Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Posl. broj P- 4127/18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Maji Vukmir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. B. iz G. O.: …,

2. I. B. iz G. O.: … i 3. B. B. iz

O. : … svi zastupani po punomoćniku mr. sci. I.

F. odvjetnik iz Z., protiv tuženika, R. S.. S.- J.

W., zastupanog po

punomoćniku N. R., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja ništetnosti, nakon

glavne i javne rasprave održane dana 18. svibnja 2023. god. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i pun. tuženika, na ročištu za objavu presude dana 21. lipnja 2023. god.

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Utvrđuje se da su ništavne sljedeće isprave:

ugovor o jedinstvenom kreditu broj … od 21.02.2007 na iznos od 200.000,00 eura koji je osiguran Sporazumom o osiguranju potraživanja ovjeren po javnom bilježniku B. J. iz Z. ovjera O. broj 274/07 od 28.02.2007.

godine, te se utvrđuje da su ti isti bez učinka.

2. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu O. suda u O. brisanje

upisanih tereta temeljem sporazuma i kredita opisanih u točki 1. presude i to u roku osam dana od dana pravomoćnosti ove presude i to nad nekretninama opisanim i upisanim u zemljišnoj knjizi O. suda u O. u - u zk ul broj 1960 k.o. R. kč broj 5059 k.o. R. što u naravi predstavlja kuća površine 88 m2

i dvorište 214 m2 koji se vode kod općinskog suda u O..

3. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu O. suda u G. brisanje

upisanih tereta temeljem sporazuma i kredita opisanih u točki 1. presude i to u roku osam dana od dana pravomoćnosti ove presude i to nad nekretninama opisanim i upisanim u zemljišnoj knjizi O. suda u G. u zk ul broj 1600 ko G. i

ti č.zem 1217/1 L. D. površine 167 čhv- u zk ul 1281 ko G. i to č zem 1215/1 kuća površine 31 hvat, pomoćni objekat površine 14 hvati i dvor površine 122 hvata sve upisano kod O. suda G.."

II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

1. " Utvrđuje se da su ništetne Javnobilježničke isprave, kao i priležeći ugovori i to: ugovor o jedinstvenom kreditu broj … od 21.02.2007 na iznos od 200.000,00 eura koji je osiguran Sporazumom o osiguranju potraživanja ovjeren po javnom bilježniku B. J. iz Z. Z. 3 ovjera O. broj … od

28.02.2007. godine, budući su isti bez učinka, te se oglašavaju kao nedopušteni slijedeći ovršni postupci i to: ovršni postupak po tražbini kredita broj … od

21.02.2007 na iznos od 200.000,00 eura koji je osiguran Sporazumom o osiguranju potraživanja ovjeren po javnom bilježniku B. J. iz Z. Z. 3 ovjera

O. broj 274/07 od 28.02.2007 a koji se vodi pod posl.br. O. 6450/12 pred O. sudom u S..

2. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu O. suda u O. brisanje

tereta temeljem sporazuma i kredita opisanih u točki 1. presude i to u roku osam dana od dana pravomoćnosti ove presude i to na nekretninama opisanim i upisanim u zemljišnoj knjizi O. suda u O. kao: u zk ul broj 1960 ko R. kč broj 5059 ko R. što u naravi predstavlja kuća površine 88 m2 i dvorište 214 m2

3. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu O. suda u G. brisanje

upisanih tereta temeljem sporazuma i kredita opisanih u točki 1. presude i to u roku osam dana od dana pravomoćnosti ove presude i to nad nekretninama opisanim i upisanim u zemljišnoj knjizi O. suda u G. u zk ul broj 1600 ko G. i

ti č.zem 1217/1 L. D. površine 167 čhv - u zk ul 1281 ko G. i to č zem 1215/1 kuća površine 31 hvat, pomoćni objekat površine 14 kvati i dvor površine 122 hvata sve upisano kod O. suda G.."

III. Nalaže se tužiteljima da u roku od 15 dana naknade tuženiku parnični trošak u iznosu od 52.259,75€/393,750,00 HRK,[1] , sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljenim prije prvog dana tekućeg polugodišta, uvećanjem te stope za 3 % poena. 1 konverzijski tečaj eura 7,5345 kn

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su tužitelji sa tuženikom sklopili ugovor o jedinstvenom kreditu broj … od 21.02.2007 na iznos od 200.000,00 eura koji je osiguran Sporazumom o osiguranju potraživanja ovjeren po javnom bilježniku B. J. iz

Z. ovjera O. broj …7 od 28.02.2007. godine. Tužitelji su kao

predmet osiguranja dali nekretnine uknjižene u k.o. R. i k.o. G..

Predmetni kredit da je sklopljen na području R. H., ovjeren pred

hrvatskim javnim bilježnikom, a da H. narodna banka nije dala ovlaštenje tuženiku da obavlja djelatnost kreditnog poslovanja.

1.1.Tuženik da je poradi naplate potraživanja pokrenuo ovršni postupak pred općinskim sudom u Splitu i to ovršni postupak po tražbini kredita broj … od

21.02.2007 na iznos od 200.000,00 eura koji se vodi pod poslovnim brojem O. 6450/12 pred općinskim sudom u S..

1.2. Predmetni Ugovor da je ništetan, da nije ni nastao jer je protivan prisilnim pravnim propisima, pa slijedom toga da i ovršni postupak se ne može provoditi, a ovrha je nedopuštena.

1.3. Podneskom od 28.08.2017. god. tužitelji dodaju da je da je H. sabor na sjednici od 14. srpnja 2017. godine donio Zakon o ništetnosti Ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenim u R. H. s neovlaštenim

vjerovnikom koji u odredbama čl. 3. i čl. 4. određuje da su ugovori s međunarodnim obilježjima sklopljeni u R. H. između dužnika i neovlaštenih vjerovnika

ništetni kao i da je javnobilježnički akt sklopljen na osnovu ili u vezi s ništetnim ugovorom iz čl. 3. ništetan. Navedeni zakon Stupio je na snagu 29. srpnja 2017. godine.

1.4. Na pripremnom ročištu od 19. listopada 2017. god. kao još jedan razlog ništetnosti predmetnog ugovora ističu i to da tužitelj ad. 3. B. B. nije nikada potpisao predmetni ugovor o krediti kao ni solemniziranu javnu ispravu javnog bilježnika i da potpis na Ugovoru o kreditu od 21. veljače 2017. god, je krivotvoren.

1.5. Tek puno nakon zaključenja pripremnog postupka, u podnesku od 29. ožujka 2023. god. tužitelji navode da se radi o proglašenju ništetnosti potrošačkog ugovora temeljem kojeg se provode dva ovršna postupka i to pred O. sudom u G.

temeljem pravomoćnog R. O.- 13/2011 i P. O. sudom u S. koje

rješenje nije pravomoćno, pa smatra da sud je dužan ispitati sadržaj potrošačkog

Ugovora i ispitati sadrži li takav potrošački Ugovor nepoštene odnosno ništetne ugovorne odredbe sukladno Zakonu o zaštiti potrošača. Navodi da se radi o potrošačkom ugovoru te je s tog osnova nastupila apsolutna zastara potraživanja, te i toj činjenici ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice.

