Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 50. Gž R-411/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz P.1 , OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. R., odvjetnik u P. , protiv tuženika agencije, Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6045/20-37 od 2. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6045/20-37 od 2. siječnja 2023. u točki I izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.981,83 eura/45.070,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama te mu naknadi troškove postupka u iznosu od 1.459,95 eura/11.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I izreke) dok je u preostalom dijelu za iznos od 120,34 eura/906,72 kn i u preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troškova tužbeni zahtjev odbijen (točka II izreke).

2. Presudu sadržajno u dosuđujućem dijelu i u odluci o troškovima postupka pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 4/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda odnosno podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio uslijed ozljeđivanja na radu i to novčanu naknadu za povredu prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje uslijed pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog umanjenja životnih aktivnosti i naruženosti te naknadu za tuđu pomoć i njegu.

5. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da je tužitelj kao radnik tuženika, za vrijeme trajanja radnog vremena, obavljajući povjerene mu radne zadatke, dana 22. ožujka 2018. doživio povredu na radu prilikom obavljanja poslova stručnog savjetnika

- kontrolora dok je vršio kontrolu na OPG-u Š. M. na način da je pao uslijed kojeg pada je zadobio povrede opisane u medicinskog dokumentaciji i nalazu i mišljenju vještaka. Sporna je pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio.

6. Pošavši od utvrđenja da je tužitelj stradao na radu, za vrijeme svog radnog vremena, tijekom obavljanja svojih redovnih radnih zadataka stručnog savjetnika – kontrolora, na terenu prilikom obilaska parcela OPG, kada je u padu na tlo ozlijedio koljeno, da niti tužitelj niti treća osoba svojim radnjama nisu doprinijeli nastanku štetnog događaja odnosno nastanku štete, da je tuženikov prigovor isključive krivnje treće osobe bez ikakvih argumenata, sud prvog stupnja utvrdio je, pozvavši se na odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 – u daljnjem tekstu: ZZR) i čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19 u daljnjem tekstu: ZR) da je tuženik odgovoran tužitelju naknaditi štetu koju je pretrpio po principu objektivne odgovornosti.

7. Pošavši od daljnjeg utvrđenja da je uslijed navedenog povređivanja tužitelj zadobio tjelesne ozljede te da je, prema nalazu i mišljenju vještaka, uslijed posljedica ozljeđivanja, tužitelj pretrpio fizičke boli, strah, da je došlo do smanjenja životne i radne aktivnosti te da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega, sud prvog stupnja naložio je tuženom da tužitelju, sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO) u svezi s čl. 19. st. 2. i čl. 1046. ZOO imajući u vidu naprijed navedene kvalifikatorne okolnosti (kriterij jačine i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti) isplati iznos od 39.750,00 kn. Isto tako primjenom materijalnog prava iz čl. 1095. ZOO-a sud je tužitelju dosudio s naslova imovinske štete na ime pružanja tuđe pomoći i njege utvrđujući visinu primjerene cijena jednog sata tuđe pomoći i njege prema cijeni sata od 20,00 kn u sveukupni iznos od 2.900,00 kn, sve zajedno sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbio.

8. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

9. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP).

10. Pravilno je tako sud prvog stupnja utvrdio, i za to svoje utvrđenje dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, da je tužitelj doživio nezgodu prilikom obavljanja radnih zadataka za tuženika, koje je radne zadatke obavljao u skladu sa nalogom tuženog, u okviru svog radnog vremena, da je tužitelj stradao prilikom kontrole i obilaska parcela OPG. S obzirom na takva utvrđenja pravilno je i utvrđenje da je tuženik kao njegov poslodavac pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari budući poslodavac odgovara za štetu radniku koju je isti doživio na radu ili u svezi s radom po principu objektivne odgovornosti. Dakle žalbeni navodi tuženika kojim osporava svoju pasivnu legitimaciju su bez osnova. Isto tako pravilno su sud prvog stupnja utvrdio da tuženi nije uspio dokazati da bi tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja odnosno da bi do istog došlo isključivo njegovom krivnjom ili krivnjom treće osobe.

11. Kako tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije uspio dokazati postojanje pretpostavki iz čl. 1067. st. 3. ZOO za oslobođenje od svoje odgovornosti pravilno je sud prvog stupnja utvrdio, da tuženik, u konkretnom slučaju, odgovara za štetu tužitelju po načelu objektivne odgovornosti te da posljedično navedenom postoji odgovornost tuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio sukladno čl. 111. st. 1. ZR i čl. 25. ZZR. Poslodavac mora dokazati kumulativni uvjet za oslobođenje od odgovornosti, a to je da se radi o događajima na koje unatoč svojoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati, što znači da je teret dokaza da su ispunjene pretpostavke za oslobođenje ili ograničenje odgovornosti, na temelju odredbe čl. 25. st. 2. ZZR, na poslodavcu.

12. Na žalbene navode tuženika valja reći da kod odgovornosti po kriteriju uzročnosti tuženi odgovara u okolnostima kada postoji uzročna veza između štetne radnje i štete, bez obzira na krivnju. Tuženi dakle odgovara na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena na radu, a koja činjenica među strankama nije sporna. Kod odgovornosti po kriteriju uzročnosti o krivnji tuženika kao odgovorne osobe ne treba voditi računa odnosno krivnja nije relevantna u zasnivanju odgovornosti, pa se žalbeni navodi tuženika u tom pogledu, da na njegovoj strani ne postoji odgovornost jer da se tužitelj nije ozlijedio u njegovim prostorijama koje je dužan održavati već na zemljištu treće osobe pa da je za štetu odgovorna treća osoba i to vlasnik zemljišta zbog neodržavanja zemljišta ukazuju neodlučnima. Da bi se oslobodio svoje odgovornosti tuženik, na kojem je teret dokaza, morao je u ovom postupku dokazati da je šteta prouzročena krivnjom samog tužitelja, treće osobe ili višom silom odnosno zbog izvanrednih nepredvidljivih okolnosti, što nije uspio dokazati odnosno što je u ovom slučaju izostalo.

13. Nadalje valja reći da tuženik uopće nije istaknuo relevantne tvrdnje niti dokazao da bi vlasnik zemljišta počinio bilo kakvu protupravnu radnju zbog koje bi došlo do predmetne štete. Naime, oslobođenje od objektivne odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1067. ZOO je osnovano samo ako je šteta uzrokovana protupravnim djelovanjem treće osobe koja nije vezana za djelatnost zbog koje je predviđena takva odgovornost. Pri tome ne smatra se trećom osobom osoba čije su radnje manifestacija rizika zbog kojeg se obavlja određena djelatnost, pa radnja te osobe ne otklanja odgovornost osobe koja inače odgovara za štetu po objektivnom kriteriju. Postojanje neravnine odnosno udubina na zemljištu koje koristi OPG ne predstavlja protupravnu radnju treće osobe u naprijed navedenom smislu. Stoga se zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju krivnje treće osobe ukazuje se pravilnim.

14. Isto tako tuženik nije dokazao da bi tužitelj prilikom nastanka predmetnog štetnog događaja pri obavljanju svojim radnih zadataka postupao s krajnjom nepažnjom odnosno da je postupao drugačije nego što bi postupao bilo koji prosječni radnik prilikom obavljanja istih radnih zadataka ili pak s namjerom.

15. Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Sud prvog stupanja ocijenio je provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupanja. Okolnosti na koje se poziva tuženik u svojoj žalbi, a koji se svode isključivo na njegovu ocjenu nalaza i mišljenja vještaka kao i iskaza svjedoka i tužitelja nisu odlučne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari budući je sud prvog stupanja, suprotno navodima žalbe, pravilnom ocjenom iskaza svjedoka i tužitelja pravilno utvrdio dinamiku nastanka štetnog događaja te utvrdio i za to svoje utvrđenje dao valjane razloge da tužitelj nije doprinio nastanku štetnog događaja jer se zbog konfiguracije terena koji je kontrolirao a na kojem se nije ranije nalazio nije lako mogla uočiti udubina u koju je ugazio te posljedično tome pao i povrijedio koljeno. Isto tako pravilnom ocjenom nalaza i mišljenja vještaka utvrdio je koje je povrede tužitelj zadobio kao i posljedice njegovog ozljeđivanja.

16. Dakle tuženik u ovome postupku nije dokazao da je do nastanka štetnog događaja došlo krivnjom, odnosno radnjom tužitelja ili treće osobe koja se nije mogla predvidjeti i čije posljedice se nisu mogle izbjeći ni otkloniti, pa dakle nije dokazao postojanje razloga zbog kojih bi ga u konkretnom slučaju trebalo osloboditi odštetne odgovornosti.

17. Suprotno navodima žalbe, prihvativši nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegovo iscrpno dopunsko očitovanje te uzevši u obzir iskaz tužitelja i priloženu medicinsku dokumentaciju pravilno je sud prvog stupnja utvrdio koje je povrede u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio kao i koje posljedice istih je tužitelj trpio. Pri tome valja reći da je tuženik tijekom postupka (podneskom od 23. srpnja 2021.) prigovarao da je tužitelj već ranije ozljeđivao koljeno koje primjedbe je vještak morao imati u vidu a da tuženik nakon očitovanja vještaka u kojim je otklonio prigovore tuženika tuženik više nije prigovarao odnosno nije eventualno predlagao provođenje novog liječničkog vještačenja. Dakle, prigovori na nalaz i mišljenje liječnika vještaka otklonjeni su nastavnim očitovanjem vještaka.

18. Pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO tužitelju je pravilno utvrđena pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje i to po kriteriju pretrpljenih fizički bolova, po kriteriju pretrpljenih bolova, straha te po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 39.750,00 kn.

19. Neosnovano tuženik prigovara visini dosuđene naknade kao previsokoj. Naime sud prvog stupnja vodio je računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i straha i cilju kojem služi naknada te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Pri tome je sud imao u vidu karakter i težinu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha i smanjenje životnih aktivnosti (8%), dob tužitelja u vrijeme štetnog događaja, te potrebu za tuđom pomoći i njegom opseg i trajanje te pomoći.

20. Pravilno je sud primijenio i materijalno pravo iz čl. 1089. st. 1. i 2. ZOO kada je tužitelju za tuđu pomoć i njegu, sukladno nalazu i mišljenju liječnika vještaka, a uzimajući u obzir cijenu sata tuđe pomoći i njege od 20,00 kn po satu dosudio naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.900,00 kn.

21. Niti u pogledu odluke o tijeku zateznih kamata, koje je sud prvog stupnja tužitelju za naknadu štete dosudio sukladno odredbi čl. 1103. ZOO, nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

22. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14 i 118/14).

23. Slijedom iznesenog, a kako nisu pobijanom presudom, ni postupkom koji joj je prethodio, počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP, valjalo je, sukladno odredbi iz čl. 368. st. 2. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

U Zagrebu 20. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća

Vlasta Feuš, v.r.