REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3418/2019

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Branku Karamanu, u pravnoj stvari tužiteljice M. A. iz S., OIB:…, zastupana po

punomoćniku S. K., odvjetniku u S., protiv tuženika A. d.d.,

OIB: .., zastupan po odvjetnicima iz

Odvjetničkog društva K. i P. d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti i isplate,

nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 26. svibnja 2023. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, dana 21. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2.Ugovora o kreditu broj … od 8.12.2005. godine,

zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 2., ugovoreno kako banka odobrava kredit u kunskojprotuvrijednosti iznosa od 9.605,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d., važećem na dan korištenja kredita, članak 3., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamate obračunavaju na iznos kredita iz članka 2. ovog ugovora te kako se kamata obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF H. A.- A.-B. d.d. na dan plaćanja, članak 4., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 182,36 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF H. A.-A. B. d.d., na dan plaćanja.

II/ Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 6. Ugovora o kreditu broj … od 8.12.2005. godine,

zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d. ili drugom aktu banke, time da korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 15 dana, isplati iznos od 291,31 Eura/2.195,16 kn, sve sa zateznim kamatama, obračunatim po stopi od 15% do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate, i to na iznos od 195,57 Eura//1.473,63 kn kako slijedi:

na iznos od

1,66 Eura// 12,48 kn od 31.10.08. 3,30

Eura/ 24,88 kn od 31.12.08. 4,48 Eura/

33,79 kn od 31.01.09. 5,02 Eura/ 37,82

kn od 28.02.09. 3,55 Eura/ 26,72 kn od

31.03.09. 3,84 Eura/ 28,97 kn od

30.04.09. 1,58 Eura/ 11,92 kn od

31.05.09. 0,36 Eura/ 2,71 kn od

31.07.09. 1,24 Eura/ 9,32 kn od

31.08.09. 1,16 Eura/ 8,75 kn od

30.09.09. 0,27 Eura/ 2,06 kn od

31.10.09. 1,94 Eura/ 14,61 kn od

30.11.09. 3,27 Eura/ 24,67 kn od

31.12.09. 5,17 Eura/ 38,99 kn od

31.01.10. 4,74 Eura/ 35,70 kn od

28.02.10. 7,32 Eura/ 55,13 kn od

31.03.10. 6,83 Eura/ 51,44 kn od

30.04.10. 7,78 Eura/ 58,62 kn od

31.05.10. 16,03 Eura/ 120,79 kn od

30.06.10. 14,33 Eura/ 108,00 kn od

31.07.10. 19,52 Eura/ 147,10 kn od

31.08.10. 17,73 Eura/ 133,59 kn od

30.09.10. 14,85 Eura/ 111,86 kn od

31.10.10. 20,93 Eura/ 157,70 kn od

30.11.10. 28,67 Eura/ 216,01 kn od

31.12.10.

Na iznos od 95,74 Eura/721,53 kn s kamatama kako slijedi:

1,24 Eura/ 9,34 kn od 30.09.07.

1,21 Eura/ 9,13 kn od 31.10.07.

1,18 Eura/ 8,90 kn od 30.11.07.

1,15 Eura/ 8,68 kn od 31.12.07.

1,12 Eura/ 8,45 kn od 31.01.08.

1,09 Eura/ 8,25 kn od 29.02.08.

3,81 Eura/ 28,69 kn od 31.03.08.

3,71 Eura/ 27,92 kn od 30.04.08.

3,60 Eura/ 27,14 kn od 31.05.08.

3,50 Eura/ 26,35 kn od 30.06.08.

3,40 Eura/ 25,58 kn od 31.07.08.

3,29 Eura/ 24,79 kn od 31.08.08.

3,19 Eura/ 24,00 kn od 30.09.08.

3,08 Eura/ 23,20 kn od 31.10.08.

2,97 Eura/ 22,40 kn od 30.11.08.

3,55 Eura/ 26,78 kn od 31.12.08.

3,42 Eura/ 25,78 kn od 31.01.09.

3,29 Eura/ 24,78 kn od 28.02.09.

3,15 Eura/ 23,76 kn od 31.03.09.

3,99 Eura/ 30,08 kn od 30.04.09.

3,81 Eura/ 28,74 kn od 31.05.09.

3,63 Eura/ 27,38 kn od 30.06.09.

3,45 Eura/ 26,02 kn od 31.07.09.

3,27 Eura/ 24,65 kn od 31.08.09.

3,09 Eura/ 23,27 kn od 30.09.09.

2,91 Eura/ 21,89 kn od 31.10.09.

2,72 Eura/ 20,48 kn od 30.11.09.

2,53 Eura/ 19,07 kn od 31.12.09.

2,34 Eura/ 17,66 kn od 31.01.10.

2,16 Eura/ 16,24 kn od 28.02.10.

1,96 Eura/ 14,80 kn od 31.03.10.

1,77 Eura/ 13,36 kn od 30.04.10.

1,58 Eura/ 11,89 kn od 31.05.10.

1,39 Eura/ 10,46 kn od 30.06.10.

1,19 Eura/ 8,99 kn od 31.07.10.

1,00 Eura/ 7,51 kn od 31.08.10.

0,80 Eura/ 6,03 kn od 30.09.10.

0,60 Eura/ 4,54 kn od 31.10.10.

0,40 Eura/ 3,03 kn od 30.11.10.

0,20 Eura/ 1,52 kn od 31.12.10.

IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.389,44 eura/10.468,74 kuna sa zateznim kamatama od 21. lipnja 2023.

pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dan tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.U tužbi radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o krediti u radi isplate podnesenoj ovom sudu 11. lipnja 2019. navodi se kako je tužitelj s prednikom tuženika H. A.-A. -B. d.d. zaključio ugovor o kreditu broj …

Ugovor temeljem kojeg je tužitelju odobren iznos od 9.605,00 CHF U protuvrijednosti domaće valute. Ugovorena je nominalna kamatna stopa od 5,25% koja je promjenjiva temeljem odluke Kreditora koja je kao i odredba o valutnoj klauzuli ništetna i temeljem kojih je tuženik neosnovano stekao utuženi iznos.

1.1. U podnesku od 18. kolovoza 2022. tužitelj je temeljem članka 186. b. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., ) postavio tužbeni zahtjev sukladno provedenom vještačenju. Tužbenim zahtjevom traži ukupno 291,31 eura/2.195,16 kuna sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate na način kako je to specificirano u izreci presude.

2.1.U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev te ističe prigovor zastare potraživanja jer da ništetnost nastaje od trenutka sklapanja ugovora.

Nadalje se navodi da je neovisno o kolektivnim presudama potrebno u svakom konkretnom slučaju posebno utvrđivati da bi odredbe o valutnim klauzulama i promjenjivim kamatnim stopama bile nepoštene te da su te odredbe bile lako uočljive i razumljive. Ujedno da se o njima pojedinačno pregovaralo. Prilikom zaključenja ugovora da tužitelj nije postupao protivno prisilnim propisima. Tuženik ujedno traži da sud prilikom obračuna preplaćenog dijela uzme u obzir i manje plaćene iznose, odnosno negativne razlike te predlaže da se vještačenje provede i primjenom kamatne stope koja je vrijedila za kredite u kunama u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, odnosno 10,35%.

3.U postupku su izvedeni dokazi čitanjem ugovora o kreditu broj … od 8. prosinca 2005., otplatnog plana, pregleda prometa po kreditu,

obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu, konačni otplatni plan, čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještakinje za knjigovodstvo i financije A. B. od 26.

travnja 2022., te očitovanje i dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka A.

B. od 29. listopada 2022., saslušanje tužiteljice M. A. te zaposlenika tuženika P. I..

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi i isplata novčanog iznosa stečenog bez osnove.

4.1.U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).

4.2.Među strankama nije sporno kakav je sadržaj ugovora o kreditu koji je sklopljen te da li je bilo promjena kamatne stope nakon sklapanja istog već da li su te odredbe ugovora kao i odredbe o valutnoj klauzuli ništetne i visina eventualnog potraživanja tužitelja.

5. Sukladno čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

6. Čitanjem ugovora o kreditu broj … od 8. prosinca 2005.,

otplatnog plana, pregleda prometa po kreditu, obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu, konačni otplatni plan, čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještakinje za knjigovodstvo i financije A. B. od 26. travnja 2022., te očitovanje i dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka A. B. od 29. listopada 2022., te saslušanje tužiteljice M. A. i zaposlenika tuženika P. I.,sud je utvrdio:

- da je u vrijeme zaključenja ugovora ugovorena kamatna stopa od 5,25% koja je promjenjiva u skladu s odlukom kreditora, ali se pritom ne pojašnjavaju kriteriji uslijed kojih dolazi do promjene kamatne stope te da se kredit otplaćuje u 60 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 182,36 CHF obračunatih po srednjem tečaju na dan plaćanja.

-financijskim vještačenjem vještaka za financije i računovodstvo A. B. utvrđeno je da je ukupan iznos preplate, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznosio 195,57 euro/1.473,63 kuna, a zbog promjene kamatne stope iznos od 95,74

euro/721,53 kuna što ukupno iznosi 291,31 euro/2.195,16 kuna.

-u iskazu tužiteljica je izjavila da je pročitala tekst ugovora koji je unaprijed pripremljen od strane banke te da nije imala mogućnost pregovarati o sadržaju ugovora. Vezano za zaključenje ugovora razgovara je sa zaposlenicom banke,

isključivo ženskom osobom, a ne P. I. kojeg je na okolnosti

prezentiranja sadržaja ugovora predložio tuženik. Ističe kako joj ta ženske osoba nije ništa pojašnjavala što je to valutna klauzula i kojim se rizicima izlaže ukoliko zaključi takav ugovor niti je znala na koji će se način to odraziti na visinu anuiteta,

-svjedok P. I. nakon pregleda teksta ugovora izjavio je da se u konkretnom slučaju radi o kreditu za kupnju automobila za koju vrstu kredita je bila zadužena njegova kolegica H. M., a njegov supotpis se nalazi na ugovor jer

prema tadašnjim zahtjevima poslodavca na svakom ugovoru su se morala nalaziti dva potpisa zaposlenka banke i to ne nužno od onog zaposlenika koji je obavljalo razgovor s klijentom

7. Postupajući povodom prigovora tuženika vještak je izradio očitovanje i dopunu vještačenja u kojem je prikazao i iznose koje je tužitelj manje platio zbog valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, odnosno negativne razlike. Međutim, pitanje uračunavanja dijela iznosa koje tuženik manje uplatio pravno je pitanje o kojem odlučuje sud što će biti detaljno pojašnjeno u daljnjem dijelu obrazloženja presude. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika kojim je traženo da se vještači ujedno i primjenom kamatne stope koja je vrijedila za kredite u kunama u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, odnosno 10,35% jer navedeno nije predmet ovog postupka već bi takav podatak informativnog karaktera poslužio tuženiku da komparativno prikaže koliki iznos bi tuženik trebao platiti da je uzeo kredit u kunama, a ne u švicarskim francima koji podatak nije od utjecaja na osnovu niti visinu tužbenog zahtjeva tužitelja.

7. 1. Slijedom iznesenog, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka koji je izrađen sukladno rješenju suda i dostatno obrazložen te kao takav i uvjerljiv jer iz istog je razvidan iznos više plaćenog po ništetnim ugovornim odredbama o promjenjivim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli.

8.Što se tiče pravnog pitanja ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, pobliže citiranih u izreci, za navesti je sljedeće da je presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je dijelom potvrđena presuda Trgovačkog suda br. P-1401/12 od 4.7.2013. te je pravomoćno, između ostalog, presuđeno: 1) da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, 2) da se nalaže tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće.

Povodom podnesenih revizija stranaka, Vrhovni sud RH je presudom i rješenjem br. Revt- 249/14 od 9.4.2015. odbio revizije stranaka.

8.1. U odnosu na valutnu klauzulu presuda je postala pravomoćna 14.6.2018. (predmet br. Pž-6632/17) na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

9. Prema čl.502.c Zakona o parničnom postupku ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako i VSRH, Rev-3142/2018).

10. Osim iznesenog o učincima odredbe čl.502.c. ZPP, treba reći da je temeljem čl.81.st.4.ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom odaje dojam ugovora formuliranog od strane tužitelja. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl.81.st.1. i čl.82.alin.11. u vezi s čl.87.st.1.ZZP/07).

10.1. Posebno treba naglasiti da tuženik nije dokazao da je postojao "valjan, ugovorom predviđen razlog" za promjenu kamatne stope jer je ugovor po tom pitanju sastavljen vrlo šturo.

11. Iako tuženik ističe da su tužitelju bile jasne sve ugovorne odredbe u presudi Suda EU broj C-26/13 od 30.4.2014. navodi se da članak 4.

stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

11.1. Nadalje, treba istaknuti da je odredbom članka 4.ZOO propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

12. Prema odredbi čl.322.st.1.ZOO-a proizlazi da je Ugovor koji je suprotan Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako

cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke. U konkretnom slučaju to znači da su u ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.

12.1. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ovisna je isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti, pa ta odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

13. Ni ZZP/03 ni ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4.ZOO kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

13.2. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je koristio tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

13.3.Tužitelj je kao potrošač jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora te do prve sljedeće promjene kamatne stope do koje dolazi, u konkretnom slučaju, bez pojedinačnog pregovaranja između tužitelja kao korisnika kredita i banke kao kreditora, već do promjene dolazi jednostranom odlukom banke, što posljedično dovodi do toga da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, odnosno potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku, odnosno trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, a prije svega se misli na načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, a posljedično tome da je takva ugovorna odredba nepoštena sukladno odredbama ZZP/03.

13.4.Odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez prethodnog pregovaranja o tome s tužiteljem kao korisnikom kredita su nepoštene te stoga ništetne, a to sukladno ranije citiranim odredbama iz čl.81.st.1.ZZP/03 u svezi odredbi iz čl.322.st.1. i čl.324.st.1.ZOO-a, a kako proizlazi i iz odluke VSRH broj Revt-249/14 gdje je navedeno da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene, pa prema tome ništetne osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora.

13.5.Zaključno, ovaj sud drži da je kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelja i tuženika bila određena i to u ugovorenoj visini, a to i obzirom je tužitelju kao korisniku kredita koji je od banke kao kreditora dobio otplatni plan bilo vidljivo kolika je njegova mjesečna obveza u smislu podmirenja mjesečnog anuiteta banci te koliko u otplati svakoga mjesečnog anuiteta on plaća glavnicu kredita, a koliko kamatu, dok su kamatne stope koje je banka mijenjala svojom jednostranom odlukom utvrđene kao nepoštene, a potom i ništetne.

14.Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva – načela savjesnosti i poštenja te je banka, kao savjesni gospodarstvenik trebala odrediti elemente za koji se veže promjena kamatne stope i način primjene.

15. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

16.Glede pozivanja tužitelja na odredbe propisa o potrošačkom kreditiranju i obvezi tuženika da o svakoj promjeni kamatne stope obavijesti potrošača ovdje tužitelja, treba reći da je o ovom pravnom pitanju VSRH u predmetu br. Rev- 1172/2018 zauzeo stajalište da tuženik na temelju obavijesti o promjeni kamatne stope nije u svoju korist uspostavio pravo potraživati kamatu po višoj stopi.

17. Izneseno o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnosti te odredbe zbog toga jer se nije o njoj pojedinačno pregovaralo i zbog toga jer uzrokuje značajnu neravnotežu na štetu potrošača te zbog toga što odredba nije razumljiva prosječnom potrošaču, može se, mutatis mutandis, reći i za ugovornu odredbu koja se tiče valutne klauzule pa bi i ta odredba bila ništetna.

18. U odnosu na prigovor tuženika kako tužitelj nema pravni interes jer je kredit otplaćen, treba istaknuti da tužitelj kao ugovorna stranka ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe koje pravo mu se ne gasi (čl.328.ZOO) i vremenski je neograničeno, a pravni interes posebice ima stoga jer je utvrđenje ništetnosti podloga za traženje isplate stečenog bez osnove što je i krajnji cilj svakog potrošača u ovoj vrsti parnica,

19. U odnosu na prigovor zastare novčanog potraživanja, za navesti je da je Građanski odjel VSRH dana 1.3.2022. izdao priopćenje po kojemu se stav iz odluke br. Rev-2245/2017 te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici održanoj 30.1.2020. međusobno podupiru i dopunjavaju pa zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

19.1. Budući da je, kako je ranije navedeno u točki 6. obrazloženja, odluka u kolektivnom sporu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. , a u odnosu na valutnu klauzulu 14. lipnja 2018. to ne postoji zastara predmetnog potraživanja jer je tužba podnesena 11. lipnja 2019. tj. prije isteka roka od 5 godina.

20.Stoga, imajući u vidu izneseno, prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog ugovora i odlučeno je kao u izreci presude pod I . i II Kako je posljedica ništetnosti vraćanje onog što je stečeno bez osnove, odlučeno je kao pod točkom III. Odluke. Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj platio tuženiku 291,31 Eura/2.195,16 kn kuna više na ime anuiteta zbog promjene tečaja CHF i promjene kamatne stope, odnosno pojedine mjesečne iznose navedene u izreci ove presude.

21. Tuženik je nakon provedenog vještačenja istakao prigovor da je prilikom vještačenja potrebno uzeti u obzir ,ukupnu razliku između iznosa koji je tužitelj platio i trebao platiti temeljem zaključenog ugovora, a u koji obračun da ulaze i iznosi koji je tužitelj uslijed promjena kamatne stope i valute platio manje nego što je bio obvezan temeljem ugovora povodom čega je vještak izradio dopunski nalaz i mišljenje u kojem je prikazao i spomenutu tzv. negativnu razliku. Međutim, taj manje plaćeni iznos prikazan u dopunskom vještačenju sud neće uzimati u obzir i samo ga matematički oduzeti od pretplaćenog iznosa. To stoga jer sud odlučuje na temelju postavljenih zahtjeva stranaka (čl.2.st.1.ZPP). Stranke zahtjeve postavljaju kroz tužbeni zahtjev, protutužbeni zahtjev te prigovor radi prebijanja i o tim zahtjevima sud odlučuje izrekom presude (čl.338.st.3.ZPP), a takav zahtjev tuženik nije postavio u ovom postupku.

21.1.Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Stoga je dakle, sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, tuženik dužan vratiti tužitelju iznose koje je tužitelj pretplatio po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i kamatnoj stopi.

21.2. Međutim, sudska praksa u tom pogledu nije jedinstvena tako npr. Županijski sud …, Stalna služba … 12 Gž-1429/2021-3 od

24. veljače 2022., Županijski sud … Gž-1226/2020 od 3. ožujka 2021.,

Županijski sud … Gž-779/21 od 9. ožujka 2022. i Županijski sud … Gž-

367/2022-3 od 5. travnja 2022. navode da nije potrebno vršiti zbroj pozitivne i negativne razlike jer plaćanjem anuiteta tužitelj ništa nije primio pa na njegovoj strani ne postoji obveza vraćanja onoga što nije primio, a time ni tražbina tužene po osnovi ništetnih odredbi.

21.3. S druge pak strane, presude Županijskog suda … Gž-1413/2021-

2 od 17. lipnja 2021. i Županijski sud …, Stalna služba … 15

Gž-1077/2020-3 od 2. veljače 2021. navode da je potrebno uzeti u obzir zbroj pozitivne i negativne razlike, jer u slučaju ništavosti ugovora svaka stranka vraća ono što je primila na ime takvog ugovora.

21.4.U odnosu na različitu sudsku praksu za navesti je slijedeće. Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (čl. 1111. st. 1. ZOO-a). Opće pretpostavke tog izvanugovornog obveznopravnog odnosa su: 1. povećanje imovine na jednoj strani,

2. umanjenje imovine na drugoj stvari,3. kauzalna povezanost između umanjenja na jednoj stani i povećanja imovine na dugoj strani, 4. nepostojanje odgovarajuće osnove i 5. činidba zbog koje je došlo do promjene u imovini.

21.5. Smanjenjem tečaja CHF nema činidbe banke koja bi dovela do osiromašenja na strani banke i obogaćenja na strani korisnika kredita (potrošača). U kreditnom odnosu, činidba banke iscrpljuje se u činu isplate kreditnog iznosa.

21.6. Naime, ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno (čl. 1021. st .1. ZOO-a).

21.7. Dakle, ugovorom o kreditu banka korisniku kredita daje određeni iznos kredita tj. novčanih sredstava. Stoga je dakle činidba banke u tom odnosu isplaćeni iznos kredita. S druga pak strane, činidba korisnika kredita je povrat iznosa kredita i plaćanje kamata kroz plaćanje mjesečnih anuiteta. Plaćanjem anuiteta korisnik kredita vraća kredit (plaćanjem glavnice) i plaća kredit (plaćanjem kamate). Također, znatnim porastom tečaja CHF banka zarađuje, povraćanjem vrijednosti kreditnog iznosa. Zbog znatnog rasta tečaja valuta CHF gubi značaj zaštitne klauzule (očuvanje vrijednosti), već upravo suprotno povećava se vrijednost kredita.

21.8. Stoga je dakle, ugovorna kamata i porast tečaja CHF zarada banke. Kredit je proizvod kojeg banka prodaje, a naplaćuje ga putem anuiteta (mjesečnih rata koje se sastoje od glavnice i kamata prema tečaju CHF) koje plaća korisnik kredita.

21.9. Smanjenjem tečaja CHF dolazi do izmakle koristi banke. Međutim, kod „slučaja F.“ ne radi se o izmakloj koristi u smislu štete, jer nema protupravnosti,

ni izostanka redovnog tijeka stvari. Nadalje, izmakla korist ne može se smatrati umanjenjem imovine u smislu stjecanja bez osnove, jer se izmakla korist reparira kao naknada štete.

21.9.1.Slijedom navedenog za zaključiti je da pad tečaja CHF podrazumijeva izostanak planirane zarade koja se ne bi mogla smatrati izmaklom koristi, jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke (šteta, štetnik, oštećeni, štetna radnja, protupravnost i izostanak redovnog tijeka stvari).Smanjenje tečaja CHF ne može se promatrati ni kao stjecanje bez osnove na strani korisnika kredita (potrošača), jer nisu ispunjene sve zakonske pretpostavke za primjenu tog instituta. Opća pretpostavka za primjenu stjecanja bez osnove je činidba zbog koje je došlo do promjene u imovini. Smanjenjem tečaja CHF nema činidbe banke koja bi dovela do osiromašenja na strani banke i obogaćenja na strani korisnika kredita (potrošača). U kreditnom odnosu, činidba banke iscrpljuje se u činu isplate kreditnog iznosa.

21.9.2. Smanjenje tečaja CHF je kreditni rizik kojeg banka ocjenjuje prilikom plasiranja kredita. Naime prilikom plasiranja kredita banka mora ocijeniti šest kreditnih rizika (kreditni rizik, rizik likvidnosti, kamatni rizik, operativni rizik, rizik kapitala i valutni rizik), dok plasmanom kredita banka prihvaća kreditni rizik.

21.9.3. Stoga dakle, eventualni argumenti da je u knjigovodstveno- financijskom vještačenju iznosa stečenog po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF potrebno matematički obračunati zbroj pozitivne razlike, obračunati zbroj negativne razlike pa oduzeti, zapravo prebiti, jedno s drugim iz razloga što je stjecanje bez osnove potrebno promatrati s obje strane tj. kroz osiromašanje i obogaćenje na obje strane ovisno o tome je li tečaj CHF bio viši ili niži, ne bi bili pravno utemeljeni. Također iz izvršene analize proizlazi da ne bi bili pravno argumentirani ni eventualni prigovori da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ne mogu biti ništetne samo kad je tečaj CHF viši, a valjane kad je tečaj niži, čime da se u konačnici potrošači (korisnici kredita) dovode u povoljniji položaj.

21.9.4. Iz izvršene analize pravnog instituta stjecanja bez osnove i izmakle koristi te pojma kreditnog rizika proizlazi da matematički obračun stečenog po osnovi ništetnih odredbi u CHF treba sadržavati samo zbroj pozitivne razlike, tj. zbroj više plaćenog u odnosu na planirani primijenjeni tj. provedeni otplatni plan, kako je to vještak ispravno obračunao.

22. U odnosu na zahtjev za isplatu zateznih kamata ističe se da se tijek kamata prosuđuje po odredbi članka 1115. ZOO-a. Prema sudskoj praksi (ŽS,

Gž-923/2021) tuženik je nepošteni stjecatelj jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorenih odredbe bude primio ne pripada. Zato je na primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

23.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.1.ZPP te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: OT).

23.1.U ovom postupku vrijednost predmeta spora tužitelj je sukladno članku 186. b. Zakona o parničnom postupku nakon provedenog vještačenja postavio na iznos od 291,31 Eura/2.195,16 kn.

23.2. Punomoćnik tužitelja je zatražio trošak sastava tužbe i podneska od 3. veljače 2022. te pristup ročištu od 21. veljače 2022. u vrijednosti od po 100 bodova zatim za sastav podnesaka od 18. kolovoza 2022., 27. ožujka 2023. te za pristup ročištima od 7. rujna 2022., 18. travnja 2023. i 26. svibnja 2023. u vrijednosti od po 25 bodova što ukupno iznosi 425 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 15

kuna iznosi 6,375,00 kuna/846,11 euro, a s obračunatim porezom na dodanu vrijednost od iznosi 7.968,75 kuna/1.057,63 eura. Spomenutom iznosu potrebno je pridodati zatražene troškove provedenog vještačenja od 265,45 EUR, troškove pristojbe tužbe od 53,09 euro/400 kuna i pristojbe presude u iznosu od 26,54 eura/200,00 kuna što ukupno iznosi 1.402,71 euro/ 10.568,72 kuna. Kako je tužitelj u podnesku naziva popis troška zatražio ukupno 1.389,44 eura/10.468,74 kuna to mu je obistinjen upravo taj zatraženi iznos.

23.3. Na dosuđeni iznos troškova tužitelju pripadaju i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a i čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. ZOO i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 64/19, 1/20).

Zbog navedenog sud je odlučio je kao u točki III. izreke presude.

U Splitu 21. lipnja 2023.

SUDAC

Branko Karaman, V.R.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA: pun. tužitelja

pun tuženog

u spis