P-2946/19.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužiteljice:

V. K. – V., OIB: …, koju zastupa

punomoćnik D. M., odvjetnik iz S., protiv tuženika: A.

d.d., OIB: …, koju zastupaju

punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. i partneri j.t.d.,

, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 4. svibnja 2023. u prisutnosti tužiteljice V. K. – V.,

zamjenika punomoćnika tužiteljice V. L., odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika D. M. i zamjenika punomoćnika tuženika I. Č.,

odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu K. i partneri d.o.o., 21. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim i bez ikakvog pravnog učinka odredbe članaka 2. i 4. Ugovora o kreditu broj: …. sklopljenog u S. 20. veljače 2008.

solemniziranog od strane javnog bilježnika Mr. sc. Z. P. iz S. 20. veljače 2008. pod poslovnim brojem OV-1189/08., između tuženikovog pravnog prednika H. A.-A.-B. d.d., kao kreditora i tužiteljice, kao korisnika kredita, i to u dijelu kojim je ugovoreno da kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 13.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d.,

važećem na dan korištenja kredita te kojim se tužiteljica kao korisnik kredita obvezuje navedeni iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

II. Utvrđuju se ništetnim i bez ikakvog pravnog učinka odredbe članaka 3. i 6. Ugovora o kreditu broj: …. sklopljenog u S. 20. veljače 2008.,

solemniziranog od strane javnog bilježnika Mr. sc. Z. P. iz S. 20. veljače 2008. pod poslovnim brojem OV-1189/08., između tuženikovog pravnog prednika H. A.-A.-B. d.d., kao kreditora i tužiteljice, kao korisnika kredita, i to u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva ovisno o odluci navedenog tuženikovog pravnog prednika kao banke.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 2.311,27 eura/17.414,27 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 47,15 kuna/6,26 EUR od 4. travnja 2008.

- na iznos od 14,00 kuna/1,86 EUR od 7. svibnja 2008.

- na iznos od 19,14 kuna/2,54 EUR od 6. lipnja 2008.

- na iznos od 22,91 kuna/3,04 EUR od 4. srpnja 2008.

- na iznos od 5,87 kuna/0,78 EUR od 4. kolovoza 2008.

- na iznos od 12,99 kuna/1,72 EUR od 5. rujna 2008.

- na iznos od 47,07 kuna/6,25 EUR od 7. listopada 2008.

- na iznos od 89,05 kuna/11,82 EUR od 6. studenog 2008.

- na iznos od 54,22 kuna/7,20 EUR od 9. prosinca 2008.

- na iznos od 126,30 kuna/16,76 EUR od 8. siječnja 2009.

- na iznos od 146,72 kuna/19,47 EUR od 11. veljače 2009.

- na iznos od 176,31 kuna/23,40 EUR od 10. ožujka 2009.

- na iznos od 133,41 kuna/17,71 EUR od 9. travnja 2009.

- na iznos od 140,71 kuna/18,68 EUR od 8. svibnja 2009.

- na iznos od 132,84 kuna/17,63 EUR od 5. lipnja 2009.

- na iznos od 128,83 kuna/17,10 EUR od 8. srpnja 2009.

- na iznos od 121,59 kuna/16,14 EUR od 6. kolovoza 2009.

- na iznos od 132,96 kuna/17,65 EUR od 4. rujna 2009.

- na iznos od 118,75 kuna/15,76 EUR od 9. listopada 2009.

- na iznos od 120,82 kuna/16,04 EUR od 9. studenog 2009.

- na iznos od 132,70 kuna/17,61 EUR od 4. prosinca 2009.

- na iznos od 149,50 kuna/19,84 EUR od 7. siječnja 2010.

- na iznos od 162,68 kuna/21,59 EUR od 4. veljače 2010.

- na iznos od 163,20 kuna/21,66 EUR od 4. ožujka 2010.

- na iznos od 190,84 kuna/25,33 EUR od 7. travnja 2010.

- na iznos od 191,88 kuna/25,47 EUR od 6. svibnja 2010.

- na iznos od 207,12 kuna/27,49 EUR od 4. lipnja 2010.

- na iznos od 270,94 kuna/35,96 EUR od 7. srpnja 2010.

- na iznos od 238,64 kuna/31,67 EUR od 6. kolovoza 2010.

- na iznos od 320,03 kuna/42,48 EUR od 7. rujna 2010.

- na iznos od 295,48 kuna/39,22 EUR od 6. listopada 2010.

- na iznos od 260,34 kuna/34,55 EUR od 5. studenog 2010.

- na iznos od 339,41 kuna/45,05 EUR od 6. prosinca 2010.

- na iznos od 398,83 kuna/52,93 EUR od 7. siječnja 2011.

- na iznos od 361,37 kuna/47,96 EUR od 4. veljače 2011.

- na iznos od 375,58 kuna/49,85 EUR od 4. ožujka 2011.

- na iznos od 336,82 kuna/44,70 EUR od 6. travnja 2011.

- na iznos od 368,14 kuna/48,86 EUR od 5. svibnja 2011.

- na iznos od 462,51 kuna/61,39 EUR od 6. lipnja 2011.

- na iznos od 444,64 kuna/59,01 EUR od 6. srpnja 2011.

- na iznos od 585,42 kuna/77,70 EUR od 22. kolovoza 2011.

- na iznos od 634,98 kuna/84,28 EUR od 6. rujna 2011.

- na iznos od 462,82 kuna/61,43 EUR od 6. listopada 2011.

- na iznos od 466,15 kuna/61,87 EUR od 7. studenog 2011.

- na iznos od 449,75 kuna/59,69 EUR od 7. prosinca 2011.

- na iznos od 480,80 kuna/63,81 EUR od 10. siječnja 2012.

- na iznos od 506,55 kuna/67,23 EUR od 6. veljače 2012.

- na iznos od 502,72 kuna/66,72 EUR od 5. ožujka 2012.

- na iznos od 489,40 kuna/64,95 EUR od 5. travnja 2012.

- na iznos od 493,92 kuna/65,55 EUR od 4. svibnja 2012.

- na iznos od 506,40 kuna/67,21 EUR od 6. lipnja 2012.

- na iznos od 496,13 kuna/65,85 EUR od 4. srpnja 2012.

- na iznos od 496,16 kuna/65,85 EUR od 3. kolovoza 2012.

- na iznos od 487,19 kuna/64,66 EUR od 5. rujna 2012.

- na iznos od 469,20 kuna/62,27 EUR od 4. listopada 2012.

- na iznos od 490,92 kuna/65,16 EUR od 7. studenog 2012.

- na iznos od 488,28 kuna/64,81 EUR od 5. prosinca 2012.

- na iznos od 496,44 kuna/65,89 EUR od 7. siječnja 2013.

- na iznos od 468,81 kuna/62,22 EUR od 7. veljače 2013.

- na iznos od 479,94 kuna/63,70 EUR od 5. ožujka 2013.

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 %-tna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.864,49 eura/14.048,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja, dakle od 21. lipnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 305,53 eura/2.302,00 kuna, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 7. lipnja 2019., se navodi kako je tužiteljica sklopila ugovor o kreditu broj … s pravnim prednikom tuženika 20. veljače 2008.

Predmetni ugovor je solemniziran 20. veljače 2008. kod javne bilježnice Z. P. iz S. pod poslovnim brojem OV-1189/08. U konkretnom slučaju radi se o kreditu s rokom otplate od 5 godina od dana stavljanja kredita u otplatu kojim je tužiteljici na raspolaganje stavljen iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 13.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženikovog prednika važeće na dan korištenja kredita radi kupovine novog motornog vozila. Iz odredbe članka 2., 3., 4. i 6. navedenog ugovora je razvidno da je tuženik zadržao sebi pravo da jednostrano mijenja utanačene odredbe sklopljenog ugovora bez ikakvog pristanka tužitelja, kao korisnika kredita, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao banka i time trgovac nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate što je protivno jednom od temeljnih načela obveznih odnosa – načelu savjesnosti i poštenja, kao i da je u konkretnom slučaju ugovoren CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja pobijanog ugovora, tuženik kao banka i time trgovac nije tužitelja informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora. Dakle, nesporno je da se ovakvim postupanjem tuženika narušava nužna ravnopravnost ugovornih strana u obveznopravnom odnosu, na način da nastaje nenadoknadivi nesrazmjer međusobnih činidbi i time se izravno narušava načelo jednakosti činidbe. Da su gore citirane ugovorne odredbe ništetne i nepoštene te ne proizvode nikakve pravne učinke upravo zbog naprijed iznijetih razloga, nedvojbeno je potvrđeno sudskom praksom i to prvenstveno odlukama iz parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača čija su pravna utvrđenja obvezujuća za sud (presuda i rješenje VSRH-a Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., presudom VTS pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. te presudom VTS-a pod poslovnim brojem Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. VTS je navedenom presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u točki II. izreke potvrdio presudu Trgovačkog suda pod poslovnim brojem P-1401/12. kojom se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Isti sud je presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrdio presudu Trgovačkog suda pod poslovnim brojem P-1401/12. kojom se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava samog tužitelja zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Pobijane odredbe ugovora o promjenjivoj kamati nesporno su protivne načelu savjesnosti i poštenja i kao takve ništetne iz razloga što valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa kao bitni elementi ugovora o kreditu (predmet i cijena) moraju biti određeni ili barem odredivi te se ne smiju mijenjati bez unaprijed utvrđenih jasnih kriterija i uvjeta promjene. Primjenom testa transparentnosti u navedenim postupcima u povodu kolektivne tužbe koji se odnosi isključivo na predmet i cijenu ugovora promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF utvrđene su nerazumljivim prosječnom potrošaču, nakon čega se krenulo u provođenje testa poštenosti. Rezultat testova transparentnosti i poštenosti je takav da su navedenim pravomoćnim odlukama VTS-a valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa utvrđene nepoštenima te stoga i ništetnima.

Na temelju iznesenog očigledno je da je tuženik u konkretnom slučaju postupio protivno svim temeljnim načelima obveznog prava, odredbama članaka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) te članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/03.), odredbama članka 4. Direktive Vijeća EU 93/13/EEZ kao i Kodeksu dobre bankovne prakse što je sve dovelo do nesavjesnosti u postupanju tuženika i nepoštenja odredaba ugovora, a time i ništetnosti članka 2., 3., 4. i 6. ugovora o dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva ovisno o odluci tuženika, odnosno u dijelu kojim je ugovoren CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica. Izravna posljedica ništetnih članaka 2., 3., 4. i 6. ugovora u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva ovisno o odluci tuženika, odnosno u dijelu kojim je ugovoren CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica, očituje se u tome da je tužitelj predmetnu kreditnu obvezu preplatio u značajnom iznosu koji će se egzaktno utvrditi provođenjem financijskog vještačenja u ovoj pravnoj stvari, a koji iznos je tuženik stekao bez ikakve osnove. Tužiteljica posebno ističe kako je u više navrata molila od tuženika uručenje cjelokupne materijalne dokumentacije koja je nužna za precizan izračun preplaćenog iznosa predmetne kreditne obveze, ali tuženik je odbio udovoljiti njezinim traženjima. Odredbom članka 186. b) ZPP-a u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkim za obje strane, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količini, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati. Shodno tome, tužiteljica na temelju citiranih odredbi pridržava pravo konačnog uređenja tužbenog zahtjeva nakon izvođenja dokaza financijskim vještačenjem.

Predlaže sudu donijeti rješenje kojim će se obvezati tuženik dostaviti tužitelju sve otplatne planove po ugovoru o kreditu broj 216-053/2008., pregled kretanja kamatnih stopa po kreditu, knjigovodstvenu karticu kredita, promet po kreditu, odluke o promjeni kamatnih stopa i specifikaciju svih uplata po istom te predlaže donijeti presudu kojom će se obvezati tuženik na isplatu iznosa koji će se utvrditi financijskim vještačenjem zajedno sa zateznim kamatama te mu naknaditi parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 7. siječnja 2021., tuženik je istakao prigovor zastare utuženih tražbina. Otplatom kredita u cijelosti ugovor o kreditu je prestao postojati. Dakle, ne postoji više dužničko-vjerovnički odnos između stranaka. Obzirom više ne postoje sporne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, iste se ne mogu više utvrditi ništetnima niti se na temelju istih može više tražiti bilo kakvo plaćanje od strane tuženika. Utvrđenje ništetnosti podrazumijeva prije svega postojanje odredaba ugovora u odnosu na koje se traži od suda da utvrdi njihovu ništetnost. Međutim, u konkretnom slučaju navedene odredbe više ne postoje, a tužitelj nema pravni interes tražiti od suda utvrđenje ništetnosti tih odredaba koje više ne proizvode nikakve pravne učinke i na temelju kojih ne postoji obveznopravni odnos između stranaka. Tuženik izričito osporava tvrdnje iz tužbe da bi odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uopće bile ništetne. Ističe kako su predmetne odredbe valjane, slijedom čega tužitelj nema i ne može imati nikakve tražbine prema tuženiku po ovoj osnovi. Međutim, tužitelj nema pravo pozivati se na utvrđenja iz spomenutih presuda donesenih u okviru Kolektivnog spora jer nije postojala mogućnost ostvarenja kolektivne zaštite potrošača prema potrošačkim propisima koji su bili na snazi u trenutku sklapanja Osnovnog ugovora, jer je temeljna pretpostavka za usvajanje tužbenog zahtjeva prethodno utvrđenje suda da su sporne odredbe Osnovnog ugovora ništetne, a tužitelju nedostaje pravni interes da sud donese takovo utvrđenje i jer se pravomoćnost prvostupanjske presude donesene u Kolektivnom sporu ne odnosi na ugovor o kreditu. U trenutku sklapanja ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/07., 125/07. dalje ZZP/07.). Odredba članka 131. ZZP/07. koja regulira institut kolektivne zaštite potrošača stupila je na snagu tek dana 16. srpnja 2009. i to na temelju članka 81. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kojom je ukinuta odgoda primjene članka 131. ZZP/07. do dana pristupa Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije. S druge strane, članak 502. a) Zakona o parničnom postupku kojim je uvedena mogućnost podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava stupio je na snagu tek 1. srpnja 2013. Iz navedenog je razvidno kako u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije uopće postojala mogućnost kolektivne zaštite potrošača pa se tužitelj u ovom konkretnom slučaju nema pravo pozivati na utvrđenja iz presuda donesenih u okviru kolektivnog spora. Navedeno pravo omogućeno je potrošačima tek na temelju pravnih propisa koji su stupili na snagu nakon sklapanja ugovora o kreditu, a koji propisi se ne primjenjuju retroaktivno. Iz navedenog slijedi zaključak kako utvrđenja iz spomenutih presuda ne mogu imati nikakve pravne učinke na pravnu situaciju tužitelja. Međutim, obzirom sporne odredbe na čijoj ništetnosti tužitelj temelji svoju tužbu više ne postoje, tužitelj nema pravni interes tražiti od suda utvrđenje ništetnosti tih odredaba koje više ne proizvode nikakve pravne učinke i na temelju kojih ne postoji obveznopravni odnos između stranaka. Obzirom je iz naprijed navedene argumentacije sasvim jasno kako podnositelj kolektivne tužbe ne ostvaruje povrijeđeno subjektivno pravo potrošača ne bi trebalo biti sporno niti to da se pravna zaštita koju je na apstraktnoj razini postigla udruga Potrošač u Kolektivnom sporu ne može smatrati ostvarenjem konkretne pravne zaštite ovdje tužitelja koja se temelji na pretpostavci ništetnosti spornih odredaba osnovnog ugovora. Cilj kolektivne zaštite je prije svega preventivan i nije mu funkcija ostvarivanje subjektivnih prava pojedinačnih potrošača. Iz svega naprijed navedenog slijedi zaključak kako činjenica pravomoćnosti presuda iz Kolektivnog spora ne znači automatski ipso iure da su odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne. U Kolektivnom sporu se nije odlučivalo o valjanosti odredaba ugovora o kreditu. Potrošač koji smatra da mu je povrijeđeno neko pravo mora ustati sa samostalnom tužbom radi ostvarenja subjektivnog prava za koji smatra da mu pripada. Iz toga se nameće zaključak kako su dva postupka, onaj iz kolektivne zaštite i onaj koji pokreće individualni potrošač, neovisni i autonomni postupci u smislu pravnih učinaka koje proizvode rezultati tih postupaka. Iz naprijed navedene argumentacije jasno i nedvojbeno proizlazi kako bi slijepo citiranje presuda donesenih u okviru Kolektivnog spora u pogledu utvrđenja pravne valjanosti valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u pojedinačnim sporovima – bez kritičkog promišljanja i stavljanja u kontekst konkretne činjenične situacije i svih okolnosti pojedinačnog slučaja – zasigurno bilo pravno pogrešno obzirom da bi se time ne samo dovelo u pitanje ustavom zajamčeno pravo na jednakost pred zakonom, već i prekršilo načeo poštenog suđenja zajamčeno u članku 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Iz navedenog razloga tuženik smatra kako isti ima pravo u ovom postupku dokazivati kako odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u ovom konkretnom slučaju nisu ništetne i predlaže sudu provesti detaljan dokazni postupak po ovom pitanju odnosno usvojiti sve dokazne prijedloge tuženika.

Tuženik u ovom odgovoru na tužbu tvrdi i detaljno argumentira da valutna klauzula sadržana u ugovoru o kreditu nije ništetna jer je ugovaranje valutne klauzule je izričito dozvoljeno na temelju zakona, valutnu klauzulu nije dozvoljeno podvrgnuti testu poštenosti iz članka 99. ZZP/07. i ista ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu članka 96. ZZP/07. Zakon o obveznim odnosima koji je bio na snazi u trenutku sklapanja osnovnog ugovora ("Narodne novine" broj: 35/05. dalje: ZOO) izričito je dozvoljavao ugovaranje valutne klauzule i to u članku 22. stavak 1. koji propisuje: „Dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.“ Pritom ovlaštenje ugovornih strana da ugovore primjenu valutne klauzule proizlazi iz članka 2. ZOO-a koji propisuje slobodu uređivanja obveznih odnosa. Sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose uz ograničenje da ih ne mogu uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Ugovaranje valutne klauzule ne samo da nije suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, već je izričito dozvoljeno člankom 22. stavak 1. ZOO te je ta sloboda ugovaranja valutne klauzule izraz ugovorne autonomije stranaka koje je jedno od osnovnih postulata obveznog prava. Ugovaranjem valutne klauzule u konkretnom slučaju tužitelj i tuženik su dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Navedeno je razvidno iz činjenice kako su se u ponudi tuženika istovremeno nudili krediti s valutnom klauzulom u različitim valutama, koji su isto tako sadržavali različite uvjete. Tužitelj je imao pravo izbora između više različitih kreditnih proizvoda tuženika, detaljno je analizirao sve opcije i u konačnici podnio zahtjev za odobrenje kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Tužitelj nije bio ni na koji način prisiljen sklopiti ugovor o kreditu s takovom valutnom klauzulom. Među strankama ne bi trebalo biti sporno kako valutna klauzula predstavlja odredbu o predmetu ugovora o kreditu. Navedeno iz razloga što su valutna klauzula i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tijekom postupka u povodu kolektivne tužbe procjenjivane upravo s aspekta predmeta i cijene ugovora. Upravo provođenje testa poštenosti od strane sudova u Kolektivnom sporu ukazuje na činjenicu da su i valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa predmet i cijena ugovora o kreditu, jer da tome nije tako, sudovi koji su odlučivali u Kolektivnom sporu ne bi primjenjivali ovaj test. Valutna klauzula utvrđuje iznos novca u domaćoj valuti kojega banka stavlja na raspolaganje potrošaču, kao i iznos novca u domaćoj valuti kojeg je potrošač dužan vratiti banci, a koji se iznosi izračunavaju u domaćoj valuti na temelju tečaja strane valute prema tečaju domaće valute. Prema tome, nedvojbeno je kako je riječ o ugovornoj odredbi koja određuje sam predmet ugovora. Odredbe koje sadrže valutnu klauzulu jasno su navedene u ugovoru o kreditu (članak 2. i 4.) ispisane su jednakim fontom slova kao i sve ostale odredbe ugovora slijedom čega su iste uočljive. U člancima 2. i 4. ugovora o kreditu jasno je navedeno da se tužitelju odobrava kredit u odgovarajućoj kunskoj protuvrijednosti iznosa kredita u CHF te da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u odgovarajućoj kunskoj protuvrijednosti iznosa kredita u CHF. Dakle, sam tekst navedenih odredaba je jezično i gramatički sasvim jasan. Tužitelju je bio i morao biti razumljiv smisao i učinci valutne klauzule sadržane u ugovoru o kreditu. Na takav zaključak upućuje nekoliko razloga koje tuženik detaljno obrazlaže u nastavku. U prvom redu, tuženik naglašava činjenicu kako je ugovor o kreditu sastavljen u obliku solemnizirane privatne isprave. Navedeno znači kako je tužitelj od strane samog javnog bilježnika bio upoznat sa svim detaljima ovog pravnog posla i pravnim posljedicama koje iz istog proizlaze. Naime, sukladno članku 59. stavak 2. u vezi s člankom 57. Zakona o javnom bilježništvu prilikom solemnizacije pravnog posla javni bilježnik mora strankama objasniti smisao i posljedice posla i uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. U postupku solemnizacije javni bilježnik čita sam ugovor na glas u prisutnosti ugovaratelja i mora upozoriti ugovaratelja ako ugovor sadrži nejasne ili dvosmislene odredbe. Tuženik je mišljenja kako sud ne bi smio zanemariti i olako prijeći preko ovako važne odredbe. Riječ je o jednoj od krucijalnih uloga i funkcija javnih bilježnika i pravnog instituta solemnizacije. Ratio solemnizacije je da služi kao dodatni zaštitni mehanizam strankama da se uvjere žele li sklopiti neki pravni posao te snositi rizike koje iz istog proizlaze. Javni bilježnik ne bi solemnizirao ugovor o kreditu da se nije prethodno uvjerio razumije li tužitelj značenje i posljedice sklapanja navedenog ugovora. Nadalje, zaposlenik tuženika je prilikom sklapanja ugovora o kreditu detaljno upoznao tužitelja s ovim kreditnim proizvodom, istom objasnio što zapravo znači valutna klauzula odnosno koji je njezin cilj i svrha, kao i ekonomske posljedice eventualnog porasta vrijednosti CHF na njegove kreditne obveze odnosno rizike koji mogu proizaći iz činjenice ugovaranja kredita u CHF. Podredno gore navedenim argumentima, tuženik naglašava kako odredbe ugovora o kreditu koje sadrže valutnu klauzulu nisu nepoštene. Pojam nepoštene ugovorne odredbe propisan je u članku 96. ZZP/07.: „Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.“ Iz sadržaja predmetne odredbe proizlazi kako se moraju kumulativno ispuniti sljedeći uvjeti da bi se neka ugovorna odredba mogla smatrati nepoštenom:

i mora biti riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno raspravljalo

ii mora biti riječ o odredbi koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača

iii da je postupanje trgovca bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a što nije slučaj. Tuženik ističe kako niti u odnosu na odredbu osnovnog ugovora o promjenjivosti kamatne stope (članak 6.) također nisu ispunjeni uvjeti za provođenje testa poštenosti iz članka 99. ZZP/07. niti uvjeti iz članka 96. ZZP/07. da bi se navedena odredba mogla utvrditi nepoštenom. Razvidno je kako tuženik nije bez primjene adekvatnih kriterija mijenjao kamatne stope. Zbog iznimno strogog nadzora i regulatornih okvira takvo postupanje banke naprosto ne bi bilo niti moguće. Do porasta kamatnih stopa moglo je doći isključivo zbog objektivnih (tržišnih) kriterija prema kojima se određuje njihova visina. Slijedom iznesenog predlaže odbaciti tužbeni zahtjev u cijelosti obzirom nisu ispunjeni uvjeti za postavljanje stupnjevite tužbe prema članku 186. b) stavak 3. ZPP-a ili odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te obvezati tužitelja na snašanje parničnog troška tuženiku.

3. Podneskom od 12. srpnja 2022. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev, dok je konačno isti postavio podneskom od 28. studenog 2022. i to na način kako je to navedeno u izreci.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem ugovora o kreditu broj …

od 20. veljače 2008. solemniziran kod javne bilježnice Z. P. iz S.,

pod poslovnim brojem Ov-1189/08. od 20. veljače 2008., ponude broj 10/2008. od 13. veljače 2008., otplatnog plana od 20. veljače 2008., dopisa A. d.d. od 1. listopada 2018., dopisa od 25. rujna 2018., obavijesti o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj … od 20. ožujka 2008., specifikacije uplata po broju ugovora …, otplatnog plana za kredit …, obavijesti o promjeni

kamatne stope po partiji kredita broj … od 10. travnja 2009., otplatnog plana za kredit broj …, obavijesti o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj … od 4. prosinca 2008., pregleda prometa za klijenta po ugovoru o kreditu broj ... partija …, obavijesti o promjenama kamatnih stopa po

kreditu od 24. prosinca 2020., pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje I. L. od 16. ožujka 2022., očitovanja sudske vještakinje I. L. od 7. srpnja 2022., saslušanjem tužiteljice V. K.-V. u svojstvu stranke i svjedoka P. I..

5. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet ove parnice je zahtjev:

– za utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli

– za isplatu po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

8. Među strankama nije sporno:

– da je između parničnih stranaka sklopljen ugovor o kreditu broj …

od 20. veljače 2008. solemniziran kod javne bilježnice Z. P. iz S., pod poslovnim brojem Ov-1189/08. od 20. veljače 2008.. na temelju kojeg je odobrena isplata 13.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 60 mjeseci – da je člankom 3. ugovora o kreditu određeno da kamatna stopa iznosi 5,60 % dekurzivno godišnje i da je promjenjiva – da je ugovor o kreditu zatvoren

9. Sporno je:

– je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, a što bi je činilo ništetnom, kao i je li odredba o valutnoj klauzuli ništetna, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za isplatom, kao i je li se sve navedeno trebalo utvrđivati u ovom postupku.

10. Istaknut je i prigovor zastare.

11. Čitanjem ugovora o kreditu broj …. od 20. veljače 2008.

solemniziran kod javne bilježnice Z. P. iz S., pod poslovnim brojem Ov-

1189/08. od 20. veljače 2008. utvrđeno je:

– da je isti sklopljen između H. A.-A.-B. d.d. i V. K.-V. kao korisnice kredita – da se korisniku kredita odobrava potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti od 13.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d. važećem na dan korištenja kredita

– da je kredit namijenjen za kupovinu novog motornog vozila

– da je rok otplate 60 mjeseca

– da se na iznos kredita obračunavaju kamate od 5,60 % dekurzivno godišnje koje se obračunavaju mjesečno od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete

– da rok otplate kredita iznosi 5 godina od dana stavljanja kredita u otplatu te se otplaćuje u 60 mjesečnih anuiteta u iznosu od 248,92 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d. na dan plaćanja

– da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d. ili drugog akta banke te korisnik

kredita potpisom ugovora izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

12. Iz iskaza tužiteljice V. K.-V. proizlazi kako je 2008. sa tada H.

sklopila ugovor o kreditu na iznos od 13.000,00 CHF. Znalo se u to vrijeme da su krediti u CHF najpovoljniji zbog najmanje kamatne stope. Točno je da ju nitko od strane djelatnika banke nije nagovarao da podigne baš kredit u CHF, ali je isto tako točno da je nisu upozorili u niti jednoj fazi dogovora s njima pa tako ni prije potpisivanja samog ugovora o naravi, rizicima, posljedicama odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli. Kredit je podigla radi kupnje osobnog vozila na 5 godina. Nije upozorena da se radi o riskantnom kreditu, a ovo stoga jer je vezan za valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu jer da je zasigurno ga ne bi podigla. U to vrijeme nije shvaćala značenje same valutne klauzule, a ni promjenjive kamatne stope. Ugovor je dobila na potpis, dakle radilo se o tipskom ugovoru i nije mogla utjecati na niti jednu njegovu odredbu. Rata joj se gotovo udvostručila. Na upit suda je li pročitala ugovor odgovorila je da vjerojatno je u uvjetima koji su tada bili, nije imala izbora u smislu da bi mogla utjecati na bilo koju stavku ugovora. Kredit je zatvorila 5 godina poslije. Banka je postupila neprofesionalno i nesavjesno jer je morala znati da se radi o riskantnim kreditima.

13. Svjedok P. I. je naveo kako bi klijenti dolazili u banku, informirali

se o uvjetima kredita, kamatnoj stopi, ročnosti i instrumentima osiguranja. Prikupljali bi dokumentaciju, po odobrenom kreditu bi se pisali ugovori o kreditu i stranka bi išla na solemnizaciju. Stranke nisu mogle utjecati na pojedine odredbe ugovora. Posebno se nije klijentima naglašavalo o tome koji su mogući rizici, naravi i posljedice kredita u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi. Isto vrijedi i za eurske kredite. Naglasio je kako oni kao djelatnici banke to također nisu znali. Što se tiče tužiteljice iste se nije mogao prisjetiti zbog proteka vremena. Dakle iskazivao je načelno. Bilo je jasno da je rata dospijevala zadnjeg u mjesecu i po tečaju koji je vrijedio na taj dan. U ponudi su bili krediti u eurima koji su bili puno nepovoljniji. Kamata je bila veća i s tim je rata bila veća te je kreditnu sposobnost bilo teže zadovoljiti.

14. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje I. L. od 16. ožujka 2022. proizlazi kako je tužitelj 20. veljače 2008. sklopio ugovor o kreditu broj: … s kreditorom A. d.d. (ranije H. d.d.) sa sljedećim bitnim odredbama

kredita:

Korisnik kredita

V. K.-V. Kreditor

H. A.-A.-B./A.

Ugovor/ kreditna parija

…

Datum ugovora

20. veljače 2008.

Iznos kredita

13.000,00 CHF

Tečaj CHF na dan isplate kredita

4,501200

Rok otplate (mjeseci)

60 Rok

otplate godine

5 Ugovorena

kamatna stopa (Inicijalni 5,60 %

otplatni plan)

Anuitet prilikom ugovaranja u valuti 248,92 CHF Iznos

anuiteta na dan isplate kredita 1.120,44 kuna

Ugovoreni tečaj za otplatu

srednji tečaj H. na dan plaćanja

14.1. Ugovor o kreditu je sklopljen 20. veljače 2008. te je isplaćen 21. veljače 2008. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 5,60 % godišnje. Ugovoreno je razdoblje otplate kredita u 60 jednakih mjesečnih anuiteta koji dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu. Dospijeće prvog anuiteta prema inicijalnom otplatnom planu bilo je 31. ožujka 2008. u iznosu od 248,92 CHF što je na dan isplate kredita iznosilo 1.120,44 kuna.

Ugovoreno plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na plaćanja (članak 4. Ugovora o kreditu).

Na temelju dokumentacije u spisu vještak je uvidom u dostavljeni ugovor o kreditu, otplatni plan, obavijest o promjeni kamatnih stopa po kreditu te pregled prometa za klijenta ustanovio da su se u promatranom razdoblju promjene kamatnih stopa kretale kako slijedi:

- 5,60 % godišnje početno ugovorena kamatna stopa

- 6,50 % godišnje od dana isplate kredita do 30. studenog 2008.

- 6,80 % godišnje od 1. prosinca 2008. do 31. ožujka 2009.

- 7,30 % godišnje od 1. travnja 2009. do konačne otplate kredita.

Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od 248,92 CHF koliko je iznosio početno ugovoreni anuitet do 258,38 CHF kao najvećeg iznosa anuiteta.

Svaka promjena kamatne stope se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S obzirom da se anuitet sastoji od glavnice i kamate te se posljedično na promjenu kamatne stope mijenja iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni iznos anuitet. Prilikom promjene kamatne stope na više mijenja se cjelokupni anuitet na način da se uvećava iznos kamate za otplatu te umanjuje iznos glavnice (usporava se otplata glavnice) te se posljedično cijeli iznos anuiteta mijenja te je veći u odnosu na ukupni iznos prije promjene kamatne stope. S obzirom na navedeno te da posljedično na promjenu kamatne stope dolazi do promjene ukupnog anuiteta prilikom izračuna razlike koja nastaje zbog promjene kamatne stope vještak uzima razliku u visini anuiteta koji je tužitelj stvarno plaćao u odnosu na anuitet koji je trebao platiti na temelju početno ugovorene kamatne stope.

Također u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja tečaj CHF je oscilirao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita. Posljedično na promjenu tečaja tužitelj je plaćao veći i manji iznos u odnosu na anuitet koji je vrijedio prilikom isplate kredita. Vještak napominje da su ukupne razlike koje je tužitelj plaćao više i niže od inicijalne vrijednosti anuiteta nastale posljedično na promjenu kamatne stope te tečaja. S obzirom na zadatak vještačenja u nastavku se daju izračuni posljedično na promjenu tečaja uz isključenje promjene u anuitetima koje su bile posljedica promjene kamatne stope. Vrijednosti koje su predstavljale iznos koji je prelazio inicijalnu visinu obveze iskazano u kunama na dan isplate kredita, predstavljaju potraživanje korisnika kredita i iskazane su s pozitivnim predznakom dok su vrijednosti anuiteta i/ili tečaja koji su bili niži od uvjeta koji su vrijedili prilikom sklapanja ugovora i isplate kredita iskazani s negativnim predznakom. Sveukupna preplata po kreditu je zbroj više i manje plaćenih iznosa po osnovi promjene tečaja.

U razdoblju otplate kredita zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila prilikom ugovaranja kredita te promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno je preplaćeno 17.414,27 kuna, od kojeg iznosa se na preplatu zbog promjene kamatne stope odnosi 2.894,16 kuna te zbog promjene tečaja iznos od 14.520,11 kuna.

U nastavku se u Tabeli 2. daje izračun iznosa preplata po predmetnom kreditu zbog povećanja kamatne stope i rasta tečaja te usporedni pregled manje plaćenog zbog nižeg tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita.

Redni Datum

Pretplata zbog rasta kamatne stope i rasta tečaja Manje plaćeno zbog pada kamatne stope i nižeg broj plaćanja

tečaja

Pretplata zbog  Pretplata zbog  Ukupno  više  Utjecaj  pada  Utjecaj  nižeg  Ukupno manje rasta kamatne  rasta tečaja  plaćeno  kamatne stope  tečaja

plaćeno

stope

5 (3+4)

8 (6+7) 4.4.2008. 24,97

22,18

47,15

0,00

0,00

0,00

7.5.2008. 24,26

0,00

24,26

0,00

-10,26

-10,26

6.6.2008. 24,37

0,00

24,37

0,00

-5,23

-5,23

4.7.2008. 24,45

0,00

24,45

0,00

-1,54 -1,54 4.8.2008. 24,09

0,00

24,09

0,00

-18,22 -18,22 5.9.2008. 24,24

0,00

24,24

0,00

-11,25 -11,25 7.10.2008. 24,97

22,10

47,07

0,00 0,00

0,00 6.11.2008. 25,87

63,18

89,05

0,00 0,00

0,00 9.12.2008. 25,12

29,10

54,22

0,00 0,00

0,00 10 8.1.2009. 34,20

92,10

126,30

0,00 0,00

0,00 11 11.2.2009. 34,76

111,96

146,72 0,00 0,00

0,00 12 10.3.2009. 35,57

140,74

176,31 0,00 0,00

0,00 13 9.4.2009. 34,39 99,02

133,41 0,00 0,00

0,00 14 8.5.2009. 46,17 94,54 140,71 0,00 0,00

0,00 15 5.6.2009. 45,89 86,95 132,84 0,00 0,00

0,00 16 8.7.2009. 45,74 83,09 128,83 0,00 0,00

0,00 17 6.8.2009. 45,47 76,12 121,59 0,00 0,00

0,00 18 4.9.2009. 45,89 87,07 132,96 0,00 0,00

0,00 19 9.10.2009. 45,37 73,38 118,75 0,00 0,00

0,00 20 9.11.2009. 45,45 75,37 120,82 0,00 0,00

0,00 21 4.12.2009. 45,88 86,82 132,70 0,00 0,00

0,00 22 7.1.2010. 46,50 103,00 149,50 0,00 0,00

0,00 23 4.2.2010. 46,98 115,70 162,68 0,00 0,00

0,00 24 4.3.2010. 47,00 116,20 163,20 0,00 0,00

0,00 25 7.4.2010. 48,01 142,83 190,84 0,00 0,00

0,00 26 6.5.2010. 48,05 143,83 191,88 0,00 0,00

0,00 27 4.6.2010. 48,61 158,51 207,12 0,00 0,00

0,00 28 7.7.2010. 50,94 220,00 270,94 0,00 0,00

0,00 29 6.8.2010. 49,76 188,88 238,64 0,00 0,00

0,00 30 7.9.2010. 52,74 267,29 320,03 0,00 0,00

0,00 31 6.10.2010. 51,84 243,64 295,48 0,00 0,00

0,00 32 5.11.2010. 50,55 209,79 260,34 0,00 0,00

0,00 33 6.12.2010. 53,45 285,96 339,41 0,00 0,00

0,00 34 7.1.2011. 55,62 343,21 398,83 0,00 0,00

0,00 35 4.2.2011. 54,25 307,12 361,37 0,00 0,00

0,00 36 4.3.2011. 54,77 320,81 375,58 0,00 0,00

0,00 37 6.4.2011. 53,35 283,47 336,82 0,00 0,00 0,00 38 5.5.2011. 54,50 313,64 368,14 0,00 0,00 0,00 39 6.6.2011. 57,96 404,55 462,51 0,00 0,00 0,00 40 6.7.2011. 57,30 387,34 444,64 0,00 0,00 0,00 41 22.8.2011. 62,46 522,96 585,42 0,00 0,00 0,00 42 6.9.2011. 64,27 570,71 634,98 0,00 0,00 0,00 43 6.10.2011. 57,97 404,85 462,82 0,00 0,00 0,00 44 7.11.2011. 58,09 408,06 466,15 0,00 0,00 0,00 45 7.12.2011. 57,49 392,26 449,75 0,00 0,00 0,00 46 10.1.2012. 58,63 422,17 480,80 0,00 0,00 0,00 47 6.2.2012. 59,57 446,98 506,55 0,00 0,00 0,00 48 5.3.2012. 59,43 443,29 502,72 0,00 0,00 0,00 49 5.4.2012. 58,94 430,46 489,40 0,00 0,00 0,00 50 4.5.2012. 59,11 434,81 493,92 0,00 0,00 0,00 51 6.6.2012. 59,56 446,84 506,40 0,00 0,00 0,00 52 4.7.2012. 59,19 436,94 496,13 0,00 0,00 0,00 53 3.8.2012. 59,19 436,97 496,16 0,00 0,00 0,00 54 5.9.2012. 58,86 428,33 487,19 0,00 0,00 0,00 55 4.10.2012. 58,20 411,00 469,20 0,00 0,00 0,00 56 7.11.2012. 59,00 431,92 490,92 0,00 0,00 0,00 57 5.12.2012. 58,90 429,38 488,28 0,00 0,00 0,00 58 7.1.2013. 59,20 437,24 496,44 0,00 0,00 0,00 59 7.2.2013. 58,19 410,62 468,81 0,00 0,00 0,00 60 5.3.2013. 58,61 421,33 479,94 0,00 0,00 0,00 Ukupno 2.894,16 14.566,61 17.460,77 0,00 -46,50 -46,50 U razdoblju otplate kredita zbog rasta kamatne stope iznad kamatne stope koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora i rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita tužitelj je ukupno više platio 17.460,77 kuna, od kojeg iznosa je zbog rasta kamatne stope više plaćen iznos od 2.894,16 kuna te zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita je više plaćen iznos od 14.566,61 kuna.

Tužitelj je manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita u ukupnom iznosu 46,50 kuna.

MIŠLJENJE

Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljeni zadatak.

Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj:

1. Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju otplate kredita iznose 17.460,77 kuna od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 2.894,16 kuna te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznos od 14.566,61 kuna

2. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 46,50 kuna.

Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 17.414,27 kuna i to:

- ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate kredita iznosi ukupno 2.894,16 kuna

- ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate kredita iznosi ukupno 14.520,11 kuna.

15. Iz očitovanja sudske I. L. od 7. srpnja 2022. proizlazi kako je zadatak vještaka bio utvrditi iznose preplate izražene u kunama po mjesecima po osnovi ništetnosti jednostrano promjenjive kamatne stope koji se sastoje od razlike između iznosa anuiteta uplaćenih sukladno promjenjivim kamatnim stopama i iznosa koji su trebali biti uplaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita primijenjena početno ugovorena kamatna stopa, iznosi preplate izraženi u kunama po mjesecima po osnovi ništetnosti valutne klauzule koji se sastoje od razlike između iznosa anuiteta uplaćenih primjenom valutne klauzule u CHF i iznosa anuiteta koji su trebali biti uplaćeni da je cijelo vrijeme otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu na dan korištenja kredita te ukoliko postoje da vještak utvrdi i izračuna tzv. negativne razlike. Stoga izračuni koje predlaže tuženik u svom podnesku od 13. travnja 2022. nisu bili zadatak vještaka, dok je u preostalom dijelu podneska riječ je o pravnim pitanjima u koja vještak ne ulazi.

Obzirom je vještak izvršio sve tražene izračune iskazavši i više i manje plaćenu razliku zbog promjene kamatne stope i tečaja, vještak ostaje pri svom nalazu i mišljenju.

16. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.

17. Presudom Trgovačkog suda pod poslovnim brojem P-1401/12. od

4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita (u CHF), tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13.-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14.-2 od 9. travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1. do 7. kao neosnovane. Nadalje, presudom Trgovačkog suda pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4.

srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditnima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a Vrhovni sud RH svojom odlukom pod poslovnim brojem Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbio je reviziju kao neosnovanu.

17.1. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Udruga

POTROŠAČ protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik,

predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi članka 502. c) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 25/13. – dalje: ZPP), pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

17.2. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14.-2 od 9. travnja 2015. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva. Vrhovni sud RH se u svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 3. rujna 2019. u odnosu na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti se pozvao na obrazloženje presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017-2010. Visoki trgovački sud je utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna klauzula u švicarskim francima". Nadalje, Visoki trgovački sud utvrđuje i da se ugovorne odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim stranicama ugovora, nisu pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali prosječnom potrošaču nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja.

17.3. Tuženik u ovom postupku tvrdi da je u parnici Potrošač utvrđivana apstraktna pravna zaštita čiji se učinci ne mogu primjenjivati na svaki pojedinačni ugovorni odnos, nego se treba provesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice Potrošač i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Isto tako tuženik tvrdi da su tužitelju bile dane sve potrebne obavijesti. Na navedenu okolnost tuženik je predložio saslušanje djelatnika banke.

Kako se odluka o nepoštenosti odredbi potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da pojedinom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove ugovorne obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristupio na sklapanje takvog ugovora (U-III-5458/21. od 30. lipnja 2022.).

Slijedom iznesenog, sud je prihvatio dokazni prijedlog za saslušanjem i tužiteljice i svjedoka.

17.3.1.Tužiteljica, potrošač, tvrdi da nije bila obaviještena o rizicima fluktuacije tečaja i same promjenjive kamatne stope. Svjedok, djelatnik banke, je naveo da se klijentima nije posebno naglašavalo koji su mogući rizici, posljedice i narav kredita u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi. S obzirom na poslovnu praksu i običaje koji su prevladavali u utuženom vremenu, s obzirom na interne akte banke, a uvažavajući pri tom i sadržaj te narav informacija koje su potrošaču trebale biti dane, banka je mogla predočiti i dopunska dokazna sredstva u pisanom obliku koja potvrđuju da su potrošaču dane odgovarajuće obavijesti. Iskazi nisu proturječni, iz istih proizlazi da obavijesti nisu dane a u kojoj situaciji bi se pristanak na sklapanje ugovora mogao smatrati "informiranim".

17.4. Saslušanjem javnog bilježnika ne može se utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti, radi čega je i odbijen prijedlog za saslušanjem javnog bilježnika.

18. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, sud je utvrdio da je ništetna odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je odredba o ugovorenoj kamati utvrđena nepoštenom s obzirom da nije određena, odnosno odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO-a pa se u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (2003), odnosno članka 102. Zakona o zaštiti potrošača te ugovorene odredbe ništetne, odredbe o valutnoj klauzuli nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja te su kao takve ništetne pa je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke.

19. Nadalje, posebno se ističe da izvršenjem Ugovora o kreditu nije mogao nestati uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi o valuti CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, jer su navedene odredbe bile ništetne i nepoštene već od dana sklapanja Ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa time nisu ni mogle postati naknadno valjane ispunjenjem ugovora. U tom pogledu člankom 326. stavak 1. ZOO-a predviđeno je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a sukladno članku 326. stavak 2. ZOO-a ništetnost se ne može isticati samo ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: da je ugovor u cijelosti ispunjen, a uzrok ništetnosti je bila zabrana manjeg značaja. Budući da je u predmetnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zajamčene Direktivom 93/13 EEZ i Zakonom o zaštiti potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača, sasvim je jasno da u ovom slučaju nema govora o tome da bi uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi bila zabrana manjeg značaja, pa je jasno da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 326. stavak 2. ZOO-a. Prema tome, bez obzira na činjenicu što je tužitelj u cijelosti otplatio predmetni Ugovor o kreditu, tužitelj ni u kojem slučaju nije izgubio pravo isticati ništetnost spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih iznosa, a što je u skladu i s pravnim shvaćanjem VSRH-a.

20. S obzirom da je odredba ugovora o kreditu, a odnosi se na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu utvrđena ništetnom, to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom ugovoru u skladu s propisom članka 1111. ZOO-a.

20.1. Na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo vještačenje po C. d.o.o. te je sudska vještakinja I. L. 16. ožujka 2022. izradila

pisani nalaz i mišljenje sukladno nalogu suda koji je stručan, temeljit i objektivan te ga u cijelosti kao takvog prihvaća i ovaj sud. Tužitelj nije imao primjedbi, dok tuženik ima svoje viđenje načina na koji bi vještak trebao vještačiti.

20.2. Sudska vještakinja I. L. dopunski se očitovala na primjedbe tuženika ostajući u cijelosti pri svom nalazu i mišljenju.

20.3. Slijedom iznesenog, sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 17.414,27 kuna pa je odlučeno kao u izreci.

21. Prigovor zastare nije osnovan.

21.1. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno u povodu pokretanja parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe, jer je pokretanjem te parnice došlo do prekida zastare te je zastara počela teći iz početka. Takav stav izražen je u objedinjenom pravnom shvaćanju sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022.

Stoga, budući da se odredbe o ništetnosti ugovora primjenjuju i u slučaju djelomične ništetnosti ugovora tj. nišetnosti pojedinih ugovornih odredbi, zahtjev za povrat preplaćenih iznosa nije u zastari jer je tužba podnesena prije isteka roka od 5 godina od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 7129/13. od 13. lipnja 2014. i od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018.

Slijedom iznesenog nije nastupila zastara prava potraživanja plaćenog na temelju Ugovora od 24. travnja 2007.

22. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

U konkretnom slučaju sasvim je evidentno da je tuženik nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja uzimajući u obzir da je isti bio svjestan sadržaja predmetnog ugovora, njegovih odredbi kao i što svaka od njih propisuje, a koji ugovor uz sve navedeno predstavlja i tipski ugovor te je sasvim razvidno da tuženik nije poštovao sadržaj istoga. Naime radi se o formalnom (tipskom) ugovoru te je tuženik ugovorna stranka predmetnog Ugovora sklopljenog s ovdje tužiteljem. Slijedom navedenoga, kao ugovorna stranka Ugovora tuženik je bio dužan poštivati sve odredbe Ugovora pa tako i uvjete kreditiranja, a što isti nije učinio. Ovaj sud stoga smatra da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj te tužitelj ima pravo na kamate od dana isplate svakog pojedinog anuiteta (Gž Zd-1477/2016-4).

Dakle, tužitelju pripadaju kamate na dosuđeni iznos od dana stjecanja.

23. Podneskom od 20. srpnja 2023. tuženik je izjavio da se protivi smanjenju tužbenog zahtjeva. U konkretno slučaju tužiteljica nije smanjila tužbeni zahtjev nego je isti postavila nakon provedenog vještačenja, s obzirom na to da je podnesena stupnjevita tužba.

24. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14.,70/19. i 80/22. -dalje ZPP-a) i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 1.500,00 kuna, za zastupanje na ročištima od 3. ožujka 2022., 13. srpnja 2022., 24. studenog 2022. i 4. svibnja 2023. po 1.500,00 kuna, za sastav podnesaka od 12. srpnja 2022. i 29. studenog 2022. po 1.500,00 kuna, odnosno ukupno 10.500,00 kuna. Tužitelju je priznat trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna te trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 524,00 kuna i trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 524,00 kuna pa se dolazi do ukupnog iznosa od 14.048,00 kuna/1.864,49 eura( nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke jer isti nje bio nužan za vođenje postupka).

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupa u iznosu od 2.302,00 kuna/305,53 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan

25. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi članka 48. stavak 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22.) i na temelju Odluke o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1,00 eura = 7,53450 kuna.

26. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – dalje ZOO) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.).

27. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 21. lipnja 2023.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis