REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 24 Pr-1036/2020-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužiteljice G.Č. iz S.R. Nj., OIB: …, zastupane po punomoćniku H.Z., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M.M.M., odvjetnica u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28. ožujka 2023. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 21. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku D. d.o.o., Z., OIB: …, da tužiteljici G.Č. iz S.R. Nj., OIB: …, na ime bruto plaće isplati iznos od 24.113,16 EUR / 181.681,00 kn sa zateznom kamatom koja

teče:

- na iznos od 438,52 € (3.304,00 Kn) od 16.03.2014.g. do isplate,

- na iznos od 438,52 € (3.304,00 Kn) od 16.04.2014.g. do isplate,

- na iznos od 438,52 € (3.304,00 Kn) od 16.05.2014.g. do isplate,

- na iznos od 438,52 € (3.304,00 Kn) od 16.06.2014.g. do isplate,

- na iznos od 438,52 € (3.304,00 Kn) od 16.07.2014.g. do isplate,

- na iznos od 438,52 € (3.304,00 Kn) od 16.08.2014.g. do isplate,

- na iznos od 438,52 € (3.304,00 Kn) od 16.09.2014.g. do isplate,

- na iznos od 438,52 € (3.304,00 Kn) od 16.10.2014.g. do isplate,

- na iznos od 438,52 € (3.304,00 Kn) od 16.11.2014.g. do isplate,

- na iznos od 438,52 € (3.304,00 Kn) od 16.12.2014.g. do isplate,

- na iznos od 438,52 € (3.304,00 Kn) od 16.01.2015.g. do isplate,

- na iznos od 450,06 € (3.391,00 Kn) od 16.02.2015.g. do isplate,

- na iznos od 450,06 € (3.391,00 Kn) od 16.03.2015.g. do isplate,

- na iznos od 450,06 € (3.391,00 Kn) od 16.04.2015.g. do isplate,

- na iznos od 450,06 € (3.391,00 Kn) od 16.05.2015.g. do isplate,

- na iznos od 450,06 € (3.391,00 Kn) od 16.06.2015.g. do isplate,

- na iznos od 450,06 € (3.391,00 Kn) od 16.07.2015.g. do isplate,

- na iznos od 450,06 € (3.391,00 Kn) od 16.08.2015.g. do isplate,

- na iznos od 450,06 € (3.391,00 Kn) od 16.09.2015.g. do isplate,

- na iznos od 450,06 € (3.391,00 Kn) od 16.10.2015.g. do isplate,

- na iznos od 450,06 € (3.391,00 Kn) od 16.11.2015.g. do isplate,

- na iznos od 450,06 € (3.391,00 Kn) od 16.12.2015.g. do isplate,

- na iznos od 450,06 € (3.391,00 Kn) od 16.01.2016.g. do isplate,

- na iznos od 459,09 € (3.459,00 Kn) od 16.02.2016.g. do isplate,

- na iznos od 459,09 € (3.459,00 Kn) od 16.03.2016.g. do isplate,

- na iznos od 459,09 € (3.459,00 Kn) od 16.04.2016.g. do isplate,

- na iznos od 459,09 € (3.459,00 Kn) od 16.05.2016.g. do isplate,

- na iznos od 459,09 € (3.459,00 Kn) od 16.06.2016.g. do isplate,

- na iznos od 459,09 € (3.459,00 Kn) od 16.07.2016.g. do isplate,

- na iznos od 459,09 € (3.459,00 Kn) od 16.08.2016.g. do isplate,

- na iznos od 459,09 € (3.459,00 Kn) od 16.09.2016.g. do isplate,

- na iznos od 459,09 € (3.459,00 Kn) od 16.10.2016.g. do isplate,

- na iznos od 459,09 € (3.459,00 Kn) od 16.11.2016.g. do isplate,

- na iznos od 459,09 € (3.459,00 Kn) od 16.12.2016.g. do isplate,

- na iznos od 459,09 € (3.459,00 Kn) od 16.01.2017.g. do isplate,

- na iznos od 487,22 € (3.671,00 Kn) od 16.02.2017.g. do isplate,

- na iznos od 487,22 € (3.671,00 Kn) od 16.03.2017.g. do isplate,

- na iznos od 487,22 € (3.671,00 Kn) od 16.04.2017.g. do isplate,

- na iznos od 487,22 € (3.671,00 Kn) od 16.05.2017.g. do isplate,

- na iznos od 487,22 € (3.671,00 Kn) od 16.06.2017.g. do isplate,

- na iznos od 487,22 € (3.671,00 Kn) od 16.07.2017.g. do isplate,

- na iznos od 487,22 € (3.671,00 Kn) od 16.08.2017.g. do isplate,

- na iznos od 487,22 € (3.671,00 Kn) od 16.09.2017.g. do isplate,

- na iznos od 487,22 € (3.671,00 Kn) od 16.10.2017.g. do isplate,

- na iznos od 487,22 € (3.671,00 Kn) od 16.11.2017.g. do isplate,

- na iznos od 487,22 € (3.671,00 Kn) od 16.12.2017.g. do isplate,

- na iznos od 487,22 € (3.671,00 Kn) od 16.01.2018.g. do isplate,

- na iznos od 506,60 € (3.817,00 Kn) od 16.02.2018.g. do isplate,

- na iznos od 506,60 € (3.817,00 Kn) od 16.03.2018.g. do isplate,

- na iznos od 506,60 € (3.817,00 Kn) od 16.04.2018.g. do isplate,

- na iznos od 506,60 € (3.817,00 Kn) od 16.05.2018.g. do isplate,

- na iznos od 506,60 € (3.817,00 Kn) od 16.06.2018.g. do isplate,

sve kamate izuzev zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, te sve kamate po stopi koja se od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015.

određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku D. d.o.o., Z., OIB: …, da tužiteljici G.Č. iz S.R. Nj., OIB: …, naknadi parnični trošak u iznosu od 5.242,55 EUR / 39.500,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 21. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je bila radnica tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30.9.2006. na radnom mjestu dostavljač te da je tuženik dana 13.7.2010. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojom je tužiteljici otkazao Ugovor o radu zbog organizacijskih razloga, a koja Odluka je pravomoćnom Presudom poslovni broj:

Pr-6753/10 od 5.4.2018. utvrđena nedopuštenom pa tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika. Slijedom navedenog, tužiteljica potražuje isplatu naknade plaće za razdoblje od veljače 2014. do donošenja odluke Županijskog suda od

23.5.2018 2013. u ukupnom iznosu od 181.681,00 kn sa zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, kao i trošak parničnog postupka za zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare. Ističe prigovor radi prebijanja. Navodi da je tužiteljica u utuženom razdoblju imala obrt za izradu svijeća i lampaša.

Predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o radu, Odluku o otkazu,

Presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6753/10, Presudu i

Rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž R-474/18, Presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3671/18, Pravilnik o radu, Nalaz i mišljenje u predmetu poslovni broj: Pr-6753/10, Izvadak iz obrtnog registra, Dopis

PU od 20.2020., Podnesak upućen PU od 18.2.2020., Rješenje PU od 21.2.2020.,

Potvrdu HZMO-a, dokumentaciju koju je dostavila PU, Potvrdu o nekažnjavanju,

Prijavu boravka, Ugovor o radu od 7.6.2018. i Porezno rješenje, te proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku S.H.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,

84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Člankom 95. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/2014, 127/2017 i 98/2019, dalje: ZR) propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

6. Uvidom u Presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-

6753/10 od 5.4.2018. sud je utvrdio da je istom utvrđena nedopuštenom Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljici, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao i da tuženiku naloženo da tužiteljicu vrati na rad s danom

13.7.2010. Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž R – 474/2018

od 23.5.2018. potvrđena je prethodno citirana presuda u navedenom dijelu, a Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3671/18 od

1.10.2019. odbijena revizija tuženika u tom dijelu.

7. Prema tome, tužiteljica ima pravo na naknadu za izgubljenu plaću i sva materijalna prava iz radnog odnosa za razdoblje u kojem plaću i ostala materijalna prava nije ostvarila zbog nedopuštenog otkaza odnosno zbog nezakonite Odluke o prestanku ugovora o radu.

8. Prigovor zastare je neosnovan. Ovo stoga jer zastara za zahtjev za naknadu plaće počinje teći od pravomoćnosti presude kojom je odluka o otkazu utvrđena nedopuštenom, dakle u konkretnom slučaju od 23.5.2018. odnosno donošenja Presude Županijskog suda u Splitu pa kako je tužba podnesena

9.4.2020., to nije nastupila zastara (čl. 139. ZR-a).

9. Navodi tuženika da je tužiteljica trebala tražiti povratak na posao i da ovršna isprava nije podobna za ovrhu nisu odlučni s obzirom da je pravomoćnom i ovršnom presudom suda utvrđeno da je otkaz nedopušten što znači kao da

Odluke o otkazu nije ni bilo (pravne posljedice djeluju ex tunc) i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao. Osim toga, tužiteljica nije niti potraživala naknade plaće nakon 23. svibnja 2018. odnosno nakon isteka roka za podnošenje ovršnog prijedloga za vraćanje na rad kod tuženika (30 dana od ovršnosti presude).

10. U odnosu na navode tuženika da bi tužiteljica u utuženom razdoblju od veljače 2014. do lipnja 2018. imala registrirani obrt u kojem je radila i ostvarila prihode, valja istaknuti da su neosnovani. Ovo stoga jer iz izvatka iz obrtnog registra proizlazi da je takav obrt zaista bio registriran, ali u razdoblju od 1998. do

5.3.2001., a ne u utuženom razdoblju, dok iz Potvrde HZMO-a od 12.5.2020. proizlazi da je zadnje zaposlenje tužiteljice bilo kod tuženika, i to u razdoblju od

1.6.2005. do 1.10.2010. Iz dokumentacije koju je PU dostavila u spis proizlazi da tužiteljica nije ostvarila dohodak za 2014., 2016., 2017. i 2018., dok je u 2015.

ostvarila dohodak u iznosu od 45,24 kn s osnova imovine i imovinskih prava, a koji dohodak bi ostvarila i da je bila zaposlena, kao i da joj je s osnova zastare otpisan dug koji se odnosi na razdoblje do 31.12.2002. pa nije relevantan za ovaj postupak. Dakle, u utuženom razdoblju tužiteljica nije imala registrirani obrt, nije bila zaposlena niti je ostvarila dohodak s osnova rada. U tom smislu su neosnovani i prigovori tuženika dokumentaciji koju je dostavila tužiteljica i koje je dostavila PU jer se radi o javnim ispravama za koje vrijedi presumpcija istinitosti,

kao što je i nerelevantno otpisivanje duga tužiteljici i dokumentacija o otpisu duga jer se odnosi na dug koji je nastao radom obrta, dakle do 5.3.2001. odnosno četiri godine prije nego što je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika niti ima veze s utuženim razdobljem.

11. Ugovorom o radu u čl. 12. propisano je da će poslodavac radniku za obavljene poslove dostavljača isplaćivati osnovnu plaću sukladno čl. 49. Pravilnika o radu. Čl. 49. Pravilnika o radu propisano je da se plaća zaposlenika sastoji od:

- osnovne plaće za poslove na kojima zaposlenika radi – Prilog II Pravilnika o radu,

- dodatka za radni staž,

- uvećanje plaće po osnovi ostvarenih rezultata rada zaposlenika

(stimulativni dio plaće);

- dodatka na plaću. Također je određeno da se osnovna plaća određenog radnog mjesta utvrđuje tako da se osnovica najnižeg stupnja složenosti poslova pomnoži s koeficijentom složenosti poslova utvrđenih u Prilogu II Pravilnika o radu, kojem se dodaju dodaci na plaću te da se osnovica za obračun plaće utvrđuje u visini najniže (bruto) osnovice za obračunavanje i plaćanje doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje utvrđene posebnim propisima. Čl. 50. Pravilnika o radu propisano je da zaposlenik ostvaruje pravo na dodatak na osnovnu plaću za svaku navršenu godinu radnog staža 0,5%.

12. Prema Prilogu II. Pravilnika o radu u organizacijskog shemi u kojem su navedena radna mjesta i koeficijenti složenosti za obračun plaće nema radnog mjesta dostavljač na kojem radnom mjestu je tužiteljica radila kod tuženika te s obzirom da navode tuženika da ne postoji takvo mjesto kod tuženika niti je predviđeno citiranim propisom, sud je zatražio očitovanje tuženika o tome koja visina plaće bi onda tužiteljici pripadala jer je pravomoćno utvrđeno da je ona kod tuženika radila na radnom mjestu dostavljača. Osim toga, tuženiku je naloženo da dostavi podatke o plaćama minimalno tri radnika koji su u razdoblju od veljače 2014. do lipnja 2018. radili iste ili slične poslove kao tužiteljica ili se u istom roku očituje o razlozima nemogućnosti postupanja po tom rješenju. Tuženik iste podatke nije dostavio niti se očitovao o razlozima nedostavljanja.

13. Radi utvrđenja visine naknade plaće sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku S.H.

14. Kako tuženik sudu nije dostavio očitovanje, zatražene podatke niti naveo razloge nedostavljanja, kao što ni vještaku nije dostavio zatražene podatke niti dodatne podatke o ostalim materijalnim pravima radnika, to je vještak sukladno zadatku koji mu je sud dao izradio nalaz i mišljenje u dvije inačice:

I. prema iznosu zakonski određene minimalne bruto plaće u RH po

godinama i

II. na temelju statističkih podataka o prosječnoj isplaćenoj bruto plaći prema stupnju stručne spreme i po djelatnostima i po godinama.

U tom dijelu profiliranje je izvršeno prema publikacijama Državnog zavoda za statistiku o prosječnim mjesečnim isplaćenim neto i bruto plaćama prema stupnju stručne spreme i po djelatnostima i to za sektor C: Prerađivačka industrija: proizvodnja odjeće, najniža stručna sprema (NKV).

15. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da u I. varijanti ukupno potraživanje za bruto plaću iznosi 163.499,31 kn bruto prema zakonski utvrđenoj minimalnoj bruto plaći u RH, a pojedinačni iznosi su navedeni u Tabeli I. b., te u II. varijanti ukupno potraživanje za bruto plaću iznosi 181.681,00 kn bruto prema prosječno isplaćenim bruto plaćama za prerađivačku industriju proizvodnje odjeće za najnižu stručnu spremu (NKV) u RH, a pojedinačni iznosi su navedeni u Tabeli II. b.

16. Nalazu i mišljenju prigovorio je tužitelj navodeći da tužiteljici pripadaju i ostala materijalna prava (uskrsnica, božićnica i sl.), a da se tuženik oglušio na dostavu dokumentacije te predlaže da se podaci o tim pravima pribave od PU za radnike tuženika. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju navodeći da vještak nije odgovorio na zadatak suda niti je iskazao niti jedan parametar za izradu nalaza,

tako da je iznos neto plaće ostao nepoznat.

17. U svom pisanom očitovanju na prigovore vještak navodi da bi obračun davanja koje bi pripadale tužiteljici po g/n osnovama bio u mogućnosti izračunati kada bi raspolagao sa podacima o primanjima usporednih radnika istovrsnog radnog mjesta u utuženom razdoblju. Kako su statistički podaci zbirni te su plaće uprosječene, vještak ističe da na navedenu osnovicu nije moguće dodavati potencijalne iznose jednokratnih primanja po osnovi božićnice / regresa i sličnih davanja, te da takva davanja ovise o odluci poslodavca i nisu zakonska obveza.

Vještak u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja te dostavlja novu nove tabele potraživanja za bruto plaće u dvije varijante, a ispravak se odnosi na datume dospijeća.

18. U svom usmenom očitovanju vještak je naveo da ostaje dok nalaza i mišljenja te očitovanja na nalaz i mišljenje. Navodi da je nalaz izradio isključivo temeljem statističkih podataka. Od tuženika je zatražio dokumentaciju o usporednim radnicima, a budući da je nije zaprimio, svi se izračuni temelje na statističkim podacima RH profilirani po stručnoj spremi i grani industrije u kojoj je tužiteljica radila te županiji (Grad Z.). Podatke koji su nakon izrade nalaza i mišljenja dostavljeni u spis nije imao na uvid.

19. Slijedom navedenog, sud je temeljem prijedloga tužitelja pozvao vještaka na uvid u podatke PU u odnosu na isplate božićnice, uskrsnice i drugih davanja radnicima tuženika i dopunu nalaza i mišljenja te očitovanja na prigovore tuženika.

20. Iz dopune nalaza i mišljenja proizlazi da nema podatka o jednokratnim neto isplatama po osnovi božićnice, regresa i drugih neoporezivih primitaka te da nije moguće razlučiti primanja radnika s tog osnova jer JOPPD obrasci ne daju takav profil podataka pa nemaju utjecaj na obračun potraživanja tužiteljice iz osnovnog nalaza i mišljenja pri kojem vještak u cijelosti ostaje. U odnosu na prigovor tuženika da nije iskazao niti jedan parametar nužan za izradu nalaza, da je neto iznos plaće ostao nepoznat te da nalaz predstavlja zbroj javno dostupnih

podataka, vještak navodi da je to točno jer je tuženik kao bivši poslodavac propustio dostaviti podatke o primanjima usporednih djelatnika pa je stoga nalaz sačinjen temeljem statističkih podataka.

21. Kako je tuženik odbio dostaviti vještaku zatražene podatke o plaćama tri usporedna radnika, podatke o visini plaće tužiteljice i podatke o jednokratnim isplatama dodataka na plaću, to je tužitelj konačno postavljeni tužbeni zahtjev specificirao u varijanti II. nalaza i mišljenja vještaka od 30.8.2021. i 29.4.2022.

odnosno po prosječno isplaćenim bruto plaćama za prerađivačku industriju proizvodnje odjeće za NKV u RH. Dakle, tužiteljica ne potražuje jednokratne isplate (prijevoz, uskrsnicu, božićnicu i sl.), već samo naknadu plaće u visini prosječno isplaćenih bruto plaća za prerađivačku industriju proizvodnje odjeće za

NKV u RH.

22. Tuženik je ponovo iznio navod da se u dopuni vještačenja utvrđuje samo isplata troškova prijevoza. Navedeno je netočno što proizlazi iz osnovnog nalaza i mišljenja i svih pisanih i usmenih očitovanja vještaka, a u samoj dopuni je navedeno da se ispravak u tablici odnosi samo na dospjelost mjesečnih potraživanja. Također, tužiteljica niti ne potražuje troškove prijevoza. Prigovor tuženika da navod vještaka da je punomoćnik tuženika „propustio dati podatke“

dokazuje očitu pristranost pa da se postupak ne može smatrati poštenim, je neosnovan.

23. Ovo stoga jer je tuženik zaista propustio bez navođenja razloga, a kamoli opravdanih, dostaviti zatraženu dokumentaciju prema rješenju suda i prema traženju stalnog sudskog vještaka određenog od strane suda da provede financijsko vještačenje pa se radi o navodu koji je činjenica i to važna za provođenja financijskog vještačenja, a ne znak pristranosti.

24. Naime, u konkretnoj pravnoj stvari tužiteljica ima pravo sukladno čl. 95. st.

3. ZR-a na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Naknada plaće se utvrđuje u visini sukladno čl. 90. ZR-a. Kako plaća tužiteljice nije utvrđena Ugovorom o radu niti je njeno radno mjesto i koeficijent radnog mjesta utvrđeno Pravilnikom o radu i Prilogom istog, to je temeljem st. 3. istog članka poslodavac dužan radniku isplatiti primjerenu plaću, a to je temeljem st. 4. plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja. Slijedom navedenog, nije u pravu tuženik kada tvrdi da se plaća tužiteljice ne može utvrđivati po plaći drugih radnika jer se u nedostatku podataka uzima u obzir plaća za jednaki rad.

25. Tuženik tijekom postupka nije tvrdio niti dokazao koja bi to bila primjerena plaća niti je dostavio dokumentaciju o usporednim radnicima iz koje bi se utvrdila plaća za jednaki rad, pa je sud plaću za jednaki rad odnosno primjerenu plaću utvrdio financijskim vještačenjem statističkih podataka. Propust tuženika da dostavi dokumentaciju koja je potrebna za izračun pored činjenice da istu nije utvrdio ugovorom o radu i pravilnikom o radu, ne može ići u korist samog tuženika te predstavlja zlouporabu prava u postupku. U takvim okolnostima je tužiteljica dokazala osnov i visinu naknade plaća sukladno citiranim zakonskim odredbama.

26. Prema tome, primjenom gore citiranih odredbi sud je prihvatio varijantu II. izračuna vještaka o prosječnoj isplaćenoj bruto plaći prema stupnju stručne spreme i po djelatnostima i po godinama odnosno po prosječno isplaćenim bruto plaćama za prerađivačku industriju proizvodnje odjeće za NKV u RH.

27. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje te dopunu stalnog sudskog vještaka, s obzirom da je dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u dokumentaciju te je valjano obrazložen, dok je sudski vještak argumentirano otklonio prigovore tuženika, dok je o prigovorima pravne naravi sud prethodno iznio stav.

28. Valja dodati da je tuženik iznio paušalni prigovor o povredi prava na pošteno suđenje u smislu čl. 29. Ustava RH i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i prava na mirno uživanje vlasništva temeljem I. Protokola čl. 1 Konvencije. U odnosu na povredu prava na pošteno suđenje u odnosu na načinu provođenja financijskog vještačenja prigovor tuženika je neosnovan, a svoj stav je sud iznio prethodno u presudi.

29. U odnosu na povredu prava na mirno uživanje vlasništva valja istaknuti da je prigovor također neosnovan i paušalan. Tuženik tvrdi da tužiteljica nije dokazala da je pokušala pronaći posao i da nije tražila povratak na posao već iselila iz

Hrvatske te da joj je PU otpisala porezni dug nastao iz njene djelatnosti, a da su potvrde PU irelevantne jer su nastale kad je već otpisan dug pa je plaćanje naknade plaća za osam godina nesrazmjerni teret i nedopustivo miješanje u pravo vlasništva tuženika. Prema čl. 95. ZR-a poslodavac je dužan radniku naknaditi plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca pa tužiteljica nije dužna dokazivati je li pokušala pronaći posao iako upravo navod tuženika da se tužiteljica iselila iz RH upućuje na zaključak da je tražila posao i da ga je tek tada našla u inozemstvu. Spisu prileži dokumentacija o zaposlenju i preseljenju u

Nj. u lipnju 2018. O otpisu duga sud je već ranije dao obrazloženje.

30. Također valja istaknuti da postupci koji se odnose na građanskopravne sporove između privatnih stranaka, a to je i ovaj spor, sami po sebi ne dovode do povrede i odgovornosti države na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju pa je taj prigovor promašen. U svakom slučaju kada bi isti i bilo moguće istaknuti, bio bi neosnovan jer se isplata naknade plaća tužiteljici temelji na zakonskim odredbama, jest u javnom interesu, u skladu je s općim principima međunarodnog prava te ne predstavlja prekomjeran teret tuženiku odnosno sudu nisu poznate okolnosti zbog kojih bi isplata zakonom određene naknade plaća uslijed nedopuštenog otkazivanja bila prekomjerni teret tuženiku niti tuženik navodi ili dokazuje zašto bi to bio prekomjeran teret upravno za njega. Sama činjenica da mora platiti naknadu plaće za razdoblje od četiri godine (8 godina s prethodnom presudom) ne upućuje na taj zaključak jer tuženik ne navodi išta o svojim poslovnim okolnostima.

31. Protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva je neosnovano jer je tužiteljica konačni tužbeni zahtjev postavila nakon provedenog financijskog vještačenja, a zatim i sukladno zakonskoj obvezi dvojnog iskazivanja novčanih iznosa (čl. 190. st. 2. ZPP-a).

32. Prigovor prebijanja je valjalo odbiti jer tuženik niti ne navodi na što se odnosi.

33. Tužiteljici na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata koja teče od 16. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate temeljem čl. 92. st. 3. ZR-a i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak koji čine sastavni dio bruto plaće uz neto plaću i doprinose jer taj iznos dospijeva tek s isplatom u smislu odredbe čl. 45. st. 1. i st. 2. Zakona o porezu na dohodak (“Narodne novine” br. 177/04, 73/08,

80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15.

34. Tužiteljici je temeljem čl. 154. st.1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

35. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe – 3.750,00 kn (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 10.6.2020., 25,1.2021., 1.3.2021. i 26.3.2021. – svaki po 3.750,00 kn (Tbr. 8/1), te pristupa na ročišta 20.1.2021., 3.5.2022. i 28.3.2023. – svako po 3.750,00 kn (Tbr. 9/1), što uz 25% PDV-a (7.500,00 kn) iznosi 37.50000 kn, a uz trošak financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn koje je bilo potrebno radi razjašnjenja spornih činjenica, ukupni trošak tužiteljice iznosi 39.500,00 kn.

36. Tužiteljici je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

37. Tužiteljici nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka primjenom ograničenja iz Tbr. 8/1, kao ni trošak dopunskog očitovanja vještaka jer nije uspjela sa prigovorom. Zahtjev za trošak pristupa na ročište za objavu je također odbijen jer tužiteljica može preuzeti presudu s e-oglasne ploče suda ili neposredno u sudu pa navedeni troškovi nisu bili potrebni radi vođenja parnice u smislu čl. 155. ZPP-a.

38. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbijen je jer je izgubio spor (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 21. lipnja 2023.

Sutkinja:

Lucija Miše, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnici