REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6132/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. N.K., zbog prekršaja iz čl. 238. st. 7. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj od 15. veljače 2022., broj 211-07-/22-3/1461, u sjednici vijeća održanoj 21. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu prigovora okr. N.K., a po službenoj dužnosti te prihvaćanjem prigovora, u odnosu na u nastavku opisana prekršajna djela, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i kazni te se izriče da je okr. N.K., upravljajući mopedom koji nije registriran, počinio prekršaj iz čl. 238. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, utvrđuje novčana kazna u iznosu 260,00 EUR (dvjesto šezdeset eura) / 1.958,97 HRK (tisuću devetsto pedeset osam kuna i devedeset sedam lipa)[1] , upravljajući mopedom prije stjecanja prava na upravljanje, počinio prekršaj iz čl. 216. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, utvrđuje novčana kazna u iznosu 1.320,00 EUR (tisuću tristo dvadeset eura) / 9.945,54 HRK (devet tisuća devetsto četrdese tpet kuna i pedesetčetiri lipe)[1] , upravljajući mopedom na način da za vrijeme vožnje nije koristio zaštitnu kacigu, počinio prekršaj iz čl. 114. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, utvrđuje novčana kazna u iznosu 130,00 EUR (stotrideset eura) / 979,49 HRK (devetsto sedamdeset devet kuna i četrdeset devet lipa)[1] te upravljajući vozilom pod utjecajem alkohola od 2,07 g/kg u krvi, počinio prekršaj iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, utvrđuje novčana kazna u iznosu 1.320,00 EUR (tisuću tristo dvadeset eura) / 9.945,54 HRK (devet tisuća devetsto četrdeset pet kuna i pedesetčetiri lipe), dok se prihvaćanjem prigovora preinačuje pobijani prekršajni nalog u kazni u odnosu na prekršaj iz čl. 51. st. 5. u vezi sa čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) za koji mu se, na temelju tih zakonskih odredbi i uz primjenu čl. 37. st. 3. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), utvrđuje novčana kazna u iznosu 160,00 EUR (sto šezdeset eura) / 1.205,52 HRK (tisuću dvjesto pet kuna i pedeset dvije lipe)[1] , pa se na temelju čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 3.190,00 EUR (tri tisuće sto devedeset eura) / 24.035,06 HRK (dvadeset četiri tisuće trideset pet kuna i šest lipa)[1] , koju je dužan platiti u roku od 3 mjeseca od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. N.K. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 15,00 EUR (petnaest eura) / 113,02 HRK (sto trinaest kuna i dvije lipe) u roku 3 mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. N.K. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz čl. 238. st. 7., čl. 216. st. 3. čl. 114. st. 2. (kažnjivom po 114. st. 3.), čl. 199. st. 8. i čl. 51. st. 5. u vezi sa čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 25.500,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim navedenog, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom AM kategorije u trajanju od 3 mjeseca te troškovi prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 kuna.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenik, osobno, pravodobno je podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor je osnovan.

5. Prije svega, ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer je, nakon donošenja pobijanog prekršajnog naloga, stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za prekršaje iz čl. 238. st. 7., čl. 216. st. 3, čl. 114. st. 2. (kažnjivom po 114. st. 3.) i čl. 199. st. 8. propisuje niže novčane kazne (u odnosu na prekršaj iz čl. 216. st. 3. i čl. 199. st. 8. u posebnom minimumu i posebnom maksimumu), pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, a iz razloga jer je okr. Niki Kozlici za prekršaje iz čl. 238. st. 7., čl. 114. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrđena novčana kazna u visini zakonom predviđene novčane kazne, a za prekršaje iz članka 216. st. 3. i čl. 199. st. 8. istog Zakona u visini posebnog minimuma, blaži za ovog okrivljenika.

6. Naime, u vrijeme počinjenja prekršaja bio je na snazi Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) po kojem je okrivljenik proglašen krivim i koji je za prekršaj iz čl. 216. st. 3. i čl. 199. st. 8. propisivao, osim kazne zatvora do 60 dana, novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna, dok je za prekršaj iz čl. 238. st. 7. propisivao novčanu kaznu od 2.000,00 kuna, a za prekršaj iz čl. 114. st. 3. novčanu kaznu od 1.000,00 kuna.

7. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.), za prekršaj iz čl. 216. st. 3. i čl. 199. st. 8. sada je, osim kazne zatvora do 60 dana, propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura, za prekršaj iz čl. 238. st. 7. novčana kazna od 260,00 eura, a za prekršaj iz čl. 114. st. 3. novčana kazna od 130,00 eura. Preračunavanjem, prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450), sada propisanu novčanu kaznu u novčanu valutu kune, jasno je da sada važeći Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), za ove prekršaje, propisuje niže novčane kazne, a u odnosu na prekršaj iz čl. 216. st. 3. i čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nižu novčanu kaznu u posebnom minimumu i posebnom maksimumu.

8. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

9. Budući da su prethodno navedeni prekršaji počinjeni 25. prosinca 2021., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama te budući da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu „novi“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama, koji je u odnosu na navedene prekršaje blaži za okr. Niku Kozlicu (prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, a iz razloga jer su prekršajnim nalogom za navedene prekršaje utvrđene zakonom propisane novčane kazne, odnosno novčane kazne u visini posebnog minimuma), to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela prekršaja u odnosu na navedene prekršaje, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

10. Za napomenuti je kako "novi" Zakon nije blaži u odnosu na prekršaj iz čl. 51. st. 5. u vezi sa čl. 293. st. 2., budući da je u vrijeme počinjenja prekršaja na snazi bio Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) po kojem je okrivljenik proglašen krivim i koji je za taj prekršaj propisivao novčanu kaznu od 2.500,00 kuna te je blaži u odnosu na sljedeće izmjene zakona. Naime, stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama(„Narodne novine“, broj 85/22.) za navedeni prekršaj bila je propisana novčana kazna od 3.000,00 kuna, dok je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.), koji je trenutno na snazi, za prekršaj propisana novčana kazna od 390,00 eura. Stoga je jasno da je propis koji je važio u trenutku počinjenja prekršaja blaži u odnosu na kasnije izmjene.

11. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne). Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, svjestan je štetnosti svog protupravnog ponašanja, izražava kajanje te navodi kako se isto više neće ponoviti. Ističe prometnu nekažnjavanost, svoje teško financijsko stanje, kao i teško financijsko stanje njegove cijele obitelji. Ističe i kako je nakon nesreće bio 2 tjedna u bolnici, od čega nekoliko dana u komi, a dijagnosticirano mu je oštećenje sluha, pa je zbog toga dobio i otkaz.

12. Prije svega treba navesti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor (loše financijsko stanje), što okr. Niko Kozlica nije učinio pa su navodi prigovora, u tom smislu, ostali na razini paušalnog isticanja. U odnosu na okolnost prekršajne neosuđivanosti, koja se ističe u prigovoru, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne. Identično je i s okolnosti priznanja počinjenja prekršaja, svijesti o počinjenju prekršaja, iskazanog kajanja i danog obećanja, koje također, same za sebe, nisu naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne. Navedene okolnosti niti u svojoj ukupnosti nemaju značaj naročito izraženih olakotnih okolnosti.

13. Stoga, u odnosu na prekršaje iz čl. 238. st. 7., čl. 216. st. 3., čl. 114. st. 2. i čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da u odnosu na te prekršaje nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale utvrđivanje kazni ispod zakonom propisanih novčanih kazni, odnosno ispod propisanih posebnih minimuma, ovaj sud smatra da su novčane kazne u visini zakonom propisanih, odnosno propisanih posebnih minimuma za predmetne prekršaje primjerene stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, zbog čega nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora, nego je pobijani prekršajni nalog preinačen u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa, što je ranije obrazloženo.

14. Međutim, u odnosu na prekršaj iz čl. 51. st. 5. u vezi sa čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Sud smatra da pri odmjeravanju kazne treba uzeti u obzir kako okrivljenik trpi posljedice počinjenja navedenog prekršaja. Naime, okrivljenik je taj koji je zadobio ozljede u prometnoj nesreći, i to teške tjelesne ozljede, što je vidljivo iz činjeničnog opisa prekršaja, a sud zbog toga i okrivljenikove navode iz prigovora o njegovom zdravstvenom stanju cijeni istinitim. Po ocjeni ovog suda, navedena okolnost, uz okolnosti da je okrivljenik priznao počinjenje prekršaja, izrazio punu svijest o štetnosti svog protupravnog ponašanja, izrazio kajanje zbog počinjenog prekršaja te dao obećanje o nečinjenju istog, kao i okolnost da je okrivljenik neosuđivan, čine posebno izražene olakotne okolnosti koje daju punu osnovu za primjenu instituta ublažavanja kazne i ovaj sud smatra da se svrha kažnjavanja u odnosu na navedeni prekršaj može postići i blažom novčanom kaznom od zakonom propisane.

15. Stoga je ovaj sud u odnosu na prekršaj iz čl. 51. st. 5. u vezi sa čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, primijenio odredbe o ublažavanju kazne i za počinjeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu u visini polovice minimalno predviđene novčane kazne, odnosno u iznosu od 160,00 eura, koja je, po ocjeni ovog suda, primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

16. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

17. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207 (t. I. izreke) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 21. lipnja 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Sinj u 2 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.