REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

Pn 583/17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja I. Š., OIB: … iz S., zastupanog

po pun. T. B., odvj. u S. protiv tuženika E. O. d.d.

Z., OIB…, zastupanog po pun. iz odvj.

društva G. i p. u Z., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 27. ožujka 2023 g. u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 19. lipnja 2023. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Dužan je tuženik E. o. d.d. Z., OIB: 2…, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju I. Š., OIB:…, iznos od 2.345,54

EUR/17.672,50 kn[1] sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja na iznos od:

-1.708,47 EUR/12.872,50 kn teče od 27. ožujka 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

-637,07 EUR/4.800,00 kn teče od 21. ožujka 2017. g. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, kojim je na dosuđeni iznos glavnice od 12.872,50 kn zatražena isplata zatezne kamate koja teče od 21. ožujka 2017. g. do 27. ožujka 2023. g., tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 1.957,06 EUR/14.745,48 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 27. ožujka 2023 g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Tužitelj je ustao je tužbom pred ovim sudom dana 30. studenog 2017. g. u kojoj je naveo da je dana 20. ožujka 2017. g. motocikl marke Yamaha, registarske oznake … u vlasništvu tužitelja oštećen u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran A.

N., vozač osobnog automobila marke BMW, registarske oznake … koje je

u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj … . Osim motocikla u nezgodi da je tužitelju oštećena i kaciga i odjeća. Tužitelj se obratio tuženiku prijavom štete-odštetnim zahtjevom te je tuženik na račun tužitelja isplatio iznos od 27.600,00 kn od kojeg iznosa se 1.000,00 kn odnosi na štetu na kacigi, a 26.600,00 kn na štetu na motociklu. Prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka P. V. da je vidljivo da je vrijednost motocikla u vrijeme štetnog događaja iznosila 51.535,38 kn, a tužitelj je iz S. naručio i nove dijelove u iznosu od 11.722,76 kn. Nadalje, da je prosječna cijena uništene kacige iz javnog oglasnika oko 5.000,00 kn. Na motociklu da su postavljeni A. auspusi (10.000,00 kn). Stoga da, pored nesporno isplaćenog iznosa, tužitelj potražuje daljnji iznos od 10.000,00 kn na ime štete na motociklu, 4.000,00 kn na ime štete na kacigi i 800,00 kn na ime štete na odjeći. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplatiti iznos od 14.600,00 kn s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženik je priznao da se dana 28. veljače 2017. g. dogodila prometna nezgoda u kojoj je tužitelj sudjelovao kao vozač motocikla. Vlasnik drugog vozila koje je sudjelovalo u nezgodi (registarske oznake … ) da je u trenutku

nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti pa je tuženik priznao pasivnu legitimaciju i osnovu odgovornosti za štetu. Nadalje, da je tužitelj pogrešno naveo da mu je prije podnošenje tužbe tuženik isplatio iznos od 27.600,00 kn od čega iznos od 26.600,00 kn na ime naknade štete na motociklu i 1.000,00 kn na ime naknade štete na kacigi jer je pored navedenog iznosa, koji je isplaćen 19. svibnja 2017. g., tuženik isplatio i daljnji iznos od 2.100,00 kn na ime naknade štete na motociklu i to dana 26. lipnja 2017. g., odnosno ukupno 29.700,00 kn. Tuženik se usprotivio visini tužbenog zahtjeva s osnove naknade imovinske štete kao previsoko postavljenoj i početku tijeka zateznih kamata.

Tužitelj je u podnesku od 28. veljače 2019. g. učinio nespornim da mu je tuženik isplatio i daljnji iznos od 2.100,00 kn pa je zatražio isplatu ukupnog iznosa od 12.700,00 kn s pripadajućim kamatama.

Tužbeni zahtjev konačno je uređen u podnesku od 5. siječnja 2021. g. te je tužitelj zatražio isplatu iznosa od 17.672,50 kn, od čega na ime štete na motociklu iznos od 12.872,50 kn, a na ime štete na stvarima (kaciga, motoristička jakna i hlače) iznos od 4.800,00 kn, sve s pripadajućim kamatama.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom zapisnika o očevidu od 20. ožujka 2017. g., prigovora tužitelja od 26. travnja 2017. g., nalaza i mišljenja sudskog vještaka P.

V. od 12. lipnja 2017. g. (koje je naručio tužitelj), podataka o usporednim motociklima i kaciga iz javnog oglasnika, podataka Carinske uprave s datumom obračuna 20. travnja i 15. svibnja 2015. g. i kopije predmeta Prometne policije S. broj 511-12-36-03-211/17. Sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja te vještačenjem po vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila N. K. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 10. prosinca 2020. g., pisanu dopunu od 20. svibnja 2022. g. i usmenu dopunu na ročištu od 27. ožujka 2023. g.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu imovinske štete do koje je došlo na motociklu u vlasništvu tužitelja, kacigi i odjeći tužitelja, a koja je posljedica prometne nezgode koja se dogodila u S. na kolniku …kod broja …, u kojoj je, osim motocikla u vlasništvu tužitelja, sudjelovalo i vozilo marke BMW kojim je upravljao vozač A. N. i koje je bilo osigurano policom osiguranja od autoodgovornosti kod tuženika, a koji je vozač u potpunost odgovoran za nastanak nezgode.

Treba navesti da je sud odlučio dopustiti preinaku tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 5. siječnja 2021. g. iako je ta preinaka izvršena nakon zaključenja prethodnog postupka. Prema odredbi čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Prema st. 2. ove odredbe iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Pun. tužitelja je u ovom podnesku navela da uređuje tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Treba navesti da je u sudskoj praksi izražen stav da u sporovima za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u trenutku zaključenja prethodnog postupka, po prirodi stvari (jer nije proveden dokaz medicinskim vještačenjem), tužitelj ne može istaknuti potpuno određen tužbeni zahtjev u pogledu visine štete, već je to moguće učiniti tek tijekom postupka i to u pravilu nakon provedenog medicinskog vještačenja jer u trenutku podnošenja tužbe kao i u trenutku zaključenja prethodnog postupka tužitelj ne može sa sigurnošću znati opseg i visinu štete, radi čega je na pripremnom ročištu u pravilu i predloženo provođenje medicinskog vještačenja u smislu odredbe čl. 250. ZPP-a. U protivnom provedeno vještačenje ne bi imalo smisla, jer, ako je sudu potrebno stručno znanje kako bi mogao utvrditi opseg i visinu štete (čl. 250. ZPP-a), isto to je potrebno i tužitelju da bi mogao sastaviti tužbeni zahtjev, sukladno rezultatima provedenog vještačenja. Stoga je zaključak da je dopuštena preinaka tužbe u parnicama radi naknade štete radi povrede prava osobnosti nakon provođenja dokaza medicinskim vještačenjima dopuštena, s kojim se stavom u cijelosti slaže ovaj sud, a što treba vrijediti i u slučaju utvrđenja visine imovinske štete od strane vještaka prometno- tehničke struke.

Iako u postupku osnov odgovornosti i pasivna legitimacija tuženika nisu bili sporni treba napomenuti da se radi o primjeni odredbe čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona, prema kojoj, ako je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.

Među strankama nije bilo sporno da je tuženik u postupku koji je prethodio podnošenju tužbe na ime štete na motociklu isplatio tužitelju ukupan iznos od 28.700,00 kn, a na ime štete na kacigi 1.000,00 kn.

Da li je na motociklu tužitelja nastupila veća šteta od isplaćene sud je ocjenjivao angažirajući vještaka za strojarstvo, promet i motorna vozila N. K. koji je u pisanom nalazu i mišljenju od 10. prosinca 2020. g. procijenio visinu štete navodeći da je oštećen motocikl marke Yamaha YZF R1, godine proizvodnje 2007., snage motora 132 kW, radnog volumena motora 998 m³, koji je do trenutka nezgode prešao 32.000 km. Nadalje, a obzirom na opseg i karakter oštećenja da popravak motocikla nije ekonomski opravdan, odnosno da je šteta na motociklu potpuna ili totalna. Novonabavnu vrijednost motocikla vještak je utvrdio koristeći se katalogom CVH: 102.294,84 kn. Nadalje je vještak ocijenio:

-da je motocikl do dana nezgode bio u eksploataciji 9 godina i 8 mjeseci i da ima vremensku amortizaciju od 77,4%,

-da je potrebno izvršiti i korekciju amortizacije jer je, s obzirom na godine eksploatacije predmetni motocikl trebao prijeći 48.333 km, a prešao je 32.000 km, pa je izvršio korekciju amortizacije za dodatnih 8,1% radi manjeg broja prijeđenih kilometara i ocijenio da je motocikl amortiziran 69,2% od svoje novonabavne vrijednosti,

-da je na motociklu ugrađena dodatna oprema u vidu dvaju ispušnih sustava ''A. '' u ukupnoj vrijednosti od 9.800,00 kn, kao i investicija obnove pogonskog motora u visini od 11.722,76 kn, pa da je, sukladno navedenim poboljšanjima i investicijskim ulaganjima u motocikl, potrebno izvršiti i dodatnu korekciju amortizacije, pa da je konačno motocikl amortiziran 49,2%,

-da, stoga, predmetni motocikl u trenutku nezgode ima vrijednost od 50,8% svoje novonabavne vrijednosti ili 51.965,70 kn,

-da je, s obzirom na oštećenja nastala u predmetnoj prometnoj nezgodi, vrijednost spašenih ostataka procijenio na 20% od vrijednosti vozila pred štetu odnosno na 10.393,14 kn,

-da je, konačno, na motociklu nastala totalna ili potpuna šteta u ukupnom iznosu od 41.572,50 kn.

U odnosu na pisani nalaz i mišljenje tuženik je u podnesku od 29. travnja 2021. g. iznio prigovore: da nije jasno na temelju čega je vještak utvrdio da je na vozilu tužitelja nastupila potpuna (totalna) šteta, da je korekcija amortizacije od čak 20% zbog isključivo dvije stavke dodatne opreme u potpunosti suprotna pravilima prometnog vještačenja i pravilima struke jer se radi dodatno ugrađene opreme vrijednost vozila može povećati najviše do 5%, da se utvrđenoj cijeni vozila ne može dodavati cjelokupna vrijednost investicijskog ulaganja i na taj način povećati ukupna vrijednost, nego samo ispravljena vrijednost koja se računa prema formuli F. R. i suradnika kao i da

je pogrešno i u premalom opsegu vještak cijenio vrijednost spašenih ostataka u iznosu od samo 20%, ne obrazlažući na koji je način izvršio tu procjenu.

Sud je, stoga, a u skladu s odredbom čl. 261. st. 2. ZPP-a odlučio provesti dokaz ponovnim saslušanjem vještaka koji je u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 20. svibnja 2022. g. naveo:

-da je oštećenja na predmetnom motociklu utvrdio uvidom u fotodokumentaciju s uviđaja iz koje je jasno vidljivo da je na predmetnom motociklu nastala potpuna li totalna šteta jer je motociklu u potpunosti uništen prednji ovjes, prednja maska, rezervoar goriva, šasija motora, PVC prednje obloge, ispušni sustav A. lijevi, hladnjak motora, upravljački mehanizam, prednji kotač, štipalica ''kumpluga'', bočne lijeve PVC obloge, instrument tabla, prednji reflektor i prednja signalizacija, donja PVC obloga itd.,

-da je za predmetni motocikl vidljivo da je na tržištu oglašena vrijednost bez dodatne opreme oko 59.900,00 kn, da je realno da oglašena vrijednost ne predstavlja i ostvarenu vrijednost prodajom, pa je izvršio korekciju vrijednosti, zbog čega je i dobio realnu tržišnu vrijednost motocikla u visini od 51.965,70 kn,

-da su korekcijske stope vremenske amortizacije vezane za investicijska ulaganja na predmetnom motociklu, a koje je u svom prigovoru spomenuo tuženik, napravljene prije 23 godine i da ne mogu svojom primjenom dati realnu tržišnu vrijednost predmetnog motocikla,

-da su spašeni ostaci također kategorija tržišne vrijednosti, a da je predmetni motocikl pretrpio znatna oštećenja što je vidljivo iz priložene fotodokumentacije odnosno da se jasno vidi da su ključni dijelovi motocikla, kao što su ovjes, šasija, dijelovi pogona, obloge i ispušni sustav, uništeni, pa da je realna njegova procjena vrijednosti ostataka motocikla od 20% od vrijednosti motocikla pred štetu ili izračunatih 10.393,14 kn. Kako je tuženik i nadalje ustrajao u prigovorima (vezano za korekcijske stope amortizacije), i to u podnesku od 18. siječnja 2023. g., sud je smatrao potrebnim razjasniti nalaz i mišljenje vještaka usmenom dopunom na ročištu od 27. ožujka 2023. g. Vještak je na ovom ročištu ponovio da se radi o totalnoj šteti radi čega je bilo potrebno odrediti stvarnu tržišnu vrijednost oštećenog motocikla u trenutku nastanka štete, a sve prema cijenama na tržištu u trenutku kada se provodi vještačenje. Potvrdio je da se zaista ponekad koriste amortizacijske stope iz knjige F. R. koja je stara 23 godine, ali da se isto tako tržišna vrijednost vozila u trenutku nastanak štetnog događaja može odrediti i analizom tržišta. Napomenuo je da je u posljednjih pet godina, a zbog poremećaja na tržištu rabljenih automobila, knjiga F. R. s formulama,

koje su se kroz proteklo vrijeme koristile prilikom obračuna visine štete, kao alat postala gotovo neupotrebljiva. Objasnio je da je to posebno vidljivo kada se vještačenja provodi s velikim vremenskim odmakom u odnosu na trenutak nastanka štete, a vozila koja su oštećena imaju veliku amortizacijsku stopu kao i konkretni motocikl koji je u trenutku nastanka štetnog događaja bio star 10 godina. Šteta da se dogodila 2017. g., a dopuna vještačenja je obavljena pet godina nakon toga odnosno 2022. g. Stoga, da bi se vidjela stvarna tržišna vrijednost motocikla u trenutku obavljanja dopune vještačenja, da je potrebno uzeti u obzir i vrijednost motocikla iz 2022. g. U dopuni vještačenja da je prihvaćena vrijednost predmetnog motocikla iz 2019. g., dakle da se radi o vrijednosti koja je tri godine starija, te ja na tu vrijednost rađena korekcija, a kada bi se uzela vrijednost iz 2022. g., kada je rađena dopuna, da bi, s obzirom na stanje tržišta vrijednost bila bitno veća. Stoga da je obračun totalne štete za predmetni motocikl realan i izvršen sukladno pravilima sruke, što u potpunosti prihvaća i ovaj sud. Što se tiče procjene vrijednosti spašenih ostataka vještak je ponovio da su spašeni ostatci kategorija tržišne vrijednosti, da postoji burza spašenih ostataka, što je tuženiku jako dobro poznato, i da se u konkretnom slučaju, a obzirom da se radi o motociklu koji nije tako često na tržištu, a gotovo je u cijelosti uništen, uz 20% spašenih ostataka dolazi do realne tržišne vrijednosti tog motocikla.

U odnosu na primjedbe tuženika ovaj sud je ocijenio da je vještak i u pisanoj i u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja na sve primjedbe odgovorio na stručan, razumljiv i obrazložen način, radi čega je sud prihvatio konačni obračun totalne štete na motociklu tužitelja u visini od 41.572,50 kn. Kako je tuženik u mirnom postupku prije podnošenja tužbe iz ovog osnova tužitelju isplatio iznos od ukupno 28.700,00 kn, proizlazi da je u obvezi isplatiti daljnji iznos od 12.872,50 kn, odnosno točno onaj iznos koji je tužitelj zatražio u konačno uređenom tužbenom zahtjevu i na koji je u izreci pod točkom I. ove presude trebalo obvezati tuženika na isplatu.

Na ovaj iznos tužitelj je zatražio i isplatu zatezne kamate koja teče od 21. ožujka 2017. g. do isplate.

Međutim, kada se dosuđuje naknada totalne štete procjena se vrši prema cijenama na dan presuđenja, te se dosuđuje zatezna kamata koja teče od presuđenja do isplate jer se radi o naknadi nenovčane materijalne štete koja nije nadoknađena, dakle, i bez obzira kada je došlo do štetnog događaja odnosno kad je vještak izvršio procjenu visine štete. To znači da je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate koja teče od 21. ožujka 2017. g. do 19. lipnja 2023. g. trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

Tužitelju je isplatu zatezne kamate trebalo dosuditi u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kako je navedeno u izreci.

Tužitelj je zatražio i naknadu imovinske štete radi uništene odjeće i kacige u visini od 4.800,00 kn.

Tužitelj je u tužbi i podnesku od 5. siječnja 2021. g. naveo da su mu u nezgodi oštećeni kaciga, motoristička jakna i hlače.

U svom je iskazu tužitelj naveo da mu je u prometnoj nezgodi radi koje se vodi postupak, osim štete na motociklu, nastala i šteta na kacigi i odjeći, da je imao kacigu marke A. koju je kupio kad i motor odnosno prije dvije godine, te je platio između 6.000,00 i 6.500,00 kn, s tim da to nije najskuplja kaciga na tržištu. Kaciga da je u nesreći ''nacikla'' jer je u sudaru odletio preko auta koji mu je prepriječio put i pao na cestu, pa je više nije htio koristiti. Što se tiče odjeće da je nosio "rebatinke" koje je kupio u dućanu J. & J. koje nisu bile skupe (oko 400,00 ili 500,00 kn). Nije se mogao sjetiti koliko su bile stare ali je naveo da godišnje kupi sigurno jedan par takve vrste odjeće. Na sebi da je imao i motorističku jaknu marke I. koju je dobio na poklon u vrijeme kad je kupio motor i koja je koštala oko 1.500,00 kn. Odjeća koju je nosio da je u nesreći izgrebena s desne strane (desna nogavica i desni rukav) radi čega da se više nije mogla nositi.

U prigovoru na prijedlog za sporazum o izvansudskoj nagodbi tužitelj je naveo da je kacigu koju je nosio u vrijeme nezgode kupio dvije godine prije i to u dućanu P. M. na G. i da je platio 5.900,00 kn. Ujedno da kaciga u udaru ne mora pretrpjeti vidljiva oštećenja ali da je preporuka da se nakon udarca više ne koristi.

Prilikom odlučivanja o visini štete radi uništene kacige i odjeće trebalo je primijeniti odredbu čl. 223. st. 1. ZPP-a, prema kojoj ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

Sud je prihvatio da je tužitelju u nezgodi uništena kaciga, hlače i motoristička jakna jer je nakon udarca motocikl zajedno s vozačem pao na kolnik, a prema podacima iz spisa koji je sudu dostavila Postaja prometne policije S.. Stoga je, uz ovlaštenje iz odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a, te uzimajući u obzir da je tužitelju u mirnom postupku iz ovog osnova tuženik isplatio iznos od 1.000,00 kn, ovaj sud odlučio da tužitelju preostali zatraženi iznos od 4.800,00 kn pripada u cijelosti. Provjerom na Internetu i iz podataka koje je uz tužbu dostavio tužitelj, naime, proizlazi da je cijena za novu I. motorističku jaknu minimalno 1.500,00 kn, a za kacigu 6.000,00 kn.

Na iznos glavnice od 4.800,00 kn tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od 21. ožujka 2017. g., odnosno od slijedećeg dana od dana nezgode. Prema ocjeni ovog suda tužitelju zatezna kamata pripada od dana kad su predmeti uništeni pa je zahtjev tužitelja u ovom dijelu u cijelosti osnovan. Sud je u skladu s već citiranom odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a odredio stopu zatezne kamate.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, jer tužitelj nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Stoga je tuženika trebalo obvezati nadoknaditi trošak kojem je bio izložen tužitelj u cijelosti.

Tužitelju je, tako, trebalo priznati trošak sastava zahtjeva u mirnom postupku, tužbe i podneska od 28. veljače 2019. g. i trošak zastupanja na ročištima od 28. listopada 2020. g. i 27. ožujka 2023. g. po 100 bodova (ukupno 500 bodova) i trošak sastava podneska od 5. siječnja 2021. g. i zastupanja na ročištima od 12. ožujka 2019. g., 10. svibnja i 11. listopada 2021. g. i 1. veljače 2023. g. po 25 bodova (ukupno 125 bodova).

Ukupan broj bodova od 625 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Tako dobivenom iznosu (9.375,00 kn) trebalo je dodati zatraženi PDV, zatraženu pristojbu tužbe (500,00 kn) i presude (526,73 kn) i trošak koji je plaćen za vještačenje (2.000,00 kn) i tako dobiti iznos od 14.745,48 kn, što predstavlja trošak kojem je bio izložen tužitelj u ovoj parnici i zbog čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude kao ni trošak sastava podnesaka od 26. travnja 2019. g., 12. srpnja 2021. g. i 25. listopada 2022. g. jer taj trošak, po ocjeni suda, nije bio potreban za vođenje parnice, a u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Tužitelj je zatražio i isplatu zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak, koja mu, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno.

Svi iznosi iz izreke presude izraženi su i u valuti EUR s fiksnim tečajem konverzije 7,53450, a u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) i Odluke Vlade RH o objavi uvođenja eura kao službene valute u RH iz Narodnih novina broj 85/22, prema kojima razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja traje do 31. prosinca 2023. g. Valuta EUR, a kao uvedeno službeno sredstvo plaćanja u RH od 1. siječnja 2023. g., navedena je prva u dvojnom iskazivanju.

U Splitu, 19. lipnja 2023. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).