Pr-2099/2022-17

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice T. M. A., OIB: …, iz

S., zastupana po punomoćniku Z. A.,

odvjetniku u S., protiv tuženika A. G. 3 d.o.o., OIB:…, iz

O., zastupano po punomoćniku D. H.,

odvjetniku u O., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19. travnja 2023. g., u nazočnosti tužiteljice sa punomoćnikom Z. A. te zamjenikom punomoćnika tuženika A. K. odv. u S., a po objavi presude dana 16. lipnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je nedopuštena odluka tuženika (poslodavca) A. G. 3

d.o.o., O., OIB: … i to Odluka o

izvanrednom otkazu od 09.06.2022., kojom se Tužitelju (radniku) T. M.-

A., iz S., OIB: … izvanredno otkazuje

Ugovor o radu na određeno vrijeme od 31.03.2022., dok se za više zatraženo tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 398,17eura/ 3.000,00 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi koja je podnijeta ovom sudu dana 28. srpnja 2022. tužiteljica navodi da je bila u radnom odnosu kod tuženika, kao poslodavca u razdoblju od 01.04.2022. godine do 14. lipnja 2022. godine, temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme zaključenog dana 31.03.2022. god. Dana 14. lipnja 2022. god., tužiteljici da je uručena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, i to gore navedenog Ugovora o radu na određeno vrijeme od dana 31.03.2022. god., sklopljenog za radno mjesto trgovca za prodaju sladoleda. Protiv predmetne odluke o otkazu tužiteljica da je pravovremeno podnijela Zahtjev za zaštitu prava, a koji Zahtjev da je tuženik zaprimio dana 29. lipnja 2022. god. Tužiteljica da je, dana 19. srpnja 2022. god., zaprimila odluku tuženika od dana 13. srpnja 2022. godine kojom odlukom da je tuženik potvrdio svoju Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 09. lipnja 2022. god. te odbio predmetni Zahtjev za zaštitu prava radnika od dana 28.lipnja 2022. god. S obzirom da su odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu grubo povrijeđena prava tužiteljice kao radnice ista ovim putem da traži zaštitu svojih prava te u cijelosti pobija predmetnu odluku kao nezakonitu. Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od dana 09. lipnja 2022. god., tužiteljici da je izvanredno otkazan Ugovor o radu od 31. ožujka 2022. god., sklopljen na određeno vrijeme za radno mjesto trgovca za prodaju sladoleda, radi osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa iz članka 132. Pravilnika o radu, a zbog čega da nastavak radnog

odnosa nije moguć. Tužiteljica prije svega, u odnosu na Odluku o otkazu ugovora o radu, a osobito u odnosu na sadržaj obrazloženja te odluke u cijelosti da osporava

takve navode s obzirom da tužiteljica nije nikada postupala na takav način niti da je učinila opisane teške povrede obveza iz radnog odnosa. Tužiteljica osobito ističe da se radi u cijelosti o neistinitim, difamativnim i malicioznim navodima tuženika kojima da se konstruira opis potpuno fabriciranih događaja s jedinim ciljem da se tužiteljica inkriminira za radnje i ponašanja koja nikada tijekom trajanja radnog odnosa, pa tako ni dana 31.svibnja 2021. god., nije proizvela. Nadalje, potpuno da je nelogično i suspektno da je tuženik, s obzirom na navodne opisa ponašanja tužiteljice i navodno

učinjene teške i osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa čekao gotovo 8

dana da bi donio pobijanu odluku. Kada bi uistinu opisana ponašanja i povrede obveza iz radnog odnosa tužiteljice bila istinita i kada bi stvarno dovela do poremećaja u radnom procesu tuženika kako to isti opisuje krajnje nelogično i suspektno da bi tuženik, koji navodno vodi brigu ili bi barem trebao voditi brigu o svom poslovanju, čekao čak 8 (osam) dana da donese pobijanu odluku. Međutim, dana 31. svibnja 2022. god., voditelj poslovanja g. B. K. da je pristupio u