1.5.1. Navodi da se radi o kreditu vezanom uz valutnu klauzulu euro i promjenjivu kamatnu stopu ovdje najprije valja istaknuti da je u presudi T. suda u Z.

broj P-1401/12 od 04.07.2013., a koja je potvrđena presudom V. trgovačkog suda u Z. broj P.-7129/13 od 13.06.2014. utvrđena ništetnost u dijelu vezanom uz ugovaranje kamatnih stopa, te je u toj presudi utvrđeno da su ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kada se ugovori redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze jednostrano mijenja prema odluci jedne ugovorne strane i za posljedicu ima jednostrano povećanje kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, a što je suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 96/03,

79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, a da su utvrđenja iz parnice Potrošač primjenjiva i na kredite u eurima, a da je tome tako jasno proizlazi iz obrazloženja presude Visokog trgovačkog suda RH u presudi Pž-6632/17 od 14.06.2018.g. Dodaje da tuženik nije u ugovoru odredio niti referentnu kamatnu stopu, da su odredbe ugovora suprotne načelu savjesnosti i poštenja, te da konačno, odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi je ništetna jer se o njoj nije pregovaralo.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je ispunio svoju ugovornu obvezu, odnosno isplatio kredit tuženicima, koji su u ovom postupku motivirani jedino time da spriječe postupak ovrhe jer da nisu i ne žele vratiti primljena sredstva.

2.1. Ističu da je u konkretnom slučaju mjerodavna primjena austrijskog prava jer je kreditni posao realiziran preko austrijske kreditne institucije; se cjelokupna obrada kredita odvijala u R. A.; su svi obrasci, zahtjevi i ostala popratna dokumentacija na temelju koje je odobren kredit sastavljeni u skladu s austrijskim propisima i podliježu nadzoru nadležnih austrijskih državnih agencija; su kreditna sredstva isplaćena u R. A.; već iz samih ugovornih odredaba Ugovora o

kreditu jasno proizlazi da su se stranke izričito sporazumjele o primjeni austrijskog prava budući da se u samom ugovoru na nekoliko mjesta poziva isključivo na austrij ske propise (primjerice JN, KSchG itd.).

2.2. Osporavaju da je ugovor zaključen u Hrvatskoj, jer da je iz preslike Ugovora o kreditu razvidno kako je isti nedvojbeno zaključen u R. A. (S.. S. im

R.), odnosno u sjedištu tuženika, te kako niti jedna radnja u postupku odobravanja i isplate po Ugovoru o kreditu nije obavljena u R. H.. Na

Tužiteljima je teret dokaza u suprotno, međutim isti nisu priložili niti jedan dokaz da je Ugovor o kreditu sklopljen u R. H.. Tuženik napominje da je i člankom 252. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima propisano kako se smatra da je ugovor sklopljen u mjestu u kojem je Ponuditelj imao svoje sjedište u trenutku davanja ponude. Budući da tuženik ima sjedište u S.. S. im R. nedvojbeno je kako je Ugovor

o kreditu sklopljen u S.. S. im R. odnosno u R. A.. Slijedom

navedenog ističe da tuženiku nije bilo potrebno odobrenje HNB za obavljanje poslova kreditiranja na području RH.

2.3. U odnosu na navode sa pripremnog ročišta da tužitelj ad. 3. nije potpisao predmetni ugovor tuženik naglašava da je samim uvidom u Ugovor o kreditu razvidno da je isti u ime III-tužitelja potpisao I-tužitelj temeljem punomoći (p.p.). Nadalje, iz javnobilježničkog Očitovanja od dana 28. veljače 2007. godine posl. broj O.-274/07 razvidno je kako je javni bilježnik B. J. potvrdio da je I.-tužitelj potpisao javnobilježničko O., a prilog kojeg je i Ugovor o kreditu.

3. U dokaznom postupku pregledana je cjelokupna pisana dokumentacija u spisu i saslušan tužitelj ad. 3., te pregledan izvornik spisa javnog bilježnika u Z. B.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan, kao ni podredni.

5. Prije svega, a u odnosu na navode tužitelja iz podneska od 29. ožujka 2023. god treba ukazati na odredbu čl. 299. Zakona o parničnom postupku Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 5 7/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 dalje ZPP) koja propisuje:

"1. Stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke.

2. Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

3. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir."

4. Uzgred za napomenuti je da mišljenje tužitelja da su utvrđenja iz parnice Potrošač primjenjiva i na kredite u eurima, (a da je tome tako da proizlazi iz obrazloženja presude Visokog trgovačkog suda RH u presudi Pž-6632/17 od 14.06.2018.g.,) nije točno. Naime, pogrešno se poziva na navedenu odluku u čijem obrazloženju stoji da " Što se tiče tvrdnje da tužitelj u tužbi kojom je pokrenut ovaj postupak ne zastupa kolektivni interes potrošača, nego samo pojedinačne interese onih potrošača koji su sklopili ugovore o potrošačkom kreditiranju koji sadrže ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da se ovaj postupak vodi radi zaštite kolektivnih interesa svih potrošača, a ne samo onih koji su sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Nepošteno ponašanje trgovca – ovdje korištenje nepoštenih ugovornih odredaba u standardnim ugovorima usmjereno je prema svim potrošačima, dakle i prema onima koji takav ugovor nisu sklopili, ali bi ga mogli sklopiti.", jer se pri tome ne misli na one koji su zaključili ugovore u valuti eura već na općenito potrošače koji su zaključili (ili mogli zaključiti) ugovore u švicarskim francima, bez obzira jesu li sudjelovali u parnici "Potrošač" ili ne. No, kako se u konkretnom slučaju ne radi o takvom ugovoru i kako su ove činjenice iznesene nakon zaključenja pripremnog postupka potpuno su irelevantne.

4. U ovom postupku sporno je prije svega sporno je da li je predmetni Ugovor o kreditu zaključen na području R. A. ili R. H..

5. Naime, tužitelji tvrde da je isti ništetan jer je zaključen na području R. H., a da kreditna ustanova, odnosno tuženik nije imao odobrenje H.

narodne banke za rad u R. H. i da je stoga sklapanje prednje navedenih pravnih poslova bilo protivno prisilnim propisima R. H..

6. Iz priloženog Ugovora o jednokratnom kreditiranju br. … od 21.02.2007.

(dalje Ugovor) vidljivo je da je isti sastavljen na N. i H. jeziku, da na

kraju ugovora stoji da je sastavljen u sjedištu tuženika odnosno S.. S. I..R. potpisan po zakonskim zastupnicima tuženika – direktorima.

6.1. Iz ovjerenog prijevoda sa njemačkog jezika po sudskom tumaču I. M.

da su direktori tuženika A. W. i F. F. ispustili specijalnu punomoć za

potrebe potpisa ugovora o kreditiranju koje mu dostave i osnivanja sudskih hipoteka, javnom bilježniku u Z. B. J.. Upravo pred ovim javnim bilježnikom tuženici potpisuju Očitovanje – Sporazum radi osiguranja predmetnog ugovora o kreditu osnivanjem založnog prava 28.02.2007. god pod O.-274/07, koji je sačinjen u formi javnobilježničkog akta i utvrđeno da stranke pred javnim bilježnikom istog potpisuju.

6.2. Isto prileži, zajedno sa izvornikom spornog Ugovora u javnobilježničkom spisu O.-274/07 kojeg je sud pribavio i pregledao u izvorniku.

6.3. Iz pregledane dokumentacije u vezi obrade zahtjeva kredita( list 66-92 spisa) koja je dostavljena u izvorniku na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu po sudskom tumaču J. P. proizlazi daje ista obrađivana u sjedištu davatelja

kredita, u A..

7. Iz svega proizlazi da je sporni Ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen u R. A., u sjedištu tuženika gdje je isti registriran i gdje ima dopuštenje za obavljanje kreditnih poslova temeljem odobrenja nadležnog austrijskog tijela.

8. Naime, radi se o distancijskom sklapanju ugovora, pa se u smislu odredbe iz članka 252. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) mjesto sklapanja ugovora smatra mjesto u kojem je ponuditelj imao sjedište u trenutku davanja ponude tj. u ovom slučaju R. A..

