Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Jž-2070/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja:

Gordane Korotaj predsjednice vijeća, te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog J. Š., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenika koju je podnio po branitelju K. M., odvjetniku iz V., protiv presude Općinskog sudu u Vinkovcima od dana 6. studenog 2020., broj: Pp J-862/2019, na sjednici vijeća održanoj 21. lipnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog J. Š. i potvrđuje se pobijana presuda.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljenik je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 € (četrdeset eura)/301,38 HRK (tristojedna kuna i tridesetosam lipa)[1] , u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni J. Š. je proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, za koje djelo mu je izrečena novčana kazna 389,00 kuna u protuvrijednosti domaće valute 100,00 dem-a.

2. Istom presudom okrivljenik je, temeljem članka 138. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 100,00 kuna.

3. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj ističe u bitnom, da nije kriv i da činjenična i pravna utvrđenja nisu pravilna i zakonita, bitnom, da je presuda u cijelosti nezakonita jer je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna razlozima presude i sama sebi, te nema uopće razloga niti su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni i potpuno proturječni. Ukazuje da je nejasno koji iznos je dužan platiti s obzirom da DEM kao valuta ne postoji kao niti srednji tečaj DEM HNB-a, a da je stajalište suda potpuno pogrešno. Žalitelj ponavlja obranu koju je iznio u postupku i detaljno analizira provedeni postupak, ističući da je nejasno zašto iskaz svjedoka P. smatra istinitim, kad su naprotiv iskazi okrivljenika i svjedoka B. životni i istiniti, a svjedok P. ga lažno tereti jer ga je tražio da mu nadoknadi štetu na vozilu. Svjedok B. mu nije prijatelj već povremeni gost njegovog kafića i nema razloga lažno svjedočiti. Iz svega je evidentno da je sud počinivši bitne postupovne povrede pogrešno utvrdio činjenično stanje i na to pogrešno primijenio materijalno pravo, a trebao ga je osloboditi jer nije dokazano da bi počinio djelo, predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi njega oslobodi optužbe, odnosno podredno pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na proturječnosti u presudi, na nerazumljivost iste i na nedostatak razloga za odluku, kao i navoda koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenih, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Iz spisa je vidljivo da je okrivljenik upoznat s optužnim prijedlogom, da su mu pozivi uredno dostavljeni i da mu je omogućeno da angažira branitelja i iznese svoju obranu, pa je evidentno da je okrivljeniku bilo omogućeno da se brani i da sudjeluje u postupku, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, konkretno nije povrijeđeno pravo obrane koje bi bilo od utjecaja na pravilno i zakonito donošenje presude.

Što se tiče žalbenog navoda koji se odnosi na način izricanja novčane kazne, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi novčanu kaznu pravilno i u domaćoj i u stranoj valuti, kako je to predviđeno odredbama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a ne isključivo u domaćoj valuti. Naime, uslijed činjenice da predmetni Zakon nije bio mijenjan od 1994. godine do dana počinjenja djela, njime su i nadalje ostale predviđene novčane kazne u DEM, a izriču se na način da se izrekne novčanu kaznu u protuvrijednost domaće valute temeljem tečaja HNB na dan 31. prosinca 2001. godine prema kojem vrijednost 1 DEM-a iznosi 3,77 kuna koji se primjenjuje i nadalje za potrebe konverzije.

Završno, navedena novčana kazna će biti naplaćena u eurima, s obzirom da je u međuvremenu euro uveden kao službena valuta u RH

7. Što se tiče činjeničnog stanja, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika.

Naime, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u postupku ispitao okrivljenika i svjedoke – oštećenika J. P. i D. B., proveo suočenje između okrivljenika i oštećenika, te pročitao dokumentaciju u spisu.

Iskaze ispitanih osoba i sve provedene dokaze, prvostupanjski sud je cijenio slobodnom ocjenom, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima.

Sudac je do zaključka o postojanju pravno relevantnih činjenica koje se odnose na postupanje okrivljenika došao preko lanca logičke argumentacije, svoju odluku o tome da je okrivljenik narušavao javni red i mir vikanjem i fizičkim napadom prvostupanjski sud je donio nakon analize i dovođenjem u međusobnu vezu iskaza ispitanih osoba, te je dao jasne, konkretne i pravno utemeljene razloge za svoju odluku, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud.

8. Činjenica da je prihvaćen iskaz sudionika događaja - oštećenika, a da nije prihvaćena obrana okrivljenika i svjedočenje njegovog suvozača, ne dovodi do nezakonitosti presude, s obzirom da pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ne postoji, već se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza.

9. Postojanje nesuglasice u vezi oštećenja vozila i činjenica da je oštećenik bio alkoholiziran, nisu okolnosti koje okrivljenika mogu osloboditi odgovornosti za prekršaj, te njegovo ponašanje na način opisan u izreci pobijane presude predstavlja aktivni doprinos u narušavanju javnog reda i mira. Također, nejasno je na koji bi način ovaj naknadni događaj koji je uslijedio nakon oštećenja okrivljenikovog vozila, mogao utjecati na pitanje konkretne štete na vozilu i na koji način bi svjedok J. P. mogao izbjeći odgovornost za tu štetu time što bi lažno prijavio okrivljenika za narušavanje javnog reda i mira.

Slijedom navedenog, žalbeni navodi okrivljenika da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, su također neosnovani.

Stoga je prvostupanjski sud opravdano okrivljenika proglasio krivim za prekršaj koji mu je stavljen na teret.

10. Kako žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona.

U konkretnom slučaju ovaj Sud je uzeo u obzir i činjenicu da se Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira izmijenio dana 1. siječnja 2023. kao danom uvođenja eura kao službene valute Republike Hrvatske, kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno blaži posebni minimum i neznatno blaži posebni maksimum novčane kazne (propisana kazna zatvora je ostala ista), sve kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Imajući na umu da okrivljeniku nije izrečen ni posebni minimum, ni posebni maksimum novčane kazne za prekršaj za koji je proglašen krivim, te da je propisivanje neznatno blažeg posebnog minimuma i neznatno blažeg posebnog maksimuma novčane kazne isključivo posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, a ne volje zakonodavca za blažom kaznenom politikom za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ovaj sud smatra da, pogotovo uvažavajući pravila načela konkretnosti u primjeni blažeg zakona (odluka se donosi ovisno o specifičnosti slučaja koji je predmet postupka), u ovom prekršajnom predmetu nema mjesta primjeni „novog“ Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Po ocjeni ovog Suda, upravo ovako izrečena novčana kazna unutar zakonskih okvira je primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da se kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona, ne bi mogla postići nižom novčanom kaznom.

11. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, žalitelj se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci ove presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

12. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona žalitelj je dužan naknaditi trošak ovog žalbenog postupka u paušalnom iznosu, a koji je određen obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske, te s obzirom na imovinsko stanje okrivljenika u gotovo minimalnom mogućem iznosu.

13. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 21. lipnja 2023.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.