Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 4 Kž-274/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženih T. B. i A. M., zbog kaznenih djela iz članka 229. st. 1. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – u daljnjem tekstu KZ/11) odlučujući o žalbama optuženika i Općinskog Kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K- 1041/2018–108 od 13. ožujka 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 20. lipnja 2023., u prisutnosti zamjenice županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Biserke Šmer-Bajt i optuženog Tomislava Božeka,

p r e s u d i o  j e

I./ U povodu žalbe optuženog T. B., po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je optuženik radnjama opisanim u izreci pobijane presude počinio jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine, teškom krađom iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 52. KZ/11.

II./ Uslijed odluke pod točkom I./ i prihvaćanjem žalbe optuženog T. B., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženi T. B. za počinjeno kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11 u vezi s čl. 52. KZ/11, po čl. 229. st. 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, u koju kaznu se po čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. svibnja do 1. srpnja 2019.

III./ Odbija se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi T. B. proglašen je krivim za dva kaznena djela protiv imovine i to za kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11 pod toč. 1) izreke te za kazneno djelo pokušaja krađe iz čl. 228. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11 pod toč. 2) izreke. Istom presudom proglašen je krivim optuženi A. M., kao supočinitelj kaznenog djela protiv imovine, teškom krađom iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11 opisano pod toč. 1) pobijane presude. Optuženom T. B. je po čl. 51. st. 1. KZ/11 za kazneno djelo iz čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 9 mjeseci te za kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ/11 kazna zatvora od 4 mjeseca. Primjenom čl. 229. st. 1. i čl. 51. st. 2. KZ/11 optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci. Optuženi A. M. je po čl. 229. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora od 8 mjeseci i po čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 3 godine.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom T. B. se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. svibnja do 1. srpnja 2019.

1.2. Pobijanom presudom temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., i 80/22. – u daljnjem tekstu ZKP/08, valja primijetiti da prvostupanjski sud nije naveo puni naziv primijenjenog zakona s navođenjem brojeva Narodnih novina u kojima je isti objavljen) optuženicima je naloženo a oštećenom Rajku Naprti na ime imovinskopravnog zahtjeva isplate svaki iznos od 2.000,00 kuna/265,45 € u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 optuženom A. M. izrečena je posebna obveza da u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude naknadi štetu oštećenom R. N. u iznosu od 2.000,00 kuna/265,45 €

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženici su u cijelosti oslobođeni dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi T. B. po branitelju Frani Letici, odvjetniku, zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu i optuženiku izrekne blažu kaznu.

2.1. Žali se i državni odvjetnik, samo u odnosu na optuženog T. B., zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženika osudi na strožu kaznu.

3. Optuženik je po branitelju odgovorio na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana, dok državni odvjetnik nije odgovorio na žalbu optuženika.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

5. Optuženik je po branitelju i osobno predložio održavanje javne sjednice na kojoj su prisustvovali zamjenica županijske državne odvjetnice Biserka Šmer-Bajt i optuženi T. B. putem video linka iz Zatvora u Zagrebu, dok na sjednicu nije pristupio uredno izviješteni branitelj optuženika Frane Letica, pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti.

6. Žalba optuženika dala je povod za ispitivanje pobijane presude po službenoj dužnosti, kakvim ispitivanjem je utvrđeno postojanje povrede kaznenog zakona na štetu optuženika. U tom smislu je i posljedično osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni, dok žalba državnog odvjetnika po istoj osnovi pobijanja nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u povodu podnijetih žalbi u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje koje od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Ispitujući pobijanu presudu, po službenoj dužnosti u okviru odredba čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 zbog povrede kaznenog zakona ovaj sud drugog stupnja ustanovio je da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženog T. B. u pitanju iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08.

9. Oznakom kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč 1. KZ/11 te kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11 opisanih pod toč. 1. i 2. izreke pobijane presude kao djela počinjenih u stjecaju, sud prvog stupnja je primijenio zakon koji se ne može primijeniti, s obzirom da je ispravnom primjenom KZ/11 ova djela trebalo pravno označiti kao jedno produljeno kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11 u vezi čl. 52. KZ/11. Ispunjene su sve pretpostavke iz čl. 52. KZ/11 koje su potrebne da bi se radilo o produljenom kaznenom djelu, te se utvrđuje da se radi o produljenom kaznenom djelu zato što postoje svi objektivni i subjektivni elementi iz navedene odredbe. Prema čl. 52. st. 1. KZ/11 za počinjenje produljenog kaznenog djela potrebno je da počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu, tako da se može zaključiti da one čine logičnu cjelinu, zatim da se tim radnjama ostvari biće istog ili istovrsnih kaznenih djela, što je u ovom predmetu slučaj zato što se radi o radnjama koja imaju obilježja kaznenog djela teške krađe čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11 te kaznenog djela pokušaja krađe čl. 228. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11.Također je potrebno da te radnje s obzirom na njihovu vremensku i prostornu povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, a sve radnje počinjene su u razdoblju od veljače do travnja 2017. godine, što ih čini vremenski povezanim te su sve počinjene na području grada Zagreba. Sve radnje poduzete su s istim ciljem stjecanja protupravne imovinske koristi otuđenjem tuđih pokretnih stvari. Slijedom navedenog valjalo je primjenom čl. 52. KZ/11 ove dvije radnje pravno označiti kao jedno produljeno kazneno djelo teške krađe, sukladno čl. 52. st. 3. KZ/11 koje se sastoji od jedne pojedinačne radnje kaznenog djela teške krađe te jedne pojedinačne radnje kaznenog djela krađe. Ispravnom primjenom KZ/11, po službenoj dužnosti, u povodu žalbe optuženika, ovaj je sud drugog stupnja primjenom odredbe čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela, označavajući da je radnjama opisanim pod točkama 1. i 2. izreke pobijane presude optuženi T. B. počinio jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine, teškom krađom iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 52. KZ/11.

10. Ovaj žalitelj se žali zbog odluke o kazni. Pobijanom presudom optuženi T. B. proglašen je krivim za dva kaznena djela u stjecaju, utvrđene su mu pojedinačne kazne i izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci.

10.1. Utvrđujući povredu odredba kaznenog zakona te preinačujući pobijanu presudu u pravnoj oznaci ovaj sud drugog stupnja je uslijed te odluke i prihvaćanjem žalbe optuženika preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni jer je sada optuženik proglašen krivim za počinjenje jednog produljenog kaznenog djela. Optuženi T. B. je ovom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, primjenom čl. 229. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11. Kod odmjeravanja duljine trajanja kazne zatvora ovaj sud drugog stupnja uzeo je u obzir utvrđenje olakotnih i otegotnih okolnosti iz pobijane presude, stupanj krivnje i svrhu kažnjavanja, ali i posebno okolnost da je optuženik priznao počinjenje obje radnje iz sastava produljenog kaznenog djela, pri čemu je njegovo priznanje jedini dokaz u odnosu na radnju kaznenog djela pokušaja krađe iz toč. 2. izreke pobijane presude. Sve navedene okolnosti opravdavaju izricanje kazne zatvora optuženiku u trajanju od devet mjeseci, kod čega utvrđena otegotna okolnost, uz stupanj krivnje i svrhu kažnjavanja u općem i posebnom smislu nema toliku prevagu nad utvrđenim olakotnim okolnostima. Slijedom svega navedenog optuženik je za produljeno kazneno djelo teške krađe čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 52. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci.

11. Žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni nije osnovana iz naprijed navedenih razloga zbog kojih je osnovana žalba optuženika po istoj osnovi i iz razloga zbog kojih je ovaj sud drugog stupnja intervenirao u izrečenu kaznu optuženiku. Državni odvjetnik potencira podatke o prethodnoj osuđivanosti optuženika, no prvostupanjski sud navedeno ispravno cijeni kao otegotnu okolnost, ali u mjeri koja ne traži izricanje strože kazne od one koja je izrečena ovom presudom. Nadalje, optuženi B. je na prvoj raspravi priznao kaznena djela, za pokušaj krađe njegovo je priznanje ključan dokaz, pa navedeno svakako valja cijeniti olakotnim. Isto tako olakotnim valja cijeniti i protek vremena od događaja pa do osude, činjenicu da u međuvremenu optuženik nema novih osuda, da je zaposlen i da je izrazio žaljenje i kajanje. Slijedom navedenoga ispravna je odluke prvostupanjskog suda o izboru kazne zatvora kao vrste sankcije, ali utvrđene olakotne okolnosti i vrednovanje istih, uz činjenicu osude za jedno kazneno djelo, umjesto dva djela u stjecaju, traže izricanje upravo kazne zatvora od 9 mjeseci, kao adekvatne kazne za optuženika i njegovo kazneno djelo.

12. Pobijanom presudom je optuženiku u izrečenu kaznu uračunato vrijeme lišenja slobode od 27. svibnja do 1. srpnja 2019., pa je stoga ovo razdoblje po čl. 54. KZ/11 valjalo uračunati u izrečenu kaznu zatvora.

13. U povodu žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, preinačena je pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, primjenom čl. 486. st. 1. ZKP/08. Uslijed te odluke i prihvaćanjem žalbe optuženika, ovaj je sud drugog stupnja intervenirao i u pogledu izrečene kazne, izričući kaznu zatvora optuženiku za produljeno kazneno djelo, umjesto za stjecaj kaznenih djela, kao u pobijanoj presudi. U tu kaznu uračunato je ukupno vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru. Odbijena je žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i u nepreinačenom dijelu potvrđena pobijana presuda po čl. 482. ZKP/08.

U Varaždinu 20. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic, v.r.