REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1163/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, OIB …, sa sjedištem u Z., zastupanog po punomoćniku T. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G., K. & K. d.o.o. u Z., protiv tuženice H. p. b. d.d., OIB …, sa sjedištem u Z., zastupanog po punomoćniku A. Ž., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ž. & p. d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3052/2021-2 od 13. rujna 2022., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-570/20-100 od 1. ožujka 2021., u sjednici održanoj 20. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3052/2021-2 od 13. rujna 2022., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-570/20-100 od 1. ožujka 2021.

2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije te potražuje trošak sastava odgovora.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što prvo postavljeno pitanje nije važno za odluku o sporu iz razloga što je tužitelj već u odlukama o davanju kredita tražio osnivanje založnog prava na nekretninama, a na temelju čl. 2. Ugovora a) alineja 3 tuženica je kao komisionar trebala prikupljati traženu dokumentaciju za zaključenje ugovora. U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje tuženica nije izložila odgovarajuće razloge važnosti u kojima bi bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno od onog u pobijanoj odluci. Sudovi su zauzeli shvaćanje da zastara počinje teći u trenutku kada je tuženica kredite proglasila dospjelim (31. prosinca 2000.), kada je bilo jasno da se krediti ne mogu naplatiti, o čemu je tuženica obavijestila tužitelja, koji je tek u tom trenutku saznao da nisu osigurani valjani instrumenti osiguranja. U odnosu na treće postavljeno pitanje za reći je da ono također nije važno za odluku u sporu obzirom polazi od drukčijeg činjeničnog utvrđenja te zanemaruje ocjenu suda zbog čega je tuženica dužna naknaditi cjelokupnu štetu. Posljedično navedenom, niti izloženi razlozi važnosti ovom pitanju nisu usporedivi s konkretnom pravnom i činjeničnom situacijom.

4. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. u vezi s odredbom čl. 389.b st.1. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I.

5. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tužitelju nije priznat trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 20. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.