Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21 Gž-66/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberta Jambora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja zavod, OIB … iz Z., protiv tuženika Š. B., OIB … iz Z., kojeg zastupa punomoćnica J. Ć., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3595/18-35 od 28. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3595/18-35 od 28. listopada 2022. pod točkom I. i pod točkom III. izreke u dijelu u kojem tuženik nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka i u tom dijelu predmet vraća istome prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju plati iznos od 113.762,04 kn / 15.098,72 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže naznačeno u izreci, pod točkom II. izreke odbijen je tužitelj s ostatkom tužbenog zahtjeva u iznosu od 36.105,93 kn, a pod točkom III. izreke suđeno je da je tužitelj dužan tuženiku na ime parničnog troška isplatiti 3.055,00 kn.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. i III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22 – dalje u tekstu: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora u žalbenoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 113.762,04 kn s osnova tuženikovog nenamjenskog trošenja sredstava.

6. Prvostupanjski sud svoj zaključak o djelomičnoj osnovanosti zahtjeva tužitelja temelji na utvrđenjima:

- da je tuženik u ovom postupku privatni zdravstveni radnik koji, kao specijalist dentalne medicine obavlja privatnu praksu u privatnoj ordinaciji dentalne medicine sukladno odredbi čl. 145. i čl. 146. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine, broj 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 154/11, 12/12, 35/12, 70/12, 144/12, 82/13, 159/13, 22/14, 154/14, 70/16, 131/17, 100/18),

- da sukladno odredbi čl. 35. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti zdravstvenu djelatnost obavljaju zdravstvene ustanove, trgovačka društva i privatni zdravstveni radnici, da je tuženik dakle ispravno naznačen kao fizička osoba pa prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije koji ističe tuženik, nije osnovan,

- da su člankom 3. Ugovora o provođenju primarne zdravstvene zaštite od 31. kolovoza 2010. stranke prihvatile Opće uvjete Ugovora, a zadnjim člankom je predviđeno trajanje Ugovora od 1.rujna 2010. do 31. kolovoza 2020.,

- da je iz Ugovora o provođenju primarne zdravstvene zaštite od 31. kolovoza 2010. razvidno da je u čl. 1. st. 2. Ugovora konstatirano da tuženik provodi primarnu zdravstvenu zaštitu u timu sa stomatološkim asistentom B. R.,

- da nije sporno između stranaka, a proizlazi iz izvješća o provedenoj kontroli od 20. veljače 2017. da je ista bila kod tuženika zaposlena do 12. svibnja 2011., nakon toga je bila zaposlena medicinska sestra od 16. svibnja 2011. do 7. srpnja 2011. I. B.,

- da su stranke 16. travnja 2015. sklopili Ugovor o utvrđivanju sredstava i načinu provođenja zdravstvene zaštite za razdoblje od 1. travnja 2015. do 31. ožujka 2018., dodatak tome ugovoru sklopljen je 30. travnja 2015., a također je sklopljen dodatak Ugovoru o provođenju primarne zdravstvene zaštite 16. travnja 2015.,

- da su Ugovorom o utvrđivanju sredstava i načinu provođenja zdravstvene zaštite od 16. travnja 2015. ugovorena novčana sredstva koja će tužitelj po pojedinim stavkama godišnje doznačivati tuženiku pa je između ostalog predviđeno da će mu godišnje za "hladni pogon" doznačivati 212.426,00 kn te je Ugovorom predviđena dinamika doznačivanja sredstava i obveze tuženika,

- da slijedom navedenog tuženiku nije moglo ostati nepoznato koliko sredstava i za koju namjenu mu tužitelj godišnje isplaćuje, budući je tablica sastavni dio Ugovora od 16. travnja 2015.(čl.2.),

- da prvostupanjski sud ne prihvaća tvrdnju tuženika da nije imao saznanje o tome što obuhvaća pojam "hladni pogon", a obzirom da je isti reguliran Odlukom o osnovama za sklapanje ugovora o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 43/10) koja je kao osnov sklapanja ugovora navedena u njegovoj preambuli, a čl. 4. Ugovora tuženik se izričito obavezao na pridržavanje odredbi Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakona o zdravstvenoj zaštiti, međunarodnih ugovora, drugih propisa i općih akata tužitelja,

- da su navedeni zakonski i podzakonski akti dostupni ne samo tuženiku već i građanima na mrežnim stranicama tužitelja,

- da je tužitelj 20. veljače 2017. proveo izvanrednu ciljanu kontrolu kod tuženika i utvrdio da za ugovorno razdoblje od 1. travnja 2015. do dana kontrole tuženik kao privatni zdravstveni radnik nema zaposlenu medicinsku sestru,

- da je zaključak izvješća da je tuženik obvezan tužitelju vratiti doznačena sredstva isplaćena za plaću medicinske sestre u iznosu od 149.867,97 kn,

- da je na osnovu tog izvješća tužitelj tuženiku 13. ožujka 2017. uputio opomenu pred raskid ugovora i obavijest o obvezi plaćanja novčane kazne, koji postupak je također predviđen čl.15. navedenog Ugovora,

- da iz iskaza svjedokinje Z. K. G. koja je od 1. veljače 2013. zaposlena kod tužitelja na radnom mjestu rukovoditelj odjela za vanjski nadzor i kontrolu regionalnog ureda Z. proizlazi da se kod prvog ugovaranja sklapaju dva ugovora; ugovor o provođenju primarne zdravstvene zaštite (periodično), i ugovor o predviđenim sredstvima koji se mijenja nekoliko puta godišnje ovisno o odlukama tužitelja, da su uočili da kod tuženika već duže vrijeme nema prijave za medicinsku sestru, što je i osnova za sklapanje ugovora, da sa tuženikom u konačnici nije raskinut ugovor jer je popunio tim, da su ostala sporna ova sredstva koja su plaćena za sestru koja nije bila zaposlena, da je svim svojim ugovornim partnerima tužitelj dao jedan vodič u kojem se objašnjava koji su troškovi hladnog pogona i što sve obuhvaćaju, bilo im je objašnjeno što će prihod od tužitelja sve sadržavati, da je 2015. trošak hladnog pogona iznosio 218.491,00 kuna godišnje i u tom iznosu je bila sadržajna i plaća doktora i medicinske sestre i kompletni troškovi,

- da odnose između stranaka regulira Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13, 137/13 i dr), koji sadrži odredbe o načinu sklapanja ugovora za provođenje utvrđenog opsega prava na zdravstvenu zaštitu, obveznom sadržaju tih ugovora, te načinu, postupku i sadržaju provođenja nadzora nad izvršavanjem ugovornih obveza zdravstvenih ustanova i privatnih zdravstvenih radnika,

- da su stranke potpisivanjem Ugovora od 31. kolovoza 2010. i 16. travnja 2015., te Dodataka, prihvatile primjenu Općih uvjeta ugovora o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 160/13, 17/15, 129/17, 42/18, u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), koje donosi Upravno vijeće HZZO na osnovu svojih zakonskih ovlasti iz odredbe čl. 90. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, članka 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) i članka 26. Statuta HZZO (Narodne novine, broj 18/09, 33/10, 8/11, 8/13 i dr),

- da ministarstvo donosi Pravilnik o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti (Narodne novine, broj 61/11, 128/12, 124/15, 8/16 i 77/18) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora i predstavlja podzakonski akt kojeg su se dužne pridržavati obje stranke ovog postupka,

- da je odredbom čl. 15 st. 5. navedenog Pravilnika određeno da su radnici u ordinaciji dentalne medicine 1 doktor dentalne medicine i 1 dentalni asistent za 8 sati radnog vremena,

- da iz navedenog proizlazi da Ugovor o pružanju usluga osiguranicima tužitelja može zaključiti samo ordinacija dentalne medicine koju čini liječnik dentalne medicine i medicinska sestra, koji zahtjev je tuženik ispoštovao u trenutku zaključenja ugovora, a djelomično i tijekom trajanja ugovornog odnosa, međutim, ne i za utuženi period. - da sukladno odredbama čl. 336. st. 1. ZOO ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane, pa su stranke ugovora dužne poštivati ugovor i postupati savjesno u izvršenju ugovorom preuzetih obveza,

- da je radi utvrđivanja visine provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za područje financija i knjigovodstva A. V. (list 57 spisa),

- da je prvostupanjski sud prihvatio drugu varijantu nalaza i mišljenja vještaka po kojoj se za obračun mjesečne bruto plaće za medicinsku sestru u timu uvrsti uvećanje osnovne bruto plaće za dodatak na minuli radni staž od 15 godina ( a ne 29 kako traži tužitelj), odnosno za postotno uvećanje za minuli radni staž od 7,50% (15 x 0,5%=7,50%). Tužitelj bi tuženiku nepripadno isplatio u razdoblju s dospijećem od 12. svibnja 2015. do 11. veljače 2017. iznos na ime bruto plaće za medicinsku sestru u timu ukupno 113.762,04 kn.

7. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan do visine navedene u točci I. izreke, te je naložio tuženiku da tužitelju vrati nepripadno isplaćena sredstva (stjecanje bez osnove) za razdoblje s dospijećem od 12. svibnja 2015. do 11. veljače 2017. ukupno 113.762,05 kn, ili mjesečno 5.415,24 kn, sa zateznim kamatama od dospijeća svakog idućeg 10-og u mjesecu do isplate s obrazloženjem da tužitelj ima pravo na kamatu dana izvršene isplate svakog pojedinog davanja sukladno čl. 147. st. 2. toč. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a sukladno odredbi čl. 148. st. 3. Zakona da zavod ima pravo na zateznu kamatu po stopi propisanoj ZOO, od dana nastale štete.

8. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da se za sada ne može ispitati zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja jer se takav zaključak suda temelji na dva različita instituta, institutu naknade štete pri čemu se prvostupanjski sud poziva, između ostalog, na odredbu čl. 336. st. 1. ZOO koja propisuje da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane, odredbe Ugovora koje obvezuju tuženika te na odredbe čl. 147. i 148. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, koje propisuju zastaru, kamate i postupanje Zavoda kada se utvrdi nastala šteta, te institutu stjecanja bez osnove s obzirom da zaključno navodi da je tuženik dužan tužitelju vratiti nepripadno isplaćena sredstva s osnova instituta stjecanja bez osnove. Radi se o dva različita pravna instituta, naknade štete i stjecanja bez osnove, koji se temelje na različitim činjeničnim utvrđenjima i ne predstavljaju istoznačnice, pa se prvostupanjski sud trebao jasno odrediti radi li se o stjecanju bez osnove ili o odgovornosti za naknadu štete (koja može biti ugovorna ili izvanugovorna).

9. Pri tome nije odlučno kako je tužitelj pravno ocijenio spor jer ga je sud dužan sam pravno kvalificirati (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-946/82 od 28. travnja 1983.). Naime, sud nije vezan za pravnu osnovu koju je naveo tužitelj već činjeničnom osnovom navedenom u tužbi, odnosno sud postupa po tužbi i kad pravna osnova nije navedena sukladno odredbi čl. 186. st. 3. ZPP (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama posl. br.: Rev -1513/2001-2 od 12. veljače 2004., Rev -1513/2001 od 12. veljače 2004., Revt -428/2015 od 11. srpnja 2017., Rev-x - 1134/2013-2 od 3. ožujka 2015.).

10. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a odredbom čl. 1115. ZOO je propisan opseg vraćanja (kao i pravo na kamate). Dakle, da bi se radilo o primjeni instituta stjecanja bez osnove moraju biti ispunjene pretpostavke i to - povećanje imovine na strani tuženika, umanjenje imovine na strani tužitelja, postojanje uzročne veze između povećanja i umanjenja imovine, nepostojanje osnove u nekom pravnom poslu i sl. npr. odluci suda, zakonu i sl. i ne smije se raditi o štetnoj radnji jer u tom slučaju postoji odgovornost za štetu.

11. Odredbom čl. 144. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju je propisano da je zdravstvena ustanova, privatni zdravstveni radnik i ugovorni isporučitelj pomagala, odgovoran Zavodu za štetu koju je prouzročio pri obavljanju ili u vezi s obavljanjem svoje djelatnosti u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima, a odredbom čl. 146. st. 1. istog Zakona propisano je da se pri utvrđivanju prava na naknadu štete prouzročene Zavodu, odnosno državnom proračunu primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, kao i posebni propisi o naknadi štete.

12. Odgovornost za štetu zbog povrede prethodno postojeće obveze propisana je odredbama čl. 342. do 349. ZOO. Prema odredbi čl. 349. ZOO, ako ovim posebnim pravilima nije drukčije propisano, na naknadu štete zbog povrede prethodno postojeće obveze (ugovorna odgovornost) na odgovarajući se način primjenjuju pravila o naknadi izvanugovorne odgovornosti za štetu (dakle odredbe čl. 1045. do 1110. ovog Zakona). Prema odredbi čl. 320. st. 1. ZOO u slučaju kada je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju ili kada je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna od ugovornih strana, nejasne odredbe će se tumačiti u korist druge ugovorne strane. Prema odredbi st. 2. ovog članka nejasne odredbe u naplatnom ugovoru treba tumačiti u smislu kojim se ostvaruje pravičan odnos uzajamnih činidaba ugovornih strana.

13. Obzirom da je propušteno predmet spora raspraviti u smislu određenog konkretnog pravnog instituta, a zbog tog je propusta činjenično stanje relevantno za odluku o predmetu spora po prvostupanjskom sudu ostalo nepotpuno utvrđeno, utoliko su osnovani žalbeni navodi tuženika da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno te da je prvostupanjski sud na tako nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio i materijalno pravo.

14. Stoga je na temelju odredbe čl. 370. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i vratiti predmet tome sudu na ponovno suđenje.

15. Kako je za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, valjalo je prihvatiti žalbu tuženika u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

16. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi činjenice odlučne za rješenje predmetnog spora na koje mu je ukazano ovim rješenjem, raspraviti i ostale prigovore tuženika, ukoliko su od utjecaja na ishod ovog postupka te će na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP) donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu.

17. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu 20. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.