REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 12 Pž-5001/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Nevenke Baran, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HOLJEVAC d.o.o., OIB 53763601809, Osijek, Drinska 121, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. Osijek, Kardinala A. Stepinca 4, protiv tuženika FINANCIJSKA AGENCIJA, OIB 85821130368, Zagreb, Ulica grada Vukovara 70, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-136/2022-14 od 2. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. lipnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-136/2022-14 od 2. studenog 2022. u točkama I. i II. njezine izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.821,62 EUR / 13.725,00 kn.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-136/2022-14 od 2. studenog 2022. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 897.412,43 kn / 119.107,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 53.650,00 kn / 7.120,58 EUR s kamatama (točka II. izreke) te je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 23.750,00 kn / 3.152,17 EUR (točka III. izreke).

2. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan uz obrazloženje da su ispunjeni uvjeti iz čl. 1045., čl. 1046., čl. 1049. i čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO). O troškovima postupka odlučeno je na temelju odrede čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa).

3. Protiv odluke u dijelu u kojem nije uspio u sporu žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonskih razloga s prijedlogom ovom sudu preinačiti odluku u pobijanom dijelu, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, ponavlja navode koje je iznosio u prvostupanjskom postupku, navodi da je uzročna veza između štetne radnje i štete nužna pretpostavka odgovornosti za štetu koju oštećenik – ovdje tužitelj mora dokazati, jer se ona ne predmnijeva, da poduzimanjem ovršnih radnji u ovršnim postupcima između stranaka, tužena nije postupila protupravno, a samo protupravna povreda prava može izazvati odgovornost za štetu, da to što su blokirana sredstva oslobođena i vraćena na račun ovršenika, nije uzrokovalo štetu tužitelju, jer bi ta sredstva danom otvaranja stečajnog postupka ionako bila vraćena ovršeniku, a ne bi bila isplaćena na račun tužitelja, da je tužitelj prije otvaranja stečajnog postupka znao da nema više zaplijenjenih sredstava i da nema založno pravo, a ipak je iz nepoznatog razloga propustio prijaviti se kao stečajni vjerovnik, da sud pogrešno utvrđuje i činjenicu postojanja odgovornosti tuženika za štetu za koju tuženik smatra da ne postoji, jer je tužitelj svojim ponašanjem sam prouzročio štetu, odnosno barem pridonio nastanku te štete, da je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja te da je tuženik dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje odnosno da nije nastala kao posljedica omaške zbog oslobođenja zaplijenjenih sredstava.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da je žalba neosnovana i da je sud donio pravilnu i zakonitu odluku, da tuženik u bitnome ponavlja navode koje je iznosio tijekom cijelog prvostupanjskog postupka, da su iznesene tvrdnje promašene i usmjerene isključivo na izbjegavanje vlastite odgovornosti, unatoč tomu što priznaje kako je greškom „oslobodio“ novčana sredstva za koja je tužitelj imao pravomoćnu prethodnu mjeru, odnosno na kojim novčanim sredstvima je imao založno pravo, da bi, u slučaju da tuženik nije počinio štetnu radnju novčani iznos na kojem je tužitelj imao založno pravo provođenjem prethodne mjere u iznosu od 897.412,43 kn ili tuženik sam prenio tužitelju u ovršnom postupku ili bi to učinio u konačnici sud u stečajnom postupku, budući da tužitelj sukladno odredbama Stečajnog zakona ima pravo odvojenog namirenja, da je upravo štetna radnja tuženika (nezakonito oslobađanje novčanih sredstava na kojima je tužitelj imao založno pravo društvu Agrokom natura d.o.o.) dovela do štete, da je tuženik tek u očitovanju sudu 7. ožujka 2022. prvi put izrijekom priznao kako je prethodno došlo do omaške i oslobođenja zaplijenjenih novčanih sredstava u iznosu od 897.412,43 kn pa tužitelj tek tada saznaje kako je „izgubio“ založno pravo na novčanim sredstvima stečajnog dužnika koje je prethodno stekao pravomoćnim sudskim, a što je nakon isteka roka za prijavu tražbine u stečajnom postupku. Stoga su neosnovani tuženikovi navodi da bi tužitelj bio odgovoran za štetu jer tražbinu nije prijavio u stečajnom postupku. Tužitelj traži naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.821,62 EUR / 13.725,00 kn.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

7. U postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ocjena je ovog žalbenog suda da je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite odluke u ovom predmetu. Suprotno navodima tuženikove žalbe nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je izreka odluke razumljiva, odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Ovdje se navodi da su žalbeni navodi zapravo ponavljanje iznijetog tijekom prvostupanjskog postupka, a to je da tuženikova radnja - omaška kojom je u ovršnom postupku koji je tužitelj kao ovrhovoditelj vodio protiv društva Agrokom Natura d.o.o. kao ovršenika zaplijenjeni iznos na temelju odluke suda (prethodne mjere) vraćen na račun ovršenika, nije uzrok tužiteljeve štete koja se očituje u nemogućnosti naplate iznosa od 119.107,10 EUR / 897.412,43 kn nego da je tužitelju šteta nastala zbog tužiteljevog propusta da navedeni iznos tražbine prijavi u stečajnom postupku nad dužnikom Agrokom Natura d.o.o.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu izvanugovorne štete, koja mu je nastala time što je tuženik omaškom u ovršnom postupku koji je tužitelj kao ovrhovoditelj vodio protiv društva Agrokom Natura d.o.o. kao ovršenika zaplijenjeni iznos na temelju odluke suda (prethodne mjere) 897.412,43 kn, vraćen na račun ovršenika nakon čega se tužitelj nije mogao naplatiti u navedenom iznosu na temelju pravomoćne i ovršne odluke suda.

10. Između stranaka nije sporno, a proizlazi i iz isprava u spisu:

- da je radi osiguranja novčane tražbine ovrhovoditelja (ovdje tužitelja) prema ovršeniku i protivniku osiguranja (društvu Agrokom Natura d.o.o.), rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-419/2019-14 od 30. siječnja 2020. određena prethodna mjera zabranom banci, da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, po nalogu protivnika osiguranja isplate s njegovog računa novčani iznos za koji je određena mjera,

- rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-419/2019-14 od 30. siječnja 2020. potvrđeno je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1444/2020-2 od 11. ožujka 2020.,

- dostavom Financijskoj agenciji rješenja o osiguranju, tužitelj kao predlagatelj osiguranja stekao je založno pravo na predmetu osiguranja, odnosno na novčanim sredstvima protivnika osiguranja Agrokom Natura d.o.o. te je po navedenoj osnovi za plaćanje Financijska agencija izvršila zapljenu novčanih sredstava u iznosu od 897.412,43 kn,

- nakon što su se ispunile pretpostavke za ovrhu radi naplate osigurane tražbine (potvrđena prvostupanjska presuda), prvostupanjski je sud na prijedlog predlagatelja osiguranja, ovdje tužitelja, naložio ovrhu na temelju rješenja o osiguranju udovoljivši prijedlogu ovrhovoditelja, na način da je donio rješenje o ovrsi poslovni broj Povrv-419/2019., 7. rujna 2021.,

- citirano rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno i ovršno 22. rujna 2021. te isto sud dostavlja Financijskoj agenciji 12. listopada 2021. s nalogom za provedbu,

- nakon što je sud dostavio Financijskoj Agenciji rješenje o ovrsi, ovrhovoditelj se i dopisom obratio Financijskoj Agenciji te zatražio prijenos zaplijenjenih sredstava,

- Financijska Agencija je potvrdila kako je 12. listopada 2021. zaprimila rješenje o ovrsi naslovnog suda, ali po tumačenju Financijske Agencije, prijenos novčanih sredstava Financijska Agencija je dužna izvršiti tek po proteku roka od 60 dana, računajući taj rok od dana zaprimanja rješenja o ovrsi,

- Financijska Agencija nije ovrhovoditelju prenijela zaplijenjena sredstva po rješenju o ovrsi naslovnog suda,

- ovrhovoditelj je dodatno, svojim dopisom od 19. siječnja 2022. zatražio od Financijske Agencije postupiti po zaprimljenom rješenju o ovrsi suda, odnosno izvijestiti ga o razlozima ne postupanja po istom,

- Financijska agencija je u svom dopisu od 3. veljače 2022. potvrdila kako je zaprimila i evidentirala rješenje o ovrsi naslovnog suda, međutim nadalje navodi kako sredstva nisu prenesena jer je nad ovršenikom otvoren stečajni postupak te, imajući u vidu navedenu činjenicu nadalje postupala sukladno zakonskim odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, odnosno, kako je nakon otvaranja stečajnog postupka dala nalog banci da novčana sredstva zaplijenjena po nalogu

FINA-e oslobodi na račun stečajnog dužnika,

- ovrhovoditelj dostavlja sudu prijedlog u smislu odredbe čl. 201. u vezi s čl. 213. Ovršnog zakona te predlaže rješenjem naložiti Financijskoj agenciji sredstva zaplijenjena po rješenju o osiguranju određivanjem prethodne mjere Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-419/2019-14 od 30. siječnja 2020., u iznosu od 897.412,43 kn,

- sud poziva Financijsku agenciju očitovati se o razlozima ne postupanja po pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi uz napomenu kako će, u slučaju nedostavljanja adekvatnih dokaza o razlozima ne postupanja postupiti po prijedlogu ovrhovoditelja u smislu odredbe čl. 201. st. u vezi s čl. 213. Ovršnog zakona,

- Financijska agencija 9. ožujka 2022. sudu i ovrhovoditelju dostavlja dopis u kojem u bitnome navodi kako je svojom pogreškom oslobodila zaplijenjena sredstva u iznosu od 897.412,43 kn (na kojima je ovrhovoditelj imao založno pravo) te ih vratila na račun dužnika, slijedom čega ih nije mogla prenijeti ovrhovoditelju,

- imajući u vidu zaprimljeno očitovanje Financijske agencije, ovrhovoditelj je odmah predložio naslovnom sudu, rješenjem u smislu odredbe čl. 201. st. 1. u vezi s čl. 213. Ovršnog zakona naložiti Financijskoj agenciji sredstva zaplijenjena po rješenju o osiguranju prenijeti na račun ovrhovoditelja, no sud je rješenjem odbacio prijedlog ovrhovoditelja kao nedopušten, a rješenje je potvrđeno odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1495/2022-2 od 13. travnja 2022.

11. Tužitelj tvrdi da mu je nastala šteta u iznosu od 897.412,43 kn posredstvom radnje tuženika – omaške kojom je zaplijenjeni navedeni iznos u ovršnom postupku vraćen na račun ovršenika, a tuženik priznaje omašku u radu, ali tvrdi da je tužitelju šteta nastala jer navedeni iznos tražbine nije prijavio u stečajnom postupku otvorenom nad dužnikom (ovršenikom), društvom Agrokom Natura d.o.o. Dakle, sporno je je li radnja tuženika subjektivno protupravna, odnosno je li FINA postupala s pažnjom dobrog stručnjaka, a slijedom toga i je li odgovorna za štetu nastalu tužitelju.

12. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a, propisano je, tko drugom prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema odredbi čl. 1049. ZOO-a, krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

13. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a izveo pravilan zaključak o odgovornosti tuženika za štetu nastalu tužitelju. FINA naime, odgovara tužitelju za štetu po pravilima o subjektivnoj odgovornosti za štetu kod koje se krivnja predmnijeva, pa je tuženik kako bi se oslobodio odgovornosti za štetu nesporno nastalu tužitelju, trebao dokazati da je šteta nastala bez krivnje tuženika.

14. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o tome da je upravo omaška u radu djelatnika tuženika štetna protupravna radnja koja je u uzročnoj vezi sa tužiteljevom štetom. Naime, da bi postojala odgovornost za štetu, moraju se ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su: subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, uzročna veza i protupravnost štetne radnje. Znači, da bi tužitelj imao pravo na naknadu štete potrebno je da se kumulativno ispune sve pretpostavke za naknadu štete, a u konkretnom slučaju tužitelj je to i dokazao.

15. Jednako tako i ovaj sud prihvaća razloge prvostupanjskog suda, kojima nije prihvatio navode FINA-e, gdje ona tvrdi da je tužitelj odgovoran za štetu jer navedeni iznos od 897.412,43 kn nije prijavio u stečajnom postupku otvorenom nad dužnikom, ovršenikom iz ovršnog postupka koji je tužitelj vodio. Suprotno tuženikovim tvrdnjama upravo je štetna radnja tuženika (nezakonito oslobađanje novčanih sredstava na kojima je tužitelj imao založno pravo društvu Agrokom natura d.o.o.) uzrok tužiteljeve štete odnosno nemogućnost tužitelja da naplatiti svoju tražbinu po ishođenju pravomoćne presude, iako je za istu imao pravomoćnu prethodnu mjeru, po kojoj su nesporno bila zaplijenjena novčana sredstva na kojima je tužitelj imao založno pravo. Dakle, činjenica prijave odnosno ne prijave tražbine u stečajnom postupku nad trgovačkim društvom Agrokom natura d.o.o. irelevantna je za tuženikovu odgovornost u ovoj pravnoj stvari, time da iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj tek u ožujku 2022. saznao da više nema zaplijenjenih novčanih sredstava, a rokovi za prijavu tražbine u stečajnom postupku nad trgovačkim društvom Agrokom natura d.o.o. istekli su ranije, u siječnju 2022.

16. Nadalje, krivnja tuženika FINA-e odnosi se na propust njenog zaposlenika, a prema odredbi čl. 1061. st. 1. ZOO-a za štetu koju zaposlenik u radu ili u vezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Kako tuženik nije dokazao (čl. 219. ZPP-a) da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika, to je on primjenom odredbe čl. 1061. st. 1. ZOO-a odgovoran za štetu nastalu tužitelju.

17. Pravilna je i zakonita i odluka o troškovima parničnog postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), koju žalitelj ni u jednom dijelu nije određeno osporio.

18. Kako žalitelj nije s uspjehom osporio zaključke prvostupanjskog suda, niti je presuda zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti tuženikovu žalbu jer nije osnovana i potvrditi pobijanu presudu u točkama I. i II. njezine izreke.

19. Kako trošak sastava odgovora na žalbu nije trošak potreban za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a) valjalo je odbiti tužitelja sa zahtjevom za naknadu tog troška u iznosu od 1.821,62 EUR / 13.725,00 kn te odlučiti kao u točki II. izreke ove odluke.

Zagreb, 20. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović

Broj zapisa: 9-30859-71a31

Kontrolni broj: 0c1a3-d8495-08b49

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Dubravka Zubović, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.