Poslovni broj Kž-446/2023-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-446/2023-4

U I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Anele Kostanjevac, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika Š. J., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj K-367/2020 od 8. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2024.

p r e s u d i o j e

              Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru optuženik Š. J. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevara, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 – dalje u tekstu KZ/11).

1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. - dalje: ZKP/08) oštećenika F. Š. se upućuje da od okrivljenika u parničnom postupku ostvaruje imovinskopravni zahtjev postavljen u ovom kaznenom postupku u visini 5.000,00 eura.

1.2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. - 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika, kao i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv pobijane presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članka 470. stavak 2. i 3. ZKP/08) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O. na dužno razgledavanje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Državni odvjetnik žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice, nije utvrdio sve potrebne odlučne činjenice, te izveo pogrešan zaključak da nije dokazano da bi optuženik Š. J. počinio kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11. Državni odvjetnik u žalbi prigovara pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja daje svoju ocjenu izvedenih dokaza, predlaže u suštinu drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude glede zaključka kako na strani optuženika nije postojala prijevarna namjera u trenutku zaključenja Ugovora o zajmu uvažavajući iskaz svjedoka S. Š.

6.1. Žalba državnog odvjetnika iz navedenih žalbenih razloga nije osnovana.

6.2. Prvostupanjski sud pozorno je analizirao i cijenio sadržaj obrane optuženog Š. J. koji osporava počinjenje kaznenog djela, te zaključuje da nema zatvorenog kruga indicija da je optuženik Š. J. počinio kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11. Naime, pravilno prvostupanjski sud iz iskaza ispitanog oštećenika F. Š. zaključio da je F. Š. imao poslovni odnos u smislu ortakluka (poslovne suradnje prema iskazu svjedoka S. Š.) sa optuženim i I. V. u kojem je on sudjelovao davanjem na zajam novca na temelju Ugovora o zajmu u iznosu od 10.000,00 eura s obvezom vraćanja zajma u 11 mjesečnih obroka u iznosu od 1.000,00 eura. Nastavno pravilno je prvostupanjski sud zaključio da na strani optuženika Š. J. nije postojala prijevarna namjera u vrijeme potpisivanja Ugovora o zajmu, s obzirom da je imao električne bicikle koje je iznajmljivao u Z., pokazivao oštećeniku F. Š. i njegovom ocu S. Š. u Č. R. i R. H. skladišta gdje je imao električne bicikle, registrirao društvo Š. Z. d.o.o. za trgovinu sa sjedištem u Z. na adresi V. J. .. koje je osnovano 16. kolovoza 2012., te prestalo postojati rješenjem Trgovačkom suda u Zadru poslovni broj St-161/16-26 od 20. listopada 2016., te brisano 8. studenog 2016. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tijekom provedenog postupka nije utvrđeno da je optuženik Š. J. dobio 5.000,00 eura od oštećenika jer su tijekom postupka svjedoci iskazivali različito o predanim svotama novca i to oštećenik F. Š., svjedok I. V., svjedok S. Š. (otac oštećenog F. Š.). Naime, iz iskaza svjedoka S. Š. (oca oštećenika) od pozajmljenog novca vraćeno je 11.000,00 eura, prema iskazu oštećenog F. Š. 7.500,00-8.000,00 eura,a na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru broj P-2364/2016 naloženo je I. V. namirenje 3.500,00  eura. S tim u vezi je i pravomoćna presuda Općinskog suda u Zadru pod brojem P-2364/2016 od 14. prosinca 2017. koja je postala pravomoćna 11. siječnja 2018. iz koje proizlazi da je F. Š. podnio tužbu 9. prosinca 2016. protiv tuženog I. V. radi isplate tražeći potraživanje na temelju Ugovora o zajmu od 13. lipnja 2014., te je naloženo I. V. da tužitelju Š. u roku od 15 dana isplati 26.390,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje od 1. kolovoza 2015. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenog na razdoblje duljem od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračune za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena. Iz navedene presude proizlazi da I. V. nije poštivao ugovorenu dinamiku vraćanja zajma, no po pozivima i upozorenjima naknadio je iznos od 6.500,00 eura, te da je I. V. dužan Š. (tužitelju) vratiti i preostali pozajmljeni iznos 3.500,00 eura. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio iz iskaza svjedoka S. Š. (oca ošt. F. Š.) da je optuženi Š. J. njemu predao 4.000,00 eura, a svjedok I. V. 3.000,00 eura, te je dobio ukupno 7.000,00 eura od imenovanih, dok je oštećenik F. Š. iskazao da je od I. V. osobno dobio na ruke 3.500,00 eura, te optužni Š. J. predao ocu oštećenog svjedoku S. Š. dva polovna električna bicikla vrijedna oko 1.000,00 eura.

6.3. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom da proizlazi da je prvostupanjski sud pravilo utvrdio sve odlučne činjenice glede kaznenog djela, te dao jasne,argumentirane razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu članka 470. stavak 2. ZKP/08 činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud jer su razlozi jasni i argumentirani, te je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključak o dokazanosti pojedinih važnih činjenica.

7. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije dokazano postojanje prijevarne namjere kod optuženika u trenutku potpisivanja ugovora o zajmu, konkretno da je optuženi Š. J. sa izravnom namjerom u trenutku sklapanja ugovora o zajmu lažno prikazivao činjenice koje nisu opisane u činjeničnom opisu.

8. Slijedom navedenog žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud postupajući shodno članku 476. stavak 1.točka 1. ZKP/08 nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu državnog odvjetnika, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju članka 482. ZKP/08.

Osijek, 2. veljače 2024.