1              Poslovni broj Kž-544/2023-8

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-544/2023-8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Marija Kovača i Azre Salitrežić, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Rupert, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. Đ., OIB: ...., zbog kaznenih djela iz čl. 224. st. 4. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03-pročišćeni tekst, 115/06 – dalje u tekstu ZKP/97) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-1578/22-18 od 27. rujna 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o  i  r i j e š i o    j e

 

             

              I. Djelomično se prihvaća žalba opt. I. Đ., ukida se pobijana presuda u odnosu na kaznena djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 za koja je optuženi proglašen krivim i opisana pod točkom 1. i 4. izreke pobijane presude kao i u odnosu na kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ/11 za koje je optuženi proglašen krivim i koje je opisano pod točkom 6. izreke pobijane presude te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem.

 

              II. Uslijed odluke pod I. i prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika te djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. I. Đ. preinačuje se pobijana presuda u odluci o pravnoj oznaci djela i u odluci o kazni i izriče da je opt. I. Đ. djelima opisanim pod toč. 2. i 3. izreke pobijane presude počinio jedno produljeno kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 u vezi s čl. 61. KZ/97 za koje mu se temeljem čl. 224. st. 4. KZ/97 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 5 (pet) mjeseci te mu se za svako od kaznenih djela krivotvorenja iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97 opisanim pod točkama 1. i 2. izreke pobijane presude utvrđuje kazna zatvora u trajanju od po 10 (deset) mjeseci, dok se prihvaća po prvostupanjskom sudu kao pravilno utvrđena temeljem čl. 236. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci za citirano kazneno djelo prijevare opisano pod točkom 5. izreke pobijane presude pa se opt. I. Đ. za navedena kaznena djela temeljem citiranih zakonskih propisa a uz primjenu čl. 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 9 (devet) mjeseci.

 

              III. Žalba optuženika u preostalom dijelu odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a u neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-1578/22-18 od 27. rujna 2023., proglašen je krivim opt. I. Đ., zbog kaznenih djela pod točkama 1. i 2. kaznena djela protiv imovine - prijevarom - opisano u čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97, te kaznena djela protiv vjerodostojnosti isprave - krivotvorenjem isprave - opisanim u čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97, a kažnjivim po čl. 311. st. 2. KZ/97, u svezi čl. 61. KZ-a, djelima pod točkama 3. i 4. kaznena djela protiv imovine - prijevarom - opisano u čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97, te pod točkama 5. i 6. kaznena djela protiv imovine - prijevarom - opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. KZ/11, te opt. I. Đ. temeljem čl. 224. st. 4. KZ/97 za kazneno djelo opisano pod točkom 1. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci; za kazneno djelo pod točkom 1. temeljem čl. 311. st. 2. KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci; za kazneno djelo pod točkom 2. temeljem čl. 224. st. 4. KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci; za kazneno djelo pod točkom 2. temeljem čl. 311. st. 2. KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci; za kazneno djelo opisano pod točkom 3. temeljem čl. 224. st. 4. KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine; za kazneno djelo pod točkom 4. temeljem čl. 224. st. 4. KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine; za kazneno djelo pod točkom 5. temeljem čl. 236. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci; za kazneno djelo pod točkom 6. temeljem čl. 236. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci pa je opt. I. Đ. temeljem čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 11 (jedanaest) mjeseci.

 

1.1. Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22  – dalje u tekstu ZKP/08-22) opt. I. Đ. je na ime imovinsko pravnog zahtjeva obvezan oštećenom I. L. iz K., A. G. M. 14b, isplatiti iznos od 55.700,00 eura/419.671,65 kuna oštećenom M. M. iz L., B. ..., isplatiti iznos od 159.000,00 eura/1.197.985,50 kuna oštećenom D. G. iz Z., P. ..., isplatiti iznos od 35.000,00 eura/263.707,05 kuna, oštećenom J. I. iz Z., Z. ..., isplatiti iznos od 21.450,00 eura/161.615,02 kune, oštećenoj T. M. iz R., P. V. ..., isplatiti iznos od 5.150,00 eura/38.802,67 kuna, i oštećenoj B. F. iz J., I. ..., isplatiti iznos od 4.500,00 eura/33.905,25 kuna.

             

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. i 6. ZKP-a opt. I. Đ. oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti. 

 

2. Žalbe protiv navedene presude podnijeli su državni odvjetnik te opt. I. Đ. i to osobno kao i putem branitelja T. G., odvjetnika iz Z.

 

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, smatrajući da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri optuženiku cijenio činjenicu da je višekratno osuđivana osoba i to konkretno 8 puta za istovrsna i druga kaznena djela kojim presudama su mu izricane uvjetne osude i bezuvjetne kazne zatvora koje na njega nisu pozitivno djelovale odnosno da je prvostupanjski sud podcijenio otegotnu okolnost dosadašnje osuđivanosti optuženika s prijedlogom da se optuženik osudi na zatvorsku kaznu u dužem trajanju.  

 

2.1.1.  Optuženik se u svojoj osobnoj žalbi, fokusirajući se isključivo na kaznena djela iz čl. 224. st. 4.  KZ/97 i čl. 236. st. 1. KZ/11 opisane pod toč. 1. do 6. izreke, žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 te čl. 468. st. 2. ZKP/08-22 ne konkretizirajući ih odnosno ne navodeći u čemu se sastoje navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, dok što se tiče sadržaja žalbe koji bi se u nekim dijelovima mogao i podvesti pod bitne povrede odredaba kaznenog postupka, za zaključiti je da se žalitelj u stvari i u odnosu na navedene dijelove žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojega se i inače žali, opširno elaborirajući provedene dokaze, dajući svoju ocjenu istih odnosno u stvari tražeći preocjenu dokaza, posebno upirući na nalaz i mišljenje grafološkog vještaka M. K. iz kojeg proizlazi da su potpisnici svih spornih izjava oštećenici naznačeni pod toč. 1. i 6. pobijane presude, a zatim se žali i zbog odluke o kazni i odluke o imovinsko-pravnim zahtjevima, a koje žalbene osnove također ne obrazlaže, s prijedlogom da ga se oslobodi optužbe odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred novim sudskim vijećem.

 

2.1.2. U žalbi podnesenoj putem branitelja optuženik se žali  zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 koju vidi u nejasnoći izreke jer je prvostupanjski sud vezano za kaznena djela opisana pod toč. 1. i 2. izreke optuženika podveo pod čl. 331. st. 1. i. 2. KZ/97 a što je kazneno djelo nasilničkog ponašanja, dok se u obrazloženju presude prvostupanjski sud poziva na istovjetnu odredbu, pa da se zbog toga pobijana presuda ne može ispitati. Zatim se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08-22, koju vidi u povredi od strane prvostupanjskog suda odredbe čl. 435. st. 2. ZKP/08-22 jer je prvostupanjski sud propustio izvesti dokaz čitanjem i reprodukcijom prvog ispitivanja optuženika pred općinskim državnim odvjetnikom, a isto je važno i od utjecaja na predmetni postupak, kao i da je prvostupanjski sud pročitao iskaze svjedoka bez suglasnosti obrane. Zatim se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08-22, jer se osuđujuća presuda temelji na nezakonitim dokazima iz čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08-22, smatrajući da dokazne radnje ispitivanja svjedoka nisu provedene na propisan način jer svjedoci G. D., I. J., M. M., B. F., T. M., N. P., H. F. i D. N. nisu upozoreni na propisan način, ponavljajući istovjetne žalbene razloge vezano za navedene svjedoke, kao i u žalbi od 17. svibnja 2022. podnesenoj na presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. 34. K-738/2020-46, od 14. ožujka 2022. a objavljene 17. ožujka 2022.  Zatim se žali zbog povrede kaznenog zakona, smatrajući da je za kaznena djela opisana pod toč. 1., 2. i 3. izreke nastupila zastara kaznenog progona i to relativna zastara, opširno ponavljajući žalbene razloge koje je također naveo u žalbama od 15. siječnja 2020. i 17. svibnja 2022. podnesene protiv presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. 21. Ko-1222/2014 od 8. svibnja 2019. a objavljene 14. svibnja 2019. i br. 34. K-738/2020-46 od 14. ožujka 2022., a obavljene 17. ožujka 2022., a također povredu Kaznenog zakona vidi i u tome što je sud optuženika proglasio krivim za 6 pojedinačnih kaznenih djela prijevare počinjenih u stjecaju, a da bi se u konkretnom slučaju radilo o jednom produljenom kaznenom djelu prijevare, te je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu čl. 61. KZ/97 s obzirom na postupanje optuženika koje karakterizira vremenski i prostorni kontinuitet i jedinstvo namjere sa istovjetnim kontinuiranim modusom postupanja.  Optuženik se nadalje, po branitelju, žali i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koje vidi u pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda da je nesporno utvrđeno da bi optuženik počinio kaznena djela na način kako mu se to stavlja na teret a s obzirom da su iskazi svjedoka nekoegzistentni  i suprotni rezultatima grafološkog vještačenja u odnosu na izjave na koje se optuženik poziva u obrani i iz kojih proizlazi da je oštećenicima vratio inkriminirane iznose, jer da iz nalaza i mišljenja grafološkog vještaka M. K. proizlazi odnosno da je utvrđeno kao vrlo vjerojatno da su izjava I. L. od 11. lipnja 2011. i izjava B. F. potpisane od strane istih  nakon što je prethodno ispisan sadržaja izjava, kao i da su navedeni potpisi napisani svojeručno od strane I. L. i B. F., dok također iz nalaza i mišljenja istog vještaka proizlazi odnosno da je utvrđeno i da su izjave, na koje se optuženik poziva u obrani, nesporno potpisane od strane ošt. M. M., I. J. i T. M., dok u slučaju ošt. G. D. nije moguće utvrditi tko je skriptor zbog nekvalitete dostavljenih nespornih rukopisa, detaljno analizirajući u čemu se sastoji nekoegzistentnost svakog pojedinog oštećenika kao svjedoka i u čemu su iskazi svjedoka suprotni nalazu i mišljenju vještaka tražeći u stvari preocjenu navedenih dokaza dok se također žali i zbog odluke o kazni i imovinsko-pravnim zahtjevima smatrajući ih posljedičnim povredama nastalim zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

2.1.3. Kako se osobna žalba optuženika i žalba optuženika podnesena putem branitelja međusobno nadopunjuju, iste će biti razmatrane kao jedna žalba.

 

3. Županijsko državnog odvjetništvo je svojim podneskom br. KŽ-DO-483/2023 od 1. prosinca 2023. vratilo spis s razgledavanja.

 

4. Na zahtjev istaknut u žalbi optuženika o sjednici vijeća izviješteni su optuženik i njegov branitelj T. G., odvjetnik u OD G., H., Ž. iz Z., a na koju sjednicu vijeća je pristupio zamjenik ŽDO u Osijeku Z. K., kao i A. J., odvjetnik iz O. kao zamjenik branitelja optuženika, dok na sjednicu vijeća nije pristupio uredno izviješteni opt. I. Đ. čija je prisutnost trebala biti osigurana putem audio-video veze sa Kaznionicom u Lepoglavi, a koji je podneskom od 15. siječnja 2024. izvijestio ovaj sud da ne želi prisustvovati sjednici vijeća pa je sjednica vijeća temeljem čl. 475. st. 4. ZKP/08-22 održana u njegovoj odsutnosti i na kojoj sjednici su zamjenik branitelja optuženika i zamjenik ŽDO iznijeli žalbe, dok je predsjednik vijeća iznio osobnu žalbu optuženika.

 

 

5. Žalba državnog odvjetnika je (u odnosu na neukinuti dio presude) osnovana, dok je žalba optuženika djelomično osnovana.

 

6. Nije u pravu žalitelj kada pobija ožalbenu presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog povreda Kaznenog zakona u odnosu na prigovor nastupa relativne zastare i dijelom u odnosu na produljeno kazneno djelo iz razloga navedenih u žalbi. Također nije u pravu žalitelj niti kada pobija ožalbenu presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kaznena djela iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97 a u vezi s čl. 61. KZ/97 opisana pod točkama 1. i 2. izreke pobijane presude te u odnosu na radnje iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 opisane pod točkama 2. i 3. izreke pobijane presude, kao niti u odnosu na kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ/11 opisano pod točkom 5. izreke pobijane presude.

 

6.1. Suprotno navodima žalbe optuženika u odnosu na pomenuta kaznena djela naznačena pod 6. ove odluke prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio kazneni zakon pravilno zaključivši da se u radnjama opt. I. Đ. stječu bitni elementi i to subjektivni i objektivni dva produljena kazna djela iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97 a u vezi čl. 61. KZ/97 opisana pod točkom 1. i 2.  izreke pobijane presude kao i jednog zasebnog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11 opisano pod točkom 5. izreke pobijane presude, dok je u odnosu na  opisane radnje pod točkama 2. i 3. izreke pobijane presude pravilno zaključio da obje te radnje imaju obilježja kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 te ga je za ta kaznena djela pravilno i proglasio krivim, no u odnosu na potonje radnje pogrešno ih je pravno kvalificirao kao dva kaznena djela počinjena u stjecaju (a o čemu će biti govora u daljnjem tijeku ove odluke).

 

6.2. Za svoju odluku u odnosu na pomenuta kaznena djela navedena pod 6. i 6.1. ove odluke prvostupanjski sud je dao valjane, logične, uvjerljive i dostatne razloge koje u potpunosti prihvaća ovaj sud kao drugostupanjski.

 

U odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka

 

6.3. Nije u pravu žalitelj kad smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 iz razloga navedenih u žalbi jer se u konkretnoj situaciji radi u očitoj omašci u pisanju (napisan je čl. 331. umjesto čl. 311.) budući je iz drugih dijelova presude (činjenični opis, pravni opis i obrazloženje) očito vidljivo da se radi o kaznenom djelu iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97, a ne o kaznenom djelu iz čl. 331. st. 1. i 2. KZ/97, pa se suprotno navodima žalbe pobijana presuda može ispitati time da će ukazanu omašku u pisanju prvostupanjski sud ispraviti donošenjem rješenja o ispravku presude sukladno čl. 462. ZKP/08-22.

 

6.3.1. Također nije u pravu žalitelj kad smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08-22 iz razloga navedenih u žalbi odnosno da su pročitani iskazi svjedoka nezakoniti dokazi iz čl. 10. st. 2. ZKP/08-22 čime žalitelj u cijelosti što se tiče ovog žalbenog osnova i razloga ponovio istovjetne žalbene razloge i osnov iz njegove ranije žalbe od 17. svibnja 2022. podnesenoj na presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu 34. K-738/2020-46 od 14. ožujka 2022. a objavljene 17. ožujka 2022., a o čemu je ovaj sud kao drugostupanjski odlučio i odgovorio u svome rješenju broj Kž-307/2022-8 od 28. listopada 2022. i to pod točkama 5.1. i 5.1.1., pa se žalitelj zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje na obrazloženje citiranog rješenja.

 

6.3.2. Isto tako nije u pravu žalitelj kada smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08-22 iz razloga navedenih u žalbi jer je suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud izveo dokaz čitanjem zapisnika i pregledom snimke prvog ispitivanja opt. I. Đ. pred Općinskim državnim odvjetništvom od 19. veljače 2014., a što proizlazi iz zapisnika o raspravi od 27. rujna 2023. gdje je to konstatirano time da optuženik, a niti njegov branitelj na pomenuti zapisnik nisu imali primjedbi, a što se tiče navoda da je prvostupanjski sud pročitao iskaze svjedoka bez suglasnosti obrane, dakle što je po mišljenju žalitelja povrijedio odredbu čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08-22 što je moglo utjecati na presudu ponovno se napominje da prvostupanjski sud za čitanje iskaza navedenih svjedoka nije trebao suglasnost niti jedne od stranaka jer mu ovlast za čitanje iskaza svjedoka daje odredba čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP/08-22, a koju je prvostupanjski sud pravilno i primijenio, time da je i ovaj žalbeni razlog ponovljen iz ranije žalbe žalitelja od 17. ožujka 2022. na koju je ovaj sud kao drugostupanjski odgovorio u svojem rješenju Kž-307/2022-8 od 28. listopada 2022. pod točkom 5.2. i 5.2.1. navedene odluke pa se žalitelj isto zbog nepotrebnog opširnije ponavljanja upućuje na obrazloženje citiranog rješenja.

