REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
Pr-19/2023-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A. G., K. S., OIB:…,
zastupanog po punomoćniku M. K. odvjetniku u S., protiv
tuženika D. d.d. u stečaju, S., OIB: …,
zastupanog po stečajnoj upraviteljici M. H., a ona po punomoćnicima iz ZOU B. P. i K. B. u S., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne
rasprave, u prisutnosti punomoćnice tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 19. lipnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
I/ Odbacuje se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
''1.Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja/vjerovnika A. G. u iznosu od 113.040,84 Eur-a/851.706,19 Kuna i razvrstava u tražbine 1. višeg isplatnog reda. 2. Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja/vjerovnika A. G. u iznosu od 113.040,84 Eur-a/851.706,19 Kuna kao tražbina II. višeg isplatnog reda.''
II/ Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku na ime parničnog troška ukupan iznos od 11.270,67 Eur-a/84.918,86 Kuna.
Obrazloženje
1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 10.08.2007.godine tužitelj navodi da je u postupku pretvorbe poslovnog sustava D. H., S. aktiva svih poduzeća u sustavu holdinga, a među koje spadaju i D. P. F. d.d. i D.
T. d.d. procijenjena u temeljni kapital D. d.d. S.. Navodi se da je temeljem odluke o pretvorbi poslovnog sustava D. H. S. od 10.siječnja 1994.godine i rješenja fonda od 10.prosinca 1993.godine u
sudskom registru Trgovačkog suda u Splitu dana 27.svibnja 1994.godine D. d.d. S. upisana kao jedini vlasnik – osnivač-dioničar D. P. F. d.d. i
D. T. d.d. S. pa da je tuženik u sudskom registru upisan kao vlasnik dionica, a ne kao vlasnik imovine, te da svoja prava u odnosu na D. P.F.
i D. T. d.d. crpi iz dionica koje ima u svom vlasništvu. Ističe se da
je tužitelj dugi niz godina bio zaposlen kod društva D. P. F. d.d. na radnom mjestu šefa pravne službe. Istaknuto je da nakon preuzimanja imovine i poslova odnosno poduzeća D. P. F. d.d. tuženik kod Trgovačkog
suda u Splitu iniciran stečajni, odnosno likvidacijski postupak nad D.P.F.
Navodi se da djelatnost koju su obavljale D. P. F. d.d. je
tuženik prenio na ovisno društvo-kćer D.T. d.d. istodobno raspoređujući i sve radnike D.P.F. d.d. među koje da spada i tužitelj na rad kod
D.T. d.d. na iste poslove i zadatke, odnosno na isto radno mjesto. Ističe se da je preuzimanjem imovine i poslova, odnosno poduzeća D.T. d.d. tuženik preuzima i dio ugovora o radu radnika D.T. d.d., a da odbija preuzeti ugovor o radu tužitelja, a da je razlog tome tužiteljeva aktivnost u sindikatu. Ističe se da tuženik i radnicima čije je ugovore preuzeo od
D.T. d.d. posredno uvjetuje istupanje iz sindikata radi
očuvanja radnog mjesta zloupotrebljavajući sporost pravnog sustava u postupcima radnih sporova. Ističe se da tuženik zlonamjerno izbjegava ispuniti svoje obveze prema tužitelju pa da se predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je ugovor o radu sklopljen 01.veljače 2003.godine između tužitelja A. G. i
D.T. d.d. prenesen na tuženika D. d.d. S. u neizmijenjenom obliku i opsegu, te tužitelj potražuje od tuženika na ime neisplaćene plaće za razdoblje od 01.kolovoza 2004.godine do zaključno 31.prosinca 2004.godine mjesečno po 6.965,96 Kn, za razdoblje od 01.siječnja 2005.godine do zaključno 31.prosinca 2005.godine mjesečno po 7.549,49 Kn, za razdoblje od 01.siječnja 2006. do zaključno 31. prosinca 2006.godine mjesečno po 8.334,00 Kn, za razdoblje od 01. siječnja 2007. godine do zaključno 31. srpnja 2007.g. mjesečno po 8.403,45 kn, te od 01. kolovoza 2007. godine pa nadalje mjesečno po 8.403,45 Kn sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 10.03.2023.godine tako da isti glasi:''1. Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja/vjerovnika A. G. u iznosu od 113.040,84 Eur-
a/851.706,19 Kuna i razvrstava u tražbine I višeg isplatnog reda. 2. Utvrđuje se osnovanog tražbina tužitelja/vjerovnika A. G. u iznosu od 113.040,84 Eur-
a/851.706,19 kuna kao tražbina II. višeg isplatnog reda.''
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu (list 26 spisa) istakao da osporava tužbu i po osnovu i po visini. Nadalje se ističe da tužitelj nije priložio zahtjev za zaštitu prava sukladno odredbi članka 133.stavka 1. ZR-a pa da postoji opravdana mogućnost da je tužitelj prekludiran u traženju sudske zaštite prava iz radnog odnosa, te je ujedno istaknut prigovor litispendencije s obzirom da tužitelj ima još jedan spor pred ovim sudom pod poslovnim brojem IV P-1664/99 u kojem da također traži utvrđenje prijenosa ugovora o radu na tuženicu, a u smislu članka 129. ZR-a. Predloženo je odbaciti tužbu, te je istaknut prigovor promašene pasivne legitimacije radi toga što da tužitelj nikad nije bio u radnom odnosu kod tuženika, te da tuženik nije pravni slijednik poslodavca tužitelja te je istaknut i prigovor zastare.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom ugovora o radu (list 5 spisa); dopisa fonda od 27.srpnja 2005.godine (list 6 spisa);
zapisnika sa rasprava iz predmeta ovog suda pod poslovnim brojem IV P-2967/99 (list 7-12 spisa); sudske prakse (list 13 spisa); kaznene prijave (list 33 spisa); potvrde D. d.d. S. od 22.02.2007.godine (list 34 i 64 spisa); rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske I Pž-4342/05-3 od 25.rujna 2007.godine (list 52- 54 spisa); pregled zaključenih nagodbi sa djelatnicima društava kćeri te izvršenih isplata zaključno sa 31.12.2005.godine (list 60-62, te 193-195 spisa); tražbine vjerovnika koje se namiruju kao troškovi stečajnog postupka po članku 86. Zakona o radu (list 63 spisa); rješenja o pravu na jednokratni dodatak od 27.02.2007.godine (list 65 spisa); podneska iz predmeta IV P-83/00 (list 66 spisa);zapisnika sastavljenog kod Trgovačkog suda u Splitu br. X St-122/02 od 10.siječnja 2003.godine (list 67-68 spisa); zapisnika iz predmeta vođenog kod Općinskog suda u Makarskoj od 02.svibnja 2011.godine broj 7P-303/08 (list 70-71 spisa); zapisnika o usklađenju knjigovodstvenih stanja sa D. T. d.d. S. na dan 31.12.2001.godine (list 96-97 spisa); ispravka knjiženja iz prijašnjih godina sa valutom 01.01.2001.godine nakon izvršenog popisa potraživanja i obveza na dan 31.12.2001.godine (list 98 spisa); presude Županijskog suda u Splitu Gžrs-13/09 od 05.ožujka 2009.godine (list 99-102 spisa); presude Županijskog suda u Splitu Gžrs-38/10 od 09.srpnja 2010.godine (list 103-105 spisa); presude i rješenja Županijskog suda u Splitu Gžx- 75/09 od 14.svibnja 2009.godine (list 106-109 spisa); presude i rješenja Županijskog suda u Splitu Gžrs-59/09 od 16.listopada 2009.godine (list 110-112 spisa); izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu za D.T. d.d. S. (list 120-
121 spisa); računa dobiti i gubitka D.P.F. d.d. (list 126 spisa);
ugovora o radu zaključenog između D.P.F. d.d. S. i A.
C. (list 127 spisa); ugovora o radu zaključenog između D. P.F.
d.d. i M. M. (list 128 spisa); dopisa D. d.d. S. od 06.04.2004.godine
(list 129 spisa); dopisa D. d.d. S. od 06.05.2004.godine (list 130 spisa); dopisa D. – TTTS d.o.o. S. od 10.05.2004.godine (list 132 spisa); dopisa D.
d.d. S., od 10.05.2004.godine (list 133 spisa); presude Vrhovnog suda RH broj Revr-696/07-2 od 28.studenog 2007.godine (list 139-140 spisa); rješenja Vrhovnog suda RH broj Revr-28/08-2 od 05.03.2008.godine (list 141-143 spisa); presude i rješenja Vrhovnog suda RH broj Revr-15/09-2 od 04.lipnja 2009.godine (list 144-147 spisa); podataka dostavljenih od zavoda, P.S. S., Odjela M.E. evidencije od
10.11.2011.godine i to ispisa iz banke podataka za djelatnike D. T. d.d., te D. T. d.o.o. i D. d.d. za godine od 2003-2005. (list 150-166 spisa); popisi radnika D.T. d.d. (u stečaju) od 01.01.2003.godine do
31.12.2005.godine (list 169-173 spisa); popisi radnika D.-TTS d.o.o. od 01.01.2003. do 31.12.2005.godine (list 174-178 spisa); popisa radnika D. d.d. u razdoblje od 01.01.2003.godine do 31.12.2005.godine (list 179-184 spisa); rješenja Trgovačkog suda u Splitu XIV St-132/03 od 16.siječnja 2004.godine (list 185-187 spisa); zapisnika iz predmeta ovog suda IV P-33/04 (list 191-192 spisa); presude Vrhovnog suda RH broj Revr-230/11-2 od 13.listopada 2011.godine (list 197-204 spisa); presude i rješenja Vrhovnog suda RH broj Revr-101/10-2 od 05.10.2011.godine (list 205-210 spisa); rješenja Vrhovnog suda RH broj I Pž- 4342/05-3 od 25.rujna 2007.godine (list 211-213 spisa); rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj XIV ST-132/03 od 09.lipnja 2005.godine (list 214-220 spisa); presude Županijskog suda u Splitu Gžx-947/2011 od 24.studenog 2011.godine (list 228-231 spisa); presuda i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Trgovačkog suda u Splitu (list 232 -255 spisa); izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu (list 294-300, te 301-304 spisa); ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između D. d.d. S. i J. P. (list 319 spisa); sporazuma o prestanku ugovora o radu od 31.03.2012.godine (list 320 spisa); obavijesti P.U.,
P. U. S., Ispostave S. od 28.10.2017.godine (list 322 spisa);
očitovanja F. S. (list 332 spisa); odluke Ustavnog suda RH broj U-III-3586/2018 od 16.12.2020.godine (list 339-342 spisa); prijave tražbine u stečajnom postupku od 19.02.2020.godine s obračunom zateznih kamata (list 358-359 spisa); Tablice prijavljenih tražbina, razlučnih i izlučnih prava (list 360-364 spisa); zapisnika sastavljenog kod Trgovačkog suda u Splitu 1.St-156/2012 od 05.lipnja 2020.godine (list 365-374 spisa); rješenje Trgovačkog suda u Splitu 1. St-156/2012-50 od 08.lipnja 2020.godine (list 375-383 spisa); izjava dostavljenih uz podnesak tužitelja od 13.03.2013.godine; nagodbe zaposlenice M. M. i D. d.d. S.; rješenja
Trgovačkog suda u Splitu XIV St-132/03 sa tablicama tražbine vjerovnika; dokaza dostavljenih uz podnesak tužitelja (list 420-422 spisa), a koji dokazi prileže od list 423-430 spisa). Izveden je i dokaz pregledom spisa IV P-1664/99 te saslušanjem svjedoka J. H. (list 41-43 spisa); svjedoka T. G. (list 47—48 spisa);
svjedokinje S. L. (list 48 spisa); svjedoka B. B. (list 74-75
spisa); svjedoka D. R. (list 79-80 spisa); svjedokinje M. D.; L.
I.; J. H. (list 122-123 spisa); svjedokinje S. M. (list 124-125
spisa).
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je trebalo odbaciti zbog prekluzije.
5. Prvenstveno je potrebno istaći da je u predmetnoj pravnoj stvari već jednom vođen postupak te da je bila donesena presuda ovog suda IV P – 648/07 od 31.siječnja 2012.godine (list 258-266 spisa), a kojom je odbijen glavni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se utvrdi da je ugovor o radu zaključen između tužitelja i D. T. d.d. 01.veljače 2003.godine prenesen na tuženika D. d.d. u neizmijenjenom obliku i opsegu, te je tužitelj tada bio odbijen za zatražene neisplaćene plaće. Također je tada navedenom presudom bio odbijen i podredni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj od tuženika na ime naknade štete zbog diskriminacije potraživao ukupan iznos od 480.000,00 Kuna/63.706,95 Eur-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Navedena presuda ovog suda od 31.siječnja 2012.godine je postala pravomoćna temeljem presude Županijskog suda u Splitu Gžrs-77/12 od 24.siječnja 2013.godine (list 276-279 spisa). Nadalje, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-616/13-2 od 20.ožujka 2018.godine (list 288-291 spisa) odbijena je revizija tužitelja kao neosnovana u dijelu u kojem je odlukom Županijskog suda u Splitu potvrđena odluka o glavnom tužbenom zahtjevu, dok je prihvaćena revizija tužitelja i predmet je vraćen na ponovno odlučivanje ovom sudu u dijelu kojim je odbijen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog diskriminacije u iznosu od 480.000,00 Kuna sa pripadajućom kamatom. U navedenom smislu je potrebno istaći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske također stao na gledište da tužitelj tijekom ovog postupka nije dokazao da bi tuženik D. d.d. S. prenošenjem poduzeća ili dijela poduzeća D. T. d.d. ili na neki drugi način zlonamjerno izbjegavao ispuniti svoje obveze prema tužitelju te Vrhovni sud RH u tom smislu smatra u svojoj odluci da su sudovi u ovom postupku pravilno primjenili materijalno pravo kad su kao neosnovan odbili dio zahtjeva tužitelja kojim je zatraženo da sud naloži preuzimanje ugovora o radu tužitelja i isplatu plaće te je o tom dijelu u ovom postupku samim time pravomoćno već odlučeno. U ponovljenom postupku, a prema naputku Vrhovnog suda RH trebalo je utvrditi da li je tužitelj postupanjem tuženika prilikom traženja zaposlenja bio diskriminiran, te da treba voditi računa o tome da je teret dokaza da tužitelj nije bio diskriminiran u konkretnom slučaju na tuženiku, te u skladu s tim utvrđenjem ovaj sud je trebao donijeti odluku o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu štete zbog diskriminacije dok je o ostalim zahtjevima već pravomoćno odlučeno. Pored navedenog Ustavni sud RH je svojom odlukom broj U- III-3586/2018 od 16. prosinca 2020.godine (list 339-342 spisa) odbacio ustavnu tužbu tužitelja koju je tužitelj podnio protiv navedene presude Vrhovnog suda RH broj Rev-616/13-2 od 20.03.2018.godine u dijelu u kojem je bila odbijena njegova revizija vezano za glavni tužbeni zahtjev.
6. Među strankama u ovom sporu nije sporna činjenica da je tužitelj bio zaposlenik D.T. d.d. na neodređeno vrijeme na radnom mjestu šefa pravne službe, a koja činjenica proizlazi i iz pregledanog ugovora o radu zaključenog između tužitelja i D. d.d. T. od 01.veljače 2003. (list 5 spisa). Nije sporna ni činjenica da je nad D. - T. d.d. 16.siječnja 2004.godine rješenjem Trgovačkog suda u
Splitu XIV St-132/03 otvoren stečajni postupak, a koja činjenica i proizlazi iz pregledanog rješenja Trgovačkog suda u Splitu XIV- St-132/03 (list 185-187 spisa). Također iz pregledanog rješenja Trgovačkog suda u Splitu XIV St-132/03 od 09.lipnja 2005.godine (list 214-220 spisa), a koje je postalo pravomoćno temeljem rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske I Pž-4342/05-3 od 25.rujna 2007.godine (list 211-213 spisa) proizlazi da je bio obustavljen i zaključen stečajni postupak nad stečajnim dužnikom D. T. d.d. te je određeno brisanje
D.T. d.d. iz sudskog registra. Među strankama nije sporna ni činjenica
