REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 24 Pr-160/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužitelja A.K. iz Z., , OIB: …, kojega zastupa

punomoćnica M.B., odvjetnica u Z., protiv tuženika C.o. d.d.,

Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D.F., dipl. iur. (Su-858/21), radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave

zaključene dana 5. travnja 2023., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja M.B., odvjetnice i punomoćnice tuženika I.C.K., dipl.iur. (Su-381/2023),

dana 21. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku C.O. d.d., Z., OIB:… da isplati tužitelju A.K. iz Z., OIB: …, iznos naknade neimovinske

štete od 2.256,29 EUR / 17.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 13.1.2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 1.1.2023. do isplate, uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne

operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju A.K. iz Z., OIB: …, iznos naknade imovinske štete od 209,04 EUR / 1.575,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 21.6.2023. do isplate, koje kamate se do 31.12.2022. određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III./ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim potražuje isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete koja teče od podnošenja odštetnog zahtjeva do 20.6.2023.

IV./ Nalaže se tuženiku C.O. d.d., Z., OIB:… da isplati tužitelju A.K. iz Z., OIB: …, parnični trošak u iznosu od

1.758,58 EUR / 13.250,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 21.6.2023. do isplate, koje kamate se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je

obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

V./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 28.5.2021. pretrpio ozljedu na radu kod poslodavca Z.H.d.o.o., P.Č., na radnom mjestu

radnika na odvoženju otpada na način da mu je prilikom izvlačenja kontejnera radi utovara otpada u spremnik specijalnog vozila, noga proklizala te je isti zadobio dislokaciju, iščašenje i nategnuće koljenskih zglobova i ligamenata lijeve noge. Slijedom navedenog, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 1.575,00 kn i neimovinske štete u iznosu od 17.000,00 kn, kao i naknadu troška parničnog postupka, sve sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe prigovor stvarne nenadležnosti radnog suda. Priznaje da je Z.H.d.o.o., P.Č., u

vrijeme štetnog događaja imalo ugovoreno osiguranje od odgovornosti po polici br. ... Osporava visinu tužbenog zahtjeva, uzročnu vezu između trajanja privremene nesposobnosti za rad i ozljeđivanja u štetnom događaju, te osporava isključivu odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja jer da je šteta nastala doprinosom oštećenika na koju osiguranik nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška u visini sudskih pristojbi tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju, Odštetni zahtjev, Obavijest o broju štetovnog spisa, Prijavu o ozljedi na radu, te proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. I.S. te dokaz saslušanjem svjedoka M.P. te tužitelja.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Među strankama nisu sporni pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja.

6. Među strankama su sporni nadležnost ovoga suda, odgovornost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Temeljem odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 92/14, 127/17 i 98/19, - dalje: ZR) poslodavac je dužan naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu i u svezi s radom. Člankom 25. st. 1. Zakona o zaštitu na radu ("Narodne novine" broj 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članaka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. U slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem u smislu odredbe čl. 964. i 965. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).

8. Iz iskaza svjedoka M.P., kojemu je sud u cijelosti poklonio vjeru jer je iskazivao jasno, logično i uvjerljivo, sud je utvrdio da u Z.h., P.Č. radi s tužiteljem kao komunalni radnik, da je bio prisutan kada se tužitelj ozlijedio

prilikom vraćanja kontejnera od 1100 litara na mjesto nakon pražnjenja u kamion, koju radnju obavljaju zajedno, da se tužitelj prilikom vraćanja kontejnera na mjesto „popiknuo“ na neravninu na asfaltu, pao na koljeno i tom prilikom se ozlijedio. U iskazu svjedok jasno objašnjava da prilikom vraćanja kontejnera svaki od radnika drži jednu stranu i gura kontejner prema njegovom mjestu, da su i tužitelj i on imali propisanu odjeću i obuću: radne cipele s debelim gumenim potplatom, da su radnju pražnjenja kontejnera i vraćanja kontejnera na njegovo mjesto izvršili sukladno propisu, odnosno na način kako se to propisno radi, a da je odmah po ozljeđivanju tužitelja došao je poslovođa D.D. koji ga je odveo u bolnicu na pregled. Svjedok opisuje kontejner kao plastičan na četiri kotača, kontejner koji je težak i s kojim je teško manevrirati čak i kada je prazan jer svaki kotač ide u svojem smjeru, a isti su morali vući 20-ak metara do vozila, a zatim ga također istom udaljenosti do zgrade vraćati jer vozilo fizički nije moglo pristupiti na kraću udaljenost, dok su se neravnine na asfaltu u vidu rupa i ulegnuća nalazile na čitavom putu od mjesta na kojem stoji kontejner do vozila.

9. Iz iskaza tužitelja kojemu je sud u cijelosti poklonio vjeru proizlazi da kod poslodavca P.Č. radi kao komunalni radnik u Sektoru odvoza komunalnog otpada, da mu radni zadaci obuhvaćaju utovar i istovar smeća prema rasporedu koji mu je zadan taj dan, da im poslovođa daje zadatke, a on ima direktivu od šefa smjene, da su na dan štetnog događaj dobili zadatak da pokupe smeće u ulici, te da se poslovođa zvao D.D., a šef smjene I.Č. U odnosu na štetni događaj navodi da se vozilo zaustavilo na nizbrdici u podzemnoj garaži u ulici, da su on i svjedok otišli po kontejnere koji su bili udaljeni 20-ak metara koja je bila najbliža udaljenost jer se vozilo fizički nije moglo približiti bliže kontejnerima, da su svaki kontejner zajednički dovukli do vozila, pa tako i onaj sporni, a kada su ga ispraznili, trebali su ga vratiti nazad na njegovo mjesto, što su krenuli i uradili, da su kotači na kontejnerima napravljeni na takav način da se mogu okretati u svim smjerovima, a neki su i zahrđali zbog čega je potrebno upotrijebiti veću fizičku silu pa mu je u trenutku kada su gurali kontejner radi vraćanja na njegovo mjesto noga zapela u rupu na asfaltu te je pao i udario koljenom u rub pločnika nakon čega se pridignuo i pokušao nastaviti posao no uskoro je osjetio bol u koljenu i nije mogao savinuti koljeno, a sama površina koljena je bila crvena i izguljena te je kolegi rekao da ne može nastaviti raditi. Nakon toga su pozvali poslovođu koji ga je odveo u sjedište firme gdje je dao izjavu o štetnom događaju, a nakon toga ga odveo na Hitnu pomoć. Prilikom štetnog događaja je imao propisanu zaštitnu odjeću i obuću koja se sastojala od radnih cipela sa čeličnom kapicom i gumenim potplatom, radnog odijela, prsluka i rukavica.

10. U konkretnom slučaju, sud je utvrdio da je do ozljede tužitelja došlo tijekom obavljanja redovitih poslova na uobičajen način odnosno da je tužitelj sa svjedokom M.P. prilikom guranja spremnika za smeće zapremnine više od 1000 L putem duljine

oko 20-tak metara natrag na mjesto nakon istovara u kamion, pao i ozlijedio koljeno jer je površina kojom su se kretali bila puna rupa i neravnina na asfaltu, a kotači spremnika su zahrđali pa su morali upotrijebiti veću fizičku silu da ga odguraju.

11. Kako je sud utvrdio da je do ozljede tužitelja došlo zbog neadekvatne površine za kretanje spremnika te neodržavanih kotača spremnika, to je došlo do propusta poslodavca da osigura mjesto rada te da osigura da su sredstva rada u svakom trenutku sigurna i održavana u skladu sa čl. 41. ZZR-a prema kojoj odredbi je poslodavac dužan osigurati mjesto rada da ono u svakom trenutku bude sigurno, održavano, prilagođeno za rad i u ispravnom stanju u skladu sa pravilima zaštite na radu te osigurati da sredstva rada u uporabi budu u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju tako da ne ugrožavaju radnike.

12. Iz dokaznog postupka ne proizlazi da bi šteta nastala zbog više sile, namjere ili krajnje nepažnje radnika (tužitelja) ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu, pa slijedom utvrđenog, poslodavac, a sukladno odredbi čl. čl. 964. i 965. ZOO-a, ovdje tuženik kao osiguravajuće društvo kod kojeg je poslodavac sklopio policu, odgovara za štetu koju je tužitelj pretrpio na radu.

13. Prema tome, iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi tužitelj pridonio nastanku štetnog događaja te ništa ne upućuje da bi njegovo postupanje bilo namjerno ili nepažljivo, pa slijedom navedenog tuženik odgovara za nastalu štetu tužitelju.

14. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. I.S.

15. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje lijevog koljena.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi jačina i trajanje fizičkih bolova kod tužitelja, i to jakog intenziteta u trajanju od 3-4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana te slabijeg intenziteta u trajanju od 6 tjedana.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja dio intenzivan i kratkotrajan, dok je sekundarni straha koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda bio jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, te slabijeg intenziteta u trajanju od 4 tjedna.

18. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su tužitelju bili potrebni tuđa pomoć i njega u trajanju od 3 tjedna po 2 sata dnevno zbog mirovanja i otežanog hoda, a potom u trajanju od 3 tjedna po jedan sat dnevno. Tako iz iskaza tužitelja kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru proizlazi da su mu tuđu pomoć i njegu pružali roditelji na način da su mu kuhali, čistili kućanstvo, pomagali mu u higijeni, te su ga vodili kod doktora. Kako sud smatra primjerenim iznos od 25,00 kn po satu, to je temeljem čl. 1095. ZOO-a tužitelju valjalo dosuditi iznos od 1.575,00 kn.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je bolovanje uzročno povezano s ozljeđivanjem na radnom mjestu te da iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad za razdoblje od 1.10.2021. do 22.10.2021. proizlazi da je uzrok bolovanja bila ozljeda na radu.

20. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je tuženik u dijelu koji se odnosi na fizičke boli manjeg intenziteta i straha manjeg intenziteta. U svom očitovanju na prigovore vještak je naveo da su sve ocjene temeljene na medicinskoj dokumentaciji te kliničkom pregledu tužitelja. Nakon inicijalnog pregleda liječnika postavljena je sumnja na ozljedu ligamenata i medijalnog meniska lijevog koljena što je navedeno u medicinskoj dokumentaciji, a i takvu spoznaju je tužitelj imao sve dok MR nije otklonjena ozljeda unutarnjih struktura koljena. Vještak navodi da je to svakako utjecalo na strah i zabrinutost tužitelja za njegovo zdravlje. MR koljena je tužitelj načinio 7.10.2021., a do tada tužitelj kao ni liječnici koji su ga liječili nisu znali da ozljede ligamentarnog aparata i meniska tog koljena nema. Vještak navodi da je iz priložene dokumentacije razvidno da se tužitelj na pregledu kirurga – ortopeda 5.7.2021. žalio na bolnost u lijevom koljenu i pogoršanje tegoba, a što je 5 tjedana po štetnom događaju. Ističe da je i tada ponovo načinjen RTG koljena jer je postojala sumnja na „veću ozljedu“ što utječe na percepciju osobe koja je podvrgnuta snimanju čime se stvara bojazan od ishoda te pretrage i zabrinutosti za zdravlje. Nadalje, navodi da je kirurg i tada ordinirao hladne obloge i analgetike te poštedu od opterećenja što ukazuje da su tegobe i tadašnji klinički nalaz opravdavali takvu terapiju. Na pregledu ortopeda 23.8.2021. navedeno je „manje poboljšanje“ zbog čega je upućen na fizikalnu terapiju, ali i MR lijevog koljena. Da tužitelj nije imao tegobe i da liječnik i dalje nije sumnjao na unutarnju ozljedu koljena (ligamenti i menisk), to svakako ne bi bio upućen na MR koljena. U nalazu fizijatra 2.9.2021. se navodi da je imao uredne kretnje, ali bolnost pri forsiranoj fleksiji kao i da klinički nalaz upućuje na ozljedu meniska (dakle određeni pokret i položaj izaziva bol) što ukazuje da je bolove tužitelj imao još tada pri određenim kretnjama. Vještak ističe da je u konačnici liječenje tužitelja potrajalo gotovo 5 mjeseci, tj. do 15.10.2021. te da sve navedeno opravdava date ocjene koje su kumulative i da vještak pri svim tim ocjenama i dalje ostaje.

21. Iz dopune nalaza i mišljenja proizlazi da je liječenje završeno 15.10.2021.

22. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. I.S., kao i očitovanje na prigovore s obzirom da je isti sačinjen po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, te je valjano obrazložen i dan u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti, a stranke nisu imale daljnjih primjedbi.

23. Imajući u vidu nalaz i mišljenje te dokumentaciju u spisu, posebice Izvješće o privremenoj nesposobnosti te Prijavu o ozljedi na radu, ovaj sud smatra da je prigovor tuženika uzročno posljedičnoj vezi neosnovan.

24. Slijedom provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je ozljeđivanjem tužitelja povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredbi čl. 19. ZOO-a u svezi s odredbama čl. 1046., čl. 1100. i čl. 1089. ZOO-a, pa tužitelju pripada naknada neimovinske štete u iznosu od 17.000,00 kn / 2.256,29 EUR i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.575,00 kn / 209,04 EUR koju trpi zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

25. Budući da temeljem čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je liječenje završeno 15.10.2021., iz spisa da je tužba podnesena 24.1.2022., dok za odštetni zahtjev da ga je tuženik zaprimio 13.1.2022., to kamata na dosuđeni dio neimovinske štete teče od 13.1.2022. pa je valjalo usvojiti taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja.

26. Kamata na dosuđeni iznos imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege teče od presuđenja do isplate, jer je u tom trenutku visina te štete izražena sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a, slijedom čega je tužitelju na dosuđeni iznos imovinske štete priznata kamata koja teče od presuđenja pa je valjalo odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim potražuje zateznu kamatu koja teče od podnošenja odštetnog zahtjeva do presuđenja.

27. Odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji se na čl. 29. st. 1. ZOO- a, a visina dosuđene kamate na st. 2. istoga članka.

28. S obzirom da je sud u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, to nije izvodio daljnje dokaze kao nepotrebne i neodlučne.

29. Sud je odbio prigovor tuženika stvarnoj nadležnosti ovog suda. Člankom 14. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018), propisano je da sudbenu vlast u RH obavljaju redovni i specijalizirani sudovi te Vrhovni sud Republike Hrvatske, a čl. 17. propisano da se nadležnost sudova određuje ovim Zakonom i drugim zakonima.

30. Tako je čl. 18. Zakona o sudovima i člankom 34. ZPP-a propisana nadležnost općinskih sudova, odnosno propisani su sporovi u kojima sude općinski sudovi iz čega je razvidno da je Općinski radni sud redovni sud. Čl. 2. t. 15. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj: 67/2018, dalje: ZPSS) propisano je da će u radnim sporovima postupati Općinski radni sud u Zagrebu. Kako se u konkretnom slučaju nesporno radi o parnici za naknadu štete nastale na radu ili u vezi rada, te je tužitelj radnik koji se ozlijedio, pri čemu nije od značaja što tuženik nije poslodavac, već njegov osiguravatelj, a ne postoji propis koji bi u takvim slučajevima određivao stvarnu nadležnost drugog suda, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu za čije je rješavanje nadležan ovaj sud u skladu s čl. 34. ZPP-a i čl. 2. t. 15. ZPSS, pa je valjalo odbiti prigovor tuženika stvarnoj nadležnosti.

31. Tužitelju je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

32. Tužitelju je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva – 1.500,00 kn (Tbr. 28), sastava tužbe – 1.500,00 kn (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 8.3.2022. i 20.2.2023. – svaki po 1.500,00 kn (Tbr. 8/1), te pristupa na ročišta 4.10.2022. i 5.4.2023. – svaki po 1.500,00 kn (Tbr. 9/1), što uz 25% PDV-a (2.250,00 kn) te trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn ukupno iznosi 13.250,00 kn.

33. Tužitelju je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

34. Zahtjev tužitelja za troškom sastava podneska od 2.11.2022. nije priznat jer je dovoljno dostaviti dokaz (potvrdu) o uplati predujma za vještačenje pa trošak sastava podneska nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, dok trošak sastava podneska od 24.1.2023. nije priznat jer se ne radi o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

35. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbijen je jer je izgubio spor (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 21. lipnja 2023.

Sutkinja:

Lucija Miše, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku

.