1

                                                                                     Poslovni broj: 6 Gž-717/2023-2

 

                       

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                    Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD                                 

                                                                               Poslovni broj: 6 Gž-717/2023-2.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Draženki Ilak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice V. Đ. iz O., S. N., OIB: …, koju zastupa punomoćnica S. I., odvjetnica iz O. društva H. i P. iz Z., protiv tuženika HNK I. pl. Z. iz R., OIB: …, kojeg zastupaju odvjetnici iz O. D. V. i P. iz R., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Rijeci od 5. travnja 2023., poslovni broj: 41 P-391/2022-6, 2. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o        j e

 

 

I. Odbija se žalba tuženika HNK I. pl. Z. iz R. kao neosnovana i potvrđuje se presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Rijeci od 5. travnja 2023., poslovni broj: 41 P-391/2022-6.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.  Presudom zbog ogluhe suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 473,57 eura/3.568,08 kuna[1] sa zakonskim zateznim kamatama od 31. ožujka 2022. do isplate (točka I. izreke); te je obvezan tuženik da na ime naknade parničnog troška isplati tužiteljici iznos od 298,03 eura/2.245,50 kuna1 sa zakonskim zateznim kamatama od 5. travnja 2023. do isplate (točka II. izreke).

 

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravovremeno uložio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da je ugovorom o autorskom djelu koji je predmet spora tuženik trebao tužiteljici isplatiti za odrađene nastupe ukupan bruto iznos od 28.318,08 kuna. Tuženik je tužiteljici uplatio neto iznos od 24.750,00 kuna, a preostali bruto dio s naslova poreza i doprinosa uplatio je u državni proračun, što je i bila njegova zakonska obveza. Unatoč navedenom tužiteljica je ustrajala da joj se isplati iznos od 473,57 eura, iako joj navedeni iznos ne pripada jer je isti već uplaćen. U privitku žalbe tuženik je dostavio obračunski list iz kojega je kako tvrdi razvidno koji se dio uplate odnosi na neto a koji na bruto dio honorara, i iz kojeg proizlazi da tužiteljici ne pripada dio svote preko iznosa od 24.750,00 kuna koliko joj je i isplaćeno, zbog čega smatra da je presuda u dosuđenom dijelu neosnovana i nezakonita. Predlaže stoga da se njegova žalba uvaži i da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužba u cijelosti, odnosno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje. Traži trošak sastava žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prvostupanjski sud je donio presudu zbog ogluhe i prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenivši pri tome da su kod donošenja presude zbog ogluhe ostvarene zakonske pretpostavke iz članka 331. b. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP).

 

6. Žalbenim razlozima tuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

7. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na članak 331.b ZPP-a koji kaže da će sud donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev ako tuženik u određenom roku ne podnese odgovor na tužbu, te ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjeničnih navoda u tužbi, ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti sa predloženim dokazima, i ako ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

 

8. Temeljem članka 284. stavka 1. ZPP-a sud je dužan u pozivu za podnošenje odgovora na tužbu tuženika upozoriti na pravne posljedice ne davanja odgovora na tužbu odnosno donošenje presude zbog ogluhe ukoliko su za to ostvarene propisane zakonske pretpostavke.

 

9. Iz stanja prvostupanjskog spisa (strana 23. spisa) proizlazi da je prvostupanjski sud, prije donošenje presude zbog ogluhe kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, u potpunosti postupio u skladu sa citiranom zakonskom odredbom, te u pisanom pozivu uredno dostavljenom uz tužbu, pozvao tuženika da u ostavljenom roku od 30 dana dostavi pisani odgovor na tužbu upozoravajući na pravne posljedice propuštanja ostavljenog roka.

 

10. Prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik u ostavljenom prekluzivnom roku nije podnio odgovor na tužbu, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni i uručeni 17. veljače 2023., kako to proizlazi iz potvrde o otpravku (strana 24. spisa), što uostalom tuženik i ne osporava.

 

11. Također, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedeni u tužbi, kao i da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti sa dokazima koje je tužiteljica dostavila uz tužbu.

 

12. Žalbeni navodi tuženika u kojima ističe kako je za odrađene nastupe ugovorena bruto naknada u iznosu od 28.318,08 kuna, te kako iznos od 24.750,00 kuna koji je isplaćen tužiteljici predstavlja neto iznos, a kako je ostatak koji se potražuje tužbom iznos koji se odnosi na bruto dio koji ne pripada tužiteljici i kako je taj dio već uplaćen u državni proračun, po stajalištu ovoga suda nisu od pravnog značaja, jer se presuda zbog ogluhe ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a), a žalbeni navodi tuženika svode se upravo na taj žalbeni razlog.

 

13. U takvoj situaciji, kada tuženik nije osporio osnovnost tužbenog zahtjeva podnošenjem pisanog odgovora na tužbu i kada osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu u protivnosti sa predloženim dokazima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da su ostvarene pretpostavke propisane člankom 331.b ZPP-a.

 

14. U odnosu na dostavljeni obračunski list kojim tuženik dokazuje da tužiteljici ne pripada iznos veći od 24.750,00 kuna koliko joj je i isplaćeno, valja navesti da se sukladno članku 352. stavku 1. ZPP-a u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice ni predlagati novi dokazi.

 

15. Tuženik u svojoj žalbi prvostupanjsku presudu pobija zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ali u žalbi ne navodi o kojim bitnim povredama se radi. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te je utvrdio da u postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, zbog čega je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu zbog ogluhe potvrditi.

 

16. Tuženik određeno ne pobija odluku o trošku postupka, a u toj odluci na pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

17. Kako tuženik nije uspio u žalbenom postupku, to je temeljem članka 166. stavka 1. ZPP-a odbijen i njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

Slavonski Brod, 2. veljače 2024.

 

                                                                                                                                 Sutkinja

 

                                                                                                 Draženka Ilak