 

6.4. Sveukupno prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj žalitelj (optuženik) žalbom neosnovano ukazuje.

 

U odnosu na povrede Kaznenog zakona

 

7. Također nije u pravu žalitelj kada pobija ožalbenu presudu zbog povrede kaznenog zakona koju vidi u tome da je za kazneno djelo iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 i za kazneno djelo iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97 opisana pod točkom 1. izreke pobijane presude te za kazneno djelo iz čl. 224. st 1. i 4. KZ/97 i za kazneno djelo iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97 opisana pod točkom 2. izreke  pobijane presude kao i za kazneno djelo iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 opisano pod točkom 3. izreke pobijane presude nastupila relativna zastara.

 

7.1. Naime, ovaj žalbeni osnov i žalbene razloge žalitelj je isticao i u svojim ranijim žalbama i to onoj od 15. siječnja 2020. podnesenoj Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. 21. Ko-1222/2014 od 8. svibnja 2019., a objavljenoj 14. svibnja 2019. koje je ponovio i u svojoj žalbi od 17. ožujka 2022. koju je podnio protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu 34. K-738/2020-16 od 14. ožujka 2022., a objavljenoj 17. ožujka 2022. na koji žalbeni osnov i razloge je ovaj sud kao drugostupanjski odgovorio u oba svoja rješenja br. Kž-70/2020-10 od 3. travnja 2020. i Kž-307/2022-8 od 28. listopada 2022. te je o prigovoru zastare posebno opširno rečeno u prvom ukidnom rješenju broj Kž-70/2020-10 od 3. travnja 2020. i to na str. 7. posljednji odlomak citiranog rješenja, pa se žalitelj ponovo zbog nepotrebnog ponavljanja također upućuje na gore dva pomenuta rješenja, a posebice na zadnji odlomak na str. 7 prvoga rješenja, time što se žalitelju još napominje a budući je u konkretnom slučaju primjenjiva i primijenjena odredba čl. 86. KZ/11, a time i odredba čl. 81. st. 3. KZ/11 gdje se zastarni rok produljuje za dvije godine.

 

 

7.1.1. Isto tako nije u pravu žalitelj kada smatra da je prvostupanjski sud povrijedio Kazneni zakon time što cjelokupnu aktivnost optuženika nije pravno kvalificirao kao jedno produljeno kazneno djelo prijevare jer je suprotno tome prvostupanjski sud pravilno primijenio Kazneni zakon i okvalificirao radnje optuženika u odnosu na krivotvorenje kao dva zasebna produžena kaznena djela krivotvorenja iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97, a u vezi čl. 61. KZ/97, počinjena u stjecaju (kako je i optuženo) jer je u odnosu na citirano kazneno djelo opisano pod točkom 1. izreke presude velika većina radnji počinjena u prosincu 2007., dok je većina radnji citiranog kaznenog djela opisanog pod toč. 2. izreke počinjena u mjesecu ožujku i srpnju 2007., dakle vremenska razlika je više mjeseci pa se po mišljenju ovoga vijeća ne bi moglo raditi o vremenskom kontinuitetu koji bi ukazivao na primjenu konstrukcije jednog produljenog kaznenog djela. Također što se tiče kaznenih djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 odnosno kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11 opisanih pod točkama 2. i 3. izreke, odnosno 5. izreke za ukazati je žalitelju da je kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ/11 počinjeno u periodu od ožujka 2012. do lipnja 2012. pa se i u toj konkretnoj situaciji ni u kom slučaju ne može raditi o vremenskom kontinuitetu sa radnjama opisanim pod točkama 2. i 3. izreke pobijane presude, a koje su počinjene znatno ranije tj. u periodu od ožujka 2007. do listopada 2009., tako da je prvostupanjski sud pravilno označio kazneno djelo pod točkom 5. izreke kao samostalno kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ/11.

 

7.2. Ali u pravu je žalitelj kada pobija ožalbenu presudu iz ovog žalbenog osnova u odnosu na kaznena djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 opisana pod točkama 2. i 3. izreke pobijane presude. Naime, radnja izvršenja kaznenog djela opisanog pod točkom 3. izreke datira od ožujka 2007. pa do neutvrđenog dana tijekom druge polovice 2007. dakle teče paralelno u 2007. sa radnjom kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 opisanog pod točkom 2. izreke, a imajući u vidu da se oba slučaja radi o gradskim stanovima (time da se u odnosu na radnju opisanu pod točkom 2. izreke dodatno radi i o apartmanima u N. u I.) i kako iz iskaza žrtvi/ošt. M. i D. proizlazi da je ošt. M. povezao ošt. D. sa optuženikom, kao i da je optuženik prema obojici oštećenika postupao identično predstavljajući se kao osoba ovlaštena za prodaju gradskih stanova, a što sve ukazuje na jedinstvo namjere, modus postupanja i prostorno vremenski kontinuitet i što sve čini jednu jedinstvenu cjelinu čime su se stekli svi uvjeti da se radnje optuženika opisane pod točkama 2. i 3. izreke pravno okvalificiraju kao jedno produljeno kazneno djelo iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 u vezi s čl. 61. KZ/97, pa kako je prvostupanjski sud optuženika u konkretnom slučaju proglasio krivim za dva kaznena djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 počinjena u stjecaju time je povrijedio Kazneni zakon na štetu optuženika kako se u ovom dijelu osnovano ukazuje žalbom.

 

U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje

 

8. Što se tiče kaznenih djela iz  čl. 311. st. 1.i 2. KZ/97 opisanih pod točkama 1. i 2. izreke pobijane presude pravilno je prvostupanjski sud, nasuprot obrani optuženika, prihvatio iskaze žrtvi/ošt. I. L. i M. M. iz kojih proizlazi (u odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 1. izreke) da je I. L. potpisao kupoprodajne ugovore za četiri apartmana u kojima je kao prodavatelj bila navedena tvrtka "G." d.d. iz S. zastupana po V. M. koje je ugovore optuženik išao ovjeriti u javnobilježnički ured te mu je nakon petnaestak minuta te ugovore predao, kao i da mu je on (L.) u više navrata predavao novce za kupoprodaju apartmana povodom čega mu je optuženik predao zapisnike o deponiranju novca kod javnog bilježnika odnosno da je M. Milan za stan u A. ... u Z. opt. I. Đ. platio 15.000,00 eura na ime kapare i odvjetničkih troškova i da su idući dan tj. 12. ožujka 2007. otišli kod javnog bilježnika gdje je optuženik potpisao priznanicu u kojoj se navodi da je od M. primio iznos od 15.000,00 eura, kao i da mu je optuženik ponudio još dva stana za koja mu je 27. ožujka 2007. ošt. M. predao iznos od 30.000,00 eura te potom iznos od 15.000,00 eura za što mu je optuženik dao priznanice ovjerene kod javnog bilježnika, kao i da mu je optuženik ponudio još jedan posao kupoprodaje tri apartmana u N. vezano za tvrtku "G." iz S. i za što mu je ošt. M. u tri navrata predao još ukupno 72.000,00 eura, time da je jedna kupoprodaja bila na ime njegove supruge S., a da je za sve to dobio potvrde ovjerene kod javnog bilježnika i kao i kod javnog bilježnika ovjerene ugovore o kupoprodaji.

 

8.1. Naime, prvostupanjski sud je također pravilno prihvatio iskaze pomenutih žrtava/ošt. u ovom dijelu kao uvjerljive i logične jer su isti i u skladu s materijalnim dokazima i to u odnosu na kazneno djelo iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97 opisano pod točkom 1. izreke pobijane presude tj. iskaz žrtve/ošt. I. L. je u skladu sa četiri ugovora o kupoprodaji (sva 4 od 18.12.2007.) nekretnina u N. na adresi V. I. K. br. ... odnosno stanova označenih šiframa C-12/1, C-11/1, C-23/1 i C-24/1, a sklopljeni između prodavatelja tj. tvrtke "G." d.d. iz S. zastupane po V. M. i kupca I. L. i na kojima su pod brojevima OV-18934/07, OV-18935/07, OV-18936/07 te OV-18937/07 ovjereni potpisi S. N. i V. M. time da iz dopisa javnog bilježnika I. D. od 30. travnja 2016. proizlazi da ona pod brojevima OV-18934/07, OV-18935/07, OV-18936/07 i OV-18937/07 nije na pomenutim ugovorima o kupoprodaji nekretnina ovjerila potpise S. N. i V. M. već da je pod tim brojevima izvršena ovjera potpisa drugih osoba i to 20. rujna 2007. u odnosu na sve navedene brojeve, dok je također iskaz žrtve/ošt. I. L. u skladu s zapisnicima o deponiranju novca i to od 20. prosinca 2007. pod br. OV-13273/07, zatim sa zapisnikom od istog datuma označen posl. br. OV-13274/07, kao i zapisnikom od 18. ožujka 2008. označen posl. br. OV-3672/08 te zapisnikom od 1. travnja 2008. označen posl. br. OV-4026/08 iz kojih svih zapisnika proizlazi da je S. N. u ime žrtve/ošt. I. L. kod imenovane javne bilježnice položio ukupan iznos od 48.000,00 eura na ime prodaje četiri apartmana u N., U. V. K. br. ... sa šiframa stanova C-11/1, C-12/1, C-23/1 i C-24/1, dok iz gore navedenog dopisa javnog bilježnika I. D. od 30. travnja 2013. proizlazi da osobe S. N. i V. M. tijekom 2007. i 2008.  u njenom uredu nisu izvršili ovjeru niti jednog dokumenta.

 

8.1.2.  U odnosu na kazneno djelo iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97 (opisano pod točkom 2. izreke) iskaz žrtve/ošt. M. M. u skladu je sa izjavom od 12. ožujka 2007. u kojoj je navedeno da je opt. I. Đ. od žrtve/ošt. M. M. primio 15.000,00 eura kao kaparu za kupnju nekretnine, a na poleđini koje izjave se nalazi javnobilježnički žig ovjere potpisa od strane javnog bilježnika I. D. OV-3248/07 i iz koje proizlazi da je optuženik potpisnik navedene izjave, a zatim sa izjavom od 10. srpnja 2007. u kojoj je navedeno da je opt. I. Đ. od žrtve/ošt. M. M. primio 36.000,00 eura na ime kapare za kupnju nekretnine na poleđini koje izjave se nalazi žig ovjere potpisa od javnog bilježnika J. Z. OV-7026/07 iz koje proizlazi da je optuženik potpisnik navedene izjave, dok suprotno tome iz dopisa javnog bilježnika I. D. od 30. travnja 2013. proizlazi da ona nije ovjerila potpis optuženika na izjavi OV-3248/07 i da se pod tim brojem vodi sasvim drugi dokument, dok iz dopisa javnog bilježnika J. Z. od 2. svibnja 2013. da je dokument pod brojem OV-7026/07 bio na redu 5. travnja 2007. i da se radi o drugim strankama. Zatim je izjava ošt. M. u skladu sa ugovorima o kupoprodaji nekretnina i to tri ugovora od 11. srpnja 2007. na kojima se na poleđini nalaze javnobilježnički žigovi ovjere potpisa javnobilježničkog ureda J. Z. pod br. OV-7039/07, OV-7038/07 i OV-7037/07 iz kojih bi proizlazilo da je optuženik potpisao navedene ugovore u ime S. M. i M. M. odnosno ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 10. travnja 2008. na poleđini kojega se nalazi javnobilježnički žig ovjere potpisa javnobilježničkog ureda I. D. pod br. OV-3476/08, iz kojih proizlazi da su navedeni ugovori u ime prodavatelja tvrtke "G." d.d. potpisali S. N. i V. M. dok iz dopisa javnog bilježnika J. Z. proizlazi da su dokumenti pod br. OV-7039/07, OV-7038/07 i OV-7037/07 bili na redu 5. travnja 2007. i da se u sva tri slučaja radi o drugim strankama, odnosno dok iz dopisa javnog bilježnika I. D. također proizlazi da pod posl. br. OV-3476/08 nije ovjerila potpise S. N. i V. M. Napose iskaz žrtve/ošt. M. M. potvrđuju zapisnici o deponiranju novca kod javnog bilježnika i to dva zapisnika od 10. travnja 2008. iz kojih bi proizlazilo da je S. N. položio iznose od po 12.000,00 eura kod javne bilježnice I. D. na ime kupnje nekretnina od strane M. M. i A. M. na poleđini kojih zapisnika se nalaze javnobilježnički žigovi javnobilježničkog ureda I. D. pod br. OV-3475/08 i OV-3477/08 iz kojih bi proizlazilo da je navedene zapisnike o predaji novca potpisao S. N., kao i zapisnika od 11. srpnja 2007. iz kojega bi proizlazio da je opt. Đ. položio 12.000,00 eura kod javnog bilježnika J. Z. na ime kupnje apartmana od strane S. M. na poleđini kojeg zapisnika se nalazi javnobilježnički žig J. Z. OV-7035/07 iz kojega bi proizlazilo da je navedeni zapisnik o deponiranju novca potpisao opt. I. Đ., dok suprotno tome iz dopisa javnog bilježnika I. D. od 30. travnja 2013. proizlazi da pod posl. br. OV-3475/08 i OV-3477/08 nije ovjerila potpise S. N., kao i da S. N. i V. M. nisu 2008. ovjerili niti jedan dokument u njenom uredu, dok iz  dopisa javnog bilježnika J. Z. od 2. svibnja 2013. proizlazi da je predmet OV-7035/07 bio na redu 5. travnja 2007. i da su pod tim brojem navedene druge stranke, a to sve opravdava zaključak prvostupanjskog suda u pogledu krivnje optuženika za ova kaznena djela.

 

8.2. Što se tiče kaznenih djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 opisanih pod točkama 2. i 3. izreke pobijane presude, i kaznenih djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11 opisano pod točkom  5. izreke pobijane presude pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu opt., a  suprotno tome pravilno je prihvatio iskaze žrtvi ošt. M. M., G. D. i T. M. odnosno N. P. S.

 

8.2.1. Naime, iz grafološkog vještačenja provedenog po vještaku za rukopise i dokumente M. K., proizlazi u odnosu na sve sporne izjave o vraćanju novca od strane opt. I. Đ. žrtvama/ošt. M., D. i M. da se ne može utvrditi da li su potpisi na navedenim izjavama nastali istodobno kada i sadržaj navedenih izjava, a što potvrđuje i grafološko vještačenje provedeno po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić koje je obavljeno po vještacima D. M. i N. M. H., time što je vještak M. K. dodatno utvrdio da potpisi svih žrtava/ošt. nisu skenirani, a što se tiče potpisa na izjavama vezanim za kaznena djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 opisanih pod točkama 2. i 3. izreke pobijane presude i kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11 opisanog pod točkom 5. izreke pobijane presude, da su potpise na spornim izjavama koji se nalaze na listovima 432 i 435 napisali svojom rukom žrtva/ošt. M. M. (točka 2 izreke), žrtva/ošt. T. M. (točka 5 izreke i koja je potpisivala kao opunomoćenica svoje kćeri N. P. S.), dok se ne može sa sigurnošću utvrditi da li je spornu izjavu na listu 433 napisao žrtva/ošt. G. D. (točka 3 izreke). No, kako nadalje iz nalaza i mišljenja pomenutog vještaka (posebice na str. 456 spisa) proizlazi da kod potpisa žrtve/ošt. M. M., G. D. i T. M. nema fizičkog kontakta niti sa jednim dijelom teksta tako da nije moguće utvrditi redoslijed nastanka potpisa tako da imenovani vještak zaključuje da zbog prirodnih pozicija potpisa nema naznaka da su nastali na bianco papiru, a da je tekst naknadno interpoliran, dakle vještak svoj zaključak ne temelji na fizičkim dokazima već isključivo na prirodnoj poziciji potpisa pa je pravilno prvostupanjski sud u pogledu ove odlučne činjenice prihvatio suglasne iskaze žrtvi ošt. M. M., G. D. i T. M. a koji su suglasno izjavili da su optuženiku dali navedene novčane iznose kako je opisano u izreci (što opt. i ne spori), da do pravnog posla nije došlo, ali da im opt. nije vratio navedene novčane iznose iako su to od njega tražili, da im nisu poznate sporne izjave i da su optuženiku potpisivali prazne papire te na takovim iskazima žrtvi/ošt. pravilno prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o krivnji optuženika i navedene iskaze žrtvi/ošt.

 

8.2.1.1. Što se tiče žalbenog navoda odnosno razloga o nekoegzistentnosti iskaza žrtvi ošt. žalitelju se ukazuje da je žrtva ošt. M. M. prvi puta ispitivan u ODO 7. svibnja 2013. vezano za kazneno djelo počinjeno na njegovu štetu, dakle gotovo četiri godine od završetka događaja, žrtva/ošt. G. D. je u ODO ispitan prvi puta 4. lipnja 2013. dakle isto gotovo nakon šest godina od dovršetka događaja, a žrtva/ošt. T. M. prvi put ispitana 25. ožujka 2014. dakle više od dvije godine nakon događaja pa je i životno i logično da u njihovim iskazima danim u ODO odnosno kasnijim iskazima danih pred sudom ima određenih odstupanja, no ta odstupanja ne bi se odnosila na odlučne činjenice.

 

8.3. No u pravu je žalitelj kada pobija ožalbenu presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kaznena djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 opisana pod točkama 1. i 4. izreke i u odnosu na kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ/11 opisano pod točkom 6. izreke pobijane presude.

 

8.3.1. Naime, imajući dalje u vidu pisani vještački nalaz i mišljenje vještaka grafologa M. K. od 20. ožujka 2018. i to konkretno nalaza i mišljenja na strani 459 spisa u odnosu na točku 2. mišljenja, kod kojega je vještak ostao i na raspravama od 6. veljače 2019. i 7. listopada 2021. iz čega proizlazi da se mjesta ukrštanja crta teksta dokumenta i crta teksta potpisa nalaze na izjavama na listu 431 spisa (izjava žrtve/ošt. I. L.), a koja izjava je nesporno potpisana rukom žrtve/ošt. I. L. kao i na izjavi na listu 436 spisa (izjava žrtve/ošt. B. F.) koja je nesporno potpisana rukom B. F. te uvažavajući mišljenje imenovanog vještaka da potpis I. L. na izjavi na strani 431 i potpis žrtve/ošt. B. F. na izjavi na strani 436 spisa, odnosno da ti potpisi vrlo vjerojatno nisu napisani na bianco papiru, a iz čega bi proizlazilo također vrlo vjerojatno da sporni tekst na navedenim izjavama nije naknadno dopisivan, a koje momente prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio i tome posvetio punu pažnju jer ocjena vještaka da je to vrlo vjerojatno nije od malog značaja. Kako nadalje iz spomenutog nalaza i mišljenja vještaka grafologa na strani 456 spisa pod III. proizlazi da crt potpisa žrtve/ošt. I. J. nema fizičkog kontakta niti sa jednim dijelom teksta tako da nije moguće utvrditi redoslijed nastanka navedenog potpisa u odnosu na odgovarajući tekst tako da vještak zaključuje da se potpis nalazi na prirodnoj poziciji i da nema naznake da je nastao na bianco papiru odnosno da je tekst naknadno interpoliran, a kojem momentu prvostupanjski sud također nije posvetio dovoljnu pažnju imajući u vidu iskaze žrtvi/ošt. M., D. i M. koji su suglasno izjavili da su optuženiku potpisivali prazne (bianco) papire, a nasuprot iskazu ošt. I. J. koji je izjavio da opt. Đ. od njega to (da potpisuje bianco papire) nije tražio iz čega bi proizlazilo da on nije potpisivao prazne papire time da iz mišljenja imenovanog vještaka grafologa K. također proizlazi da je potpis na izjavi na listu 434 spisa napisan rukom I. J.

 

8.3.2. Naime, u konkretnom slučaju valja opetovano napomenuti da je vještak grafolog M. K. svoje mišljenje u odnosu na potpisane izjave žrtve/ošt. I. L. i žrtve/ošt. B. F., dao na temelju "opipljivog" fizičkog dokaza dakle na temelju fizičkog ukrštanja crta potpisa žrtava/ošt. L. i F.  sa tekstom izjava, dok je u odnosu na potpise koji se nalaze na izjavama potpisanim od strane žrtava/ošt. M., D., M. i J. dao (u odsutnosti fizičkih pokazatelja) isključivo na osnovu prirodnog položaja potpisa jer na istim izjavama nema ukrštanja crta potpisa i teksta izjave pa je prvostupanjski sud kako je i naznačeno pod točkom 8.3.1. obrazloženja u pogledu odlučne činjenice da li je opt. vratio novac oštećenicima odnosno vezano za potpisivanje spornih izjava o povratu novca prihvatio iskaze svjedoka žrtvi/ošt. M., D. i F., no kod žrtve/ošt. svjedoka I. J. uz nesporno mišljenje vještaka grafologa da je žrtva/ošt. I. J. potpisnik izjave sa strane 434 zanemario činjenicu da je za razliku od žrtvi/ošt. M., D. i M. koji su suglasno izjavili da su opt. potpisivali prazne papire, žrtva/ošt. I. J. decidirano izjavio da optuženik od njega nije tražio da potpisuje prazne papire, a iz čega proizlazi logičan zaključak da on to nije činio i čime bi iskaz ovoga svjedoka da on takovu izjavu nije potpisao, kako navodi u svom iskazu danom pred državnim odvjetnikom 16. siječnja 2014. u svakom slučaju ostao upitan, pošto navedenu okolnost je i sam žrtva/ošt. J. doveo u sumnju izjavivši na raspravi od 18. prosinca 2013. (str. 376 spisa) da se ne može sa sigurnošću izjasniti da li je potpis na izjavi sa str. 310 spisa (odnosno str. 434 spisa jer se sporna izjava nalazi na obje navedene stranice) njegov, a shodno čemu se zaključak prvostupanjskog suda u odnosu na kaznena djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 opisana pod točkama 1. i 4. odnosno vezano za kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ/11 pod točkom 6. izreke a vezano za krivnju optuženika u odnosu na ova kaznena djela ukazuje ipak preuranjenim, pa tako i pogrešnim.

 

8.4. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će u odnosu na ukinuti dio presude ponovo provesti sve dokaze, a po potrebi i druge, te će cijeneći svaki dokaz posebno, sve dokaze u međusobnoj vezi i dovodeći ih u korelaciju sa obranom optuženika preispitati svoj zaključak te će donijeti zakonitu presudu koju će valjano i obrazložiti.

 

U odnosu na odluku o kazni i o imovinskopravnim zahtjevima

 

9. U pravu je državni odvjetnik kada pobija ožalbenu presudu zbog odluke o kazni smatrajući ju prenisko odmjerenom i ukazujući da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio dosadašnju optuženikovu osuđivanost.

 

9.1. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice od kojih ovisi kako vrsta tako i težina kazne, pravilno je optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da je isti otac jednog mlt. djeteta, dok mu je pravilno kao otegotnu okolnost cijenio njegovu dosadašnju višestruku osuđivanost i to konkretno u osam navrata. No prilikom vrednovanja navedenih okolnosti prvostupanjski sud je podcijenio značaj dosadašnje osuđivanosti optuženika istina, koja je jednim dijelom uslijedila nakon izvršenja kaznenih djela iz ovog kaznenog postupka, a što samo ukazuje da je njegov život nakon počinjenja kaznenih djela išao u tom smjeru da kriminalnu djelatnost odabere kao svoj način ponašanja i života, odnosno život optuženika i nakon izvršenja kaznenih djela iz ovog postupka ukazuje na njegovu osuđivanost, dakle između ostaloga i za istovrsna kaznena djela, pa je dosada osim zbog drugih kaznenih djela u dva navrata osuđivan zbog kaznenog djela krivotvorenja iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97 te u jednom navratu za kazneno djelo teške prijevare u pokušaju iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 a u vezi s čl. 33. KZ/97, kao i za jedno kazneno djelo iz čl. 224. st. 1. KZ/97 odnosno za dva kaznena djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11, dakle optuženik je višestruki specijalni povratnik, a kojem su dosada izricane uvjetne osude tako i bezuvjetne kazne zatvora, a koje očigledno nisu polučile uspjeh da optuženik odabere pravi put ka poštivanju pravnih i društvenih normi već upravo suprotno, pa se shodno tome pravilnom ukazuje odluka prvostupanjskog suda da se jedino bezuvjetna kazna zatvora u konkretnom slučaju ukazuje primjerenom vrstom kazne. No prilikom vrednovanja navedenih okolnosti prvostupanjski sud je podcijenio značaj osuđivanosti optuženika odnosno njegov kriminalni život pa se prvenstveno vezano za odmjeravanje kazne, u odnosu na kaznena djela krivotvorenja iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97 i to u visini zapriječenog minimuma, te kazne po prvostupanjskom sudu ukazuju prenisko odmjerenim shodno čemu je ovaj sud povisio kazne za svako djelo iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97 na od po 10 (deset) mjeseci te mu je za produljeno kazneno djelo iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 a koje sačinjavaju radnje opisane pod točkama 1. i 2. izreke pobijane presude utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 5 (pet) mjeseci, dok je po prvostupanjskom sudu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci za kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ/11 opisano pod točkom 5. izreke uzeo kao pravilno utvrđenu te je temeljem citiranih zakonskih propisa, a uz daljnju primjenu čl. 51. KZ/11, također uvažavajući žalbu državnog odvjetnika i u pogledu visine jedinstvene kazne zatvora kao i daljnje činjenice da optuženik žrtvama/ošt. u odnosu na neukinuti dio presude nije vratio ništa od onoga što je od njih primio dakle nije im niti djelomično nadoknadio štetu, a razmjerno dijelu utvrđenih kazni u odnosu na neukinuti dio presude, osudio optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 9 (devet) mjeseci nadalje smatrajući da će se upravo tom kaznom zatvora postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, odnosno kako specijalna tako i generalna prevencija, a shodno čemu se nasuprot navedenom žalba optuženika u odnosu na odluku o kazni ukazuje neosnovanom.

 

10. Također, nije u pravu žalitelj kada pobija ožalbenu presudu zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu jer prvostupanjski sud u odnosu na kaznena djela opisana pod točkama 2., 3. i 5. izreke pobijane presude nesporno utvrdio visinu štete koju je optuženik svojim kriminalnim postupanjem prouzročio žrtvama/ošt. M. M., G. D. i T. M. te je u skladu sa njihovim imovinskopravnim zahtjevima, sukladno citiranim zakonskim odredbama, pravilno im iste i dosudio, a svoju odluku je i u tom dijelu dostatno obrazložio, a što prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski.

 

11. S obzirom na gore izneseno i budući u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08-22 nisu pronađene povrede na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti, a temeljem čl. 483. st. 1. i čl.  486. st. 1. ZKP/08-22 je i odlučeno kao u izreci.

 

 

Osijek, 2. veljača 2024.

 

 

Predsjednik vijeća

Vlasta Šimenić-Kovač, v. r.