Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj 24 Pr-921/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Gordani Mahovac, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. P. iz S. B., OIB:…, zastupane po punomoćniku M. D., odvjetniku iz Z., protiv tužene O. b. "Dr. J. B.", S. B., OIB:…, zastupane po punomoćnici A. M. B., odvjetnici iz S. B., radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne i javne rasprave 1. lipnja 2023. u nazočnosti punomoćnice tužene, N. A., odvjetničke vježbenice kod odvjetnice A. M. B. iz S. B., a u nenazočnosti tužiteljice, i njenog punomoćnika, odvjetnika M. D., 20. lipnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužiteljica Ž. P. iz S. B., OIB:…, s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženoj O. b. "Dr. J. B.", S. B., OIB:…, da tužiteljici Ž. P. iz S. B., OIB:…, isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 1.450,79 eura (slovima: tisuću četiristo pedeset eura i sedamdeset devet centi) / 10.931,00 kn[1] (slovima: deset tisuća devetsto trideset jedna kuna) bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kako slijedi:

na iznos od 115,53 / 870,46 eur/kn od 16. veljače 2016. do isplate;

na iznos od 115,66 / 871,46 eur/kn od 16. ožujka 2016. do isplate;

na iznos od 112,95 / 851,00 eur/kn od 16. travnja 2016. do isplate;

na iznos od 109,68 / 826,38 eur/kn od 16. svibnja 2016. do isplate;

na iznos od 113,25 / 853,30 eur/kn od 16. lipnja 2016. do isplate;

na iznos od 105,96 / 798,34 eur/kn od 16. srpnja 2016. do isplate;

na iznos od 119,01 / 896,71 eur/kn od 16. kolovoza 2016. do isplate;

na iznos od 105,56 / 795,32 eur/kn od 16. rujna 2016. do isplate;

na iznos od 114,99 / 866,38 eur/kn od 16. listopada 2016. do isplate;

na iznos od 106,62 / 803,35 eur/kn od 16. studenog 2016. do isplate;

na iznos od 119,22 / 898,30 eur/kn od 16. prosinca 2016. do isplate;

na iznos od 108,92 / 820,69 eur/kn od 16. siječnja 2017. do isplate;

na iznos od 106,13 / 799,68 eur/kn od 16. veljače 2017. do isplate;

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tužiteljici Ž. P. iz S. B., OIB:…, da tuženoj O. b. "Dr. J. B.", S. B., OIB:.., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.012,84 eura (slovima: tisuću dvanaest eura i osamdeset četiri centa) / 7.631,25 kn ( slovima: sedam tisuća šesto trideset jedna kuna i dvadeset pet lipa), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tužene radi isplate razlike plaće.

2. U tužbi navodi da tužena kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01 i 39/09) te da je dana 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje Sporazum). Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Dana 13. svibnja 2009. Vlada i Sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje Dodatak Sporazumu). Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno članku III. Dodatka Sporazuma. Odredbama članka IV. – V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi usklađivanja plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Nadalje, dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu podnesene tužbe. Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Sukladno članku XI. stavak 4. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno trajanje istog je pet godina. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu, primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5. u svezi sa člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom članka 11. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je slijedeće:

"Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema predmetnim Izmjenama i dopunama.“

Dana 27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a za drugo tromjesečje 2015. realan rast BDP-a iznosio je 1,2%. Iz tih podataka slijedi da je dva tromjesečja uzastopno prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%. Vlada Republike Hrvatske nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za 2016., jer je na snazi bio TKU i Sporazumi o osnovici, kojima je visina osnovice za obračun plaća za 2016. bila određena na 5.415,37 kn, međutim tuženik je tužitelju sve plaće u 2016. obračunavao sa osnovicom od 5.108,84 kn. Zbog navedenog, tuženik je obračunom plaće s nižom osnovicom tužitelju pogrešno obračunao svaki element tužiteljeve plaće za rad u prosincu 2015. i u cijeloj 2016.

Tužiteljica podnosi tzv. stupnjevitu tužbu i na temelju odredbe čl. 186.b. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku predlaže da sud donese rješenje kojim će naložiti tuženoj da u spis dostavi tužiteljičine platne liste za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 1. veljače 2017. pa da će po pribavi navedene dokumentacije i nakon provedenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 186.b. st. 4. ZPP-a.

Sud je rješenjem pozvao tužiteljicu da postavi tužbeni zahtjev jer je svaki mjesec primala plaću, kao i obračunske liste iz kojih proizlazi obračunska osnovica te iznos bruto i neto plaće te su ovi obračuni jedina potrebna dokumentacija za izračun razlike plaće po osnovici od 5.415,37 kn uz jednostavniju matematičku operaciju izračuna razlike plaće.

Postupajući po rješenju suda, tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev na iznos od 10.931,00 kn, na ime razlike plaće od plaće za mjesec siječanj 2016. do zaključno s razlikom plaće za mjesec siječanj 2017.

3. U odgovoru na tužbu tužena se prvenstveno protivi podnošenju stupnjevite tužbe iz razloga što se nisu ispunile zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 186.b. st. 1., 2. i 3. ZPP-a, te se protivi dostavi službene dokumentacije tužena jer tužiteljica raspolaže traženom dokumentacijom. Tužena se protivi prijedlogu tužiteljice da naknadno uredi tužbeni zahtjev jer je isto bila dužna postaviti u točno određenom nominalnom iznosu.

Dakle, uz neispunjenje uvjeta za podnošenje stupnjevite tužbe, tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističe prigovor zastare, a ujedno se protivi i provođenju financijskog vještačenja. Tužena se protivi i preinaci tužbenog zahtjeva nakon što je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev.

Tužena se protivi pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva jer je tužena u cijelosti pravilno obračunavala i isplatila tužiteljici plaću, odnosno da je u cijelosti postupala sukladno odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 141/2012) kao i u skladu sa odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Zakona o radu, Zakona o osnovici plaće u javnim službama i Zakona o plaćama u javnim službama, a kako je to i propisano odlukama o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama. Osnovica za obračun i isplatu plaće definirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama kao: „Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom“. Zbog navedenog tužena smatra da se za utuženo razdoblje imaju primijeniti odluke Vlade RH o osnovicama. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja kao granski kolektivni ugovor u čl. 3 nedvojbeno upućuje na primjenu Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (TKU 141/2012) za pitanje utvrđivanja osnovice i njezinog iznosa. TKU 115/10 kao i važeći TKU 141/2012 u čl. 51. st. 4. za utuženo razdoblje utvrđuje jednu te istu notornu činjenicu, a to je da je između ostaloga važeći dokument Dodatak sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i da se isti primjenjuje na način i u rokovima određenim u tom samom dokumentu, ali važeći TKU 141/2012 ne uređuje i ne upućuje i ne govori da je taj Dodatak sporazuma sastavni dio TKU 141/2012. Dakle, Dodatak sporazumu nije sastavni dio TKU 141/2012, a da se ne radi o propustu ili pogrešnom tumačenju proizlazi iz ranijeg TKU 84/2007 u kojem u čl. 49. st. 4. je jasno i izričito da: „ Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen između sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora.“ Dakle, ne postoji i nije potpisan kolektivni ugovor u kojem je određena visinu osnovice za utuženo razdoblje, to se imaju primijeniti u cijelosti Odluke Vlade Republike Hrvatske za predmetni period od 04. listopada 2010. pa sve do zaključno sa 07. prosinca 2017. kada je zaključen Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 128/2017 (zaključen 07.12.2017., s primjenom od 01.12.2017., u daljnjem tekstu: “TKU 128/17”), a u kojem TKU 128/17 u čl. 50. st. 4. je jasno utvrđena visina osnovica za razdoblje od 1. studenog 2017. pa nadalje. Prema stavu tužene nakon TKU 84/07, a prije TKU 128/17 osnovica se određivala sukladno Odlukama Vlade Republike Hrvatske uslijed nepostojanja kolektivnog ugovora (jer isti nije potpisan) kojim bi se regulirala visina osnovice. Tužena nadalje navodi pregled rasta osnovice javnih službenika (bruto) sukladno odlukama Vlade Republike Hrvatske:

-01. travnja 2009. - 31.12.2016. u iznosu od 5.108,84 kuna - a što se odnosi na utuženo razdoblje

-1. siječnja 2017. - 31. srpnja 2017. povećanje za 2% odnosno 5.211,02 kuna - 1. kolovoza 2017. - 31. listopada 2017. povećanje za 2% odnosno 5.315,24 kuna -1. studenoga 2017. - 31. prosinca 2018. povećanje za 2% odnosno 5.421,54 kuna -1. siječnja 2019. - 31. kolovoza 2019. povećanje za 3% odnosno 5.584,19 kuna -od 1. rujna 2019. povećanje za 2% odnosno 5.695,87 kuna

Stoga tužiteljica neosnovano tvrdi da bi se u konkretnoj pravnoj stvari pri obračunu plaće imala uzeti u obzir neosnovano veća osnovica u iznosu od 5.415,37 kuna bruto obzirom se sukladno članku 2. Zakona imaju isključivo primijeniti Odluke Vlade Republike Hrvatske jer za utuženo razdoblje ne postoji kolektivni ugovor koji uređuje i regulira pitanje osnovice i visinu osnovice posljedično čemu se imaju primijeniti Odluke Vlade Republike Hrvatske. U skladu s naprijed navedenim ide i Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 40/09, “Odluka”) koja je bila na snazi od 01. travnja 2009. zaključno s 31. prosinca 2016. odnosno do 1. siječnja 2017. iz čega nesporno proizlazi da je ista valjana i važi za sporno razdoblje navedeno u tužbenom zahtjevu tužitelja obzirom ista nikada i nije bila osporavana, počevši od 1. travnja 2009. pa do 31. prosinca 2016. Odlukom je nedvojbeno utvrđeno da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od 5.108,84 kuna bruto i primjenjuje se od 1. travnja 2009. sve do zaključno s 31. prosinca 2016. odnosno do 1. siječnja 2017., a koja Odluka je naknadno potvrđena od strane Vlade Republike Hrvatske i od sindikata državnih službi, a što nesporno proizlazi iz Izmjena i dopuna kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od (NN 123/16) od 23. prosinca 2016. u čl. 3. istog, ali i iz Sporazuma o izmjenama i dopunama sporazuma o osnovici za plaće u državnim službama (NN 123/16) od 23. prosinca 2016. iz koje nesporno proizlazi da su i druga javnopravna tijela učinila nespornom visinu osnovice u iznosu od 5.108.84 kuna bruto za 2016. godinu, ali i za utuženo razdoblje, dakle za godine koje predstavljaju sporno razdoblje za tužiteljicu, a koja osnovica je u skladu sa Zakonom o osnovici plaće u javnim službama i Zakonom o plaćama u javnim službama kao i drugim naprijed navedenim propisima. Odluka dakle obvezuje tuženu primijeniti pravilnu osnovicu u iznosu od 5.108,84 kuna bruto, a ne 5.415,37 kuna bruto kako to neosnovano potražuje tužiteljica. Čak i kada bi sud zauzeo suprotan stav da se Sporazum, Dodatak Sporazuma i Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (u daljnjem tekstu: “Izmjene i dopune Dodatka”) imaju smatrati kolektivnim ugovorom, tuženik ističe da je:

- Sporazum, koji je sastavni dio TKU 84/07 i koji je regulirao osnovicu je istekao i nije na snazi i ne primjenjuje se (kako Sporazum tako i TKU 84/07);

- Dodatkom Sporazuma (koji više nije na snazi i koji se ne primjenjuje) prvenstveno ne može se uređivati i regulirati dokument (Sporazum) koji više nije na snazi, dakle koji nije valjan i osobito, ali ne isključivo ne može se primijeniti zato jer Dodatak Sporazuma nije sastavni dio TKU 115/10, 141/2012 kao što to nisu niti Izmjene i dopune Dodatka;

- Dodatak Sporazuma, a posljedično tome i Izmjene i dopune Dodatka nisu nikada stupili na snagu jer tužitelj nije dokazao niti da je Dodatak Sporazuma prihvaćen odlukom tijela koje ga donose odnosno nije dokazao je li proveden referendum koji je uvjet za stupanje na snagu Dodatka Sporazuma, a posljedično tome i Izmjena i dopuna Dodatka, a što jasno uvjetuju ti dokumenti za stupanje na snagu, a što nije dokazano.

Nadalje navodi, ukoliko se Dodatak Sporazuma kao i Izmjene i dopune Dodatka, ipak imaju primjenjivati isti su istekli 26. listopada 2016., a osim toga tužiteljica nije dokazala da su se ispunile pretpostavke iz istoga za primjenu veće visine osnovice s obzirom na negativan rast i odgodni učinak primjene čl. 3. kao i ograničeno trajanje, a koji uvjeti su propisani jasno u tim dokumentima, Dodatak Sporazuma kao i Izmjene i dopune Dodatka. Naime, nisu ispunjene pretpostavke za primjenu Sporazuma/Dodatka Sporazuma/Izmjena i dopuna Dodatka, jer se članak III. Izmjene i dopune Dodatka uopće ne može primijeniti u rubriciranoj pravnoj stvari jer se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba članka IV. stavak 5. Izmjena i dopuna Dodatka koja ukazuje na ograničeno trajanje primjene čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka do 31. prosinca 2012. Osim toga, tužena upozorava na primjenu članka VII. Izmjena i dopuna Dodatka jer isti odgađa primjenu članka III. izmjena i dopuna Dodatka za svaki mjesec tijekom kojeg je retroaktivno zabilježen negativan rast BDP, a nesporno je da je u razdoblju od IV. tromjesečja 2011. do III. tromjesečja 2014. odnosno za razdoblje od 12 tromjesečja je zabilježen negativan rast BDP, a što znači da se za razdoblje od 12 tromjesečja odgađa primjena istog članka, uslijed čega okolnosti za povećanje osnovice, kako to neosnovano potražuje tužitelj nisu nastupile. Tužena se poziva na sudsku praksu i to presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br.: Pr-584/17-31., posl.br.: Pr-2826/16-57 od 21. prosinca 2017., te presudu Općinskog suda u Osijeku, posl.br.: Pr-154/2017-17 od 30. listopada 2017. Tužena predlaže da sud službenim putem pribavi podatak od Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske za razdoblje 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2014. na okolnost negativnog rasta BDP.

Obzirom da je tužena obračun i isplatu plaće obvezna izvršiti isključivo putem centralnog obračuna plaće ("COP"), a koji COP je izrađen od strane i u nadležnosti je Republike Hrvatske - Ministarstva zdravstva, Ministarstva pravosuđa i uprave te Ministarstva financija, tuženik predlaže da sud pozove Republiku Hrvatsku kao umješača odnosno Općinsko državno odvjetništvo ispred Republike Hrvatske - Ministarstva zdravstva, Ministarstva pravosuđa i uprave te Ministarstva financija da u ovaj sudski postupak stupi odnosno da sudjeluje kao umješač na strani tuženika obzirom da je nesporan pravni interes iste da sudjeluje u ovom postupku jer pravne posljedice donesene presude u ovom postupku odrazit će se na pravnu i ekonomsku situaciju Republike Hrvatske - Ministarstva zdravstva, Ministarstva pravosuđa i uprave te Ministarstva financija. Dakle, novčana sredstva za namirivanje rubriciranog postupka će se nabavljati iz državnog proračuna, a zbog čega je interes Republike Hrvatske - Ministarstva zdravstva, Ministarstva pravosuđa i uprave te Ministarstva financija nesporan. Tuženik ističe da se obračun plaće vrši putem COP-a, a koje elemente za obračun i isplatu plaće kao što su osnovica plaće, prirez i slično postavlja i unosi Republika Hrvatska, pa s obzirom na mogući regresni zahtjev ovisno o odluci u ovom postupku također je neosporan interes Republike Hrvatske. U prilog svemu naprijed navedenome ide i nesporna činjenica da za razdoblje 2017. uopće nije donesen važeći kolektivni ugovor zbog čega su se naprijed navedene odluke Vlade Republike Hrvatske primjenjivale, a što je tužena uredno primjenjivala pri obračunu i isplati plaće svakom svom radniku. Dakle, tužitelju je isplaćivana plaća sukladno odredbama ZOR, KU, TKU za rad.

4. Tužena predlaže sudu da tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice odbaci kao nedopuštenu u cijelosti, a podredno da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovanu, a sve to uz obvezu tužiteljice da tuženoj naknadi sve parnične troškove ovog postupka.

5. Sud je obavijestio R. H. o otpočetoj parnici, međutim ista se nije očitovala do zaključenja glavne rasprave, a u svim istovjetnim parničnim predmetima koji se vode pred ovim sudom, R. H. odbila je sudjelovati u postupku kao umješač na strani tužene jer nije osnivač tužene.

6. Podneskom od 30. studenog 2022. tužiteljica obavještava sud da povlači tužbu.

7. Sukladno odredbi čl. 193. st. 1. Zakona o parničnom postupku tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari.

8. Sud je obavijestio tuženu, koja se upustila u raspravljanje, o povlačenju tužbe, a ista se očitovala da se protivi povlačenju tužbe i predlaže sudu meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

9. Podnesak tužene kojim se protivi povlačenju tužbe tužiteljica je zaprimila 19. prosinca 2022., a 26. svibnja 2023., u vrijeme kada je već bilo zakazano ročište za glavnu raspravu za 1. lipnja 2023., dostavlja podnesak kojim se odriče tužbenog zahtjeva. Navedi podnesak sud zbog kratkog roka nije mogao dostaviti tuženoj prije održavanja ročišta za glavnu raspravu.

10. Pravno je shvaćanje ovoga suda , da je, bez obzira na protivljenje tužene povlačenju tužbe, izjava o povlačenju tužbe ostvarila pravne posljedice u odnosu na tužiteljicu. Naime, Zakon o parničnom postupku ne predviđa mogućnost naknadnog opoziva izjave o povlačenju tužbe.

11. Iz navedenih razloga, sud je meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu.

12. Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojima pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Povlačenjem tužbe i tužbenog zahtjeva, tužitelj povlači i dokazne prijedloge jer su, historijat tužbe i tužbeni zahtjev jedan pravni akt i čine cjelinu.

14. Osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljica bi dokazala ugovorom o radu zaključenim s tuženom u utuženom razdoblju jer je osnovan zahtjev javnih službenika za povećanjem osnovice u utuženom razdoblju, a visinu tužbenog zahtjeva, provođenjem knjigovodstveno-financijskog vještačenja.

25. Tužiteljica nije dokazala da je u utuženom razdoblju bila zaposlenik tužene, a nije dokazala niti visinu tužbenog zahtjeva, zbog čega je sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

26. Tužiteljica je podnijela tzv. stupnjevitu tužbu i označila vrijednost predmeta spora 11.000,00 kn. Nakon postavljanja tužbenog zahtjeva, a prije upuštanja tuženika u raspravljanje naznačila je vrijednost predmeta spora u iznosu 10.931,00 kn.

27. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Visina troškova određena je prema vrijednosti predmeta spora – 10.931,00 kn, te u skladu sa odredbama Tarife o naknadama i nagradi za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 - dalje Tarife).

28. Tuženoj su priznati slijedeći troškovi: trošak sastava odgovora na tužbu i trošak podneska od 14. prosinca 2022. kojim se očituje na povlačenje tužbe u iznosu 1.500,00 kn po tbr. 8/1 Tarife po podnesku. Tuženoj je priznat i trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 29. rujna 2022. u iznosu od 750,00 kn po tbr. 9/2 Tarife, te trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 1. lipnja 2023. u iznosu od 1.500,00 kn. Priznat je i trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude u iznosu od 750,00 kn po tbr 9/3 Tarife. Na ove iznose priznat je i trošak PDV u iznosu od 1.500,00 kn. Tuženoj je priznat i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 kn, a ne u zatraženom iznosu od 400,00 kn jer sudska pristojba na odgovor na tužbu iznosi 200,00 kn te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 kn.

Dakle, ukupno dosuđen trošak tuženoj iznosi 7.631,25 kn / 1.012,84 eura.

Sud nije tuženoj priznao zatraženi trošak podnesaka od 6. rujna 2022., 29. rujna 2022., 5. listopada 2022. i 25. listopada 2022. jer navedeni podnesci nisu bili nužni u ovom parničnom postupku.

29. Zakonska zatezna kamata na parnične troškove nije tražena.

30. Paricijski rok i rok za žalbu u radnim sporovima, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19), iznosi 15 dana.

31. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Slavonskom Brodu, 20. lipnja 2023.

Sutkinja

Gordana Mahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku do 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DN-a:

1. odvjetnik M. D. iz Z.

2. odvjetnica A. M. B. iz S. B.

3. Porezna uprava S. B. – nakon pravomoćnosti