Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 14 Gž Ob-173/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Gabriele Topić Kordej kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene M. M. OIB … iz Z., koju zastupa punomoćnik N. Š., odvjetnik u Odvjetničkom uredu N. Š. – S. P. – J. N. iz Z., protiv tuženika- protutužitelja A. A. OIB … iz Z., kojeg zastupa punomoćnica S. L., odvjetnica iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob-326/2018-78 od 10. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 6. lipnja 2023.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob- 326/2018-78 od 10. veljače 2022. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke u iznosu od 5.823,60 Eura/43.877,91 kn[1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2015. do isplate.

II Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob- 326/2018-78 od 10. veljače 2022., u pobijanom dijelu iz stavka II, točke 1. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 97.549,83 kn/12.947,09 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose:

- 1.264,22 kn/167,80 eura od 15. veljače 2015.,

- 2.301,93 kn/305,52 eura od 15. ožujka 2015.,

- 2.301,93 kn/305,52 eura od 15. travnja 2015.,

- 2.301,93 kn/305,52 eura od 15. svibnja 2015.,

- 2.301,93 kn/305,52 eura od 15. lipnja 2015.,

- 2.301,93 kn/305,52 eura od 15. srpnja 2015.,

- 2.297,45 kn/304,92 eura od 15. kolovoza 2015.,

- 2.297,45 kn/304,92 eura od 15. rujna 2015.,

- 2.297,45 kn/304,92 eura od 15. listopada 2015.,

- 2.297,45 kn/304,92 eura od 15. studenog 2015.,

- 2.297,45 kn/304,92 eura od 15. prosinca 2015.,

- 2.297,45 kn/304,92 eura od 15. siječnja 2016.,

- 2.297,45 kn/304,92 eura od 15. veljače 2016.,

- 2.297,45 kn/304,92 eura od 15. ožujka 2016. i

- 66.407,88 kn/8.813,84 eura od 15. travnja 2016. do isplate.

III Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob-326/2018-78 od 10. veljače 2022. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke preko iznosa od 5.823,60 Eura/43.877,91 kn ili za iznos od 8.011,40 eura/60.361,89 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2015. do isplate i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice-protutužene za isplatu iznosa od 8.011,40 eura/60.361,89 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2015. do isplate.

IV Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob-326/2018-78 od 10. veljače 2022. u pobijanom dijelu iz stavka II, točke 1. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 5.653,47 kn/750,34 eura sa traženim zakonskim zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tužiteljici-protutuženoj isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 750,34 eura/5.653,47 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 306,30 eura/2.307,88 kn od 15. prosinca 2014.,

- 306,30 eura/2.307,88 kn od 15. siječnja 2015. i

- 137,73 eura/1.037,71 kn od 15. veljače 2015.

sve do isplate, po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

V Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob-326/2018-78 od 10. veljače 2022. u pobijanom dijelu iz stavka II, točke 2. izreke i sudi:

Nalaže se tužiteljici-protutuženoj isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 1.614,14 eura/12.161,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 121.20 eura/913,21 kn od 15. prosinca 2014.,

- 121,20 eura/913,21 kn od 15. siječnja 2015. i

- 1.371,73 eura/10.335,33 kn od 15. veljače 2015.

VI Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob-326/2018-78 od 10. veljače 2022. u pobijanom dijelu iz stavka V izreke i sudi:

1. Odbija se tužiteljica-protutužena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 12.642,76 eura/95.200,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2023. do isplate.

2. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

VII Nalaže se tužiteljici-protutuženoj naknaditi tuženiku-protutužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 414,76 eura/3.125,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P Ob-326/2018-78 usvojen je tužbeni zahtjev i tuženiku-protutužitelju je naloženo ispatiti tužiteljici-protutuženoj iznos od 13.835,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe (od 10. ožujka 2015.) do isplate, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

1.2. Istom presudom posl. br. P Ob-326/2018-78 odbijen je protutužbeni zahtjev i to za isplatu iznosa od 103.203,30 kn ili ½ dijela otplaćenog kredita iz Ugovora o kreditu sa Z. b. d.d. br. …, kreditna partija br: … sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose:

- 2.307,88 kn od 15. prosinca 2014.,

- 2.307,88 kn od 15. siječnja 2015.,

- 2.301,93 kn od 15. veljače 2015.,

- 2.301,93 kn od 15. ožujka 2015.,

- 2.301,93 kn od 15. travnja 2015.,

- 2.301,93 kn od 15. svibnja 2015.,

- 2.301,93 kn od 15. lipnja 2015.,

- 2.301,93 kn od 15. srpnja 2015.,

- 2.297,45 kn od 15. kolovoza 2015.,

- 2.297,45 kn od 15. rujna 2015.,

- 2.297,45 kn od 15. listopada 2015.,

- 2.297,45 kn od 15. studenog 2015.,

- 2.297,45 kn od 15. prosinca 2015.,

- 2.297,45 kn od 15. siječnja 2016.,

- 2.297,45 kn od 15. veljače 2016.,

- 2.297,45 kn od 15. ožujka 2016. i

- 66.407,88 kn od 15. travnja 2016. sve do isplate, kao u stavku II, točka 1. izreke prvostupanjske presude.

1.3. U stavku II, točka 2. prvostupanjske presude odbijen je i protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 12.161,76 kn ili ½ dijela otplaćenog kredita iz Ugovora o kreditu sa Z. b. d.d. br. …, kreditna partija br: …, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose:

- 913,21 kn od 28. studenog 2014.,

- 913,21 kn od 29. prosinca 2014. i

- 10.335,33 kn od 12. siječnja 2015.

1.4. U stavku III izreke presude suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužiteljica- protutužena samovlasnica osobnog automobila marke Opel Corsa 1.4, br. šasije: …, reg. oznake ZG-7835-EM.

1.5. U stavku IV izreke iste presude utvrđeno je da je tuženik-protutužitelj samovlasnik brodskog motora marke Mercury F60 ELPT EFI.

1.6. Tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 12.642,76 eura/95.200,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2023. do isplate, kao u stavku V izreke prvostupanjske presude.

2. Protiv ove presude u dijelu iz stavka I, II i V izreke žali se tuženik-protutužitelj zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4.1. U presudi suda prvog stupnja ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) u vezi čl. 264. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15 i 103/15, dalje: ObZ/03), na koju povredu ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19) s obzirom da je predmetna tužba podnesena 10. ožujka 2015. i na koju povredu osnovano ukazuje tuženik-protutužitelj u žalbi.

4.2. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP ostvarena je u dijelu odluke o tužbenom zahtjevu (stavak I izreke prvostupanjske presude) time što u tom dijelu presuda nema razloga o odlučnim činjenicama dok u dijelu odluke o protutužbenom zahtjevu (stavak II izreke prvostupanjske presude) prvostupanjska presuda proturječi sama sebi.

4.3. Ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 223. st. 1. ZPP na koju je osnovano ukazao tuženik-protutužitelj u sadržaju svoje žalbe i koja je utjecala na donošenje presude.

4.4. U žalbi osnovano tuženik-proptutužitelj ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje: Ustav) jer je sud prvog stupnja iz utvrđenih odlučnih činjenica izveo proizvoljni zaključak o neosnovanosti protutužbenog zahtjeva u cjelini.

4.5. Pri utvrđenju činjenica odlučnih za tužbeni zahtjev i to visine učinjenog darovanja i iznosa samostalno otplaćenog kredita i za protutužbeni zahtjev i to visine utroška za bračnu zajednicu i iznosa samostalno otplaćenog kredita ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4.5. Ostvaren je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer nije pravilno primijenjena mjerodavna odredba čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO) vezano za čl. 247., čl. 248. i čl. 249. st. 1. ObZ/03.

5.1. U žalbenoj fazi postupka sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva za povrat ulaganja u nekretninu tuženika-protutužitelja koja je njegova posebna imovina sredstvima tužiteljice-protutužene iz kredita po Ugovoru o kreditu sa P. b. Z. d.d. br. … u ½ otplaćenog prije zaključenja braka posebnom imovinom tužiteljice-protutužene u ukupnom iznosu od 13.850,00 eura. Sporna je i osnovanost protutužbenih zahtjeva za povrat ulaganja sredstava iz kredita po Ugovorima o kreditu sa Z. b. d.d. br. … u ½ dijela

otplaćenog kredita i to u iznosu od 103.203,30 kn i br. … u iznosu od 12.161,76 kn nakon prestanka braka.

5.2. U postupku je utvrđeno da je brak stanaka trajao od 9. listopada 2004. (iako je u točki 9. obrazloženja prvostupanjske presude prvotno naveden datum 09.05.2009., što je očita omaška, s obzirom da je u slijedećoj rečenici pravilno i u skladu sa sadržajem presude posl. br. P2-1692/14 utvrđeno trajanje braka stanaka od 9. listopada 2004. do 18. studenog 2014.) Nije sporno da nekretnina – stan u Z., predstavlja posebnu imovinu tuženika-protutužitelja.

6.1. Odluku o usvajanju tužbenog zahtjeva za povrat ulaganja tužiteljice-protutužene u tuženikovu-protutužiteljevu nekretninu u cijelosti prvostupanjski sud temelji na zaključku kako je iznos koji tužiteljica traži primjeren i razuman, pri čemu primjenjuje odredbu čl. 223. ZPP.

6.2. Prvenstveno valja reći da je u predmetnom slučaju tužiteljica-protutužena u svrhu dokazivanja svojih tvrdnji o ulaganju posebne imovine u nekretninu – stan u Z., peti kat predlagala provođenje građevinskog vještačenja no sud je od izvođenja toga dokaza odustao jer je zaključio da vještačenje nije moguće izvesti i to zbog toga što je tužiteljica-protutužena izjavila da su radovi plaćani izvođačima na ruke dakle bez računa i ne postoji građevinska dokumentacija a unatoč traženju vještaka nije opisano stanje stana prije ulaganja u preinake i druge okolnosti potrebne za izvođenje vještačenja.

6.3. Razlozi zbog kojih je sud prvog stupnja smatrao provođenje građevinskog vještačenja nemogućim ne spadaju pod objektivnu nemogućnost ili mogućnost samo s nerazumnim teškoćama jer je tužiteljica-protutužena, na kojoj je teret dokazivanja odlučnih činjenica o kojima ovisi osnovanost njezinog zahtjeva za naknadu ulaganja iz svoje posebne imovine u posebnu imovinu tuženika-protutužitelja, bila dužna postupiti po čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP, na što je osnovano ukazao tuženik- protutužitelj u svojoj žalbi. S obzirom da tužiteljica-protutužena nije navela činjenice potrebne za provođenje vještačenja kojeg je predložila, ne radi se o objektivnoj nemogućnosti, ili mogućnosti uz nerazmjerne teškoće, utvrđenja njezinih ulaganja vještačenjem tako da nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 223. ZPP i odlučivanju o njezinim ulaganjima slobodnom ocjenom, kao što je nepravilno odlučio prvostupanjski sud.

7.1. Kada je tužbenom zahtjevom od tuženika-protutužitelja zahtijevala isplatu ½ dijela iznosa otplaćenih rata kredita po Ugovoru o kreditu sa P. b. Z. d.d. br. … u ukupnom iznosu od 13.850,00 eura kojeg je sud prvog stupnja u stavku I izreke prvostupanjske presude i dosudio, tužiteljica-protutužena je iskazala da je prije sklapanja braka samostalno otplatila 15 rata te je uz dar od roditelja u iznosu od 5.000,00 eura sve uložila u uređenje stana kao posebne imovine tuženika- protutužitelja, prilažući izvatke iz računa po kreditu za 2005. i za 2009. te prvu stranicu Ugovora o kreditu br. ...

7.2. Svojim žalbenim navodima tuženik-protutužitelj nije doveo u dvojbu utvrđenje odlučne činjenice da su sredstva koja je tužiteljica-protutužena ostvarila po Ugovoru o kreditu sa P. b. Z. d.d. br. … uložena u nekretninu – stan tuženika-protutužitelja, koju činjenicu je sud prvog stupnja utvrdio iz sadržaja iskaza tužiteljice-protutužene sa ročišta od 26. travnja 2016., uzimajući u obzir da tuženik-protutužitelj u svojim očitovanjima u odgovoru na tužbu i tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije osporavao da su ta sredstva uložena u stan već je osporavao visinu tražbine. Na vremenskoj razlici od 29 dana između dana zaključenja ugovora o kreditu br. … i ugovora o kupnji stana tuženik-protutužitelj ne može sa uspjehom temeljiti svoje žalbeno osporavanje utvrđenja ulaganja sredstava tužiteljice-protutužene u njegov stan. Na ovo utvrđenje ne utječe ni žalbeno pozivanje na činjenicu da je njihov brak zaključen godinu dana kasnije, 9. listopada 2004., s obzirom na opseg i trajanje radova na stanu prema datumima iz računa koje je sam priložio (list 23-84 spisa predmeta suda prvog stupnja).

8.1. Međutim, tuženikovo-protutužiteljevo osporavanje visine tražbine tužiteljice je osnovano, i u pogledu visine darovanog iznosa i u pogledu iznosa otplaćenog kredita iz posebne imovine tužiteljice-protutužene.

8.2. Sud prvog stupnja je iz činjenica o darovanju iznosa od 5.000 eura koje je pravilno utvrdio, izveo nepravilan zaključak da dar roditelja u iznosu od 5.000 eura predstavlja u cijelosti posebnu imovinu tužiteljice-protutužene. Iako je iz sadržaja iskaza svjedoka A. M. i V. M. te njezinog iskaza i iskaza tuženika-protutužitelja utvrdio da je dar u iznosu od 5.000 eura učinjen nakon vjenčanja stranaka u svrhu uređenja stana, dakle objema stankama za njihov zajednički bračni život, sud prvog stupnja izveo je zaključak da navedenih 5.000 eura u cijelosti predstavlja posebnu imovinu tužiteljice-protutužene što je suprotno navedenom utvrđenju jer je darom stečena posebna imovina tužiteljice-protutužene u iznosu od 2.500 eura.

9.1. U dijelu utvrđenja visine iznosa otplate kredita br. … iz posebne imovine tužiteljice-protutužene sud prvog stupnja prihvatio je njezin navod o iznosu od 13.835,00 eura. U okolnostima u kojima tužiteljica-protutužena nije sudu priložila ispravu sa prometom po računu kredita ali je priložila izvatke iz računa po kreditu za 2005. i za 2009. te prvu stranicu Ugovora o kreditu br. …, njezin iskaz je supsidijarno dokazno sredstvo. Na predmetni se postupak ne primjenjuje odredba čl. 47. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 70/19, dalj: ZID ZPP/19) kojom je izmijenjena odredba o saslušanju stanaka iz čl. 264. ZPP, već se predmetni postupak koji je započeo 10. ožujka 2015. ima dovršiti po pravilima po kojima dokaz saslušanjem stranke dolazi u obzir samo ako nema drugih dokaza ili kad sud pored izvedenih drugih dokaza ustanovi da je to potrebno za utvrđivanje važnih činjenica, a što ovdje nije slučaj. Naime, odlučne činjenice koliko je rata kredita tužiteljica-protutužena isplatila prije braka zaključenog 9. listopada 2004. i u kojem iznosu moguće je utvrditi iz izvatka po računu br. … za 2005. (list 9 spisa) u kojem stoji da je kredit ugovoren 24. srpnja 2003. tako da je do zaključenja braka bilo moguće otplatiti maksimalno 14 a ne 15

rata kredita. Ujedno je, prema sadržaju izvatka po računu br. … za 2009. (list 8 spisa), vidljiv iznos anuiteta od 237,40 eura iz čega slijedi da je tužiteljica-protutužena svojim sredstvima vratila kredit utrošen u nekretninu tuženika u iznosu od 3.323,60 eura.

9.2. Stoga se primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 2 i st. 2. ZPP utvrđuje visina posebnih sredstava tužiteljice-protutužene uloženih u tuženikovu-protutužiteljevu nekretninu u iznosu samostalno otplaćenog kredita br. … od 3.323,60 eura i razmjernog dijela dara od roditelja stankama u iznosu od 2.500 eura, što je ukupno 5.823,60 eura.

10. U odnosu na dio žalbe kojom tuženik-protutužitelj ponavlja svoje navode o tome kako je tužiteljica-protutužena naplatila svoja ulaganja odnošenjem stvari iz stana valja reći da sud prvog stupnja, za razliku od žalbenih navoda, u izostanku odgovarajućeg prigovora nije bio dužan utvrđivati da je izvršen prijeboj ulaganja. Prigovor radi prebijanja u procesno-pravnom smislu podrazumijeva zahtjev tuženika- protutužitelja da se kompenzira utuženo potraživanje s protupotraživanjem tuženika- protutužitelja u parničnom postupku na osnovi konstitutivne odluke suda. Dakle, nužno je zahtijevanje od suda da, ukoliko utvrdi postojanje utuženog potraživanja nadalje utvrdi i postojanje protupotraživanja istaknutog radi prebijanja i konačno zahtijevanje da ih sud svojom odlukom međusobno prebije. Tuženik-protutužitelj koji tijekom postupka nije stavio takav prigovor, u tom dijelu u žalbi neutemeljeno osporava prvostupanjsku odluku.

11. Slijedom navedenog i odgovarajućom primjenom čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi čl. 247., čl. 248. i čl. 249. ObZ/03 te čl. 368. st. 1. i čl. 373.a st. 1. toč. 2 i st. 3. ZPP valjalo je odbiti žalbu tuženika-protutužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi odluku iz stavka I izreke prvostupanjske presude do iznosa od 5.823,60 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, kao u stavku I izreke ove presude a u preostalih 8.011,40 eura sa traženim zateznim kamatama preinačiti istu odluku i taj dio tužbenog zahtjeva odbiti, kao u stavku III izreke ove presude.

12.1. Kao što je navedeno, odluka o protutužbenom zahtjevu proturječi sama sebi jer je prvostupanjski sud utvrdio odlučnu činjenicu da su sredstva koja je tuženik- protutužitelj ostvario po Ugovorima o kreditu sa Z. b. d.d. br. … od 30. listopada 2013. u iznosu od 225.000,00 kn i br. … od 2. prosinca 2013. u iznosu od 39.000,00 kn utrošena za potrebe bračne zajednice (kampiranje u Nj. ukupno 17.120,00 kn, vozilo tužiteljice-protutužene marke Opel Corsa 62.565,62 kn, preostalih 2.500 eura ili 18.750,00 kn vraćene pozajmice roditelja, sveukupno 98.435,62 kn) i odlučnu činjenicu da je za ove iznose utrošene za potrebe bračne zajednice tuženik- protutužitelj otplatio kredite samostalno, nakon prestanka braka. Unatoč navedenim utvrđenjima činjenica odlučnih za primjenu čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi čl. 247., čl. 248. i čl. 249. ObZ/03, sud prvog stupnja je odbio protutužbeni zahtjev u cijelosti zaključujući da, zbog "izostanka razumnog upravljanja financijama" većina sredstava nije utrošena na ekonomsko funkcioniranje bračne

zajednice slijedom čega tuženik nema pravo na povrat kredita kojeg je samostalno, nakon završetka bračne zajednice platio.

12.2. Budući da mjerodavne zakonske odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi čl. 247., čl. 248. i čl. 249. ObZ/03 u okviru premissae minor ne zahtijevaju "izostanak razumnog upravljanja financijama" kao što je utvrdio prvostupanjski sud, na takvom utvrđenju nije moguće temeljiti zaključak o neosnovanosti protutužbenog zahtjeva u cjelini. Tumačenje mjerodavnog prava u svakom konkretnom slučaju ne smije proizlaziti iz arbitrarne i proizvoljne primjene već mora uvažavati zahtjeve prava na pravično suđenje sadržane u čl. 29. st. 1. Ustava. Obrazloženje sudske odluke koje ne sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge upućuje na zaključak o arbitrarnosti u materijalno pravnom smislu.

12.3. U utvrđenim okolnostima je tuženik-protutužitelj osnovano tražio obvezno pravnim zahtjevom od tužiteljice-protutužene povrat otplaćenih rata kredita u dijelu u kojem je samostalno, dakle ne u bračnoj zajednici, otplaćivao kredit jer su sredstva tih kredita utrošena za njihovu zajednicu, kao što je utvrdio prvostupanjski sud. Time su se ostvarile pretpostavke za primjenu čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi čl. 247., čl. 248. i čl. 249. ObZ/03 za djelomično usvajanje protutužbenog zahtjeva.

13.1. Polazeći od pravilno utvrđenih činjenica da je od sredstava koja je ostvario po Ugovorima o kreditu sa Z. b. d.d. br. … od 30. listopada 2013. u iznosu od 225.000,00 kn i br. … od 2. prosinca 2013. u iznosu od 39.000,00 kn, tuženik-protutužitelj za potrebe bračne zajednice utrošio sveukupno 98.435,62 kn (točka 8.1.) te da je brak stranaka trajao do 18. studenog 2014. (točka 5.2.), ovaj sud je primjenom čl. 373.a. st. 1. toč. 2. ZPP iz priloženih otplatnih lista i potvrde o prometu po računu (list 102, 110 i 245-266 spisa predmeta suda prvog stupnja) utvrdio da je tuženik-protutužitelj za vrijeme trajanja braka otplatio ukupno 9 otplatnih rata od po 1.826,43 kn kredita br. … čime je za vrijeme trajanja braka stanaka tuženik-protutužitelj obvezu iz Ugovora o kreditu br. … otplatio u iznosu od 16.437,87 kn. Za vrijeme trajanja braka tuženik- protutužitelj otplatio je obvezu iz Ugovora o kreditu br. … u deset rata od po 4.636,73 kn ili ukupno 46.367,30 kn.

13.2. Stoga je, u izostanku suprotnih tvrdnji, za zaključiti da su sredstvima zajednički stečenim u bračnoj zajednici stranaka otplaćeni dio kredita br. … u iznosu od 16.437,87 kn i dio kredita br. … u iznosu od 46.636,73 kn, čime su stranke zajednički financirale potrebe svoje bračne zajednice u ukupnih 62.805,17 kn. S obzirom da je otplata sredstava kredita utrošenog za potrebe bračne zajednice izvršena za vrijeme trajanja braka iz zajedničkih sredstava stranaka, u tom dijelu nisu ostvarene pretpostavke za osnovanost protutužbenog zahtjeva za povrat ½ dijela otplaćenih kredita.

13.3. Za preostalih 35.630,45 kn do ukupno utrošenih 98.435,62 kn osnovano tuženik-protutužitelj tvrdi da ih je otplato samostalno, nakon prestanka braka i zahtijeva od tužiteljice-protutužene povrat razmjernih ½ dijela toga iznosa ili 17.815,23 kn. U tom su se dijelu ostvarile pretpostavke za primjenu čl. 1111 st. 1. ZOO u vezi čl. 247., čl. 248. i čl. 249. st. 1. ObZ/03.

14.1. Slijedom navedenog i primjenom čl. 373.a. st. 1. toč. 2. i st. 2. i st. 3. ZPP valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu usvajanjem protutužbenog zahtjeva iz stavka II, točka 2. za isplatu iznosa od 12.161,76 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 913,21 kn od 28. studenog 2014., na iznos od 913,21 kn od 29. prosinca 2014. i na iznos od 10.335,33 kn od 12. siječnja 2015. pa do isplate, kao u stavku V izreke ove presude.

14.2. U preostalih 5.653,47 kn do razmjernih 17.815,23 kn primjenom čl. 373.a. st. 1. toč. 2. i st. 2. i st. 3. ZPP preinačena je prvostupanjska presuda usvajanjem dijela protutužbenog zahtjeva iz stavka II, točka 1. za isplatu toga iznosa od 5.653,47 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 2.307,88 kn od 15. prosinca 2014., na iznos od 2.307,88 kn od 15. siječnja 2015. i na iznos od 1.037,71 kn od 15. veljače pa do isplate, kao u stavku IV izreke ove presude.

15. Žalba tuženika-protutužitelja nije osnovana u preostalom dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev i stoga je primjenom čl. 368.. st. 1. ZPP odlučeno kao u stavku II izreke ove presude, pri čemu se uočava razlika između iznosa protutužbenog zahtjeva od 103.203,30 kn i zbroja pojedinih iznosa vezanih za početak tijeka zateznih kamata koji iznosi 103.214,82 kn, a koja nije odlučna s obzirom da je glavnim zahtjevom traženo manje nego u zbroju vezanom za sporedni zahtjev za isplatu kamata.

16. Posljedično konačnom polovičnom uspjehu stanaka u sporu uvažena je žalba tuženika-protutužitelja protiv odluke o naknadi parničnog troška iz stavka V izreke prvostupanjske presude te je u smislu odredbe čl. 154. st. 4. ZPP a primjenom čl. 380. toč. 3 ZPP preinačena prvostupanjska odluka i tužiteljica-protutužena je odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška od tuženika-protutužitelja kao u stavku VI, točka 1. te je riješeno da svaka stranka snosi svoj trošak, kao u stavku VI, točka 2. ove odluke.

17. U stavku VII izreke odlučeno je o zahtjevu tuženika-protutužitelja za naknadu troška sastava žalbe sa kojom je polovično uspio, u iznosu od 3.125,00 kn, primjenom čl. 166. ZPP u vezi tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022).

U Zagrebu 6. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Vesna Skerlev, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte