REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 6 Us I-1041/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja T. F. d.o.o., Č., B., V., kojeg zastupaju opunomoćenici iz O. d. G., G., P. i P., odvjetnici u Z., R., protiv tuženika Primorsko- goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Rijeka, Riva 10, radi sklapanja upravnog ugovora, 21. lipnja 2023.,
r i j e š i o j e
I. Tužba se odbacuje.
II. Zahtjev za naknadu troškova upravnog spora se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je Odlukom Primorsko-goranske županije KLASA: 021-04/20-01/4, URBROJ: 2170/1-01-01/5-20-23 od 28. svibnja 2020. (dalje: Odluka) tužitelj odabran kao najpovoljniji ponuditelj u provedenom postupku javnog prikupljanja ponuda za dodjelu koncesije za izgradnju i gospodarsko korištenje Gradske plaže C. Navedena Odluka da je postala izvršna 14. prosinca 2022., nakon čega da je počeo teći rok od 180 dana za postupanje sukladno čl. 7. te Odluke, odnosno za dostavu dodatne dokumentacije od strane odabranog ponuditelja. Ističe da je tuženiku 13. lipnja 2022. dostavio dokaze o ispunjavanju svih uvjeta za sklapanje ugovora o koncesiji, pa uzevši u obzir i rok mirovanja propisan odredbom čl. 21. Odluke i čl. 54. Zakona o koncesijama, proizlazi da je tuženik bio dužan najkasnije do 23. lipnja 2022. s tužiteljem sklopiti ugovor o koncesiji. Navodi da je dana 27. lipnja 2022. tuženiku uputio poziv na sklapanje ugovora u daljnjem roku od 8 dana, no tuženik po istome nije postupio. Zaključno ističe da je tijekom srpnja 2022. proveden upravni nadzor te utvrđeno da je dokumentacija izrađena u okviru pripremnih radnji za postupak javnog prikupljanja ponuda za dodjelu koncesije bila neuredna, za što tužitelj ne može snositi odgovornost budući je isti poštivao sve uvjete.
2. Tužbenim zahtjevom tužitelj pozivom na odredbu čl. 22. st. 2. Zakona o upravnim sporovima predlaže da sud naloži tuženiku postupanje koje je isti obvezan izvršiti sukladno Zakonu o koncesijama i Odluci, odnosno da tuženiku naloži sklapanje ugovora o koncesijama (sadržaja navedenog u tužbenom zahtjevu), kao i da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora tužitelju.
3. Ne postoje pretpostavke za vođenje spora.
4. Sukladno čl. 30. st. 1. t. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: ZUS), sud će rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da protiv pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora nije iskorišten redoviti pravni lijek.
5. Sukladno čl. 3. st. 1. ZUS-a, predmet (prvostupanjskog) upravnog spora jesu: 1. ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek,
2. ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redo viti pravni lijek,
3. ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu,
4. ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora.
6. Sukladno čl. 12. st. 2. ZUS-a, upravni sudovi odlučuju:
1. o tužbama protiv pojedinačnih odluka javnopravnih tijela,
2. o tužbama protiv postupanja javnopravnih tijela,
3. o tužbama zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku,
4. o tužbama protiv upravnih ugovora i izvršavanja upravnih ugovora,
5. u drugim zakonom propisanim slučajevima.
7. Sukladno čl. 22. st. 2. ZUS-a, tužbom se može zahtijevati:
1. poništavanje ili oglašivanje ništavom pojedinačne odluke,
2. donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku,
3. postupanje koje je tuženik sukladno propisima ili pojedinačnoj odluci obvezan izvršiti,
4. oglašivanje ništetnim upravnog ugovora ili izvršavanje obveze iz upravnog ugovora.
8. Iz citiranih odredbi proizlazi da se, kada je riječ o pravnim pitanjima vezanima uz upravni ugovor, upravni spor izravno (bez prethodnog podnošenja pravnih lijekova) može voditi isključivo u pogledu ništetnosti već sklopljenog upravnog ugovora, odnosno izvršavanja obveze iz upravnih ugovora, no da se tužbom izravno ne može zahtijevati sklapanje takvog ugovora.
9. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni odredbe ZUP-a koje uređuju pojam upravnog ugovora (čl. 150. – čl. 154.).
10. Navedenim odredbama nije izravno uređeno pitanje pravne zaštite u slučaju propuštanja javnopravnog tijela da sklopi upravni ugovor, međutim propisano je da radi utvrđenja ništetnosti upravnog ugovora (čl. 151. st. 4. ZUP-a) odnosno osporavanja zakonitosti rješenja o raskidu upravnog ugovora (čl. 153. st. 3. ZUP-a) može podnijeti tužba upravnom sudu, dok stranka u slučaju neispunjavanja ugovornih obveza od strane javnopravnog tijela, mora prethodno izjaviti prigovor, a tek se protiv rješenja o prigovoru može pokrenuti upravni spor (čl. 154. st. 3. ZUP-a).
11. Pitanje pravne zaštite u slučaju nesklapanja upravnog ugovora o koncesiji nije posebno uređeno ni odredbama Zakona o koncesijama ("Narodne novine" br. 69/17, 107/20), a ni Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" br. 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19).
12. Nastavno, pravna zaštita od postupanja javnopravnih tijela i postupanja pružatelja javnih usluga uređena u 7. dijelu Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP), i to odredbama čl. 155. do 158. ZUP-a.
13. Odredba čl. 155. ZUP-a (koja uređuje pitanje obavješćivanja o uvjetima ostvarivanja i zaštite prava) kao i odredbe čl. 157. i čl. 158. ZUP-a (koje uređuju pitanje zaštite prava korisnika javnih usluga), u konkretnom slučaju nisu primjenjive, već je primjenjiva odredba čl. 156. ZUP-a, koja uređuje pitanje zaštite od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela.
14. Odredbom čl. 156. ZUP-a propisano je da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.
15. Izjavljivanje prigovora i postupanje po prigovoru uređeno je odredbom čl. 122. ZUP-a, sukladno kojoj se prigovor izjavljuje čelniku tijela, ako tim Zakonom nije drukčije propisano, a odredbe o obliku, sadržaju i predaji žalbe na odgovarajući se način primjenjuju i na prigovor (st. 1. i 2.). Čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora (st. 3.). Protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može se izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor (st. 4.).
16. Iz navedenih odredbi slijedi da nezadovoljna stranka pravnu zaštitu protiv postupanja javnopravnih tijela ostvaruje prvotno podnošenjem prigovora, potom (ukoliko je riječ o rješenju prvostupanjskog tijela o prigovoru) podnošenjem žalbe drugostupanjskom tijelu, a tek potom pokretanjem upravnog spora.
17. Slijedom navedenog, budući da citiranim odredbama ZUS-a i ZUP-a nije propisana mogućnost izravnog pokretanja upravnog spora radi postupanja tuženika - sklapanja upravnog ugovora, dok da je odredbom čl. 154. st. 3. ZUP-a propisano da stranka u slučaju neispunjavanja ugovornih obveza od strane javnopravnog tijela, mora prethodno izjaviti prigovor, a tek se protiv rješenja o prigovoru može pokrenuti upravni spor; tužitelj je i radi sklapanja ugovora (postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes iz čl. 156. ZUP-a) morao prije podnošenja tužbe prethodno podnijeti prigovor, i to, analognom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZUP-a, tijelu koje na temelju zakona obavlja nadzor nad tuženikom.
18. Slijedom navedenog, budući da tužitelj prije podnošenja tužbe nije iskoristio redovit pravni lijek, proizlazi da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora, slijedom čega je na temelju čl. 30. st. 1. t. 3. ZUS-a valjalo tužbu odbaciti.
19. Budući je tužba odbačena, proizlazi da tužitelj nije uspio u sporu, pa je zahtjev za naknadu troškova na temelju čl. 79. st. 4. ZUS-a odbijen kao neosnovan.
U Rijeci 21. lipnja 2023.
Sutkinja
Daria Pugel, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 67. st. 2. ZUS-a).
