Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 50. Gž R-674/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz O., OIB …, zastupanog po punomoćniku H. G., odvjetniku u O., protiv tuženika Š. o. d.o.o., O., OIB … zastupanog po punomoćniku P. V., odvjetniku u O., radi vraćanja na rad i u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Š. o. d.o.o., O., OIB …, zastupanog po punomoćniku P. V., odvjetniku u O., protiv tuženika- protutužitelja N. M. iz O., OIB …, zastupanog po punomoćniku H. G., odvjetniku u O., zbog utvrđenja sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja- protutuženika i žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-95/2022-10 od 24. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 20. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-95/2022-10 od 24. ožujka 2023. u dijelu odluke u troškovima postupka kojom nije prihvaćen zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa.

II Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika-protutužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-95/2022-10 od 24. ožujka 2023. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu parničnog troška sadržan u točki III izreke prvostupanjskog postupku.

III Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-95/2022- 10 od 24. ožujka 2023. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku - protutužitelju da tužitelja - protutuženika vrati na posao Voditelja h. P. i s. r. ili na odgovarajuće radno mjesto tom radnom mjestu, u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku - protutužitelju da tužitelju - protutuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 970,54 eura/7.312,50 kn[1] , sa zateznom kamatom od 28. ožujka 2023. do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, u roku od 15 dana.

Prihvaća se protutužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

Utvrđuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, zaključen između tužitelja – protutuženika i tuženika – protutužitelja 19. veljače 2016. s danom zaključenja glavne rasprave, te se nalaže tuženiku-protutužitelju da tužitelju- protutuženiku na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, isplati iznos od 3.508,98 eura/26.438,40 kn u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi troškove žalbenog postupka tuženiku-protutužitelju u iznosu od 150 eura/1.130,18 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženom-protutužitelju (u daljnjem tekstu tuženik) vratiti tužitelja-protutuženika (u daljnjem tekstu tužitelj) na rad na radno mjesto voditelja h. P. i s. r. ili na odgovarajuće radno mjesto tom radnom mjestu (točka I izreke) te mu naknadi troškove postupka u iznosu od 970,54 eura/7.312,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II izreke). Odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu tužitelja s danom zaključenja glavne rasprave i isplatu naknade štete (točka III izreke).

2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je prijedlog za donošenje privremene mjere od 16. srpnja 2021. povučen.

3. Prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o troškovima postupka kojom je odbijen dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP-a) te predlaže da sud drugog stupnja prvostupanjsku presudu u tom dijelu preinači na način da u cijelosti prihvati njegov zahtjev za naknadu troškova postupka. Traži trošak sastava žalbe.

4. Protiv presude u dosuđujućem dijelu i u dijelu kojim je odbijen njegov protutužbeni zahtjev žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda na način da odbije kao neosnovan zahtjev tužitelja te prihvati protutužbeni zahtjev tuženika odnosno istu ukine i vrati predmet u tom dijelu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

5. Žalba tužitelja nije osnovana dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi je zahtjev tužitelja za vraćanje na rad te protutužbeni zahtjev tuženika za utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu s danom zaključenja glavne rasprave uz isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu tužitelju.

7. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj kod tuženika temeljem ugovora o radu od 19. veljače 2016. obavljao poslove voditelja h. P. i s. r.,

- da je tuženik tužitelju odlukom od 23. rujna 2016. otkazao navedeni ugovor zbog skrivljenog ponašanja stavljajući mu na teret da je sudjelovao u neredu i tuči u objektu tuženika čime je teško narušio ugleda poslodavca,

- da je odluka tuženog od 23. rujna 2016., kojom je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, u ovom postupku pravomoćno utvrđena nedopuštenom a s obzirom da u tom dijelu prvostupanjska presuda nije pobijana žalbom,

- da je tužitelj temeljem rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-738/16-4 od 2. prosinca 2016. privremenom mjerom vraćen na rad.

8. Utvrdivši da je pravomoćnom odlukom prvostupanjskog suda utvrđeno da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu nedopuštena, sud prvog stupnja, pozvavši se na odredbu čl. 124. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 u daljnjem tekstu ZR) dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži povratak na posao na radno mjesto voditelja h. P. i s. r. utvrdio je osnovanim te naložio tuženom vraćanje tužitelja na rad na posao voditelja hipodroma ili na odgovarajuće radno mjesto tom radnom mjestu.