9. Obzirom da je Ugovor o kreditu sklopljen u R. A., to tuženiku u smislu tada važećeg Zakona o bankama („Narodne novine“, broj 84/02, 141/06 i 117/08), za slučaj u kojem kao strana kreditna institucija kreditira hrvatske državljane na njihov zahtjev, nije trebalo odobrenje Hrvatske narodne banke, pa zbog toga ugovor nije ništetan.

10. Kasnije važeći Zakon o izmjenama i dopunama o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15) predvidio je ništetnost ugovora o kreditu koji je sklopio vjerovnik koji nema odobrenje Hrvatske narodne banke, no taj zakon je stupio na snagu 30. rujna 2015., i njime nije predviđena retroaktivna primjena njegovih odredbi, dok Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenim u RH s neovlaštenim vjerovnikom dalje Zakon o ništetnosti ("Narodne novine" br. 72/17) ne može se primijeniti niti na ugovor, a niti na sporazum, jer se radi o pravnim poslovima koji su zaključeni na teritoriju R. A..

11. U pogledu pozivanja tužitelja na Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u R. H. („Narodne novine“ br. 72/17), valja navesti da je Sud Europske unije donio presudu u predmetu C-630/17 (Anica Milivojević protiv Raiffeisen St. Stefan-Jagerberg-Wolsfberg eGen ) 14. veljače 2019., u kojem je postupku odlučivao povodom zahtjeva za prethodnu odluku kojeg je uputio Općinski sud u Rijeci Stalna služba u Rabu, radi tumačenje članaka 56. i 63. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (EFEU) u odnosu na nacionalni propis kojim se određuje ništetnost ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljenih s neovlaštenim vjerovnikom (ZUNUK), a u kojoj je Odluci Sud Europske unije istaknuo da čl. 56. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, učinak kojega je, među ostalim, to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovi sklopljeni na državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika s poslovnim sjedištem u drugoj državi članici koji ne raspolažu odobrenjem koje nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinu državnom području ništetni od dana svojeg sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa.

12. Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci broj: U-I-3678/2017 i dr. od 3. studenoga 2020. (''Narodne novine'', broj 131/20) ukinuo Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (''Narodne novine'', broj 72/17).

12.1. Dakle, ne može se više govoriti o tome da bi Ugovor o kreditu bio ništetan zbog toga što je sklopljen (odnosno, u konkretnom slučaju, kada bi se utvrdilo da bi bio sklopljen) u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom, sve u smislu naprijed navedenog Zakona.

13. Nakon 1. srpnja 2013., kada je Republika Hrvatska postala punopravna članica Europske unije (dalje: EU), propisi EU postali su sastavni dio propisa koji se primjenjuju na području Republike Hrvatske s tim da se propisi EU primjenjuju i u slučaju kada su u suprotnosti sa propisima Republike Hrvatske i imaju prednost u svojoj primjeni u sporovima koji se vode pred sudovima Republike Hrvatske.

14. Također za dodati je da sporni Ugovor o jednokratnom kreditu ne bi bio ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO niti da je bio zaključen u Republici Hrvatskoj, jer je ugovor valjan i ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani. Dakle, sve da je sklapanje spornog ugovora i bilo zabranjeno tuženiku jer nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za pružanje financijskih usluga na području Republike Hrvatske, isto nije bilo zabranjeno i tužiteljima, pa da je takav ugovor, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi valjan.

15. Očitovanje javnog bilježnika B. J. iz Z. pod poslovnim

brojem O.-274/07 od 28.02.2007. , sastavljeno u formi javnobilježničkog akta, a kojima su tužitelji dopustili uknjižbu založnog prava na svojim nekretninama opisanim u korist tuženika, također nije ništetno jer očitovanje volje jedne i to obvezne stranke uz ispravu o pravnom poslu je osnova za zasnivanje založnog prava na nekretninama sukladno čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07 i 75/09 – dalje: ZJB), u vezi sa čl. 54. ZJB.

16. Tužitelji sada kao razlog ništetnosti ovog očitovanja, kao i samog Ugovora o kreditu ističu i da ga nije potpisao B. B., da je njegov potpis krivotvoren,

što bi eventualno sve da i jest tako, dovelo do ništetnosti Očitovanja samo u odnosu na njega, a ne na tužitelje ad. 1. i 2. koji ne spore da su ga potpisali.

17. Tužitelj ad. 3. u iskazu na ročištu od 13. srpnja 2021. god. navodi da su kredit podizali njegovi roditelji, da je on u to vrijeme imao 23 godine, da ne zna zašto su trebali kredit, da je par puta išao sa ocem u Z. ali se ne sjeća daje ikada bio kod javnog bilježnika, a nakon što mu je predočen U. o kreditu i O. osporava da bi na istima bio njegov potpis i napominje da se nikada nije potpisivao parafom.

18. Sud je na prijedlog tužitelja uputio sporni potpis na vještačenje C. za forenzička ispitivanja , istraživanja i vještačenja I. V. no isti su naveli da se radi o parafnom potpisu i da je za vještačenje prema pravilima struke potrebna veća količina nespornih parafnih potpisa iz perioda od 2005. do 2009. god. pa da iz dostavljenog materijala nema osnove za utvrđivanje autentičnosti spornih potpisa na predmetnom ugovoru i očitovanju.

18. 1. Inače, na spornom Ugovoru o kreditu i na javnobilježničkom očitovanju od 28.02.2007. god. identičan je parafni potpis na mjestu imena tužitelja ad. 3. i to je golim okom i laiku vidljivo.

18.2. Ukoliko bi bilo točno da tuženik ad. 3. nije potpisao Ugovor o kreditu morao gaje u njegovo ime potpisati netko tko je u tom trenutku od ugovora imao koristi, netko kome je dakle trebao kredit, a što ostavlja vrlo sužen izbor između tužitelja ad. 1. i 2., roditelja tuženika ad. 3., što bi u tom slučaju značilo da se isti izlažu kaznenom progonu zbog kaznenog djela krivotvorenja potpisa ( u tom smislu možda bi bilo znakovito da je taj razlog ništetnosti istaknut tek na pripremnom ročištu od 19.10.2017. kada je istekao zastarni rok od 10 godina za kazneni progon za djelo krivotvorenje isprave).

19. No, što se tiče predmetnog javnobilježničkog akta – Očitovanja od 28.02.2007. god. nema dvojbe da bi ga potpisao osobno tužitelj ad. 3. Naime, u aktu javnog bilježnika stoji da svaku stranku da je njenu istovjetnost utvrdio uvidom u osobnu iskaznicu, pa tako i za tužitelja ad. 3. uvidom u iskaznicu br. … izdanu

od M. G., te na kraju da je akt strankama pročitan i protumačen i da ga stranke potpisuju i izjavljuju da im je akt pročitan i protumačen i da odgovara njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji, te su potpisi, u sva tri slučaja parafi tužitelja, stavljeni na dno svake strane Očitovanja, te na kraju istog pored njihovih imena. U svim slučajevima paraf tužitelja ad. 3. je identičan.

20. Odredba čl. 60 ZJB propisuje obvezu i način utvrđivanja istovjetnosti osoba od strane javnog bilježnika, a što je prvenstveno uvid u osobnu iskaznicu, što je kako proizlazi iz osporavanog akta bilježnik učinio.

21. Ponavlja se to da je umjesto tužitelja ad. 3 netko drugi potpisao Očitovanje, ta je osoba morala u danom trenutku biti nazočna kod javnog bilježnika ili je javni bilježnik morao počiniti kazneno djelo potvrdivši da je tužitelj ad. 3. (koji uopće ne bi bio nazočan) vlastoručno potpisao javnobilježnički akt, a to je zbilja teško povjerovati.

22. Osim toga ne radi se o tome da bi javni bilježnik ovjerio potpise stranaka na ispravi već o sastavu javnobilježničkog akta u smislu odredbe čl. 2 ZJB, što predstavlja ispravu o pravnom poslu ili izjavama …koje su sastavili javni bilježnici .

22.1. Odredba čl. 57. ZJB propisuje da pri sastavljanju javnobilježničkog akta javni bilježnik mora, ako je to moguće, ispitati da li su stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje posla, objasniti strankama smisao i posljedice posla i uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji .Javni bilježnik će izjave sudionika potpuno jasno i određeno sastaviti pismeno i onda sam pročitati strankama i neposrednim pitanjima uvjeriti se da li sadržaj javnobilježničkog akta odgovara volji stranaka. Prilozi će se uvijek pročitati, osim ako se stranke ne odreknu tog prava i izjave da su upoznate s njihovim sadržajem, što mora biti utvrđeno u javnobilježničkom aktu.

22.2. Slijedom citiranih odredbi naprosto je nemoguće, a isto ne proizlazi iz niti jednog od priloženih i pregledanih dokaza da predmetno Očitovanje ne bi osobno potpisao tužitelj ad. 3.

22.3. Također iz predmetnog Očitovanja jasno proizlazi da je tužitelj ad. 3. upoznat ne samo sa njegovim sadržajem već i sa sadržajem Ugovora o jednokratnom kreditu, za kojeg isto tvrdi da ga nikada nije potpisao (unatoč istovjetnom parafu na dnu svake strane što je vidljivo i iz izvornika Ugovora priležećem u spisu javnog bilježnika).

22.4. Sud je odbio dokaz ponovnim vještačenjem potpisa tužitelja ad. 3. iz navedenih razloga, a tim više što se radi o dokumentu sastavljenom i potpisanom pred javnim bilježnikom, u njegovom ured.

23. Sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju. Stoga je teret dokaza da bi predmetni Ugovor i posljedično i Sporazum o osiguranju bio ništetan, na tužiteljima, koji nisu uspjeli dokazati da bi ugovor bio zaključen u Hrvatskoj, posebno uz izostanak ikakve ugovorne stipulacije koja bi upućivala na primjenu hrvatskog nacionalnog prava i izostanak posebnog pravnog propisa koji bi upućivao na takvu primjenu, da tuženiku ne bi bilo dopušteno zaključenje takvog ugovora, te u konačnici da ni Ugovor o jednokratnom kreditu ni Očitovanje u obliku javnobilježničke isprave, od 28.02.2007. god. nije potpisao tužitelj ad. 3.

24. Budući se ne radi o ništetnim pravnim poslovima i na temelju kojih je valjano upisano založno pravo u smislu odredbe članka 269. Ovršnog zakona, a isto tako ni ovršni postupak koji se vodi u povodu tražbine kredita nije nedopušten tužbeni zahtjev je odbijen i odlučeno je kao u izreci presude.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i 2. i 155. ZPP- a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Sukladno odredbi Tbr. 48 st. 3. OT, (NN br. 142/12) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

25.1.Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to: za sastav odgovora na tužbu 1500 bodova, za sastav podnesaka od 15.01.2018.,

22.11.2018., 02.05.2019. i 19.08.2020 po 1500 bodova ( sukladno Tbr. 8. st. 1. "ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku ), te za zastupanje na ročištima od 19.10.2017., 16.01.2018., 27.11.2018., 13.03.2019., 06.06.2019., 16.09.2020., 13.07.2021., 08.06.2022., te 18.05.2023. po 1500 bodova, sveukupno 21 000 bodova, što pomnoženo sa 15,00 kuna koliko iznosi vrijednost boda daje 315.000,00 kuna odnosno prema konverzijskom tečaju 41.807,75 €, uvećano za 25%

na ime PDV-a iznosi ukupno 52.259,75€/393,750,00 HRK, pa je odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 21. lipnja 2023. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (

čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika