REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4631/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. L. iz Z., (OIB: …), zastupane po punomoćnici B. M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. i suradnici d.o.o. iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., (OIB: …), radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-1636/2021-2 od 4. svibnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-580/17-65 od 15. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. lipnja 2023.

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom:

- u stavku I izreke, odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda „u pobijanom odbijajućem dijelu sadržanom u toč. II izreke“,

- u stavku II izreke, žalba tuženika je prihvaćena i prvostupanjska presuda preinačena „u pobijanom dosuđujućem dijelu sadržanom u toč. I izreke i u odluci o troškovima postupka pod toč. III izreke“ tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice „radi naknade joj neimovinske - i imovinske štete u ukupnom iznosu od 113.064,58 kn sa zateznom kamatom“ i tužiteljici je naloženo „da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.386,72 kn.“

2. Tužiteljica je podnijela prijedlog da joj se dopusti revizija protiv te drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:

„i. Da li neočišćeno klizalište na kojem se nalazi snijeg predstavlja opasnu stvar od koje prijeti povećana opasnost za okolinu?“

„ii. Da li organizator za provedbe događaja protivno vlastitih internih pravila odgovara po principu subjektivne odgovornosti?“

„iii. Da li drugostupanjski sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ako u presudi kojom se preinačava prvostupanjska presuda ne provede ocjenu dokaza sukladno odredbi čl.

8. ZPP i ne obrazloži razloge o odlučnim činjenicama?“

„iv. Da li organizator priredbe/klizanja odgovara za štetu koju je osoba pretrpjela na toj priredbi zbog izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati po članku 1081. Zakona o obveznim odnosima?“

3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.

4. Prijedlog tužiteljice da joj se revizija dopusti nije dopušten.

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 4. svibnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.".

6. Podneseni prijedlog, slijedom toga, valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

6.1. Po tome je ovdje postavljena pitanja iz prijedloga za sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

7. Od toga polazeći, iako je predlagateljica u prijedlogu naznačila pitanja, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:

7.1. prije svega, da je osporena presuda donesena prema specifičnim okolnostima konkretnog slučaja, prema razlozima i utvrđenju iz drugostupanjske presude:

„...5. Naime, polazeći od činjeničnog supstrata tužbe u kojemu tužiteljica tvrdi da je 2. siječnja 2016. stradala na klizalištu Š. kojim upravlja osiguranik tuženika, na način da je zbog neočišćenog klizališta i guranja od strane većeg broja klizača pala, nakon čega je drugi klizač pao na njezinu nogu a ona pretrpjela prijelom, od nespornih činjenica da Z. h. d.o.o. Z. koji je upravljao klizalištem, sa tuženikom ima sklopljenu policu osiguranja od izvanugovorne (javne odgovornosti) broj 007624124641 i da je posljedično padu tužiteljica zadobila ozljede navedene u medicinskoj dokumentaciji, prvostupanjski sud je nastavni dokazni postupak koncentrirao na utvrđivanje odgovornosti tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja. Prihvaćajući iskaze tužiteljice te svjedoka M. F. i A. T., koji su predmetne zgode bili na klizalištu sa svojom djecom, te dijelova iskaza svjedoka Z. P. - v. Š. Š., povezujući ih sa potvrdom D. h. z. od 27. rujna 2017., prvostupanjski sud zaključuje da je predmetnog dana tužiteljica stradala zbog lošeg stanja klizališta koje je bilo neočišćeno jer je padao snijeg koji se zbog niskih temperatura zadržavao na tlu a i zbog toga što se u prostoru za klizanje nalazio preveliki broj klizača, no, da unatoč tome nije prekinut cijeli program niti su klizači udaljeni s klizališta, pa zaključuje o isključivoj odgovornosti tuženika kao osiguratelja Z. H. kao upravitelja predmetnim klizalištem, a da tuženik nije dokazao da bi od strane njegovog osiguranika bilo postupano s dužnom pažnjom pri održavanju predmetnog mjesta štetnog događaja.

6. Tuženik u žalbi osnovano osporava izneseno stajalište prvostupanjskog suda da bi do ozljeđivanja tužiteljice došlo zbog propusta osiguranika tuženika u održavanju klizališta, naglašavajući da je klizalište bilo očišćeno i pripremljeno za nesmetano korištenje, a da se broj klizača kontrolira na temelju registriranog broja prodanih ulaznica koji se može vidjeti u svakom trenutku. Ukazuje i da je prvostupanjski sud netočno interpretirao iskaze svjedoka F. i T. obzirom da je svjedok F. iskazao da ne zna da li je predmetne zgode na klizalištu bilo nakupljenog snijega niti je mogao procijeniti da li se nalazilo više klizača nego inače, da je iskazao da ne može reći da je predmetne zgode išta bilo drugačije nego inače, dok je svjedokinja T. iskazala da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo cca 50 minuta nakon otvaranja klizališta pa postavlja pitanje zbog čega tužiteljica - ukoliko je smatrala da je klizalište nečišćeno i da se na istome nalazi prevelik broj klizača - isto nije napustila, to više što je sa njom bilo i njezino mlljt. dijete pa smatra da tužiteljica nije dokazala da je do njezinog ozljeđivanja (pada) došlo zbog propusta osiguranika tuženika.

7. Razmatranjem stanja prvostupanjskog spisa i sadržaja dokaza koje je prvostupanjski sud ocijenio u prilog teze o odgovornosti tuženika za štetu nastalu tužiteljici zbog propusta njegovog osiguranika u održavanju klizališta, osnovano je dovedeno u dvojbu.

7.1. Naime, predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužiteljice radi naknade štete koju je pretrpjela uslijed pada na klizalištu Š. zbog toga što je gurnuta od strane trećih osoba i što je treća osoba pala na njezinu nogu.

7.2. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ovaj sud zaključuje da u obavljanju djelatnosti osiguranika tuženika nije bilo nikakvog propusta u održavanju predmetnog klizališta.

7.3. Naime, u pravilnoj i vjernoj interpretaciji iskaza svjedoka F. koji je iskazao da je bilo puno ljudi, no da ne može točno procijeniti da li je predmetne zgode bilo više ljudi na klizalištu nego inače, niti da li je bilo nakupljenog snijega na klizalištu jer je on stajao izvan njega, iskaza svjedokinje T. koja je iskazala da je, čekajući da se klizalište otvori za klizače, primijetila da je na prostoru za hokejaše i na ogradi oko klizališta bilo cca 30 cm snijega, dok su oboje podudarno iskazali da je bilo vrijeme školskih praznika kada je predvečer - uvijek gužva, ne može se zasnovati zaključak da je osiguranik tuženika propustio poduzeti mjere za osiguranjem sigurnog klizanja za korisnike klizališta, već naprotiv - da se radi o uobičajenim zimskim uvjetima klizanja u vrijeme zimskih školskih praznika. Sama tužiteljica u svom je iskazu navela da je neposredno prije otvaranja klizališta počeo padati snijeg. Tome valja nadodati da iz podataka H. z., koje prvostupanjski sud uzima u prilog teze o odgovornosti tuženika - proizlazi tek da je prosječna temperatura u protekla 24 sata a u odnosu na mjerenje izvršeno u 21,00 sat (najbliže vremenu stradavanja tužiteljice) iznosilo -0,7 C, te da je tog dana od 14 sati do u noć padao slab snijeg.

8. Polazeći od toga da klizalište kao zaleđena površina, iako nosi određeni rizik od ozljede klizača, samo po sebi ne predstavlja opasnu stvar, već ovisno o konkretnim okolnostima ono može postati opasna stvar, a na što osnovano upućuje tuženik u žalbi, to organizator klizanja na javnom klizalištu, dakle osiguranik tuženika, za štete uzrokovane uslijed pada korisnika klizališta odgovara po principu krivnje (subjektivne odgovornosti), pa ako taj pad nije posljedica nekog propusta organizatora klizanja u održavanju ledene površine klizališta, u održavanju reda na klizalištu, ili nekog drugog propusta u organizaciji provedbe klizanja, tada nema ni njegove odgovornosti za štetu zbog ozljeda pretrpljenih padom klizača prilikom klizanja.

9. Imajući u vidu prethodno izneseno, ocjena je ovoga suda da organizator klizanja u konkretnom slučaju ne snosi nikakvu odgovornost za pad tužiteljice tijekom klizanja, da su bili uobičajeni zimski uvjeti u odnosu na intenzitet padalina i prosječnu dnevnu temperaturu, a i uobičajena gužva imajući u vidu zimske školske praznike slijedom čega da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti osiguranika tuženika sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - "Narodne novine" br. 35/05 i 41/08) pa nema ni odgovornosti njegovog osiguravatelja.

9.1. U prilog navedenom stajalištu govori i činjenica da tužiteljica nije ni tvrdila da je uočila neku nepravilnost ili opasnost i da bi na nju upozorila organizatore i odgovorne osobe zadužene za rad klizališta, pa da one u vezi toga ne bi ništa poduzele. Naprotiv, pristala je na klizanje u zimskim vremenskim uvjetima i u okolnostima povećanog broja klizača, zajedno sa mlljt. kćeri, a što potvrđuje činjenica da je pala tek nakon cca 50 minuta (prema iskazu svjedokinje T.).

10. Tome valja nadodati da osiguranik tuženika ne može spriječiti eventualne padove klizača, jer je to nemoguće, no da je dužan poduzeti mjere kojima omogućava klizačima da kližu na preglednoj, zaleđenoj - i tehnički ispravnoj površini, da vodi računa o održavanju reda i spriječi namjerno naguravanje, vožnju u suprotnom smjeru i sl. - a o kojim mjerama je detaljno i okolnosno iskazivao svjedok P. voditelj ŠRC Š. koji je naveo da na klizalištu djeluju dvojica redara, da se klizalište u uvjetima većih padalina za vrijeme programa privremeno zatvara i pristupa čišćenju te potom ponovno puštaju klizači, no da ne pamti da je predmetno klizalište ikada bilo zatvoreno zbog snježnih padalina.

11. Obzirom da je prvostupanjski sud na osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, posljedično pogrešnoj ocjeni i interpretaciji izvedenih personalnih dokaza, a i materijalne dokumentacije u spisu (podataka Hidrometeorološkog zavoda) pogrešno primijenio materijalno pravo zaključivši o objektivnoj odgovornosti tuženika za naknadu tužiteljici nastale štete, valjalo je usvajanjem žalbe tuženika, pozivom na odredbu čl. 373.a stav 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (...) preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice....”,

dakle, po tome - i prema utvrđenju koje je u bitnome različito odnosno suprotno od onog kojeg predlagateljica postavljenim pitanjima sugerira prihvatiti jedino istinitim: da je klizalište bilo „neočišćeno“ i na njemu se nalazio snijeg (u postupku je utvrđeno drugo: samo da je prema podatku H. z. padao slab snijeg i da je snijega bilo uz klizalište - „na prostoru za hokejaše i na ogradi oko klizališta“, a ne i na samom klizalištu, tako da i razumnim valja prihvatiti da se slab snijeg nije niti mogao nakupljati na klizalištu - kraj moguće i više stotina klizača na njemu i pri temperaturi samo neznatno u minusu) pa i da se desilo nešto „izvanredno“ (da je uopće i bilo „izvanrednih okolnosti“ iz odredbe članka 1081. Zakona o obveznim odnosima: „Narodne novine“, br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015.) - na što je organizator propustio pravodobno i pravilno reagirati (prema utvrđenju: to nije bio niti broj klizačača na klizalištu obzirom da ni ovih nije bilo „izvanredno...“),

7.2. da, revizijski sud slijedom toga, dakle - jer je osporena presuda temeljena na nizu okolnosti bitno različitih od situacije na kojoj predlagateljica gradi u prijedlogu postavljena pitanja, od one situacije koju sugerira prihvatiti sadržajem tih pitanja i odlukama koje uspoređuje sa osporenom, ispravnost kojih okolnosti (utvrđenja i shvaćanja iz prethodnog stavka 7.1.) po postavljenim pitanjima revizijski sud ne može preispitivati - obzirom da podneseni prijedlog može razmatrati samo u granicama tih pitanja i razloga kojima ih predlagateljica obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati niti je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava) - tako da odgovor na postavljena pitanja, sve i da se kreira, u ničemu ne bi mogao biti (a to je relevantno za dopuštenost prijedloga) odlučan za odluku o predmetu spora,

7.3. da se, time, iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta u njemu naznačena pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne može nadomjestiti navod predlagateljice da o nekima od tih pitanja još nije donijeta niti jedna revizijska odluka (da nema prakse revizijskog suda), navod koji, takav, samo potvrđuje već istaknuto u stavku 7.2.: da “je osporena presuda temeljena na nizu okolnosti bitno različitih od situacije na kojoj predlagateljica gradi u prijedlogu postavljena pitanja” - kao niti navod da o nekima postoje odluke koje su temeljene na shvaćanju suprotnom onome iz osporene presude, navod koji pak ne odgovara stvarnom (obzirom da se praksa na koju se poziva odnosi na drugačiju činjeničnu osnovu),

7.4. odnosno, da prijedlog u svezi tih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja (gdje, uostalom, valja respektirati i navod same tužiteljice da ju je „netko gurnuo...pa je...pala na led, a zatim je na njezinu lijevu nogu pao mladić...“, iz kojeg se navoda ne može zaključiti da je pala zbog neočišćenog klizališta ili drugog propusta osiguranika tuženika) postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse).

8. Konkretno, prijedlog predlagateljice ne sadrži razloge zašto bi trebalo odgovoriti na u njemu postavljena pitanja, onako kako su formulirana, a da bi to bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu i za odluku o konkretnom sporu:

8.1. Kada se osporena presuda temelji samo na činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja, onim - koje predlagateljica ne uključuje u postavljena pitanja,

8.2. kada predlagateljica tako postavljenim pitanjima (formulacijom kojih je ograničila svoj prijedlog i revizijski sud u ovlastima njegova ispitivanja) i razlozima kojima ih obrazlaže, u biti sugerira prihvatiti shvaćanje na kojem osporena odluka nije temeljena i činjenice koje u postupku nisu utvrđene, te traži samo preocijenu utvrđenja na kojima je osporena presuda temeljena, da se prihvati njezino shvaćanje o ovima: dakle, da joj se odgovori je li ovdje, prema okolnostima koje nameće prihvatiti - ili kakve bi htjela, pravilno odlučeno o njezinom zahtjevu.

9. Revizijski sud u svezi s time još ukazuje da i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagateljica smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagateljice - i da time pogoduje jednoj stranki).

10. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:

10.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga nisu važna (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

10.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

11. Stoga je prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

Zagreb, 20. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug, v.r.