9. Pošavši od daljnjeg utvrđenja da unatoč činjenici da je tužitelj prekršajno kažnjen za izazivanje incidenta izvan radnog vremena u prostorijama tuženika u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi upućivale na to da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika ne bi bio moguć obzirom da ponašanje tužitelja nije takova značaja da bi uzrokovalo gubitak povjerenja poslodavca i zbog kojeg uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana, nastavak rada ne bi bio moguć. Nadalje da iz ponašanja tuženika proizlazi da je nastavak radnog odnosa tužitelja moguć, a što posebice proizlazi iz Peticije podrške tužitelju kao voditelju H. P., koju su potpisali članovi kluba i djelatnici tuženika kao i iz iskaza svjedoka J. V., koji je u sporno vrijeme bio nadređeni radnik tužitelju, a koji je izjavio da je sa tužiteljem u korektnim odnosima, kao i iz iskaza sadašnjeg zakonskog zastupnika tuženika R. S. koji je iskazao da na rad tužitelja nema prigovora te da mu se djelatnici tuženika nisu obraćali sa prigovorima na rad tužitelja već svi funkcioniraju kao jedan tim, a da je iskaz S. Č., koji je u sporno vrijeme bio direktor H. P. u dijelu u kojem navodi da je predmetni incident izazvao poremećaj odnosa između zaposlenika tuženika koji ostvaruju kontakt sa tužiteljem u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima a posebice sa Peticijom podrške voditelju h. P. N. M. od 21. veljače 2017., kao i iskazu zakonskog zastupnika tuženika R. S., koji je iskazivao suprotno sud je utvrdio da u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi opravdano upućivale na to da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć u smislu pretpostavki za sudski raskid ugovora o radu iz čl. 125. st. 1. ZR te da je s obzirom na činjenicu da je tužitelj nastavio raditi kod tuženika proizlazi da je nastavak radnog odnosa moguć posljedično čemu je protutužbeni zahtjev tuženika na sudski raskid ugovora o radu odbio u cijelosti i naložio tuženom vratiti tužitelja na rad.

10. Osnovano tuženik u svojoj žalbi osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik nije tijekom postupka uspio dokazati u smislu odredbe čl. 125. st. 2. ZR da u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi opravdano upućivale na to da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika ne bi bio moguć odnosno da je osnovan njegov zahtjev za sudski raskid ugovora o radu tužitelju. Razloge prvostupanjskog suda za takvo utvrđenje ne može prihvatiti ovaj sud drugog stupnja.

11. Prilikom ocjene postoje li okolnosti koje bi opravdano upućivale da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć sud prvog stupnja zanemaruje značaj činjenice da je tužitelj sudjelovao u predmetnom incidentu (tučnjavi u prostorijama tuženika u vrijeme održavanja priredbe koja ulazi upravo u djelatnost poslodavca zbog koje je morala intervenirati i interventna policija i zbog koje je tužitelj priveden, zadržan u policiji te prekršajno kažnjen) navodeći samo da unatoč činjenici da je tužitelj prekršajno kažnjen zbog sudjelovanja u predmetnom incidentu postoje okolnosti koje idu u prilog utvrđenju da je radni odnos tužitelja kod tuženika moguć. Dakle sud prvog stupnja uopće ne analizira niti daje ocjenu takvog ponašanja tužitelja kao radnika, kako je isto utjecalo na poslodavca, da li je zbog istog poslodavac opravdano izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika koji je kod poslodavca pri tome obavljao radne zadatke radnog mjesta Voditelja h. P. i s. r., dakle vršio voditeljsku funkciju i kao takav ponašanjem trebao biti primjer ostalim radnicima što je po stavu ovog suda drugog stupnja neprihvatljivo. Naime, po stavu ovog suda, a imajući u vidu da u radnom odnosu koji je ugovorni poslovni odnos između poslodavca i radnika mora postojati nulta tolerancija na nasilje odnosno na sudjelovanje u fizičkim obračunima. Stoga sama činjenica da je tužitelj učestvovao za vrijeme održavanja priredbe koja spada u djelokrug rada odnosno djelatnosti poslodavca i to takvom zbog kojeg je bila potrebna intervencija interventne policije, na priredbi koja se održavala na javnom mjestu i na kojoj je bio prisutan velik broj ljudi, ukoliko je tužitelj aktivno sudjelovao u tučnjavi, predstavljala bi okolnost zbog koje radni odnos tužitelja kod tuženika više ne bi bio moguć.

12. Presudom Prekršajnog suda u Osijeku broj Pp 10. J-1942/16-61 od 21. rujna 2018. tužitelj je proglašen krivim jer se predmetnog dana na konjičkom h. P. dok se održavala zabava jahačkog kluba na javnom mjestu ponašao na naročito nepristojan i drzak način na način da je ničim izazvan i bez povoda tjelesno napao A. Š., narušavajući time javni red i mir građana, čime je počinio prekršaj opisan i kažnjiv po čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira zbog čega mu je izrečena novčana kazna.

13. Nadalje iz izjave svjedoka J. V., koji je u trenutku predmetnog događaja obavljao poslove pomoćnika direktora za internu kontrolu i kao takav bio nadređen tužitelju, a koju je isti sastavio temeljem iskaza radnika tuženika koje iskaze je prikupio nakon predmetnog događaja po nalogu tuženika kao poslodavca i to izjava od zaposlenika tuženika koji su bili očevidci predmetnog događaja, a koja izjava prilaže listu 66 do 67 spisa, proizlazi da je J. V. utvrdio da je na predmetnom događanju tužitelj udario s leđa u glavu poznatog preponskog jahača A. Š. kojeg su počeli braniti njegove kolege nakon čega je na njih skočila grupa nasilnika koja se nalazila oko tužitelja te ih srušila na pod a neke da su tukli i sa stolicama, nakon čega je A. Š. sa ozljedama glave odvezen kolima hitne pomoći. Isto tako J. V. u svojoj izjavi navodi da je cijeli događaj bio popraćen spektakularnim upadom policije sa deset vozila pod rotirkama (uz napomenu sramota). Nadalje navodi da je utvrdio da je pri uzimanju izjava vladala baš tjeskoba i mučna atmosfera te da su jahači htjeli prekinuti natjecanje kao i da je jedan prekrasan događaj u O. kojim su prisustvovale i trudnice i mala djeca zasjenio nasilništvo i huliganizam. Posljedično navedenom činjenica da je J. V. tijekom postupka u kojem je saslušan kao svjedok iskazao da je sa tužiteljem u korektnim odnosima ne može, suprotno stravu prvostupanjskog suda, predstavljati okolnost zbog kojeg bi se opravdano moglo utvrditi da je nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika i dalje moguć. Sama činjenica da su svjedok i tužitelj u dobrim odnosima uopće nije odlučna za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari a pogotovo imajući u vidu da je taj svjedok, kao neposredno nadređeni radnik tužitelju, po nalogu poslodavca, dakle u okviru obavljanja poslova svog radnog mjesta, nakon predmetnog događaja, na naprijed navedeni način, temeljem iskaza očevidaca, opisao ponašanje i sudjelovanje tužitelja u tučnjavi, atmosferu i odnose kod tuženika zbog postupanja tužitelja kao i viđenja jahača kao korisnika tuženika.

14. Dakle iz naprijed navedenog ovaj sud utvrđuje da je tužitelj sudjelovao u predmetnom incidentu na način da je na natjecanju koje je organizirano u prostorijama njegovog poslodavca fizički napao sudionika događanja zbog čega je bila nužna i interventna reakcija policije o čemu je bila informirana i javnost putem javnih glasila. Iskaz tužitelja kojim isti navodi da on nije sudjelovao u tuči te da postoji ambulanti list iz kojeg proizlazi da on nije imao niti jedan hematom ovaj sud nije prihvatio jer je isti neživotan nelogičan i suprotan drugim dokazima koji se nalaze u spisu kao i medicinskoj dokumentaciji koja prilaže listu 21 i 25 spisa.

15. Po stavu ovog suda drugog stupnja sudjelovanje radnika u fizičkom obračunu u prostorijama poslodavca u kojima se održava natjecanje pred velikim brojem ljudi uslijed kojeg je potrebna intervencija interventne policije ima za posljedicu gubitak povjerenja poslodavca u radnika, a gubitak povjerenja poslodavca u radnika je okolnost koja, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, upućuje na to da nastavak radnog odnosa takvog radnika kod poslodavca nije moguć (tako i VSRH Rev-865/2020-4 od 14.travnja 2021.).

16. Posljedično navedenom, po stavu ovog suda, niti postojanje Peticije podrške koju je u spis dostavio tužitelj, na koju je ukazao i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj ukidnoj odluci, u konkretnom slučaju ne dovodi do drugačijeg zaključka jer je tuženik dokazao da je izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika zbog naprijed navedenog ponašanja. Osim toga iz sadržaja navedene Peticije proizlazi da su tužitelju bezuvjetnu podršku dali članovi konjičkog kluba i korisnici hipodroma, dakle ne poslodavac već korisnici, između kojih korisnika (od osamnaest) je samo pet radnika tuženika, koji nisu saslušani u ovom postupku kao svjedoci i za koje tijekom ovog postupka nije utvrđeno da li isti prilikom obavljanja zadataka dolaze u kontakt sa tužiteljem i kakve oni imaju (i mogu imati) saznanja vezane za postupanja tužitelja u njegovom radnom odnosu i utjecajem na proces rada kod poslodavca, koje po logici stvari može imati samo poslodavac odnosno ovlaštene osobe poslodavca. Pri tome su tada ovlašteni radnici i to N. B. i S. Č., tadašnji zakonski zastupnik tuženika, čije iskaze sud nije imao razloga ne prihvatiti jer su iskazivali životno, logično i međusobno suglasno, iskazali da je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika te da su i nadalje postojale poteškoće u provedbi natjecanja na hipodromu upravo zbog ponašanja tužitelja, dok svjedok J. V. (koji je isto bio nadređeni radnik tužitelju) i svojoj izjavi opisao ponašanje tužitelja pri tome zaključivši da se radilo o nasilništvu i huliganizmu dok tijekom ovog parničnog postupka uopće nije iskazivao o međuljudskim odnosima kod tuženog prije i poslije predmetnog događaja a vezano za ponašanje tužitelja.

17. Pri tome su, po stavu ovog suda drugog stupnja, ovlaštene osobe poslodavca u vrijeme predmetnog događaja (N. B. i tadašnji zakonski zastupnik tuženika) bili relevantni za ocjenu da li je poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja ili ne odnosno kako je postupanje tužitelja utjecalo na proces rada kod tuženika. Sadašnji zakonski zastupnik tuženika R. S., koji je kod tuženika zakonski zastupnik od listopada 2022., nema o tom gubitku povjerenja relevantnih saznanja, a eventualna njegova kratkoročna saznanja o radu tužitelja ne mogu eliminirati posljedice aktivnog sudjelovanje tužitelja u fizičkom napadu na A. Š. na predmetnoj priredbi, a koji je nakon tog sukoba sa ozljedama glave odvezen kolima hitne pomoći.

18. Slijedom navedenog, a kako u konkretnom slučaju postoje okolnosti (gubitak povjerenja) koje opravdano upućuju na to da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika ne bio moguć, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je prihvatiti protutužbeni zahtjev tuženika i utvrditi sudski raskid ugovora o radu tužitelja s danom zaključenja glavne rasprave te naložiti tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos od 3.508,98 eura/26.438,60 kn, a koji iznos predstavlja tri prosječne mjesečne plaće tužitelja isplaćene u tri mjeseca koja su prethodila predmetnom otkazivanju, a koju visinu plaće tužitelj nije osporio odnosno posljedično tome odbiti zahtjev tužitelja za vraćanje na rad te temeljem čl. 373.a st.1. i 373. ZPP pobijanu presudu preinačiti.

19. Zbog izmijenjenog uspjeha stranaka u parnici valjalo je preinačiti, sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a, i odluku o troškovima postupka. Kako tužitelj u parnici nije uspio isti u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP nema pravo na trošak postupka pa je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP dio odluke o trošku prvostupanjskog suda kojim je odbijen dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka valjalo potvrditi a temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP dio odluke kojem je tužitelju dosuđen trošak postupka preinačiti i odbiti tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova postupka. Nadalje, s obzirom da tuženik (koji je u sporu uspio) nije, na ročištu održanom 30. siječnja 2023., u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZPP, određeno naveo za koje troškove (radnje u postupku) traži naknadu troškova a sud u smislu odredbe čl. 164. st. 1. ZPP o naknadi troškova odlučuje na određeni zahtjev stranke i njegov zahtjev za naknadu troškova prvostupanjskog postupak valjalo je odbiti, pa je valjalo, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, odluku o trošku u dijelu kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška, potvrditi .

20. Slijedom svega iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

21. S obzirom da je tuženi u žalbenom postupku uspio pripada mu pravo na trošak sastava žalbe koji zahtjev je određeno u žalbi postavio i to u ukupnom iznosu od 150,00 eura/1.130,18 kn kako je i zatražio (Tbr. 10/1, 42 i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika).

U Zagrebu 20. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Vlasta Feuš, v.r.