REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 24 Pr-3922/2019-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužitelja F.T.iz D.S., OIB:kojeg zastupa punomoćnik M.K., odvjetnik u O.d. P.i P.d.o.o. u Z., protiv tuženika I.M.S. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T.O., odvjetnik u O.d. O.,V.,K.,Š. d.o.o. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. travnja 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja M.K., odvjetnika i punomoćnice tuženika L.P., odvjetnice, dana 21. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I./ Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu od 24.10.2019., broj: … kojim je tuženik I.M.S. d.o.o., Z., OIB: …, otkazao ugovor o radu, broj: … od 01.04.2019. tužitelju F.T. iz D.S., OIB: …, te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II./ Nalaže se tuženiku I.M.S.d.o.o., Z., OIB:…, da tužitelja F.T. iz D.S., OIB: …, vrati na radno mjesto prodavača u roku od 15 dana.

III./ Nalaže se tuženiku I.M.S. d.o.o., Z., OIB: …, da tužitelju F.T. iz D.S., OIB: …, naknadi parnični trošak u iznosu od 497,71 EUR* /

3.750,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 21. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je

obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

IV./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu Prodavač. Odlukom o redovitom otkazu Ugovora o radu od 24.10.2019. tužitelju je otkazan Ugovor o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa. Protiv navedene Odluke tužitelj je pravodobno podnio Zahtjev zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio. Tužitelj ističe da Odluka o otkazu nije zakonita jer tuženik nije ispunio zakonske pretpostavke jer tužitelja nije upozorio na povrede obveze iz radnog odnosa te ga nije pozvao na davanje obrane. Tužitelju se Odlukom o otkazu stavlja na teret povreda za koju tužitelj nije odgovoran, niti je utvrđeno da bi tužitelj te povrede počinio. Tužitelju se između ostalog stavlja na teret i odgovornost za prouzrokovanje manjka o kojem tužitelj nije imao saznanja i za koji manjak je odgovoran drugi radnik, voditelj maloprodajnog mjesta K.Ž. O prijedlogu otkaza detaljno se očitovalo radničko vijeće koje se usprotivilo donošenju Odluke o otkazu. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donijeti presudu kao u izrijeci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Čini nespornim da je tužitelj zaposlenik tuženika, da je tuženik dana 24.10.2019. donio Odluku o otkazu skrivljenim ponašanjem radnika, te da je tužitelj 22.11.2019. podnio Zahtjev za zaštitu prava protiv navedene Odluke. Tuženik ističe da je tužitelju otkazao Ugovor o radu iz opravdanog razloga, zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koje su temelj za donošenje odluke o otkazu.

Naime, nakon provedene izvanredne inventure trgovačke robe na maloprodajnom mjestu u D.S., utvrđen je manjak trgovačke robe u iznosu od 71.845,81 kn,

od čega je utvrđen neopravdan manjak u iznosu od 71.572,92 kn. Iako je voditelj maloprodajnog mjesta osoba koja je odgovorna za materijalno i financijsko poslovanje maloprodajnog mjesta, tuženik ističe kako i tužitelj kao prodavač ima obvezu materijalne i financijske odgovornosti prema imovini koja mu je bila dodijeljena na odgovornost, kao i za moguća odstupanja koja mogu proizaći tijekom inventure proizvoda. Slijedom navedenog, povrede koje se tužitelju stavljaju na teret ulaze u opis poslova prodavača, a riječ je o manjku znatnog iznosa koji je mogao nastati isključivo kao posljedica dugotrajnog i opetovanog kršenja obveza iz radnog odnosa. Isto tako, na maloprodajnom mjestu pronađen je čitav niz artikala kojem je istekao rok trajanja te je utvrđeno da je maloprodajno mjesto zapušteno i prljavo, a što su sve poslovi koji spadaju o opis posla prodavača. Tužitelj je bio upoznat s internim propisima tuženika vezanim uz kontrolu robe na maloprodajnom mjestu, pa tužitelja drži odgovornim za navedene propuste. U ovom slučaju postojale su okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati da tuženik upozorava tužitelja na povrede obveza iz radnog odnosa uzimajući u obzir činjenicu da je utvrđen manjak u iznosu od preko 70.000,00 kn, te stoga nije bilo potrebe za pisanim upozorenjima. Tuženik navodi da je omogućio tužitelju iznošenje obrane, te se ujedno prije donošenja odluke o otkazu savjetovao s radničkim vijećem, čime je u cijelosti ispunio obveze iz Zakona o radu za donošenjem odluke o otkazu. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te proveo dokaz saslušanjem svjedoka M.C., L.D., G.B. te tužitelja.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, - dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. U odnosu na postupanje tuženika sukladno odredbi čl. 150. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17 i 98/19, - dalje: ZR), sud je izvršio uvid u e-mail tuženika od 16.10.2019. te je utvrdio da je tuženik zatražio savjetovanje s radničkim vijećem prije donošenja Odluke o otkazu, a što također proizlazi iz Očitovanja radničkog vijeća od 22.10.2019. koje prileži spisu. Budući da se radničko vijeće detaljno očitovalo na namjeru otkazivanja ugovora o radu, sud je utvrdio da je tuženik u cijelosti postupio prema odredbi čl. 150. ZR-a, te da Odluka o otkazu nije ništetna iz razloga predviđenog odredbom čl. 150. st. 12. ZR-a.

6. Čl. 115. st. 1. t. 3. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Čl. 119. st. 1. ZR-a propisana je dužnost poslodavca da radnika prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika pisano upozori na obvezu iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. St. 2. istoga članka propisana je dužnost poslodavca da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika omogući radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Čl. 135. st. 3. ZR-a propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu,

ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

7. U odnosu na povrede obveza iz radnog odnosa sud je izvršio uvid u Odluku o otkazu iz koje proizlazi da je u odnosu na tužitelja donesena Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa. Iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je kontrolom poslovanja od 21.8.2019. utvrđena nesukladnost u poslovnim procesima koja se očituje u tome da je maloprodajno mjesto izrazito prljavo, zapušteno i neodržavano, da su na policama maloprodajnog mjesta pronađeni mnogobrojni artikli sa istekom roka trajanja, te da je na izvanrednoj inventuri utvrđen višak robe u iznosu od 779,17 kn, te manjak robe u iznosu od 71.845,81 kn, od čega nedozvoljeni manjak iznosi 71.572,92 kn, koji iznos se ima knjižiti na teret materijalno odgovorne osobe K.Ž., a dozvoljeni

manjak u iznosu od d 272,89 kn ima se knjižiti na teret rashoda poslovanja. U Odluci se dalje navodi da je tužitelj prije donošenja Odluke o otkazu pozvan na iznošenje obrane u kojoj navodi da se ne smatra odgovornim za nastale propuste, međutim,

tuženik ne može prihvatiti navedenu obranu jer je prouzročen manjak robe na razini oko 10 % ukupnog godišnjeg prometa robe široke potrošnje na tom maloprodajnom mjestu. Tužitelj nije ispunio svrhu svog radnog mjesta iz Kataloga poslova i radnih mjesta te je počinio osobito teške povrede obveza radno odnosa navedene u čl. 111. st. 1. Pravilnika o radu tuženika, a koje se sastoje u neizvršavanju, nesavjesnom, nepravovremenom i nemarnom izvršavanju radnih zadataka, u neopravdanom manjku iznad dopuštene visine, otuđenju i uništavanju imovine tuženika, odnosno, omogućavanju i pomoći trećima u otuđenju i uništavanju imovine tuženika, te nepridržavanju odredaba Zakona, uputa, odluka, pravilnika i drugih akata tuženika. U obrazloženju se dalje navodi da je zbog povreda obveza iz radnog odnosa tuženiku nanesena materijalna šteta te da je došlo do trajno narušenog povjerenja, zbog čega nije opravdano od tuženika očekivati da prethodno pisanim putem upozori tužitelja na povrede radnih obveza, a uslijed narušenog povjerenja ni nastavak radnog odnosa nije moguć.

8. Iz Odluke o imenovanju Povjerenstva za obavljanje izvanredne inventure proizlazi da se na maloprodajnom mjestu D.S. provela izvanredna inventura

21.8.2019., koju je izvršilo Povjerenstvo pod predsjedavanjem L.D. Spisu prileže inventurne liste iz kojih je vidljiv manjak pojedine robe. Iz izvješća o izvanrednoj inventuri proizlazi da je po obavljanju inventure utvrđen višak u iznosu od 779,17 kn, te manjak u iznosu od 71.845,81 kn, koji iznosi su navedeni u Odluci o otkazu.

9. Sudu je dostavljen popis poslova radnog mjesta tužitelja, iz kojeg proizlazi da je tužitelj kao prodavač dužan nadzirati maloprodajno mjesto, sudjelovati u procesu preuzimanja proizvoda, kontrole ispravnosti preuzetih proizvoda glede količine i kvalitete, skladištenje proizvoda, popunjavanje prodajnog prostora robama, kontrola roka trajanja proizvoda, obavještavanje nadređenog o artiklima čiji rok trajanja uskoro istječe te sudjelovanje u uređenju prodajnog prostora za promotivne aktivnosti. Tužitelj kao prodavač izrađuje smjenske dokumente o prodanoj robi i zalihama, obavlja primopredaju između smjena vodeći računa da bude brza, točna i uredna, materijalno i financijski je odgovoran prema dodijeljenoj imovini. Također je navedeno da sve poslove obavlja prema procedurama, uputama, aktima i preporučenoj praksi, prijavljuje svaki izvanredan događaj i sve nastale štete osigurane imovine te je za ukupan rad odgovoran voditelju maloprodajnog mjesta. Po potrebi i po nalogu neposredno nadređenog obavlja operativno vođenje, organiziranje, koordiniranje i nadziranje svih poslovnih procesa u poslovanju maloprodajnog mjesta.

10. Tuženik je dostavio u spis Pravilnik o radu koji u odredbi čl.111. propisuje osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, između kojih su neizvršavanje,

nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih zadataka i drugih obveza, otuđenje, odnosno uništavanje imovine tuženika, ili omogućavanje i pomoć trećima u otuđenju ili uništavanju imovine tuženika, nepridržavanje odredaba zakona i akata poslodavca, neopravdani manjak iznad dopuštene visine. Navedene povrede istaknuo je tuženik u obrazloženju Odluke o otkazu kao povrede koje su se ostvarile u postupanju tužitelja i radi kojih je donesena Odluka o otkazu.

11. Iz izjave tužitelja od 21.8.2019. proizlazi da tužitelj nije znao za manjak cigareta, te da se za ostalu robu široke potrošnje ne osjeća odgovornim.

12. Tuženik je dostavio podatke o inventuri koja je obavljena 13.11.2018. (godišnja inventura), iz koje nije proizašao manjak preko dozvoljenog iznosa, a ujedno je dostavljen Prijedlog za rashod robe od 13.11.2018. iz kojeg proizlazi jako velik broj artikala uz napomenu da se radi o povratu robe koji nije pokupljen, odnosno o isteku roka (trajanja).

13. U odnosu na povrede obveza iz radnog odnosa koje se tužitelju stavljaju na teret, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka L.D., M.C. i

G.B., te tužitelja.

14. Iz iskaza svjedoka L.D. proizlazi da je isti obavljao poslove regionalnog voditelja maloprodaje koji je od 1.7.2019. bio zadužen za maloprodajno mjesto na kojem je radio tužitelj. U okviru kontrole cigareta negdje 13. ili 14.8.2019. uočio je da na toj BP postoji znatno veća zaliha cigareta od prodaje, te je potom otišao u obilazak gdje je odmah uočio da se na prodajnom mjestu ne nalazi ta količina cigareta koja proizlazi iz knjigovodstvene dokumentacije. O navedenom je izvijestio nadređenog M.C. koji je donio odluku o provedbi izvanredne inventure koja je provedena 21.8.2019. Svjedok je bio predsjednik inventurne komisije, a s njim su bili još kolege Dino Delija i Darijo Ilešević. Inventurom su utvrđeni veliki manjkovi oko 70.000,00 kn, od toga osobito cigareta u iznosu od 50.000,00 kn. Također su zatekli veliku količinu robe kojoj je istekao vijek trajanja, neuredno skladište te prašnjave police. Uzeli su izjave od svih radnika, sastavljeno je

Izvješće o inventuri te je odlučeno o otkazima. Na toj BP radila su 4 djelatnika; 3 prodavača i jedan voditelj te je svima je otkazan ugovor o radu. Svjedok ističe da nije moguće da tužitelj ne bi uočio takav nesrazmjer stanja robe, budući da se prilikom prodaje artikla automatski na kasi prikazuje knjigovodstveno stanje zalihe robe, tako da je tužitelj mogao lako uočiti da nema tu količinu robe. On je to mogao uočiti i golim okom kao i sam svjedok. Svjedok navodi da je tužitelj kao radnik o tome morao obavijestiti svog voditelja ili nadležnog regionalnog voditelja. S obzirom da je na poziciju regionalnog voditelja došao 1.7.2019., nema saznanja je li i kada prije provedena izvanredna kontrola, dok se redovita inventura provodi krajem kalendarske godine na svakom maloprodajnom mjestu. Ne zna njene rezultate jer tada nije radio na tom mjestu. Ne može se izjasniti kada je manjak nastao odnosno bi li to bilo početkom ili sredinom 2019.

15. Svjedok M.C. u svom iskazu navodi da radi kao direktor regije

Istok. U postupku otkazivanja tužitelju sudjelovao je u dijelu u kojem je na prijedlog regionalnog voditelja maloprodaje L.D. i pravnice G.B. dao

suglasnost na otkazivanje. Nakon upozorenja regionalnog voditelja maloprodaje koji je u sustavu utvrdio da postoji velika zaliha cigareta na spornom maloprodajnom mjestu tuženika, svjedok mu je predložio da posjeti to maloprodajno mjesto i utvrdi o čemu se radi. L.D. je u posjeti vidio da, iako evidentirana, velika zaliha cigareta nedostaje, pa je svjedok donio odluku o provođenju izvanredne inventure. Navodi da se odgovornost tužitelja očituje u tome da je trebao pratiti zalihu cigareta i robe te je trebao vidjeti da ista nedostaje, a taj nedostatak je trebao prijaviti voditelju, a ako se voditelj prodajnog mjesta ogluši onda regionalnom voditelju, što tužitelj nije učinio. Tužitelj također ima obvezu pregledavati robu na policama te utvrđivati je li njezin rok istekao, a ako je, onda je ukloniti i o tome obavijestiti voditelja maloprodajnog mjesta, a što tužitelj nije učinio. Smatra da je odgovornost tužitelja zajednička s voditeljem maloprodajnog mjesta K.Ž. jer je nastala šteta

u visini od više od 70.000,00 kn. Tu odgovornost utvrdio je temeljem razgovora s regionalnim voditeljem te zaprimljene inventurne liste i zapisnika komisije koja je provela izvanrednu inventuru. Ne zna kada je provedena inventura prije sporne izvanredne inventure. Vjerojatno se radilo o godišnjoj inventuri koja se radila krajem 2018. Nema saznanja kada je tužitelj počeo raditi na spornom maloprodajnom mjestu jer je prije ožujka 2019. bio zadužen za drugo područje. Kada prodavači dolaze na rad u drugu poslovnicu ne vrši se primopredaja, već se to radi samo kada dolazi novi voditelj poslovnice. Nema saznanja da bi tužitelj bio ikada upozoravan na obveze iz radnog odnosa. Poznato mu je jedino da su ga putem e-maila upozorili na nošenje propisane obuće, a to je bilo 21.8.2019. Po njegovom saznanju bile su formirane komisije za svakog radnika koji je dobio otkaz, a koje su radnike pozvale da daju obranu. On osobno je uputio e-mail trojici radnika, a jedan od njih je bio i tužitelj, da pristupe na sastanak te točno naznačio u koliko sati i gdje, ali se ne sjeća da bi išta drugo napisao u tom e-mailu. Nema saznanja da bi tuženik tužitelju nudio sporazumni raskid ugovora o radu. Objašnjava da postoji uputa Provedba internih nadzora i audita na maloprodajnim mjestima prema kojoj uputi tužitelj kao prodavač ima obvezu svaki dan kontrolirati robu široke potrošnje u što spadaju i cigarete, pa je tužitelj mogao i trebao znati za manjak cigareta. Osim toga, navodi da je tužitelj isto mogao i trebao primijetiti jer na blagajni kada otkuca cigarete vidi podatak o zalihi istih. Konačno, isto je mogao primijetiti i prilikom primanja robe odnosno cigareta jer se na tom dokumentu zaprimanja robe vidi zaliha cigareta, a mogao je i vizualno primijetiti da mu nedostaje ogromna količina jer ta količina zauzima veliki volumen. Tužitelj od veljače do kolovoza 2019. jedno 8 puta zaprimio cigarete. Tužitelj je zaposlen kod tuženika od 2016., ali ne zna na kojim radnim mjestima je sve radio i u kojim vremenskim razdobljima. Radnik Ž. je priznao dio odgovornosti za cigarete,

a za ostalu robu je rekao da su ostali radnici krivi. Tuženik nije utvrdio vremensko razdoblje u kojem su nestale sporne zalihe cigareta jer nema video nadzor na tom maloprodajnom mjestu.

16. Svjedokinja G.B. je u svom iskazu navela da je u vrijeme otkazivanja tužitelju kod tuženika radila na radnom mjestu Vodeći specijalist za poslovne analize. Tužitelja su pisano pozvani u prostorije tuženika na iznošenje obrane. Ona je sa L.D., regionalnim voditeljem maloprodaje i

direktorom sigurnosti društva T.B.bila član Povjerenstva. Tužitelj

je po pozivu pristupio pred Povjerenstvom, a oni su mu, iako je već bio upoznat s rezultatima inventure, ponovno predočili koje nepravilnosti mu se stavljaju na teret i rezultate inventure te ga pozvali da se očituje usmeno, a po potrebi i pisano ukoliko mu to više odgovara. Tužitelj se odbio pisano očitovati, a usmeno se u par rečenica pokušao opravdati neznanjem navodeći da on nije znao da je manjak tako velik, da nije imao nigdje podatak o tako velikom manjku, odnosno nije znao koliki je manjak cigareta, ni koliki je manjak robe široke potrošnje. Rekao je da se ne smatra krivim. Tužitelja su pozvali na iznošenje obrane putem e-maila na maloprodajno mjesto. Ne sjeća se sadržaja toga e-maila, ali kako je tužitelju i ostalim radnicima odmah nakon inventure iskomunicirano koje povrede radne obveze su napravljene i koje nepravilnosti su utvrđene, smatra da tužitelj nije mogao nikako drugačije shvatiti predmetni e-mail, osim kao poziv na obranu.

17. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je kod tuženika radio od 10.10.2002., a na spornom maloprodajnom mjestu od svibnja 2019. Osim njega, kao prodavači su radili još kolege D.J. i M.M. koji je bio i zamjenik voditelja

maloprodajnog mjesta, dok je voditelj bio K.Ž. Kada je došao u drugu

smjenu primijetio je da je u tijeku izvanredna inventura. Njegova smjena je počinjala u 13,00 sati, a inventura je počela oko 8,00 sati. Nitko od povjerenstva nije komunicirao s njim, već samo s voditeljem Ž. u posebnoj prostoriji. U prvoj smjeni je tada radio D.J. Po završetku inventure povjerenstvo je samo

otišlo, a da njega nije pitalo ikakvo objašnjenje mu je rečeno što su utvrdili. Sljedećeg dana pozvao ga je poslovođa K.Ž. te mu rekao da je on priznao manjak

zbog svojih financijskih problema. Tom prilikom mu je rekao da se to ostalih radnika ne tiče. Nakon toga je nastavio raditi te je dobio poziv u upravu tuženika da potpiše otkaz. Tom prilikom je htio dati svoju obranu, ali s njim nisu htjeli razgovarati, već su mu samo dali papir da potpiše. Ne sjeća se na koji način je poziv uručen, ali se sjeća da mi je šef rekao da će svi morati davati iskaze. Navodi da je njegov posao da toči gorivo, da „kasa štima“ i da obavijesti šefa ukoliko nekom artiklu istekne rok trajanja. Za alkohol i cigarete je zadužen šef koji je pratio stanje tih artikala. U slučaju da je na blagajni i da netko želi alkohol ili cigarete, a nema ih na stanju, on o tome obavijesti šefa. Kada „kuca“ neki artikl kupcu, ne vidi stanje odnosno broj ukupnih artikala. To vidi samo šef na svom vlastitom kompjutoru. Kada vizualno primijeti da nema nekog artikla, onda obavijesti šefa ili sljedeću smjenu da kaže šefu. Nikada nije bilo da nije bilo alkohola ili cigareta za prodaju. Navodi da je često čistio police, a trajanje artikala provjeravao je kada je čistio police. Bio je zadužen za jednu policu na kojoj su se nalazile čokoladice, žvakače gume i slično. Na toj polici je primijetio vrlo malo artikala kojima je istekao rok trajanja o čemu je obavijestio poslovođu. Nikada nije primio opomenu niti upozorenje da nešto krivo radi. Kao prodavač radi od 2002. te na početku i kraju smjene kontrolira samo stanje blagajne, a ne i stanje robe. Roba obično stiže ujutro i zaprima je Ž., a ako stigne izvan njegove smjene onda zaprime kutije, a na kutijama piše što je unutra i koja količina odnosno stanje, te onda tu istu robu sutradan Ž. zadužuje pod svojom šifrom. Navodi da se cigarete odnosno kutije cigareta nalaze iza blagajne. Ukoliko više nema kutija onda se nove uzimaju iz ureda poslovođe. Ističe da je šef rekao da je njegova dužnost da broji cigarete i stanje oko blagajne pa oni to nisu radili.

18. Iz iskaza svjedoka i tužitelja u kojem dijelu im je sud poklonio vjeru jer su iskazivali jasno i logično te suglasno, sud je utvrdio da je na spornoj BP radilo 4 radnika, odnosno 3 prodavača i 1 voditelj, da je izvanrednom inventurom utvrđen manjak robe u iznosu od 71.845,81 kn, da je Odlukom o načinu knjiženja inventurnih razlika na MPM D.S. prilikom izvanrednog popisa RŠP 21.8.2019. određeno da se za manjak iznad dozvoljenog u iznosu od 71.572,92 kn, utvrđen primjenom važećeg Pravilnika o najvećim dopuštenim gubicima na maloprodajnim mjestima, tereti materijalno odgovornu osobu Voditelja MPM D.S., K.Ž., da se

oko 50.000,00 kn manjka robe odnosi na cigarete, da je zadnja redovna kontrola na istom prodajnom mjestu izvršena u studenom 2018. kada nisu utvrđeni manjkovi, te da je tužitelj na tom prodajnom mjestu radio kao prodavač od svibnja 2019.

19. Po mišljenju ovoga suda tuženik u Odluci o otkazu ne navodi konkretno kojim radnjama i na koji način je konkretno tužitelj osobno počinio povredu radne obveze. Sama činjenica postojanja manjka ne upućuje na zaključak da je tužitelj za isti odgovoran. Ovo pogotovo imajući u vidu činjenicu da je voditelj K.Ž. u svojoj pisanoj Izjavi koja prileži spisu jasno izjavio da je on odgovoran za manjak, te da je ta odgovornost propisana i Katalogom poslova za radno mjesto voditelja, kao i imajući u vidu činjenicu da je samom Odlukom tuženika o načinu knjiženja inventurnih razlika na MPM D.S. prilikom izvanrednog popisa RŠP 21.8.2019.

određeno da se za manjak iznad dozvoljenog u iznosu od 71.572,92 kn, tereti isključivo materijalno odgovornu osobu Voditelja MPM D.S., K.Ž.,

Nadalje, tuženik nema saznanja ni u kojem vremenskom razdoblju je nastao manjak pa imajući u vidu da je redovita kontrola na kojoj nije utvrđen manjak izvršena u studenom 2018., a da je tužitelj počeo raditi u svibnju 2019., dok je izvanredna kontrola izvršena krajem kolovoza 2019., to se ne može zaključiti da je tužitelj odgovoran za manjak.

20. U dijelu u kojem svjedoci navode da je tužitelj morao i trebao znati za manjak, pa da je zato odgovoran, sud smatra neosnovanim. Ovo stoga jer je voditelj

BP jasno priznao svoju odgovornost, ona proizlazi iz Kataloga poslova te voditelj vodi brigu o stanju robe (pa tako i cigareta) na prodajnom mjestu, a kojih nikada nije nedostajalo, dok se kod predaje smjene vodilo računa o stanju blagajne, a ne i robe što bi bilo neživotno i nelogično zbog obujma i velikih količina robe.

21. Prema tome, sud smatra da tuženik nije dokazao da bi tužitelj bio odgovoran za manjak robe po inventuri.

22. U odnosu na navod da je sporno maloprodajno mjesto zapušteno, prljavo i neodržavano, valja istaknuti da iz iskaza tužitelja kojemu je sud u tom dijelu poklonio vjeru proizlazi da je bio zadužen za čišćenje točno određene police na prodajnom mjestu pa je postojala podjela posla između radnika, a koju je redovito čistio jedanput tjedno i tom prilikom provjeravao rok trajanja artikala, kojih s istekom roka nije bilo mnogo, a o tome je obavijestio voditelja.

23. Prema tome, tužitelj je svoj dio radnih zadataka čišćenja i provjeravanja roka valjanosti artikala izvršavao pa mu se ne može stavljati na teret odgovornost za zapuštenost cijelog maloprodajnog mjesta i brojnost artikala isteklog roka. Ovo pogotovo što iz Prijedloga za rashod robe od 13.11.2018. proizlazi jako velik broj artikala s napomenom da se radi o povratu robe koji nije pokupljen, odnosno o isteku roka (trajanja), a u Odluci o otkazu se navodi da su neki artikli upravo iz 2018.

24. S obzirom na sve navedeno, sud je utvrdio kako izvedenim dokazima tuženik nije dokazao da bi upravo tužitelj počinio povrede koje se Odlukom o otkazu tužitelju stavljaju na teret, niti je utvrđeno kada su iste nastale.

25. Sud je izvršio uvid u Očitovanje radničkog vijeća prije donošenja Odluke o otkazu, koje se usprotivilo predloženoj odluci o otkazu, ističući da se odgovornost trebala utvrditi na osobnoj razini i primjereno sankcionirati. Radničko vijeće navodi da je tužitelj odrađivao radne zadatke po naputku voditelja maloprodajnog mjesta, pa se nemarno izvršavanje radnih zadataka ne može utvrditi kao osobni propust tužitelja. Isto tako, tuženik nije utvrdio individualnu odgovornost djelatnika za sve neusklađenosti jer je unazad par mjeseci na tom maloprodajnom mjestu radilo 5 prodavača, pa jedan djelatnik ne može biti odgovoran za sve propuste. Radničko vijeće dalje ističe da nije jasno kako prilikom godišnje inventure nije utvrđen propust u vođenju i kontroli stanja zaliha, te da nije jasno na koji način je utvrđena tužiteljeva odgovornost za manjak zaliha. Radničko vijeće zaključuje da se tuženik trebao rukovoditi dobrom praksom koja uključuje opomene pred otkaz Ugovora o radu, budući težina utvrđenih povreda, odnosno odgovornost tužitelja za iste, ne opravdava donošenje odluke o otkazu. Naime, nije logično da se koristi ista disciplinska mjera i u odnosu na osobu koja je odgovorna za manjak i u odnosu na tužitelja koji ne zna za manjak. Radničko vijeće stječe dojam da se tužitelju stavlja na teret propust službi koje su zadužene za kontrolu poslovnih procesa, za što tužitelj nije odgovoran.

26. Sukladno stavovima radničkog vijeća i ovaj sud je mišljenja da je tuženik u ovom slučaju primijenio prestrogu mjeru u odnosu na tužitelja, uzimajući u obzir da povrede obveza iz radnog odnosa nisu u dovoljnoj mjeri konkretizirane niti je utvrđeno da bi iste počinio tužitelj. Stoga je u ovom slučaju tuženik trebao primijeniti neku blažu sankciju u vidu opomene iz radnog odnosa, a ne odluku o otkazu zbog skrivljenog ponašanja, pri čemu povrede koje se tužitelju stavljaju na teret nisu ni vremenski ni sadržajno konkretno navedene. Činjenica koja se navodi u obrazloženju Odluke o otkazu da je došlo do gubitka povjerenja u tužitelja nije relevantna u ovom slučaju, budući da je isto predviđeno samo u slučaju izvanrednog otkazivanja ugovora o radu (čl. 116. st. 1. Zakona o radu). Osim toga, sud nije utvrdio povrede zbog kojih bi tuženik opravdano mogao izgubiti povjerenje u tužitelja.

27. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i donijeti presudu kao u izrijeci. Budući je prihvaćen zahtjev kojim se Odluka o otkazu utvrđuje nedopuštenom, valjalo je prihvatiti i zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad, sve sukladno odredbi čl. 124. st. 1. Zakona o radu.

28. Kako je Odluka o otkazu nedopuštena iz gore navedenih razloga, to sud nije posebno cijenio iskaze svjedoka i tužitelja o dijelu koji se odnosi na davanje obrane, kao što nije ni izvodio daljnje dokaze jer je u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari.

29. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

30. Tužitelju je priznat trošak jednokratne nagrade u iznosu od 3.000,00 kn za zastupanje u postupku (Tbr. 7.2), što uz 25% PDV-a (750,00 kn) ukupno iznosi 3.750,00 kn.

31. Zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka valjalo je odbiti jer je u cijelosti izgubio spor (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 21. lipnja 2023.

Sutkinja:

Lucija Miše, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika

.