da je dana 05.lipnja 2020.godine na Trgovačkom sudu u Splitu u stečajnom postupku nad D. d.d. održano ispitno ročište, a koja činjenica proizlazi i iz pregledanog zapisnika sastavljenog kod Trgovačkog suda u Splitu pod brojem 1.St-156/2012 od 05.lipnja 2020.godine (list 365-374 spisa), a iz kojeg je zapisnika razvidno da je tužitelj A. G. prijavio tražbinu u iznosu od 5.347.170,33 Kn iz osnova presuda za potraživanja iz radnog odnosa, te je stečajni upravitelj navedenu tražbinu tužitelja svrstao u II. viši isplatni red. Također među strankama nije sporna činjenica da je Trgovački sud u Splitu rješenjem 1. St-156/2012-50 od 08.lipnja 2020.godine nakon održanog ispitnog ročišta utvrdio tražbine vjerovnika I. višeg isplatnog reda, te tražbine vjerovnika II. višeg isplatnog reda, a ujedno je u točkama III/. I IV/. citiranog rješenja osporio dio tražbina vjerovnika I. i II. višeg isplatnog reda. U tom smislu je navedenim rješenjem od 05.lipnja 2020.godine osporena u cijelosti navedena tražbina tužitelja u ukupnom iznosu od 5.347.170,33 Kuna, a koja činjenica je i razvidna iz pregledanog rješenja Trgovačkog suda u Splitu 1. St-156/2012-50 od 08.lipnja 2020.godine (list 375-383 spisa). Također je iz navedenog rješenja Trgovačkog suda u Splitu od 08.lipnja 2020.godine razvidno da je i tužitelj kao vjerovnik II. višeg isplatnog reda upućen da u roku od 8 dana od dostave navedenog rješenja pokrene parnicu radi utvrđenja osporene tražbine, te su vjerovnici pa tako i tužitelji upozoreni da ukoliko ne pokrenu parnicu radi utvrđenja osporene tražbine da će se smatrati da su odustali od prava na vođenje parnice. Iz obrazloženja citiranog rješenja od 08.lipnja 2020.godine je razvidno da je tužitelju osporena tražbina kao i za druge osporene tražbine vjerovnika iz točke IV/. izreke rješenja posebice bivših radnika povezanih društava sa dužnikom jer da iako postoje ovršne isprave-presuda za potraživanja iz radnog odnosa drugog društva da ovršnu ispravu nemaju prema dužniku D. d.d. u stečaju. Među strankama nije sporna ni činjenica da je D.
transport d.d. nakon što je nad istim temeljem rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj XV St-132/03 od 16.siječnja 2004.godine bio otvoren stečaj svim radnicima otkazao ugovor o radu pa tako i tužitelju te je tužitelju otkazan ugovor o radu od strane stečajnog upravitelja i to 10.08.2004.godine, a koja činjenica je razvidna iz pregledanog popisa osiguranika prijavljenih kod tvrtke D.-T. d.d. (list 169
spisa).
7. Sporna je činjenica u ovom postupku da li je tužbeni zahtjev tužitelja u zastari, a sukladno prigovoru zastare potraživanja istaknutog od strane punomoćnice tuženika u ovom postupku danog na ročištu od 15.ožujka 2023.godine, a posebice da li je tužitelj prekludiran u predmetnoj pravnoj stvari podnijeti tužbu za utvrđenje osnovanom osporene tražbine u iznosu od 113.040,84 Eura/851.706,19 Kuna, a sve s osnove naknade štete (gubitka zarade) radi diskriminacije. Sporan je i prigovor litispendencije u predmetnoj pravnoj stvari.
8. Tužitelj je na ročištu glavne rasprave od 15.ožujka 2023.godine naveo da je umirovljen od 01.01.2007.godine te je na navedenom ročištu utvrđeno da tužitelj potražuje utvrđenje postojanja potraživanja na ime naknade imovinske štete i to zarade (neisplaćenih plaća i pripadajuće otpremnine) koju bi ostvario da ga tuženik nije diskriminirao kod prijema na rad i to za razdoblje od otkaza ugovora o radu kod tvrtke D.-T. d.d. 10.08.2004.godine pa sve do odlaska u mirovinu
01.01.2007.godine.
9. U pogledu prigovora tuženika da je potraživanje naknade štete (izgubljene zarade) zbog diskriminacije prilikom zapošljavanja zastarjelo ovaj sud je mišljenja da je prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženika neosnovan budući je iz popisa osiguranika prijavljenih kod tvrtke D.T. d.d. (list 169 spisa)
razvidno da je tužitelj bio zaposlen kod D.T. d.d. od 01.02.2023. do
10.08.2004.godine, a iz popisa osiguranika prijavljenih kod D. d.d. (list 179 spisa) proizlazi da su pojedini osiguranici kod D.T. i to radnici B. D.,
B. V., B. A., Č. A., D. M., D. Ž., G.
R., G. A., I. L., K. V., K. J., K. I.,
K. I., L. N., L. S., M. I., M. S.,
N. Z., P. A., P. J., R. B. imali zaključene ugovore
na određeno vrijeme kod D. d.d. S. dva mjeseca od otkazivanja ugovora o radu tužitelju od strane stečajnog upravitelja D.-T. d.d. dakle od
09.11.2004.godine. Temeljem odredbe članka 376.stavka 1. ranijeg Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99) potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Obzirom da je tužitelj saznanje o ugovorima o radu sa navedenim radnicima i činjenicu da ga tuženik kod kojeg je tražio zaposlenje nije htio zaposliti mogao imati već od vremena otkazivanja ugovora o radu, dakle od kolovoza 2004. godine ili najkasnije od studenog 2004.godine kad su sa navedenim radnicima zaključeni navedeni ugovori o radu, a tužba za naknadu štete zbog diskriminacije je u vidu eventualno kumuliranog podrednog tužbenog zahtjeva podnesena dana 10.08.2007.godine nije prošlo tri godine od saznanja za nastalu štetu i počinitelja štete pa je samim time prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženika u ovoj pravnoj stvari u cijelosti neosnovan. Također je neosnovan i prigovor litispendencije. Ista nastaje onda kad između istih stranaka o istom zahtjevu već teče druga parnica, a što je propisano temeljem odredbe članka 194. st. 3. i 4. ZPP-a. Nije sporno da su ova i parnica u predmetu IV P 1664/99 pokrenute između istih stranaka na tužiteljevoj i tuženikovoj strani, ali je predmet u obje parnice identičan te nisu ispunjeni zakonski uvjeti temeljem kojih bi prigovor litispendencije bio osnovan, te je u tom smislu neosnovan istaknuti prigovor litispendencije u predmetnoj pravnoj stvari.
10. Međutim, ovaj sud je mišljenja da je tužitelj u predmetnoj pravnoj stvari prekludiran podnijeti glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je osnovana tražbina tužitelja/vjerovnika A. G. u iznosu od 113.040,84 Eur-a/851.706,19 Kuna i
da se ista razvrstava u tražbine I višeg isplatnog reda, te podredni tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje da je osnovana tražbina tužitelja/vjerovnika A. G. u iznosu od 113.040,84 Eur-a/851.706,19 kuna kao tražbina II. višeg isplatnog reda. Naime, nije dvojbena činjenica u ovom postupku da je dana 22.siječnja 2020.godine rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj 1.St-156/2012 od 22.siječnja 2020.godine otvoren stečajni postupak nad tuženikom u ovom postupku, te da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu 1.St-156/2012-50 od 08.lipnja 2020.godine osporena tražbina tužitelja kao vjerovnika II višeg isplatnog reda u visini od tadašnjih 5.347.170,33 Kuna te je isti upućen da u roku od 8 dana od kad mu je dostavljena ta odluka pokrene parnicu radi utvrđenja postojanja osporene tražbine. Navedeno je rješenje doneseno 08.lipnja 2020.godine , a tužitelj je pokrenuo parnicu radi utvrđenja postojanja navedene osporene tražbine tek podneskom od 19.12.2022.godine. Naime temeljem odredbe članka 266.stavka 1. Stečajnog zakona (''NN'' 71/15, 104/17, 36/22- dalje SZ-a), a koji je bio na snazi u trenutku otvaranja stečajnog postupka nad D. d.d. ako je stečajni upravitelj osporio tražbinu sud će vjerovnika uputiti u parnicu protiv stečajnog dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine. Temeljem odredbe članka 267.stavka 1. SZ-a ako osoba koja je upućena na parnicu ne pokrene parnicu u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju u parnicu odnosno primitka drugostupanjske odluke smatrat će se da je odustala od prava na vođenje parnice. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da je tužitelj kao vjerovnik tražbine drugog višeg isplatnog reda mogao ostvarivati predmetnu tražbinu prema tuženiku samo podnošenjem prijave tražbine stečajnom upravitelju, a što je isti i uradio budući nije dvojbeno da je tužitelj prijavio tražbinu u vrijednosti od 5.347.170,33 Kuna stečajnom upravitelju i to između ostalog i predmetnu naknadu štete zbog diskriminacije.Citirano proizlazi iz pregledane prijave tražbine u stečajnom postupku (list 358 spisa). Međutim, za ocjenu dopuštenosti predmetne tužbe radi utvrđenja osporene tražbine u vrijednosti od zatraženih 113.040,84 Eur-a/851.706,19 Kuna na ime naknade štete (izgubljene zarade na ime plaće i otpremnine) zbog diskriminacije kod zapošljavanja nije odlučna činjenica kad je navedena tužiteljeva tražbina dospjela već da li je tužitelj parnicu radi utvrđenja postojanja osporene tražbine pokrenuo u roku koji je određen navedenim spomenutim rješenjem Trgovačkog suda u Splitu od 08.lipnja 2020.godine. U tom pogledu je potrebno istaći da je ovaj sud utvrdio na ročištu glavne rasprave od 04.veljače 2020.godine da je nad tuženikom odlukom Trgovačkog suda pod brojem Tt-20/423-2 od 23.siječnja 2020.godine otvoren stečajni postupak, te je radi navedenog na tom ročištu prekinut postupak. Tužitelj je dana 08.lipnja 2020.godine predložio nastavak postupka u ovoj pravnoj stvari, ali nije istovremeno pokrenuo parnicu-postavio tužbeni zahtjev radi utvrđenja postojanja osporene tražbine i to u ostavljenom roku od 8 dana koji mu je ostavljeno rješenjem Trgovačkog suda u Splitu od 08.lipnja 2020.godine, a kojim je rješenjem osporena tužiteljeva tražbina te u skladu sa propisanom odredbom članka 267.stavka 1. Stečajnog zakona, a u kojem se slučaju smatra da je osoba odustala od prava na vođenje parnice. Tužitelj je mogao istovremeno sa prijedlogom za nastavak postupka, a kojeg je predao ovom sudu 08.lipnja 2020.godine pokrenuti postupak radi utvrđenja postojanja osporene tražbine svojim podneskom. Međutim, isti je to uradio ne u roku od 8 dana od poziva Trgovačkog suda u Splitu da pokrene postupak za utvrđivanje postojanja osporene tražbine temeljem rješenja tog suda od 08.lipnja 2020.godine već je to uradio dvije godine od donošenja rješenja Trgovačkog suda u Splitu 1.St-156/2012-50 koje je doneseno 08.lipnja 2020.godine, a kojim je rješenjem pozvan da pokrene parnicu radi utvrđenja postojanja osporene tražbine budući je tužbeni zahtjev upravljen na utvrđivanje osnovanom osporene tražbine postavio tek podneskom od 19.12.2022.godine, a koji podnesak je konačno uredio podneskom od 10.03.2023.godine. U navedenom smislu tužitelj je prekludiran vezano za postavljeni tužbeni zahtjev te je tužbu istog trebalo u navedenom smislu odbaciti temeljem članka 282. ZPP-a, a u vezi sa odredbom članka 267.stavka 1. Stečajnog zakona.
11. Imajući u vidu činjenicu da je tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbaciti radi prekluzije budući postupak za utvrđenje postojanja osporene tražbine nije pokrenut niti je tužbeni zahtjev postavljen u roku od 8 dana od dostave rješenja Trgovačkog suda u Splitu te sukladno odredbi članka 267.stavka 1. Stečajnog postupka, a po naputku stečajnog upravitelja iz rješenja Trgovačkog suda u Splitu od 08.lipnja 2020.godine već je takav zahtjev postavljen tek nakon dvije godine od citiranog rješenja spomenutog stečajnog upravitelja ovaj sud se nije ni upuštao u ocjenu utvrđivanja osnovanosti visine predmetnog tužbenog zahtjeva. U ovom postupku je već pravomoćno utvrđeno odlukom drugostupanjskog suda i Vrhovnog suda RH da nije bilo prenošenja ugovora o radu radnika D.T. d.d. na D. d.d pa tako ni tužiteljevog ugovora o radu. Iz popisa osiguranika prijavljenih kod D. d.d. (list 179 spisa) jasno proizlazi da je dio radnika D. – T. d.d. bio prijavljen u radni odnos kod D. d.d. na određeno vrijeme te je većini ti radnika radni odnos kod D. d.d. započeo 08.11. 2004. ili 09. 11.2004.godine a istekao do zaključenja stečajnog postupka nad D.-T. d.d., a koji stečajni postupak je zaključen
09.06.2005.godine rješenjem Trgovačkog suda u Splitu XIV St-132/03. Da nije nastupila prekluzija u predmetnoj pravnoj stvari moglo bi se smatrati da je tuženik u potpunosti dokazao činjenicu da prema tužitelju nije moglo biti diskriminacije zbog tužiteljeve sindikalne aktivnosti te da su navedeni radnici bili kratko vrijeme prijavljeni kao osiguranici kod D. d.d. na određeno vrijeme , ali su njihovi ugovori o radu istekli kratko vrijeme od otkaza ugovora o radu tužitelju, a većini radnika su navedeni ugovori istekli sa danom zaključenja stečajnog postupka nad D. T. d.d. Navedeni popisi radnika koji su prijavljeni kod D. d.d. u razdoblju od 01.01.2003.godine do 31.12.2005. ne predstavljaju dokaz o tome da je citiranim ugovorima o radu na određeno vrijeme tuženik preuzimao radnike D.-T.
budući je u predmetnom postupku drugostupanjska odluka presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH broj Revr-616/13-2 od 20.ožujka 2018.godine potvrđena u dijelu kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev koji glasi da se utvrđuje da je ugovor o radu sklopljen 01.veljače 2003. godine između tužitelja A. G. i D. T.
d.d. prenesen na tuženika D. d.d. S. uz obrazloženje da nije došlo do promjene poslodavca statusnom promjenom ili pravnim poslom budući su se statusne promjene zbile prilikom pretvorbe 1993-1994 godine te da nisu ispunjene pretpostavke iz Zakona o radu koje moraju biti ispunjene da bi došlo do prenošenja ugovora o radu na novog poslodavca. Da nije nastupila prekluzija u predmetnoj pravnoj stvari iz iskaza svih saslušanih svjedoka u ovom postupku mogao bi se izvesti zaključak da tužitelj nije ni u ijednom trenutku tražio zaposlenje kod D. d.d. pa isti kao sindikalni povjerenik nije zbog toga ni mogao biti stavljen u nepovoljni položaj prema drugim radnicima prilikom zapošljavanja, a posebice ne proizlazi da je tužitelj imajući u vidu ono što je propisano odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14) bio diskriminiran bilo izravnom ili neizravnom diskriminacijom uzimajući u obzir i kriterije vezano za zapošljavanje budući ni iz iskaza saslušanih svjedoka u ovom postupku ni iz pregledanih isprava ne proizlazi da se tužitelj javljao tuženiku s ciljem zapošljavanja kod istog, a nakon što mu je otkazan ugovor o radu kod D.T. dd. zbog otvaranja stečaja nad D.T.
d.d. pa se ne može smatrati da je samim činom zaključivanja ugovora o radu od strane D. d.d. sa pojedinim radnicima na određeno vrijeme a koji su svojom slobodnom voljom sklapali ugovore o radu na određeno vrijeme sa D. d.d., a koji su ugovori o radu prestali važiti u međuvremenu zbog isteka istih tužitelj diskriminiran zbog činjenice da je bio sindikalni povjerenik i da ga tuženik nije htio zaposliti budući nema dokaza da je tužitelj tražio zaposlenje kod tuženika, a pravomoćno je utvrđeno da tuženik nije preuzimao ugovore o radu radnika D. T. pa tako ni tužiteljev ugovor o radu. Sva navedena utvrđenja su u konkretnom slučaju i pravno irelevantna za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari budući tužitelj nije u zakonskom roku iz članka 267.stavka 1. Stečajnog zakona pokrenuo predmetni postupak za utvrđivanje postojanja osporene tražbine.
12. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku temeljem odredbe članka 8. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokaza prema kojem pravilu je teret dokazivanja na tuženiku odbačena je tužba u predmetnoj pravnoj stvari zbog prekluzije, te je odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.
13. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu isti je dužan tuženiku naknaditi parnične troškove. U navedenom smislu tuženika kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 126/22) uračunavajući vrijednost boda od 15,00 Kuna pripadaju trošak zastupanja na ročištu od 04.12.2019.godine u iznosu od 995,42 Eur-a; zastupanja na ročištu od 04.veljače 2020.godine u iznosu od 248,86 Eur-a; zastupanja na ročištu od 15.ožujka 2023.godine u iznosu od 1.694,21 Eur-a; zastupanja na ročištu od 28. travnja 2023. godine u iznosu od 1.694,21 EUR-a; trošak sastava podneska od 13.01.2000. u iznosu od 995,42 Eur-a; trošak sastava podneska od 08.03.2023.godine u iznosu od 1.694,21 Eur-a, trošak sastava podneska od 23.03.2023.godine u iznosu od 1.694,21 Eur-a, a što ukupno iznosi 9.016,54 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 2.254,13 Eur-a ukupno iznosi 11.270,67 Eur-a/84.918,86 Kuna, a koji iznos je tužitelj dužan isplatiti tuženiku na ime troškova ovog parničnog postupka. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (68.962,60 Kuna : 7,53450 = 9.152,91 EUR-a).
U Splitu, 19. lipnja 2023.
S u d a c:
Eneja Stejskal Kanazir,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
