REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3612/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice M. B. ud. N., I., ..., OIB: ..., II. tužiteljice A. H. pok. N. iz I., ..., OIB: ..., III. tužiteljice A. B. pok. N. iz I., ..., OIB: ..., IV. tužitelja T. B. pok. N. iz I., ..., OIB: ..., V. tužitelja I. B. pok. A., OIB: ..., VI. tužitelja B. B. pok. A., OIB: ..., VII. tužitelja A. B. pok. A., OIB: ..., VIII. tužiteljice M. B. ud. V. iz I., ..., OIB: ..., IX. tužitelja I. B. pok. V. iz I., ..., OIB: ..., X. tužitelja Ž. B. pok. I., OIB: ... i XI. tužitelja I. B. pok. I., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik iz I., protiv tuženika Grada Imotskog, OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik iz I., radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika da im se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-24/2022-3 od 17. veljače 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom posl. br. P-859/2015 od 31. svibnja 2016., u sjednici održanoj 20. lipnja 2023.,

r i j e š i o j e:

I. Prijedlozi tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije odbacuju se kao nedopušteni.

II. Tužiteljima se ne dosuđuje naknada troška odgovora na prijedlog tuženika.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana a djelomično je prihvaćena kao osnovana i prvostupanjska presuda:

- potvrđena pod točkom I izreke, u odluci kojom je tuženik obvezan isplatiti tužiteljima 1.186.349,36 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim počevši od 31. lipnja 2016. do isplate,

- preinačena pod točkom I izreke „u odnosu na riječ „solidarno“ te kojim je odlučeno o tijeku zateznih kamata na iznos od 1.186.349,36 kn na način da se za više dosuđene kamate od 6. veljače 1995. do 31. lipnja 2016. kao i u odnosu na riječ „solidarno“ tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.“

Ujedno je odlučeno da odluka o parničnom trošku „ostaje neizmijenjena“.

2. Prijedloge da im se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, podnijeli su:

2.1. tužitelji, time da su u prijedlogu naznačili da ga podnose zbog „...pravnog pitanja koje je važno za odluku u spisu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a posebice se ovim prijedlogom naznačava to pravno pitanje, odnosno:

1.- tumačenje i primjena odredbe članka 214. bivšeg Zakona o obveznim odnosima, kojem članku je identična odredba sada čl. 1115. važećeg Zakona o obveznim odnosima;

2.- tumačenje i primjena odredbe članka 186. ZOO-a, sada ident. čl. 1086. ZOO-a

3.- tumačenje i primjena odredbe čl. 189. st. 2. bivšeg ZOO-a odnosno sada čl. 1089. st. 2. sadašnjeg ZOO-a

4.- posebice se u kontekstu ovog spora, ukoliko se zauzme stav da tijek zakonske zatezne kamate teče od donošenja sudske odluke, postavlja pitanje:

Od koje prvostupanjske presude se računa tijek zakonske zatezne kamate, kada je doneseno u periodu od 27 godina čak tri identične prvostupanjske presude u pogledu dosude glavnice potraživanja (iznos ni u tužbenom zahtjevu niti u presudama nije mijenjan), odnosno da li tijek zakonske zatezne kamate teče:

- od presude P-866/99 od 17. 01. 2001.,

- od presude P-756/06 od 30. 03. 2011.,

- ili pak od presude P-859/2015 od 31. 05. 2016...“

2.2. tuženik, time da je u prijedlogu postavio pitanja:

„...1. kada je riječ o primjeni posebne regulative koja je uređivala zabranu stjecanja prava vlasništva dosjelošću na poljoprivrednom zemljištu i šumama i šumskom zemljištu - na nekretninama koje su u statusu općenarodne imovine, odnosno koje su u zemljišnoj knjizi upisane kao općenarodna imovina (koje su bile društveno zemljište), je li ta posebna regulativa /Zakon o šumama/ zapreka za primjenu pravnih shvaćanja Europskog suda za ljudska prava izraženih u odlukama Trgo protiv RH u predmetu br. 35298/04 od 11.06.2009., Jakeljić protiv RH br. 22768/12 od 08.lipnja2016, Radomilja i dr. protiv RH br. 37658 od 28.06.2016., koja pravna shvaćanja Europskog suda za ljudska prava se odnose na primjenu opće pravne regulative, odnosno Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?

2. Je li u parnici koja se vodi radi naknade štete zbog oduzetog zemljišta radi izgradnje pasivno legitimiran onaj u korist kojega je, odnosno u čije je ime i za čiji račun oduzimanje izvršeno?

3. Je li pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnosti stvari da budu u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe i u slučaju kada se o stjecanju vlasništva iz osnove dosjelosti odlučuje kao o prethodnom pitanju?...“

3. Tužitelji su odgovorili na prijedlog tuženika i predložili da se ovaj odbaci.

4. Prijedlozi tužitelja i tuženika nisu dopušteni.

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 17. veljače 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema sadržaju spora ali i sadržaju prijedloga tužitelja i tuženika) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

6. Podnesene prijedloge valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

7. Po tome je ovdje podnesene prijedloge za sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi ali i određeno izloženih razloga zbog kojih predlagatelj smatra da je postavljeno pitanje važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP-a, kao i postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

7.1. Pritom revizijski sud samo primjećuje:

- da svaki podneseni prijedlog može razmatrati samo u granicama u njemu postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. i 392. ZPP-a), pa (sukladno tome) ne može u svezi tih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače (izvan postavljenih pitanja) pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

- da nije ovlašten (ovdje relevantno za odluku o prijedlogu tužitelja) sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti (ovdje relevantno za odluku o prijedlogu tuženika) razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

8. O prijedlogu tužitelja:

8.1. u konkretnom slučaju tužitelji su predložili da im se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nisu ispunili sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagatelji u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu naznačili niti jedno određeno pravno pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i (ujedno, kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

8.2. onome što predlagatelji drže pitanjima ne može se dati značaj određenih pravnih pitanja na koja bi se mogao dati određen odgovor, takav - da bi (što je bitno za dopuštenost revizije) bio jednoznačan i bitan ne samo za ovaj predmet: to što nazivaju pitanjima predstavlja u svojoj suštini uopćene „teme“ za raspravljanje - a takvim se „temama“ ne može dati značaj pitanja iz smisla odredbe čl. 385.a stavka 1. ZPP-a.

8.3. u odnosu na ono što su naznačili u prijedlogu kao četvrto pitanje, prijedlog tužitelja ne sadrži određene razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o tome pitanju, kako je formulirano (sa važnošću samo za ovaj predmet) u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njemu može očekivati neujednačena praksa - te da bi takvo u ičemu bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

9. O prijedlogu tuženika:

9.1. iz prijedloga tuženika ne može se razabrati zašto bi u njemu naznačena pitanja (ionako uopćena, nedovoljno određena ili konkretizirana da bi se na njih mogao dati jasan odgovor) - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni i dostatni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne može nadomjestiti (prema navedenoj odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a) samo paušalan navod predlagatelja da su po njemu postavljena pitanja važna za odluku o konkretnom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni kao ni isticanje razloga kojima samo polemizira sa obrazloženjem osporene presude, sve sa tvrdnjama kojima u biti samo preocijenjuje ono što je po drugostupanjskom sudu prihvaćeno bitnim i istinitim - odnosno kojima polemizira sa činjeničnim utvrđenjima i pravnim shvaćanjima na kojima je osporena presuda temeljena,

9.2. odnosno, konkretno, taj prijedlog u svezi u njemu postavljenih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse ili za razvoj prava),

9.3. Tuženik se, doduše, u svome prijedlogu pozvao na više sudskih odluka (Europskog suda za ljudska prava, revizijskog suda), očito držeći da mu idu u prilog - pa ih uspoređuje sa osporenom presudom nalazeći da su sa ovom usporedive (kao, kako navodi, temeljene na shvaćanju koje je suprotno shvaćanju na kojemu je temeljena osporena presuda) i koristi sa značajem razloga važnosti postavljenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Međutim, te odluke sa osporenom presudom nisu usporedive. To obzirom da se niti jedna ne odnosi na specifične okolnosti (činjenice) kakve su utvrđene u ovome slučaju (prema obrazloženju drugostupanjske presude iz točke 11., da su „utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu sa sadržajem dokaza provedenih u postupku“), a koje revizijski sud nema ovlasti preispitivati, pogotovo ne po postavljenim pitanjima:

- „da su prednici tužitelja predmetnu nekretninu posjedovali najmanje četrdeset godina prije 6. travnja 1941.“,

- da tuženik „tvrdnju nepoštenog posjeda nije dokazao“ pa vrijedi predmnijeva o poštenju posjeda tužitelja u vremenskom slijedu sa posjedom njihovih prednika,

- da je tuženik (a ne netko drugi: onaj koji je na nekretnini imao graditi i predati sagrađeno drugima) taj koji je raspolagao njihovom nekretninom, prodao i zadržao kupoprodajnu cijenu, dakle - ponašao se kao njezin vlasnik iako to nije bio te time oštetio tužitelje i sam stekao ono što mu ne pripada, pa da mu to daje pasivnu legitimaciju u postupku.

Uz takva utvrđenja (činjenične naravi) o trajanju posjeda tužitelja i njihovih prednika te kvaliteti toga posjeda, pitanja tuženika, sa razlozima kojima ih opravdava, u ničemu nisu relevantna niti za odluku o predmetu spora niti za ujednačavanje sudske prakse ili za razvoj prava.

10. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:

10.1. da Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

10.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije niti po tužiteljima niti po tuženiku: čime podneseni prijedlozi ne ispunjavaju pretpostavke za njihovu dopuštenost.

11. Stoga je prijedloge tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

12.Tužiteljima nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog tuženika jer isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 20. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.