prostorije poslovnice gdje da je tužiteljica obavljala svoje radne zadatke i gdje je s tužiteljicom ponovno obavio razgovor vezan za obavljanje poslova voditeljice poslovnice te je tuženica ponovila svoj stav da nije zainteresirana za takvu poziciju odnosno da nije zainteresirana za takvu poziciju pod uvjetima kakve je tuženik nudio. U tom trenutku g. K. tužiteljici navodi kako je odluka Uprave tuženika cit.:„ da

se zahvali tužiteljici na suradnji…“ te uručuje tužiteljici pisani primjerak Sporazuma o prestanku ugovora o radu, navodeći da je to odluka uprave tuženika zbog neprimjerenog ponašanja tužiteljice?? Tužiteljica zatečena takvim postupanjem da je zatražila od g. K. kratko obrazloženje takvog postupanja na što da je g. K. paušalo naveo da je tužiteljica uočena da na radnom mjestu konzumira

hranu pa da je posljedica takvog postupanja radnice odnosno tužiteljice predmetna

odluka. Tužiteljica da je odbila potpisati takav Sporazum s obzirom da ona nije imala nikakvu namjeru prekinuti radni odnos, a kamo li da je inicirala sporazumni prestanak ugovora o radu. U predmetnom Sporazumu o prestanku ugovora o radu, u članku 2. i 3. da se navodi:„ Ugovorne strane suglasno utvrđuju kako se ovaj Sporazum o prestanku ugovora o radu iz članka 1. ovog Sporazuma sklapa na prijedlog Radnice.“

„ Poslodavac i Radnica sporazumno utvrđuju da radni odnos radnice kod Poslodavca

prestaje dana 23. svibnja 2022. godine.“ Dakle, od radnice se nastojao, iskorištavajući njezin položaj i pravnu neukost, ishoditi potpis na predmetni Sporazum pa da je to još jedna u nizu nelogičnosti postupanja poslodavca odnosno tuženika jer

da se opravdano postavlja pitanje zašto bi poslodavac (tuženik) pokušao s radnicom

(tužiteljicom) postići Sporazumni prestanak Ugovora o radu ako se ista navodno ponašala na prethodno opisani način odnosno ako bi ista počinila teške povrede

obveza iz radnog odnosa?Dakle, imajući u vidu navedeno, da je sasvim razvidno kako je pobijana Odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena, kako iz razloga jer tužitelju (radniku) prije otkazivanja nije omogućeno iznošenje obrane, tako i neosnovanih činjeničnih navodakoji ne predstavljaju osobito teške povrede iz radnog odnosa.

2.U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda dana 5. rujna 2022. tuženik navodi kako ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu. Tužiteljica da tužbom traži utvrđenje tuženikove Odluke o izvanrednom otkazu od dana 09. lipnja 2022. godine nedopuštenom te povratak na rad na mjesto trgovca za prodaju

sladoleda dok toč. 3. traži da sud naloži tuženiku nadoknadu prouzročenih parničnih troškova, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Tuženik da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužbeni zahtjev da je u potpunosti neosnovan. Između stranaka da je nesporno da: - je tužiteljica temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od dana 31. ožujka 2022.g bila zaposlena kod tuženika na

radnom mjestu trgovca za prodaju sladoleda, te da je tužiteljici radni odnos kod tuženika prestao temeljem tuženikove Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 09. lipnja 2022. godine. Tuženik da je dana 09. lipnja 2022. godine donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici i to zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa iz čl. 132. Pravilnika o radu tuženika, a zbog čega

nastavak radnog odnosa više da nije bio moguć. Tuženik da je u provedenom postupku prije donošenja pobijane Odluke utvrdio kako je tužiteljica na radu počinila nekoliko osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, a koje da su kao takve taksativno navedene u čl. 132 Pravilnika o radu, i to grubo ometanje radnika u obavljanju radnih zadataka te izazivanje nereda u službenim prostorijama poslodavca, a koje ponašanje da ima i obilježja zakonom propisanog prekršaja protiv javnog reda i mira. Naime, tuženik da je u provedenom postupku utvrdio kako se tužiteljica dana 31. svibnja 2022. godine za vrijeme radnog vremena i na svom radnom mjestu u mjestu rada poslovnice u S., voditelju prodaje zaposlenom kod

tuženika, gosp. B. K. obraćala na potpuno neprimjeren način, vičući,

psujući i nazivajući ga pogrdnim imenima. Tužiteljica da je i prije gore navedenog događaja poslove svog radnog mjesta obavljala nesavjesno i neodgovorno na način

da je za vrijeme radnog vremena kontinuirano obavljala privatne telefonske razgovore, konzumirala hranu u prostoru poslovnice i to izvan vremena predviđenog za odmor (stanku) te iako je nekoliko puta upozorena od strane voditelja prodaje g. K., stražnja vrata od poslovnog prostora držala otvorenim iako da joj je

izričito naglašeno da ista moraju biti zatvorena. Sporazum o prestanku ugovora o radu koji tužiteljica dostavlja u spis da nije potpisan niti od strane tužiteljice niti od strane tuženika pa da isti ne predstavlja nikakav dokaz koji bi bio relevantan u predmetnom postupku obzirom da je upitna i vjerodostojnost istog. Također, iz dostavljenog sporazuma da nije vidljivo zaglavlje navodnog sporazuma iz kojeg bi uopće bilo vidljivo tko su stranke sporazuma kao ni navodni datum zaključivanja na koji se tužiteljica poziva. Slijedom navedenog, isti da je potpuno irelevantan za predmetni postupak te da je jasno da isti tužiteljica dostavlja isključivo s namjerom da činjenično stanje prikaže drugačijim nego što ono jest. Naime, čl. 116. Zakona o radu da je propisano kako poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljen na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Dakle, Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu da se donosi u slučaju osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a svakako da nije

odlučno je li takva povreda utvrđena prekršajem ili ne. Navodi tužiteljice kako se opisano ponašanje i opisani događaj nisu dogodili neistiniti su i neosnovani, te u konačnici potpuno nelogični i neživotni. Irelevantni da su navodi tužiteljice kako je nelogično i suspektno da bi tuženik čekao 8 dana da bi donio pobijanu odluku, takvi navodi predstavljaju čisto tužiteljičino polemiziranje i izokretanje činjeničnog stanja. Naime, notorno da je i uopće nepotrebno navoditi kako da je čl. 116. st. 2. Zakona o radu propisano kako se ugovor o radu može izvanredno otkazati u roku od petnaest

dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj da se izvanredni otkaz temelji. Dakle, u

potpunosti da je irelevantno je li tuženik otkazao ugovor o radu tužiteljici jedan ili osam dana nakon nastanka događaja koji da predstavlja osobito tešku povredu

obveze iz radnog odnosa, posebice obzirom da je tužiteljica dan nakon opisanog

događaja otvorila bolovanje zbog privremene nesposobnosti za rad. Slijedom svega

navedenog, tuženik predlaže da naslov odbaci tužbu i tužbeni zahtjev iz razloga navedenih u toč. I. ovog odgovora na tužbu, odnosno podredno da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te istu obveže na naknadu troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa

do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

3.U dokaznom postupku sud je pregledao Odluku o Zahtjevu za zaštitu prava radnika od 28. lipnja 2022., Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, e-mail korespondencija, transkript razgovora ( list spisa 14-38), Ugovor o radu na određeno vrijeme, preslika narudžbenice, Sporazum o prestanku ugovora o radu, Zahtjev za zaštitu prava radnika od 28. lipnja 2022. , saslušanje tužiteljice, saslušanje svjedokinje E. K..

4.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5.Među strankama nije sporno:

-da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika u razdoblju od 01. travnja 2022., do 14. lipnja 2022., temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme zaključenog dana 31. ožujka 2022.,

-da je dana 14. lipnja 2022., tužiteljici uručena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Kao sporno ostalo je za raspraviti :

-prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda,

-da li je tužiteljica poslove svog radnog mjesta obavljala nesavjesno i neodgovorno,

-da li je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici, donesena zakonito odnosno da li je tužiteljica počinila opisane teške povrede radne obveze.

6.U svom iskazu na ročištu dana 22. ožujka 2023. tužiteljica navodi da se zaposlila kod tuženika ugovorom o radu na određeno vrijeme 1. ožujka 2022. koliko se sjeća

do kraja listopada 2022. kao prodavač sladoleda. Zajedno sa njom tog dana zaposlene da su još tri kolegice. Voditelj prodaje da je bio B. K., a

predsjednik uprave da je bio H. T.. Na otvaranju prodavaonice 1. travnja

2022. tada da je uživo upoznala i predsjednika uprave gospodina H. T..

Prodavaonica da je bila smještena u S., ( V. B.). Napominje

da je upravo prilikom otvaranja prodavaonice T. rekao da će ona biti ujedno i

voditeljica te prodavaonice i čak da je zatražio i kolegice da se s tim suglase s čime

su se i suglasile, a da će tu pravnu regulaciju rješavat narednih dana. Ista da je

stvarno shvatila ozbiljno da je postavljena na to radno mjesto, te da je samim time preuzela i sve obveze i organizaciju rada same prodavaonice, te da je bila u kontinuiranoj komunikaciji s gospodinom T. što da je razvidno iz maila i

whatsap koje da je priložila uz tužbu gdje da se vidi praktički savjesno i vrlo revno obavljala sve svoje poslovne zadatke kao voditelj prodavaonice , od nabave do organizacije rada, a vrlo često i kroz svoje slobodno vrijeme. Napominje da dva dana prije spornog događaja, odnosno 31.svibnja 2022. da je realizirala veću dostavu u kasnim večernjim satima sve obavila i o tome obavijestila gospodina T., na

što da joj je odgovorio da je stroj, što da bi ukazivalo da je dobro radila i da je poslodavac bio zadovoljan. Isto tako da su u komunikaciji pokušali dogovoriti i njenu plaću kao voditelja prodavaonice sladoleda i tada da joj je ponuđen dodatak od 500,00 kn na njenu već utvrđenu plaću, međutim da je isto odbila i rekla da za takve

novce neće preuzeti toliku obvezu i da može ponuditi drugim kolegicama, ali da je i dalje nastavila obavljati poslove voditelja. Taj dan 31. svibnja 2022. u popodnevnim satima, kada je sa njom u smjeni bila E. K., koja da je dolazila sat vremena

poslije nje, a smjena da bi tužiteljici započela u 16,00 sati. Došao je gospodin K. i upitao je da li joj je to konačna odluka da ne pristaje raditi kao voditelj

prodavaonice za 500,00 kn, ista da je ponovila da je to njena konačna odluka i tada

da je naglasila da on vidi hoće li netko drugi od djelatnika prihvatiti. Kako su bile prisutne djelatnice iz jutarnje smjene, on da je tada odmah ponudio kolegicama, one

su odmah to odbile. Nakon što su one otišle tužiteljica i gospodin K. da su

ostali sami i u jednom trenutku kada nije bilo kupaca, on da je pristupio i rekao joj da je nažalost odluka uprave da će joj se zahvaliti na suradnji, obzirom da nije prihvatila tu ponudu te da joj je uručio papir na kojem da je pisalo sporazumni raskid ugovora o radu na zahtjev radnice. Kako je bila šokirana sa svim time ona da ga je zamolila da joj da malo vremena da to pročita, međutim on da je rekao da nema što čitati da je to forma i da to potpiše i da mu se žuri ići na put. Ista da je pročitala odluku i uočila da ustvari ona predlaže sporazumni otkaz i to s datumom 23. svibnja. Kad je to pročitala da je rekla da odbija potpisati i da nema namjeru dati otkaz, i da joj nije jasno zašto stoji datum 23. svibnja. Rekao je da može datum ispraviti ali ona svejedno da je rekla da neće takvu vrstu otkaza potpisati. Tada da je on izašao vanka obaviti telefonski razgovor, i u to vrijeme da je došla kolegica E. K. koja da je na

dalje bila prisutna. Nakon razgovora vratio se vidno uzbuđen te da je rekao da joj je bolje potpisati , jer da će slijedeća odluka biti takva da će biti ružna mrlja u njenoj radnoj knjižici. Međutim ista da je ponovno rekla da odbija potpisati. Istaknula je da iako je gospodin K. bio vidno uzbuđen ista da nije povisila ton na njega niti da

ga je na bilo koji način vrijeđala a još manje fizički nasrnula niti da je za to imala razloga iako da je sve šokiralo. Nakon toga da je ponovno izašao na telefon i nakon telefonskog razgovora vidno uzrujan otišao. Oko 8 sati ponovno da se vratio i zatražio da mu da dnevni utržak od prethodnog dana, bianco virman kao i primjer virman po kojem da će ispuniti bianco virman. Ja sam mu dala i oko 8 sati da joj je rekao da može napustiti radno mjesto, odbila je i rekla da je njeno radno vrijeme do 23,00 sata i da ne postoji službena odluka da napusti radno mjesto. Tada da joj je

rekao da mu da papir i olovku , da će to napisati tako, na što da je rekla da nisu na

pazaru da jedino prihvaća službeni mail. Tada da je zatražio službeni mobitel , međutim to da je mail kojim da se koristi i ona i sve kolegice, te da je ponovno napomenula, da može sa svog službenog maila poslati takvu odluku. Vidno uzrujan

on da je poslao svoju odluku sa službenog maila, nakon čega da se razdužila ,

ostavila ključeve prodavaonice što je i zatraženo i otišla. Prije nego što je na kućnu adresu dobila izvanredni otkaz, jedan dan da je na telefon kontaktirao odvjetnik H.,

i rekao joj da čuje da ima neke probleme sa A. pa da zove da ih pokušaju

riješiti, što da je odbila, bilo kakav razgovor s njim i napomenula da je ne uznemirava više. Nakon toga 14. lipnja da je dobila na kućnu adresu izvanredni otkaz ugovora o radu i ponovno navodi da sve što se na njemu navodi da se nije dogodilo , na tu odluku da je izjavila zahtjev za zaštitu prava i ne zna da li su o istom odlučili. Isto tako da se u odluci navodi Pravilnik koji da nije vidjela niti znala da postoji. Napominje da

za vrijeme trajanja radnog odnosa nije bila opomenuta, upozorena, već samo pohvaljena. O tome da li je za vrijeme radnog vremena obavljala privatne telefonske

razgovore, za vrijeme radnog vremena da je znala obavljati privatne telefonske

razgovore vezano za djecu, ali to da ne bi radila u prodajnom prostoru već u skladišnom ili vani ispred dućana. O tome da li je konzumirana hranu u prodavaonicu izvan predviđenog vremena za stanku, obzirom na samu prirodu posla, da se stanka

dogovarala sukladno priljevu kupaca, tako da nije bilo striktno vrijeme kada je stanka, već je to bilo po njihovoj procjeni.

7.U svom iskazu na ročištu dana 19. travnja 2023. svjedokinja E. K. navodi

da je radila kod tuženika te 2022. cca 2- 3 mjeseca i sama da je dala otkaz zbog

bolje ponude koju da je dobila. Što se tiče događaja koji se dogodio dana 31. svibnja 2022. dok je radila kod tuženika sjeća se da je taj dan došla raditi u smjenu u 17,00

sati popodne i da je vidjela po dolasku voditelja prodaje B. K. kako malo

dalje od prodajnog mjesta razgovara na mobitel. Navodi da je ušla je u prostor i da je zatekla tužiteljicu da čita nekakav papir i zamijetila da nije bila kao obično, da je bila u stanju šoka. Tada da je vidjela da ona čita ustvari papir na kojem je pisalo sporazumni otkaz. Nakon kratkog vremena da se vratio u prodavaonicu i gospodin K. i sjeća se da je nagovarao tužiteljicu da potpiše taj otkaz opravdavajući da

je to bolje za nju. Međutim, nakon njegovog daljnjeg nagovaranja ona da je odbila potpisati taj papir i on da se nakon toga udaljio navodeći da treba ići na put. U večernjim satima gospodin K. da se ponovno vratio sa zahtjevom tužiteljici da

potpiše taj sporazumni otkaz, a kada je ona ponovno to odbila tada da joj je rekao da

napusti prodajni prostor što da je ona odbila te rekla da neće napustiti prostor bez dozvole te da je tražila da to potvrdi službenim mailom, što je nakon nekog vremena i napisao te da joj je poslao službeni mail. Nakon toga da je predala ključeve i otišla s radnog mjesta, ali da ne može točno precizirati u koliko je sati to bilo. Da li je između tužiteljice i K. bilo psovki, pa čak i neprimjerenog ponašanja, u smislu

gađanja hranom, može reći da ona tako nešto nije zamijetila niti vidjela. Također da joj je poznato da je tužiteljici bilo nuđeno radno mjesto voditelja prodaje s povišenjem plaće 500,00 kn što da je ona odbila, smatrajući da je to previše odgovornosti za tako

malen iznos. Nakon što je tužiteljica otišla odnosno prestala raditi kod tuženika, da su

se čule neko vrijeme porukama, ali da se ne viđaju i nisu u posebnim prijateljskim odnosima. O tome kako je tužiteljica obavljala svoje poslove, svjedokinja navodi da se tužiteljica odlično snašla u toj ulozi i da je uvijek uskakala što je god trebalo, prvo vrijeme da je radila poslove voditelja dok se još nije postigao dogovor oko istog. O tome da li je tužiteljica ikada dobila pisano ili usmeno upozorenje zbog kršenja radnih obveza, navodi da koliko joj je poznato da nije. O tome kakva je bila poslovna komunikacija tužiteljice sa tuženikom, tužiteljica da je uvijek bila pristojna i po pravilima struke.

8. Tuženik je istakao prigovor u mjesne nenadležnosti ovog suda. Sukladno članku 65. Zakona parničnog postupka ( N.N. 53/91, 91/92,98/93,1012/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 64/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22– u daljnem tekstu ZPP). U sporovima iz radnih odnosa, ako je tužitelj radnik koji je pored suda koji je općemjesno nadležan za tuženika, za suđenje je nadležan i sud na

čijem se području rad obavlja ili se obavljao odnosno sud na čijem bi se području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos. Dakle, radi se o izberivoj ili efektivnoj mjesnoj nadležnosti, tako što se omogućuje tužitelju da bira između suda koji je po zakonu općemjesno nadležan za tuženika i još nekog drugog

suda tako da se tužitelj tim pravom izbora može koristiti pri podnošenju tužbe. Kako nije sporno da je tužiteljica radila na području ovog suda, a što proizlazi iz točke 4. Ugovora o radu na određeno vrijeme od 31. ožujka 2022, razvidno je da je tužiteljica izabrala ovaj sud kao mjesno nadležan, a sve sukladno članku 65. ZPP-a, što čini

prigovor tuženika u cijelosti neosnovanim.

9. Temeljem čl. 116. Zakona o radu (N .N. 93/14,127/17,98/19,151/22 i 64/23 ), poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog i li ugovorenog otkaznog roka ( izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog

odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu

na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

10. Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne

novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

10. Pregledom dostavljene prepiske porukama između voditelja prodaje B. K. i tužiteljice ( list spisa 13-38 ), proizlazi da je tužiteljica upravo suprotno od

onog što se navodi u odgovoru na tužbu vrlo savjesno i odgovorno obavljala poslove svog radnog mjesta i o svim odlukama koje je trebala donositi redovito je i o svemu obavještavala voditelja poslovanja, a što je u svom iskazu potvrdila i svjedokinja E.

K.. Stoga ovaj sud smatra da tuženik ničim nije dokazao da je tužiteljica prije događaja od 31. svibnja 2022. poslove svog radnog mjesta obavljala nesavjesno i

neodgovorno, jer tuženik nije dokazao da bi tužiteljica bila ikada upozoravana ili opominjana zbog neurednog i neodgovornog obavljanja svojih radnih obveza. Što se tiče samog događaja od 31. svibnja 2022, ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu tužiteljice i svjedokinje E. K. iz čega se može zaključiti da se tužiteljica

kritičnog dana nije neprimjereno ponašala niti na bilo koji način ugrozila redovni rad poslovnice, poslovanje tuženika, kao ni naštetila ugledu poslodavca. Jedini dokaz koji je tuženik predložio na te okolnosti je saslušanje svjedoka B. K. tadašnjeg voditelja prodaje koji iako uredno pozvan, bez opravdanog razloga nije pristupio na ročište, stoga je ovaj sud odustao od provođenja tog dokaza. Samim time tužitelj nije dokazao da je tužiteljica počinila teške povrede obveza iz radnog odnosa kako je to precizirano u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 9. lipnja 2022. Nadalje ovaj sud poklanja vjeru tužiteljici gdje navodi da joj je taj dan 31. svibnja 2021., voditelj poslovanja B. K. pokušao uručiti sporazumni

raskid ugovora o radu koji je tužiteljica i priložila ( list spisa 46 ), a te je navode potvrdila i svjedokinja K., stoga ovaj sud smatra neosnovanim navode tuženika

da predmetni sporazum ne predstavlja nikakav dokaz te da je upitna vjerodostojnost istog. Iz dostavljene prepiske između tužiteljice i voditelja prodaje B. K. razvidno je da je tužiteljica praktički obavljala poslove voditelja poslovnice iako je bila zaposlena kao prodavač. Naime priloženi primjerak sporazumnog prekida radnog odnos upravo dokazuje navode tužiteljice da je tuženik pokušao radni odnos raskinuti sa tužiteljicom sporazumnim prekidom pritiskom na tužiteljicu da isti potpiše, obzirom da tužiteljica nije htjela više obavljati poslove radnog mjesto voditelja poslovnice za koji nije zaključila ugovor, a niti joj je bio plaćen, te je odbila dalje te poslove obavljati za ponuđenu naknadu. Tužiteljica nije imala nikakav interes da ona predlaže sporazumni raskid ugovora o radu jer da je tome tako isti bi bio potpisan od strane tužiteljice te konačno i realiziran. Slijedom navedenog tuženik je nastojao da se predmetni ugovor sa tužiteljicom sporazumno raskine, a kako to tuženiku nije pošlo za rukom tada je tužiteljici dostavljena odluka o izvanrednom otkazu o radu zbog navodnih teških povreda obveza iz radnog odnosa koje povrede tužiteljice tuženik u ovom postupku nije dokazao. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva iz točke II. koji je tužiteljica povukla,a koji se odnosi na povrat tužiteljice na rad na radno mjesto trgovca za prodaju sladoleda, kojem se tuženik usprotivio, ovaj sud smatra da se

tuženik tome ne može usprotiviti obzirom da je u vrijeme podnošenja tužbe tužiteljici još trajao ugovor o radu na određeno vrijeme, a koji je tijekom ovog postupka prestao prestankom trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme i tako je tužiteljici sukladno zakonu prestao radni odnos kod tuženika, stoga je protivljenju povlačenja tužbe u tom dijelu od strane tuženika bespredmetno. Nadalje valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva iz toč. I. tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem se navodi da radni odnos tužiteljice nije prestao jer joj je radni odnos kako je već navedeno prestao po sili zakona istekom vremena na koje je ugovor o radu bio zaključen.

11. Slijedom navedenog valjalo je djelomično usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u izreci ove presude jer ovaj sud smatra da predmetna odluka o izvanrednom otkazu tuženika nije dopuštena jer je ista donijeta suprotno zakonskim odredbama iz čl. 116. st. 2. Zakona o radu, a u svezi s odredbom čl. 119. st. 1. i st. 2.

ZR-a.

12.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5., Zakona o parničnom postupku, a u skladu s točkom 7. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je pun. tužiteljice priznat parnični trošak koji se sastoji od jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 200 bodova (1 bod = 15 kuna), tako da ukupno obistinjeni trošak tužiteljici iznosi 398,17eura/ 3.000,00 kn.

U Splitu, 16. lipnja 2023.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15

dana od dana primitka pismenog otpravka iste.