Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Jž-1157/2020
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja:
Gordane Korotaj predsjednice vijeća, te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene pravne osobe „U. g.“ d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe N. P., zbog prekršaja iz članka 226. stavka 1. točke 2. i stavka 3. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 130/11, 74/13 i 69/17), odlučujući o zajedničkoj žalbi okrivljene pravne osobe „U. g.“ d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe N. P. protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Umagu-Umago od dana 12. lipnja 2020., broj: 39. Pp J-1300/2019, na sjednici vijeća održanoj 21. lipnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe „U. g.“ d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe N. P. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljena pravna osoba „U. g.“ d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba N. P. su dužni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 € (trideset eura)/[1] , 226,03 HRK (dvjestodvadesetšest kuna i tri lipe) svaki, u roku 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba „U. g.“ d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba N. P. proglašeni su krivim zbog prekršaja iz članka 226. stavka 1. i 3. al. 1. (ispravno članka 226. stavka 1. točke 2. i stavka 3.) Zakona o strancima, činjenično pobliže opisanog u izreci te presude, za koje djelo je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna 32.000,00 kuna (po 8.000,00 kuna za svakog stranca), a okrivljenoj odgovornoj osobi novčana kazna 4.000,00 kuna (po 1.000,00 kuna za svakog stranca).
2. Istom presudom okrivljeni su, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna svaki.
3. Protiv te presude okrivljenici su pravodobno podnijeli zajedničku žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog povrede materijalnog prava, te zbog odluke o kazni. Žalitelji detaljno analiziraju sudsku odluku i provedeni postupak, te suglasno navode u bitnom, da je odlukom inspektora rada pravnoj osobi izrečena zabrana obavljanja djelatnosti koju su ispoštovali i prestali s radom na gradilištu na 30 dana, što je naknadnom kontrolom inspektorata i potvrđeno. Kako je odluka kojom je izrečena upravna mjera pravomoćni akt kojim je načinjena šteta okrivljenicima, radi se o presuđenoj stvari u kojoj su okrivljenici sankcionirani za djelo, pa je sud trebao odbiti optužbu. Stoga predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati i pobijana presuda preinači na način da se optužba odbije.
4. Žalba nije osnovana.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelji navode, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da nije došlo do povrede iz članka 196. točke 4.. Prekršajnog zakona na koju upire žalitelj ukazujući da se radi o presuđenoj stvari.
Naime, odluka kojom je Državni inspektorat zabranio okrivljenoj pravnoj osobi obavljanje djelatnosti na određenom radilištu u trajanju od 30 dana je upravna mjera koja se ne može poistovjetiti sa sankcijom. Prema presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kzz 43/2017 od 8. studenog 2017., upravna mjera se niti ekstenzivnim tumačenjem ne može poistovjetiti sa sankcijom, jer je njena svrha promptno suzbijanje zatečenog protupravnog stanja i onemogućavanje počinitelja da nastavi s takvim činjenjem i njome se ne odlučuje o meritumu prekršaja. Iz navedenih razloga, nije bilo nikakve osnove da navedena upravna mjera, osim eventualno kod izbora vrste i mjere prekršajnopravne sankcije, ima bilo kakav utjecaj u ovom prekršajnom postupku. Iz navedenih razloga, žalbeni navodi da je prvostupanjski sud ovakvom kažnjavajućom odlukom povrijedio načelo „ne dvaput o istom“ nisu osnovani.
7. Razmotrivši odluku o izrečenim kaznama, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, izrekao novčane kazne u optimalnom iznosu. Za prekršaj iz članka 226. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o strancima je za počinitelja pravnu osobu u vrijeme počinjenja djela bila propisana novčana kazna u rasponu od 50.000,00 kuna do 100.000,00 kuna za svakog stranca, a za počinitelja odgovornu osobu je stavkom 3. istog članka Zakona predviđena novčana kazna u rasponu od 10.000,00 kuna do 50.000,00 kuna. Evidentno je da je prvostupanjski sud izričući kazne ublažene okrivljenicima znatno ispod posebnog minimuma, uzeo u obzir sve naročito olakotne okolnosti na strani žalitelja, te su iste po ocjeni ovog Suda primjerene i dostatne svim okolnostima počinjenog prekršaja, kao i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da će se takvim novčanim kaznama, imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.
8. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenici se upozoravaju da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
9. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni naknaditi trošak ovog žalbenog postupka u paušalnom iznosu, a koji je određen obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske.
10. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 21. lipnja 2023.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Robert Završki, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
