodno obrazložio s obzirom da na DOF5/2011 nedvojbeno nije vidljiva zgrada za koju je tužitelj zatražio izdavanje rješenja o izvedenom stanju, kod kojeg neprijepornog stanja stvari je potpuno jasno da nije bilo potrebe za izvođenjem bilo kakvih daljnjih dokaza jer je takva nedvojbena činjenica dostatna da se odbije zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju.

26.Naposljetku, za nadodati je kako kod neprijepornog utvrđenja i to da se ovdje ne radi o zgradi kakvu u vidu ima odredba čl. 2. st. 1. i 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, potpuno je jasno je da nije bilo ni potrebe utvrđivati jesu li ispunjeni ostali uvjeti za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, budući da sama činjenica što nije riječ o zgradi iz ove odredbe sama za sebe već predstavlja eliminacijski kriterij za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, kod kojeg stanja stvari nije bilo ni potrebno utvrđivati postojanje bilo kakvih daljnjih uvjeta za izdavanje takvog rješenja.

27.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

28.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito prvostupanjsko rješenje, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

29.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao pod točkom I. u izreci ove presude.

30.Potom, s obzirom da je sud uslijed naprijed izloženih razloga odlučio donijeti presudu bez održavanja rasprave, zakazano ročište za 6. srpnja 2023. u 13,15 sati postalo je bespredmetno, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci presude.

31.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 21. lipnja 2023. godine

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja M. V., odvjetniku u S., ,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.

Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).

- Spis u kalendar 30 dana.